Gospod Isus Hristos – Bog nebeskog sabora! 1. deo

Uvod

Antitrinitarci se često pozivaju na sledeći odlomak kako bi opovrgli božanstvo Gospoda Isusa:

„Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog. Odgovori im Isus: Nije li napisano u Zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste? Kad one nazva bogovima, kojima riječ Božija bi data, a Pismo se ne može ukinuti, Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: Ja sam Sin Božiji?“ Jovan 10:30-36

Naš Gospod ovde citira Psalam 82:6 da bi pokazao kako nije bilo bogohuljenje to što je rekao da je Sin Božji koji je jedno sa Ocem, budući da samo Sveto pismo naziva druga bića „bogovima“. Dakle, ako je ono što je Isus rekao bilo bogohulno, onda su njegovi protivnici morali biti dosledni i osuditi i psalmistu za bogohuljenje.

Pojedini antitrinitarci tvrde da Isusovo pozivanje na Psalam 82:6 u odbrani od optužbe za bogohuljenje pokazuje da je Hristos u suštini poricao optužbu da sebe pravi Bogom. Isus je, umesto toga, tvrdio da je bog i sin Božji poput onih koje pominje psalmista.

**
Psalam 82 – Upućivanje na Božji nebeski sabor?**

Oni dalje ističu da su ti takozvani bogovi sa kojima je Isus sebe uporedio članovi nebeske vojske, duhovna bića koja čine Božji nebeski sabor.

Prema njihovom viđenju, čitav kontekst Psalma 82 govori o tome kako Bog stupa na sud protiv članova svog božanskog sabora zato što nisu održali pravdu na zemlji. Psalmista priziva Boga da ustane protiv tih pokvarenih sinova Božjih i da povrati čitavu zemlju kao svoje vlasništvo.

Ti antitrinitarci očigledno pokušavaju da uvere druge da Isus nije Jahve Bog, nego stvoreno duhovno biće poput tih drugih sinova Božjih. Njihovo verovanje je da je Isus, iako je u nekom smislu veći od tih drugih sinova Božjih, ipak samo duhovno stvorenje Božje (mada najuzvišenije od svih).

Evo Psalma 82 u celini, kako bi čitaoci mogli da vide na koga se tačno odnose nazivi bogovi i sinovi Svevišnjega:

„Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreče sud: „Dokle ćete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko? Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte. Izbavljajte ubogoga i ništega, iz ruke bezbožničke otimajte. Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami; zadrmaše se zemlji svi temelji. Rekoh: Bogovi ste, i sinovi Višnjega svi. Ali ćete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašćete.“ Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi.“ Psalam 82:1-8 English Standard Version (ESV)

Prevodeći hebrejsku reč el kao „božanski“, gornji prevod u suštini zauzima stav da se ovo odnosi na Božji nebeski sabor.

Hebrejsko Sveto pismo zaista pruža osnovu da se Psalam 82 posmatra kao napad na pokvarene članove Božjeg nebeskog sabora. Postoje određena mesta u Starom zavetu gde se duhovna bića nazivaju sinovima Božjim i gde je Jahve prikazan okružen mnoštvom duhovnih stvorenja spremnih da vrše njegovu volju:

„A jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona.“ Jov 1:6 – up. 2:1 ESV

„Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži ako si razuman. Ko joj je odredio mjere, znaš li, ili ko je rastegao uže preko nje? Na čem su podnožja njezina uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu.“ Jov 38:4-7 ESV

„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10 – up. Isaija 6:1-8

Stoga, kada tome dodamo činjenicu da Novi zavet čak naziva Isusa Sinom Svevišnjega,

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

nije teško uvideti zašto antitrinitarci iz svega toga zaključuju da Isus nije Bog Sin, nego stvoreno božansko biće poput ostalih članova nebeskog sabora, iako je uzvišeniji od njih.

Antitrinitarci pretpostavljaju da, budući da se Isus pozvao na starozavetni tekst koji pominje druga bića nazvana sinovima Svevišnjega kako bi dokazao da ne huli govoreći da je Sin Božji, i budući da se i sam naziva Sinom Svevišnjega, to onda dokazuje da Isus nije Bog. Naprotiv, Hristos je stvorenje koje je dovedeno u postojanje i kojem je Bog dao život.

**
Problem tumačenja**

Međutim, postoje ozbiljne poteškoće u logici i razumevanju koje ti antitrinitarci primenjuju.

Na prvom mestu, daleko je od izvesnog da li se ovaj psalam uopšte odnosi na članove Božjeg nebeskog sabora. Zapravo, ne slažu se svi naučnici i tumači da su ti „bogovi“ duhovna bića koja je Jahve postavio da vladaju nad čovečanstvom. Među njima postoji razlika u mišljenju o tome da li su to stvarni duhovni vladari ili ljudske sudije koje su postupale pokvareno.

Ova razlika u razumevanju vidi se iz načina na koji različiti engleski prevodi Svetog pisma prevode Psalam 82.

Na primer, treba li el prevesti kao „božanski“ ili ga treba prevesti kao „veliki“, kao u sledećem prevodu?

„Bog predsedava u velikom saboru; on izriče sud među ,bogovima‘:“

Ako je ovo drugo, govori li se onda o nebeskom ili o zemaljskom saboru?

Ili je el dodatni opis Jahvea? Ako jeste, znači li to da psalmista govori o Bogu koji zauzima svoje mesto u sopstvenom saboru, kao što nalazimo u sledećim prevodima?

„Bog zauzima svoje mesto u sopstvenom saboru; on sudi usred vladara.“ New American Standard Bible (NASB)

„Bog je stao u zboru Božjem, usred Bogova sudi.“ Young’s Literal Translation (YLT)

Još važnije, o kom Božjem saboru je ovde reč? O onom na nebu ili o onom na zemlji, naime, o zboru Izrailja, Božjeg narod saveza?

Ili psalmista govori o saboru moćnih, tj. o zboru vladara i sudija?

„Bog stoji u zboru moćnih; on sudi među bogovima.“ New King James Version (NKJV)

„Bog zauzima svoje mesto na čelu velikog skupa vladara i sudija. On objavljuje svoje odluke među njima.“ New International Reader’s Version (NIRV)

Ponovo, jesu li ti vladari i sudije ljudi ili anđeli?

Ili je ovaj psalam polemika protiv hananskog božanstva Ela i članova njegovog zbora?

„Bog stoji u saboru Elovom; usred bogova on izriče sud.“ NET Bible

Prevodioci NET-a objašnjavaju:

3 tn Izraz עֲדַת אֵל (’adat ’el, „sabor Elov“) javlja se samo ovde u Starom zavetu. (1) Neki smatraju da se „El“ odnosi na samog Boga. U tom slučaju on je prikazan kako predsedava sopstvenim nebeskim saborom. (2) Drugi ovde uzimaju אֵל kao superlativ („Bog stoji u velikom saboru“), kao u Ps 36:6 i 80:10. (3) Ovaj prevod pretpostavlja da je reč o hananskom vrhovnom bogu Elu, koji je predsedavao hananskim božanskim saborom. (Vidi Is 14:13, gde se Elov sabor naziva „zvezde Elove“.) U ugaritskim mitovima izraz ’dt ’ilm odnosi se na „sabor bogova“, koji se okuplja u kući cara Kirtua, gde Val moli Ela da blagoslovi Kirtuov dom (vidi G. R. Driver, Canaanite Myths and Legends, 91). Ako se ovde u Ps 82:1 misli na hanansku božansku skupštinu, onda se psalam mora razumeti kao smela polemika protiv hananske religije. Bog Izrailja upada u Elov sabor, osuđuje njegove bogove zato što nisu održali pravdu i objavljuje njihovu skoru propast. Za tumačenje psalma u tom smeru vidi W. VanGemeren, „Psalms“, EBC 5:533-36. (NET Bible; podvlačenje naše)

4 sn Ovaj prevod pretpostavlja da se hebrejski izraz אֱלֹהִים (’elohim, „bogovi“) ovde odnosi na paganske bogove koji navodno čine Elov sabor prema hananskoj religiji. Oni koji odbacuju polemičko viđenje psalma radije vide kao referent ljudske sudije ili vladare (אֱלֹהִים se ponekad odnosi na službenike koje je Bog postavio, vidi Izl 21:6; 22:8-9; Ps 45:6) ili anđeoska bića (אֱלֹהִים se ponekad odnosi na anđeoska bića, vidi Post 3:5; Ps 8:5). (*)

Gornji prevodi i komentari trebalo bi da sasvim jasno pokažu da identitet tih bogova nije nimalo izvestan i da su i sami naučnici i tumači podeljeni po tom pitanju.

**
Isus Hristos – Jedinstveni božanski Sin Božji i Car nebeskog sabora**

Ma kako bilo, nastavićemo sa pretpostavkom da se „bogovi“ i „sinovi Svevišnjega“ odnose na članove Božjeg nebeskog zbora, kako bismo pokazali da to nikako ne podržava antitrinitarni stav da je Isus samo jedno među mnogim stvorenim duhovnim bićima.

Ovo nas sada dovodi do drugog velikog problema tog stanovišta. Prema nadahnutom hrišćanskom grčkom Svetom pismu, Isus je beskrajno superiorniji od svega stvorenog, i stoga neuporedivo veći i bolji od ostalih takozvanih bogova i sinova Božjih. Postoji najmanje šest razloga zašto je to tako.

Isus je jedinstveni Sin Božji koji u punini deli i utelovljuje nestvorenu suštinu svoga Oca.
Isus je Posrednik stvaranja kojim se Otac poslužio da stvori sve stvari.
Isus je Održavatelj celokupnog stvorenja, koji svojom moćnom rečju održava i daje život svemu.
Isus je Očev suvladar koji aktivno vlada nad celim stvorenjem sa nebeskog prestola svoga Oca.
Isusa obožavaju (ili moraju obožavati) svi članovi Božje nebeske vojske.
Isus je Onaj koji sudi i uništava pokvarene članove nebeskog sabora.

Prema nadahnutom Svetom pismu, Isus nije tek jedan sin Božji, nego je zapravo jedinstveni Sin Božji:

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime.“ 1. Jovanova 4:9

Grčka reč monogenes ne znači da je Isus jedini Sin Božji u smislu da Bog nema drugih sinova osim njega. Naprotiv, ta reč naglašava činjenicu da je Isus jedini Sin svoje vrste, tj. jedinstven i za razliku od ostalih, i da se nijedan drugi sin ne može uporediti sa njim. Ovo značenje se jasnije vidi iz sledećeg odlomka:

„Vjerom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinošaše onaj koji je primio obećanja, Kome bješe kazano: U Isaku će ti se nazvati sjeme, Jer je razumio da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku.“ Jevrejima 11:17-19

Ovde se Isak naziva Avrahamovim monogenes. Ipak, iz nadahnutog Svetog pisma znamo da Isak nije bio Avrahamovo jedino dete, budući da je Avraham imao Ismaila mnogo pre nego što se Isak rodio (up. Postanje 16-17). Avraham je takođe imao šest drugih sinova koje mu je rodila njegova žena Hetura, nakon Isakovog rođenja i Sarine smrti (up. Postanje 23-25).

Razlog zašto se Isak naziva monogenes jeste taj što je on jedino dete koje je Bog lično obećao da će dati Avrahamu, budući da je on sin kojeg je Bog odredio za naslednika svih obećanja savezadanih Avrahamu. Dakle, Isak je bio Avrahamov jedinstveni sin, jedini svoje vrste.

Vaskrsli Gospod je takođe jedinstveni Sin Božji, jer je jedini Sin svoje vrste.

Sledeći egzegetski rečnik to najbolje sažima:

2. Monogenes znači jedini, jedan svoje vrste, jedinstven (izvedeno od monos i genos)…

4. Da je jedinstven stvarno značenje reči monogenes vidi se u Jev 11:17, gde se ona koristi za Isaka, kojeg je Avraham bio spreman da prinese na žrtvu, iako je Bog Avrahamu obećao obilje potomaka. Reč ovde znači jedini (sin) svoje vrste, tj. jedini sin obećanja (Post 21:12). Avraham je zapravo već bio rodio Ismaila preko Agare (Post 16:3sl.; 17:22-25), a kasnije je imao šest drugih sinova sa Heturom (Post 25:1). Monogenes ovde odražava hebrejsko jahid iz Post 22:2, 12, 16, koje Septuaginta radije prevodi kao agapetos, „ljubljeni“ (Akvila koristi monogenes u Post 22:2, kao i Simah u Post 22:12). Slično tome, Josif Flavije koristi monogenes u Ant. i.222 u značenju jedinstven; ideju „rođen“ izražava zasebnim participom… (Joseph A. Fitzmyer, Exegetical Dictionary of the New Testament, priredili Horst Balz i Gerhard Schneider [William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, MI, pretisak 2000], tom 2, str. 440)

Isusova jedinstvenost jasno pokazuje da on nije poput ostalih sinova Božjih, nego je zapravo beskrajno bolji i superiorniji od čitave Božje nebeske vojske.

Na primer, nijedan od članova nebeskog sabora nije istovetan Bogu niti može činiti ono što čini Jahve. Niti ih treba obožavati i njih se bojati kao Jahvea:

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš. Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj. Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.“ Psalam 89:5-14 ESV

Evo drugog prevoda:

„Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.“ Psalam 89:6-8 Common English Bible (CEB)

Međutim, Novi zavet uči da Gospod Isus, kao jedinstveni Sin, može činiti sve što čini Otac, i to na potpuno isti način na koji to čini Otac!

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:16-21, 24-29

Ovde Gospod Isus tvrdi da može činiti samo ono što čini Otac, što je samo po sebi zapanjujuća tvrdnja! Uostalom, koje bi puko stvorenje ikada moglo reći da može činiti samo ono što čini Bog?

Neke od stvari za koje Isus kaže da može činiti uključuju davanje duhovnog i fizičkog života, vaskrsavanje mrtvih, rad u subotu i suđenje čitavom čovečanstvu radi određivanja večne sudbine svakog pojedinca. Isus takođe tvrdi da ima život u sebi baš kao što ga ima Otac, tj. Hristos je poput Oca po tome što je samopostojeće Biće koje je Izvor ili Začetnik života! Zapazite reči blaženog apostola Petra:

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:14-15

Drugi način na koji Hristos liči na Oca jeste njegova savršena vlast nad svim prirodnim elementima, kao što su vetrovi i mora:

„I reče im u onaj dan uveče: Pređimo na onu stranu. I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim. I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone. A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo? I ustavši, zaprijeti vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani! I utoli vjetar, i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere? I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?“ Marko 4:35-41

„I odmah prinudi učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu prema Vitsaidi dok on otpusti narod. I rastavši se sa njima, otide na goru da se pomoli. I kad nasta veče, bijaše lađa nasred mora, a on sam na kopnu. I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i htjede da ih mimoiđe. A oni, vidjevši ga gdje ide po moru, mišljahu da je priviđenje i povikaše; Jer ga svi vidješe i prepadoše se. I odmah stade govoriti s njima, i reče im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! I uđe k njima u lađu, i vjetar se utiša; i bijahu prekomjerno izvan sebe i divljahu se. Jer ne shvatiše događaj sa hljebovima; pošto im bijaše srce okamenjeno.“ Marko 6:45-52

Isus čak i stvara na potpuno isti način na koji stvara Otac. Na primer, Jovanovo jevanđelje prikazuje Isusa kao Reč koja je postala telo i kao jedinstvenog Sina koji je po suštini potpuno Bog. Kao božanska Reč, Isus je savršeno otkrivenje Oca, kao i Posrednik stvaranja i iskupljenja, Onaj kroz koga je Otac stvorio sve i svemu daje život:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-5, 9-10, 14, 18

Štaviše, apostol Pavle je pisao da je Isus ljubljeni Sin Božji koji ima prvenstvo nad celim stvorenjem po tome što je Onaj koji je sve stvorio i sve održava. Pavle je takođe tvrdio da je sve stvoreno za Hrista i da je sva punina božanske suštine utelovljena u njemu:

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:15-18 CEB

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:9

Poslanica Jevrejima je još jedna nadahnuta knjiga koja uči da je Hristos jedinstveni Sin Božji i Naslednik celokupnog stvorenja. Nadahnuti pisac ide toliko daleko da kaže da je Hristos tačan otisak ili obličje same Božje nestvorene suštine, koji svojom sopstvenom moćnom rečju održava celo stvorenje!

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom,“ Jevrejima 1:1-3a

Dakle, Gospod Isus je potpuno isti kao njegov Otac, jer u punini i savršeno nosi Božju suštinu i može činiti sve što čini Otac! To su svojstva i funkcije koje se ne mogu pripisati nijednom drugom sinu Božjem.

Ono što sve ove tvrdnje čini još zapanjujućijim jeste to što starozavetni spisi ne samo da tvrde da je Jahve stvorio i da održava sve stvari:

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6 RSV

„Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj:“ Isaija 42:5

„Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest. Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svi koliki koji grade likove. A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga.“ Isaija 45:12, 18

nego takođe svedoče da je Jahve to učinio sam, bez ičije pomoći:

„Mudar je srcem i jak snagom; ko se opro njemu i bio srećan? On premješta gore da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom; On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju; On, kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde; On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu; On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.“ Jov 9:4-10

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24 Holman Christian Standard Bible (HCSB)

Proročki spisi dalje tvrde da Jahve stvara i oblikuje stvari radi sopstvene slave:

„Kazaću sjeveru: Daj; i jugu: Ne brani; dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih, Sve koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i načinih. Izvedi narod slijepi koji ima oči, i gluhi koji ima uši. Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: Istina je. Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti? Ovako govori Gospod Izbavitelj vaš, Svetac Izrailjev: Vas radi poslaću u Vavilon i pobacaću sve prijevornice, i Haldejce s lađama, kojima se hvale. Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš. Ovako govori Gospod koji je načinio po moru put i po silnijem vodama stazu, Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo: Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima. Evo, ja ću učiniti novo, odmah će nastati; nećete li ga poznati? Još ću načiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji. Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. Narod koji sazdah sebi pripovjedaće hvalu moju.“ Isaija 43:6-7, 20-21

Zapravo, pojedini nekanonski jevrejski spisi idu toliko daleko da kažu kako Jahve svojom rečju održava celo stvorenje – upravo ono što Poslanica Jevrejima tvrdi za Hrista!

„Radi Njega miomiriše anđeo Njegov, i riječju Njegovom sve se objedinjuje.“ Sirah 43:26

„Suvereni Gospode, zar nisi ti govorio u početku kada si stvorio zemlju – što si učinio bez pomoći – i zapovedio prahu i on ti je dao Adama.“ 4. Jezdrina 3:4

„Ovo [svet i sve što je u njemu] Bog nije stvorio rukama, ni naporom, ni uz pomoćnike, kojih mu nije bilo potrebno; hteo je, i tako su nastali u svoj svojoj lepoti.“ Josif Flavije, Protiv Apiona 2:192

Ali ima još. U sledećem odlomku:

„I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:10-12

nadahnuti pisac je uzeo Psalam 102:25-27, tekst koji ističe Jahveovu nepromenljivost i govori o njegovoj ulozi u stvaranju i održavanju celokupnog stvorenja, i primenio ga na Sina!

Ovim se završava prvi deo naše analize. Molimo vas da pređete na drugi deo.