Razmatranje božanstva Gospoda Isusa u svetlu teologije Psalama

Psalmi imaju mnogo toga da kažu o karakteru i delima Jahvea. Na primer, rečeno nam je da vernici treba da hvale Jahvea zato što je on veliki Bog i veliki Car nad bogovima, koji je stvorio kosmos i suvereno vlada njime. Psalmi dalje pozivaju narod da obožava Jahvea zato što je on njihov Bog, a oni su njegovo stado:

„Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega! Izađimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu! Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove načinile. Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: „Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji,“ Psalam 95:1-8

Još jedan razlog koji Psalmi navode za obožavanje i hvaljenje Jahvea jeste to što on dolazi da sudi svetu u pravednosti:

„Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo! Recite narodima: Gospod caruje; zato je vaseljena tvrda i neće se pomjestiti; on će suditi narodima pravo. Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; nek pljeska more i što je u njemu; Neka skače polje i sve što je na njemu; tada nek se raduju sva drveta šumska Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiće vaseljeni po pravdi, i narodima po istini svojoj.“ Psalam 96:9-13

Štaviše, Psalmi ne samo da naglašavaju činjenicu da je Jahve daleko uzvišen nad bogovima i da je jedino on Svevišnji nad zemljom,

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

„Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova.“ Psalam 135:5

Oni čak tvrde da i sami bogovi obožavaju Jahvea!

„Gore kao vosak tope se od lica Gospodnjega, od lica Gospoda svoj zemlji. Nebesa kazuju pravdu njegovu, i svi narodi vide slavu njegovu. Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi. Čuje i raduje se Sion, i kćeri se Judejske vesele zbog sudova tvojih, Gospode! Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:5-9

Neki od Jevreja koji su preveli hebrejsku Bibliju na grčki razumeli su da se bogovi odnose na Jahveov nebeski savet, na njegove anđele:

„Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast.“ Psalam 96:7 LXX

Sledeći psalmi izgleda potvrđuju ovo gledište:

„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:8-10

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš.“ Psalam 89:5-9

Čini se izvesnim da su bogovi iz Psalma 86:8 sinovi Božji ili sveti koji se pominju u Psalmu 89:5-9, članovi Jahveovog nebeskog saveta. To ukazuje na to da su bogovi naroda bili članovi božanskog saveta koji su pogrešno posmatrani i obožavani kao suparnici jedinom istinitom Bogu.

Kako god bilo, ovoliko ostaje jasno: poistovećujući te bogove sa anđelima, grčka verzija jasno naglašava da je Jahve veći i uzvišeniji od nebeskih anđela.

U svetlu svih ovih činilaca, svi vernici treba da se boje/poštuju i hvale jedino Jahvea:

„Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti; strašniji je od svijeh bogova. Jer su svi bogovi u naroda ništa; Gospod je nebesa stvorio.“ Psalam 96:4-5

A sada sledi sažetak onoga što smo naučili iz ovih konkretnih psalama:

1. Jahve je veliki Bog i veliki Car nad svim bogovima.

2. Jahve je daleko uzvišen nad bogovima i jedino je on Svevišnji nad zemljom.

3. Nema nikoga poput Jahvea među bogovima/sinovima Božjim, tj. među članovima Jahveovog nebeskog saveta, i nijedan od njih ne može činiti dela koja Jahve čini.

4. Svi bogovi moraju obožavati Jahvea. Prema grčkoj verziji hebrejske Biblije, ti bogovi su anđeli.

5. Jahve je stvorio kosmos i ima potpunu vlast nad njim.

6. Jahve je onaj koji će suditi narodima.

7. Vernici treba da čuju Jahveov glas i da mu se pokoravaju, jer su ovce njegove ruke, tj. stado koje Jahve štiti.

8. Svi ljudi i narodi koje je Jahve stvorio treba da kleknu pred njim u obožavanju i da mu pevaju hvale, jer je on Bog kojega se treba veoma bojati.

Rekavši to, sada prelazimo na naredni odeljak da vidimo šta nadahnuti hrišćanski spisi uče o Ličnosti Gospoda Isusa.

Šta Novi zavet kaže o Gospodu Isusu Hristu

Prema novozavetnim spisima, Isus nije poput članova nebeskog saveta, jer je u svemu jednak Bogu (Ocu), budući tačan odraz Očevog večnog Bića, i može da čini sva dela koja Bog čini, kao što su stvaranje i održavanje svemira, davanje života itd.!

„A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:19-21

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ Jovan 1:1-3, 10

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:15-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3a, 10-12

Reći da su ove izjave zapanjujuće bilo bi krajnje potcenjivanje, budući da su monoteistički Jevreji učeni i verovali su da je Jahve taj koji sve drži svojom rečju!

„Radi Njega miomiriše anđeo Njegov, i riječju Njegovom sve se objedinjuje.“ Sirah 43:26

Novi zavet takođe poistovećuje Isusa sa našim Bogom, štaviše sa našim velikim Bogom, čiju su slavu ljudi videli i videće:

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede na goru visoku, posebno samo njih; i preobrazi se pred njima. I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može bjelilja ubjeliti na zemlji. I ukaza im se Ilija s Mojsejem i bijahu u razgovoru sa Isusom. I Petar odgovarajući reče Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojseju jednu i Iliji jednu. Jer ne znadijaše šta da kaže; jer bijahu uplašeni. I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte. I odjednom obazrevši se nikoga više ne vidješe osim samoga Isusa pored sebe.“ Marko 9:2-8

„Jer vam ne objavismo silu i dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sljedujući izmišljenim bajkama, nego smo sami bili očevici veličanstva njegova. Jer on primi od Boga Oca čast i slavu kada mu dođe ovaj glas od veličanstvene slave: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji. I ovaj glas čusmo mi kako siđe s neba dok bijasmo s Njim na gori svetoj.“ 2. Petrova 1:16-18

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:14

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:28-29

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1

I kao Bog, Isus večno vlada nad svim stvorenjem sa Očeve desne strane, u svetinji nad svetinjama nebeske skinije:

„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove.“ Rimljanima 9:5

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:3b, 7-9, 13

„Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2

To znači da je Isus uzvišen na najviši položaj vlasti koji postoji, daleko iznad Jahveove nebeske vojske, i time učestvuje u isključivoj suverenoj vladavini Jahvea!

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Neosporno je da je, što se nadahnutog Svetog pisma tiče, ime koje je iznad svih imena — Jahve. Stoga, pošto je Isus primio ime koje je iznad svih imena prema Filipljanima 2:9-11, to znači da ispovediti Isusa kao Gospoda znači ispovediti da je on Jahve, tj. Gospod se ovde koristi kao sinonim za Božansko ime. Kako to kaže sledeći naučnik:

“Ključni tekst u ovoj vezi jeste Filipljanima 2:5-11. Taj odeljak Poslanice Filipljanima okarakterisan je ili kao himna o Hristu ili kao poetsko-retorički didaktički komad. Odeljak sadrži tri strofe. U prvoj se opisuje Hristova preegzistencija – njegov život sa Ocem (st. 6). U drugoj nam se govori o Hristovom ovaploćenju, ljudskom životu i konačnoj smrti (st. 7-8). U trećoj strofi (st. 9-11) objavljuje se Hristovo uzvišenje, i to na način koji je važan za našu svrhu…

“Ovde se pisac nije zadovoljio uobičajenim grčkim glagolom koji znači ‘uzvisiti’ ili ‘uzdići’, hypsoo; naprotiv, izabrao je oblik sa prefiksom hyper-, pojačivačem koji nam je poznat iz reči kao što su ‘hiperinteligentan’, ‘hiperaktivan’ i sličnih. Dalje nam se kaže da je Hristos primio „Ime koje je iznad svakoga imena“ (st. 9), primedbu koju pojašnjava napomena da će svaki jezik ispovediti „da je Isus Hristos Gospod“ (kyrios) (st. 11). Ispovedanje otkriva da Isus Hristos prima ono čega se, prema 6. stihu, odrekao: jednakost sa Bogom. Isus je ustoličen u Jahveovom domenu.

“To da je Isus Kyrios (tj. Gospod) jeste jedno od najranijih hrišćanskih ispovedanja: „Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen.“ (Rimljanima 10:9; up. 1. Korinćanima 12:3). Štaviše, uzbudljivo je uočiti da ovo ispovedanje Isusa kao Gospoda možemo pratiti unazad sve do najstarijeg jevrejsko-hrišćanskog miljea u Palestini, do prvobitne zajednice. Nit koja nas tamo vodi jeste izraz ‘Maranata’ (vidi Ekskurs 2).” (Tryggve N. D. Mettinger, In Search of God – The Meaning and Message of the Everlasting Names [Fortress Press, 2005], 2. The God Who Says “I AM”: The Riddle of the Name YHWH, Why Do We Find “the Lord” in Biblical Translations?, str. 18; podvlačenje naše)

Dakle, poput Jahvea, Isus je uzvišen daleko iznad svih bogova jer nosi samo Jahveovo ime i stoga deli Jahveovu isključivu suverenost nad svim stvorenjem!

U svetlu toga nije iznenađujuće otkriti da Novi zavet uči da je Hristos Gospod nad gospodarima i Car nad carevima, Onaj koji vlada nad svim carevima zemlje:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14 – up. 19:16

I da je on Gospod svih, budući Gospod i živih i mrtvih, Onaj koji ima potpunu vlast i kontrolu nad stvorenjem:

„I reče im u onaj dan uveče: Pređimo na onu stranu. I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim. I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone. A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo? I ustavši, zaprijeti vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani! I utoli vjetar, i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere? I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?“ Marko 4:35-41

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju.“ Dela apostolska 10:36

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju.“ Rimljanima 10:9-12

„Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.“ Rimljanima 14:8-9

Štaviše, poput Jahvea u Starom zavetu, Isusa se treba veoma bojati i njega obožavati, jer će on suditi celom čovečanstvu:

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim.“ Matej 25:31-34, 40-41

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji.“ Jovan 5:22-23, 27

„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo. Znajući, dakle, strah Gospodnji, uvjeravamo ljude, a Bogu smo poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.“ 2. Korinćanima 5:10-11

Novi zavet dalje poziva vernike da pevaju hvale Hristu:

„I ne opijajte se vinom, u čemu je razvrat, nego se ispunjavajte Duhom, Govoreći među sobom u psalmima i himnama i pjesmama duhovnim, pjevajući i pojući Gospodu u srcu svome; Zahvaljujući svagda za sve Bogu i Ocu u ime Gospoda našega Isusa Hrista, Pokoravajući se jedan drugome u strahu Božijem.“ Efescima 5:18-21

Zapravo, čak i nebeska vojska obožava Isusa i peva mu!

„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

Konačno, sam Isus je učio da su istinski vernici oni koji čuju njegov glas, jer su ovce njegove ruke, tj. stado koje on svojom silom savršeno čuva zauvek:

„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. A najamnik, koji nije pastir, kome ovce nisu svoje, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi; i vuk razgrabi ovce i raspudi ih. A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir. Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga.“ Jovan 10:11, 14-18

„I Judejci ga opkoliše i govorahu mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos, kaži nam otvoreno. Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni, Ali vi ne vjerujete; jer niste od ovaca mojih, kao što vam rekoh. Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 10:24-30

Dakle, prema nadahnutim hrišćanskim spisima,

1. Isus je, poput Jahvea, veliki Bog i veliki Car nad svim bogovima, tj. nad nebeskom vojskom.

2. Poput Jahvea, Isus je daleko uzvišen nad bogovima i vlada kao Svevišnji nad zemljom.

3. Poput Jahvea, svi anđeli moraju obožavati Isusa.

4. Isus nije poput članova Jahveovog nebeskog saveta, jer je u svemu jednak Jahveu, budući tačan odraz Božje nestvorene suštine, koji može činiti sva dela koja Bog čini.

5. Poput Jahvea, Isus je stvorio kosmos i ima potpunu vlast nad njim.

6. Poput Jahvea, Isus će suditi svim narodima.

7. Poput Jahvea, svi istinski vernici treba da čuju Isusov glas i da mu se pokoravaju, jer su ovce njegove ruke, tj. stado koje Isus štiti i čuva.

8. Poput Jahvea, svi ljudi i narodi koje je Hristos stvorio treba da kleknu pred njim u obožavanju i da mu pevaju hvale.

Razlog zbog kojeg je Novi zavet mogao da iznosi tako smele tvrdnje o Hristu nije teško dokučiti. Očigledno je da novozavetni autori nisu verovali da je Isus stvorenje koje je Bog upotrebio da ostvari svoje namere. Naprotiv, ovi nadahnuti pisci bili su ubeđeni da je Isus večni Sin Božji koji je istovremeno lično različit od Oca i jednak mu po suštini i prirodi. Iako su znali da on nije ni Otac ni Sveti Duh, očevici koji su lično poznavali Hrista, kao i njihovi saradnici, učili su i potvrđivali da je Isus Jahve Bog koji je postao telo. To znači da su Isusovi učenici shvatili i svuda propovedali da Bog Izrailja nije jednoličan nego troličan, i da Isus Hristos sada vlada s neba kao uzvišeni Bogočovek!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Verujemo i ispovedamo zajedno sa tvojim vernim učenicima da si ti Jahve Bog ovaploćeni, večni Sin Očev koji je postao čovek radi našeg spasenja. Molimo se da ćemo tvojom milošću i milosrđem nastaviti da te volimo i obožavamo u vekove vekova, o vaskrsli Sine Božji i uzvišeni Care slave! Amin.

Dodatna literatura