Gospod Isus Hristos – Bog nebeskog sabora! 2. deo

Nastavljamo našu raspravu o biblijskom svedočanstvu da je Hristos neuporedivo superiorniji od cele nebeske vojske (i od samog stvorenja).

Gospod Isus je izričito zahtevao da ga svi obožavaju na potpuno isti način na koji obožavaju Oca!

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca.“ Jovan 5:22-23

Zapazite da je razlog koji Hristos ovde navodi za to što mu je poveren sav sud upravo taj da bi svi poštovali njega isto onako kako poštuju Oca. Gospod ne kaže da čovek mora da ga poštuje kao što poštuje proroka ili sopstvene roditelje. Naprotiv, on odlučno kaže da svi moraju da ga poštuju na isti način na koji poštuju Oca. A način na koji se od pojedinaca očekuje da poštuju Oca jeste da ga bezuslovno vole, da mu savršeno budu poslušni i da ga neprestano hvale molitvama, pesmama itd.

Isusova poenta je jednostavna i jasna. Budući da je Sin Sudija koji će odrediti večnu sudbinu svih pojedinaca, svaki čovek stoga mora prigrliti Sina kao predmet svoje bezuslovne ljubavi i predanosti ako želi da bude spasen.

Otac čak zapoveda celoj svojoj nebeskoj vojsci da obožava njegovog jedinstvenog i ljubljenog Sina na isti način na koji obožavaju Boga:

„I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:4-6

Pisac Poslanice Jevrejima primenjuje na Hrista starozavetni tekst u kojem se anđelima, odnosno bogovima naroda, zapoveda da obožavaju Jahvea!

Budući da nije sasvim izvesno da li nadahnuti pisac citira grčku verziju Ponovljenih zakona ili Psalama, odlučili smo da uključimo oba odlomka kako bi čitaoci mogli da uoče vezu između bogova koji obožavaju Jahvea i obožavanja koje se ukazuje Hristu:

„Veselite se, narodi, s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj.“ Ponovljeni zakoni 32:43 LXX (vidi takođe Svitke sa Mrtvog mora [DSS])

„Pjevajte Gospodu pjesmu novu; pjevaj Gospodu, sva zemljo! Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo. Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima čudesa njegova. Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti; strašniji je od svijeh bogova. Jer su svi bogovi u naroda ništa; Gospod je nebesa stvorio. Slava je i veličanstvo pred licem njegovijem, sila i krasota u svetinji njegovoj. Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo!“ Psalam 96[jevr. 97]:1-3, 7, 9 LXX

Postoje i drugi odlomci koji podstiču nebesku vojsku da hvali i obožava Jahvea:

„Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte Gospodu slavu i čast. Dajte Gospodu slavu imena njegova. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti.“ Psalam 29:1-2 NASB

„Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite ga na visini. Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!“ Psalam 148:1-2

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6

Sve navedene odlomke pokazuju da se od članova nebeskog sabora očekuje da obožavaju Gospoda Isusa na isti način na koji obožavaju Jahvea!

Zapravo, Bog očekuje da svako stvoreno biće obožava Gospoda Isusa:

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11

U ovom citatu apostol Pavle je preuzeo jezik jednog određenog starozavetnog odlomka koji govori o obožavanju i slavljenju Jahvea i primenio ga na Hrista!

Prema proroku Isaiji, dolazi vreme kada će se svako koleno pokloniti i svaki jezik ispovediti Jahveu, priznajući da je on jedini Bog i pravedni Spasitelj:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:21-23

Pavle je, međutim, verovao da će se ovo proroštvo ispuniti onog dana kada se svako koleno pokloni i ispovedi da je Isus Hristos Gospod, na slavu Boga Oca!

Sama činjenica da svako stvorenje obožava Hrista dokazuje da on nije stvorenje, već da je lično odvojen i različit od celokupnog stvorenja. Navedeni tekstovi jasno prikazuju Isusa kako stoji na Stvoriteljevoj strani podele između Stvoritelja i stvorenja! Poznati novozavetni naučnik Ričard Bokam pomaže da se ovo sagleda u istorijskoj i teološkoj perspektivi:

5.5. Obožavan od anđela i celog stvorenja

Niz tekstova koji se bave Isusovim ustoličenjem na nebu prikazuje obožavanje koje mu ukazuju upravo sva nebeska bića (Jevr. 1:6; Ascen. Isa. 10:15; 11:23-32; Ap. Jas. 14:26-30). Da takvo obožavanje pripada JEDINO Bogu, jasno je iz konteksta Isusovog ustoličenja na sopstveni Božji nebeski presto, simbol jedinstvenog božanskog suvereniteta nad svim stvarima. Treba primetiti da to ide dalje od veoma ograničenog obožavanja koje se ukazuje Sinu čovečjem u Enohovim pričama, koga ne obožavaju ni anđeli niti bilo koji drugi deo neljudskog stvorenja, već samo zli na dan suda. Hrišćanski tekstovi izvlače pune posledice Isusovog uzvišenja na božanski presto i NAMERNO KORISTE NAJJAČA JEVREJSKA TEOLOŠKA SREDSTVA DA ISUSA ODLUČNO POSTAVE NA BOŽANSKU STRANU LINIJE IZMEĐU JEDNOG BOGA IZRAILJA I OSTATKA STVARNOSTI, NJEGOVOG STVORENJA. Upravo obožavanje od strane anđela apsolutno razlikuje Boga od njih; upravo obožavanje od strane celog stvorenja apsolutno razlikuje Boga od svake druge stvarnosti. Kako god da ocenimo dokaze navedene za neku vrstu poštovanja anđela u pojedinim delovima judaizma Drugog hrama, NIJEDAN ANĐEO nije obožavan od strane drugih anđela u jevrejskoj literaturi Drugog hrama.

U judaizmu Drugog hrama nije postojao neprekidan spektar stvarnosti kroz koji bi hristologija u razvoju mogla postepeno da pomera Isusa dok on na kraju ne bi delio božanski identitet. Postojao je ponor koji je hristologija mogla da pređe samo tako što bi videla da Isus odjednom nadmašuje svako nebesko stvorenje i da, sedeći na Božjem prestolu, prima njihovo obožavanje kao što ga Bog prima. Ovi tekstovi nedvosmisleno smeštaju Isusa unutar jedinstvenog božanskog identiteta. (Bokam, Jesus and the God of Israel – God Crucified and Other Studies on the New Testament’s Christology of Divine Identity [William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, MI/ Cambridge, U.K. 2008], 5. The Throne of God and the Worship of Jesus, str. 178-179; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)

Ispitivanje novozavetnih tekstova koji nude teološko obrazloženje obožavanja Isusa tako potvrđuje naš argument. Obožavanje se ukazuje Isusu upravo kao priznanje osobina božanskog identiteta koje su se u judaizmu Drugog hrama smatrale onima koje razlikuju jedinstvenost jednog Boga. Obožavanje Isusa služi da se pojmovno usredsredi, kao i da se u religijskoj praksi učini najočiglednijim, uključivanje Isusa u jedinstveni identitet jednog Boga jevrejskog monoteizma. To nije bio samo prirodan religijski odgovor jevrejskih hrišćana na status koji su prepoznali kod uzvišenog Isusa i na ulogu koju je on igrao u njihovom religijskom iskustvu i životu. To je takođe bilo promišljeno shvaćeno u kontekstu jevrejskog monoteističkog razumevanja Boga. (Str. 181; naglasak podvlačenjem naš)

Ovo ne objašnjava samo zašto se od celog stvorenja očekuje da slavi i poštuje Sina na isti način na koji uzvisuje Oca, već nam pomaže i da razumemo zašto su novozavetni pisci mogli da primene na Hrista određene starozavetne odlomke koji se odnose na Ličnost i delo Jahvea. Ti pisci su morali verovati da je Isus zaista Jahve Bog Sin, koji je istovetan Ocu po suštini.

Isusova nadmoć nad nebeskim saborom dalje se vidi iz činjenice da on učestvuje u Božjoj sopstvenoj jedinstvenoj vladavini nad celim stvorenjem.

Sveto pismo uči da su anđeli stvoreni da služe Bogu i onima koji nasleđuju spasenje. Sin je, međutim, prikazan kao Bog koji večno vlada s Očeve desne strane, dok je celo stvorenje podložno njegovoj sili i vlasti!

„… „pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?““ Jevrejima 1:3, 6-9, 13-14

„A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2 – upor. 10:12; 12:2

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

„koji je glava svakoga načalstva i vlasti“ Kološanima 2:10, 3:1

„… „vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.““ 1. Petrova 3:21b-22

Novi zavet dalje tvrdi da Hristos zaista vlada sa nebeskog Božjeg prestola!

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:1-2, 5, 10

Ovo objašnjava zašto nadahnuto Sveto pismo tvrdi da je svaka stvorena stvar podložna Hristovoj vlasti, budući da sedeti Bogu s desne strane znači sedeti na samom Božjem prestolu. Drugim rečima, Hristos je uzvišen na najviši položaj vlasti u celokupnoj stvarnosti, na vlast koja pripada jedino Bogu!

Kao što Bokam objašnjava:

3.4. Zaključak

U judaizmu Drugog hrama, dakle, Božji presto na najvišem nebu postao je ključni simbol monoteizma, predstavnik jedne od suštinskih osobina koje definišu božanski identitet. Iako se mogu naći poneki tragovi drugih ustoličenih likova povezanih sa Božjom vladavinom, gotovo uvek se naglašava podređenost takvog lika Božjoj vladavini, dok je preovlađujući tok literature usmeren ka pražnjenju neba od svih prestola osim Božjeg. Nema naznaka da je to bilo sporno pitanje, kao što je kasnije bilo u rabinskim raspravama o Danilu 7:9 i o Metatronu. Jedinstvenost nebeskog Božjeg prestola pripada logici monoteizma koji je dominirao opštim judaizmom u periodu Drugog hrama. (Bokam, Jesus and the God of Israel, 5. The Throne of God and the Worship of Jesus, 3. The Heavenly Throne of God, str. 164; naglasak podvlačenjem naš)

5. Isus na nebeskom Božjem prestolu

Kada se novozavetna hristologija čita u kontekstu razumevanja jevrejskog monoteizma Drugog hrama koji smo skicirali, lako se može uvideti da su RANI hrišćani primenili na Isusa sve dobro ustanovljene i dobro prepoznate osobine jedinstvenog božanskog identiteta kako bi, sasvim jasno i precizno, UKLJUČILI ISUSA U JEDINSTVENI IDENTITET JEDNOG BOGA IZRAILJA. Prva među tim osobinama bila je jedinstvena suverenost nad svim stvarima. Od NAJRANIJE post-uskršnje hristologije koju možemo pratiti, Isusovo uzvišenje shvatano je kao njegovo učešće u božanskoj vladavini nad kosmosom. Druge jedinstveno božanske osobine sledile su logično i BRZO, naročito Isusovo učešće u delu stvaranja. Obožavanje Isusa, kao njegovo uključivanje u monoteističko obožavanje KOJE PRIPADA ISKLJUČIVO JEDNOM BOGU, usledilo je kao NUŽNO priznanje njegovog uključivanja u božanski identitet, opet prvenstveno kao priznanje njegovog vršenja jedinstvene božanske suverenosti sa nebeskog Božjeg prestola. U sadašnjem kontekstu moramo ograničiti naše interesovanje na glavne crte novozavetnog razumevanja Isusovog uzvišenja na božanski presto. (Isto, str. 172; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)

5.3. Božanska suverenost nad svim stvarima

Da Isus sedi pored Boga upravo na samom Božjem nebeskom prestolu, prestolu slave, izričito je rečeno u nekim tekstovima (Jevr. 8:1; 12:2; Otk. 3:21; 5:6; 7:17; 22:3) i verovatno bi trebalo pretpostaviti za sve. Delimično uz egzegetsku pomoć Psalma 8:6, ovo učešće u Božjoj kosmičkoj vladavini često se izražava formulama „sve stvari“ ili „nebo i zemlja“ (ili punijim kosmičkim formulama) ili, radi naglaska, i jednim i drugim. Taj jezik, koji se stalno koristi za Božji odnos prema njegovom stvorenju u jevrejskim tekstovima Drugog hrama, značajan je zato što JE TO NAČIN NA KOJI JEVREJSKI MONOTEIZAM RAZLIKUJE BOGA OD SVAKE DRUGE STVARNOSTI („sve stvari“), KAO STVORITELJA I VLADARA SVEGA. Uključujući Isusa u puni kosmički obim Božje suverenosti, novozavetna terminologija smešta Isusa JASNO NA BOŽANSKU STRANU RAZLIKE IZMEĐU BOGA I „SVIH STVARI“. Iako su Danilo 7:14 i Psalam 2:8 pružili osnovu za razmišljanje o univerzalnoj vladavini Mesije na zemlji (Sib. Or. 5:416; 1 En. 62:6), upravo kosmički obim Hristove suverenosti smešta je u onu jedinstvenu kategoriju koju simbolizuje njegovo ustoličenje na božanskom prestolu na najvišem nebu. NI ZA JEDNOG GLAVNOG ANĐELA NITI UZVIŠENOG ČOVEKA U JEVREJSKIM TEKSTOVIMA DRUGOG HRAMA NE KAŽE SE DA IMA VLAST NAD SVIM STVARIMA ILI NAD NEBOM I ZEMLJOM.

Drugi način na koji se naglašava potpuno kosmička vladavina uzvišenog Hrista jeste upućivanje na potčinjavanje svih nebeskih sila njemu. Tekstovi prikazuju potčinjavanje kako pobunjenih anđeoskih sila (1. Kor. 15:24-28; Ascen. Isa. 11:23) tako i poslušnih (Ef. 1:20-21; 1. Pet. 3:22; Ascen. Isa. 11:24-32; upor. Otk. 5:11-14; Ep. Apos. 3). Vredno je pomena da su određeni redovi anđela oni koji imaju visoku vlast na nebesima: „poglavarstva“ (archai: 1. Kor. 15:24; Ef. 1:21), „vlasti“ (exousiai: 1. Kor. 15:24; Ef. 1:21; 1. Pet. 3:22), „sile“ (dunameis: Ef. 1:21; 1. Pet. 3:22) i „gospodstva“ (kuriotetes: Ef. 1:21).

5.4. Na visinama neba

Slika visine, za koju smo videli da je važna u prikazima božanskog prestola, takođe pojačava novozavetnu sliku Isusovog učešća u jedinstvenoj božanskoj suverenosti. On je uzašao „iznad svih nebesa“ (Ef. 4:10), „iznad svakog poglavarstva i vlasti i sile i gospodstva i svakog imena koje se imenuje“ (Ef. 1:21). On je „seo s desne strane Veličanstva na visini, postavši toliko superiorniji od anđela koliko je ime koje je nasledio izvrsnije od njihovog“ (Jevr. 1:3-4). Bog ga je „visoko uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena“ (Fil. 2:9). Ova tri odlomka povezana su motivom visine primenjenim kako na božanski presto koji je viši od svih nebesa tako i na ime koje je više od svih drugih imena. Verovatno bi u sva tri slučaja trebalo razumeti da Isus, sedeći na božanskom prestolu iznad svake anđeoske vlasti, takođe prima božansko ime, koje je daleko superiornije od svih imena kojima jedino Bog imenuje svu nebesku vojsku. Ove razne načine iskazivanja Isusove apsolutne nadmoći nad svim anđelima ne treba shvatiti kao polemične na bilo koji način. Oni jednostavno primenjuju na Isusa dobro prepoznate načine na koje se sam Bog na svom nebeskom prestolu shvatao kao apsolutno vrhovni nad svim svojim anđeoskim stvorenjima. (Isto, str. 176-178; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)

Bogonadahnuto Sveto pismo dalje svedoči da je Bog poslao Hrista da uništi i razoruža sile tame kako bi oslobodio ljude od tlačenja i osude koje su doneli Satana i njegove vojske:

„I prohođaše Isus po svoj Galileji učeći po sinagogama njihovim, i propovijedajući jevanđelje o Carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I otide glas o njemu po svoj Siriji; i privedoše mu sve bolesnike, raznim bolestima i mukama obuzete, i bjesomučne, i mjesečare, i oduzete, i iscijeli ih.“ Matej 4:24 ESV

„A učaše u jednoj sinagogi subotom. I gle, bješe ondje žena koja imađaše duha nemoći osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se nikako uspraviti. A kad je vidje Isus, prizva je i reče joj: Ženo, oslobođena si od nemoći svoje. I stavi na nju ruke, i odmah se uspravi i slavljaše Boga. A starješina sinagoge, negodujući što je Isus iscijeli u subotu, odgovorivši reče narodu: Šest je dana u koje treba raditi; u ove, dakle, dolazite te se liječite, a ne u dan subotni. A Gospod mu odgovori i reče: Licemjere, svaki od vas ne odrješuje li u subotu svojega vola ili magarca od jasala i vodi da napoji? A ovu, kćer Avraamovu, koju sveza satana evo osamnaest godina, ne trebaše li odriješiti od ove sveze u dan subotni? I dok on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; a sav narod radovaše se za sva slavna djela što ih on činjaše.“ Luka 13:10-17

„Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim.“ Dela apostolska 10:37-38

„A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:15-18

„I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela vašega, oživi vas sa Njim, oprostivši nam sve grijehe; Izbrisa obveznicu koja nas svojim propisima optuživaše i bješe protiv nas, i ukloni je prikovavši je na krst; Razoružavši načalstva i vlasti, žigosa ih javno, pobjedivši na njemu.“ Kološanima 2:13-15

„Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja.“ 1. Jovanova 3:8

Dakle, Isus čini ono na šta Psalam 82 podstiče Boga da učini, naime, da ustane na sud protiv takozvanih bogova i da ih uništi zbog njihove opakosti i pokvarenosti!

Vaskrsli Gospod je čak uzeo u posed celu zemlju, štaviše celo stvorenje, kako bi osigurao da svet koji dolazi više neće biti podložan anđelima, već otkupljenim Božjim vernicima!

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:18-20

„Jer Bog ne pokori anđelima onaj svijet koji dolazi, o kojem govorimo. Neko pak negdje posvjedoči govoreći: Šta je čovjek da ga se sjećaš, ili sin čovječiji da ga pohodiš? Učinio si ga privremeno manjim od anđela, slavom i čašću ovjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku tvojih; Sve si pokorio pod noge njegove. I pošto mu pokori sve, ništa mu ne ostavi nepokoreno. Ali sada još ne vidimo da mu je sve pokoreno. A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:5-18

**
Zaključne napomene**

Iz naše rasprave je više nego jasno da, što se nadahnutog Svetog pisma tiče, Isus Hristos nije puko duhovno stvorenje koje je Bog uzvisio iznad njegove sabraće, stvorenih duhovnih „braće“. Naprotiv, Isus Hristos je jedinstveni božanski Sin Božji koji je beskrajno superiorniji od celokupnog stvorenja. Prema Svetoj Bibliji, Hristos je po prirodi potpuno Bog i stoga istovetan Ocu u odnosu na Božansku suštinu. Vaskrsli Gospod je božanski Kralj celog stvorenja i Izvršilac koji je stvorio i koji održava sve stvari svojom moćnom rečju. Novozavetni spisi idu čak dotle da proglašavaju da celo stvorenje postoji radi Božjeg ljubljenog Sina! Sveto pismo takođe potvrđuje da Bog očekuje da svako stvorenje obožava i slavi njegovog jedinstvenog Sina na isti način na koji poštuje i hvali njega samog. Takva čast nikada ne bi mogla biti data pukom stvorenju, ma koliko uzvišenom, jer bi to bilo bogohulno i idolopokloničko, tj. obožavati stvorenje na potpuno isti način na koji treba obožavati Boga znači otimati Bogu slavu koju jedino on zaslužuje i treba da primi.

Stoga, čak i ako se Psalam 82 odnosio na takozvane bogove božanskog sabora, to i dalje ne bi utvrdilo da je Isus samo poput njih, još jedan stvoreni duhovni sin kome je data povlastica da vlada nad ostalim članovima sabora. Zbog toga anti-trinitarci moraju smisliti daleko bolji argument od ovoga, budući da ovaj ne uspeva da utemelji njihovu jeretičku i nebiblijsku poziciju.

Isus Hristos je Jahve, na slavu Boga Oca doveka! Amin.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz ažuriranog izdanja Nove međunarodne verzije (NIV) Svete Biblije iz 2011. godine.

Nastavite sa Dodatkom: Gospod Isus Hristos – Bog čiju su slavu videli starozavetni sveti

**
Srodni članci**

„Ja rekoh: bogovi ste“ – Ispitivanje Isusove upotrebe Psalma 82:6 u odbrani njegovog božanstva
Isus, Jovan 10 i Psalam 82
Božanski sabor
Uvod u božanski sabor
Ponovljeni zakoni 32:8 i sinovi Božji
Pojam Božanstva u izrailjskoj religiji
Da li su Jahve i El različita božanstva u Ponovljenim zakonima 32:8-9 i Psalmu 82? (*; *)
Ako si video jednog Elohima, video si sve? Kritika mormonske upotrebe Psalma 82
Izrailjev božanski sabor, mormonizam i evangelikalizam: razjašnjenje pitanja i smernice za buduće proučavanje
Karmen Masa i izbegavanje pravih argumenata
Umrećete kao ljudi? Odgovor dr Majklu Hajzeru