Jahve je jedan, jedino Jahve

Ispitivanje božanstva Hrista u svetlu Božanskog imena

Nadahnuti proročki spisi svedoče da je ime istinitog Boga Jahve:

„I opet reče Bog Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.“ Izlazak 3:15

„Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem.“ Isaija 42:8

Hebrejska Biblija dalje potvrđuje da je Jahveovo ime jedno i da je Jahve samo jedan, budući da ne postoji drugi Jahve:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ Ponovljeni zakoni 6:4

Evo alternativnog načina prevođenja hebrejskog teksta:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“

Prelazimo na druge odlomke:

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6

I konačno:

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“ Zaharija 14:9

Gospod Isus Hristos – Nosilac Božanskog imena

Ono što ovo čini zaista zadivljujućim jeste to što, prema nadahnutim hrišćanskim grčkim Spisima, Isus nosi samo ime Jahve!

U ovom članku razmotrićemo konkretne novozavetne primere u kojima se Gospod Isus poistovećuje sa Jahveom, ali pre nego što pretresemo novozavetne spise, čitaoci treba da imaju na umu sledeće. Jevrejski prevodioci grčke verzije hebrejske Biblije (poznate kao Septuaginta [LXX]) i nadahnuti novozavetni pisci koristili su grčku reč Kyrios („Gospod“) umesto Božanskog imena. Zapravo, može se čak reći da je Kyrios počeo da funkcioniše kao grčki sinonim ili ekvivalent Božjeg saveznog imena. Kao što ćemo videti u nastavku, Isus se često naziva Kyrios u kontekstima koji ga jasno poistovećuju sa Jahveom.

Uz to rečeno, započinjemo našu analizu novozavetnih spisa.

Ko god prizove Ime

Prema proročkim spisima, verni su oni koji prizivaju Jahveovo ime:

„Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti! Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši.“ Psalam 99:5-6

„Uzeću čašu spasenja i prizvaću ime Gospodnje. Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. O Gospode, ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. Žrtvu za hvalu prinijeću tebi, i ime Gospodnje prizvaću.“ Psalam 116:13, 17; upor. 105:1

A ipak, u Novom zavetu nam se kaže da su prvi hrišćani – uključujući i jevrejske vernike u Jerusalimu – prizivali Isusa kao Gospoda u kontekstu obožavanja:

„A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:10-17, 20-21

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:2-3

Novi zavet dalje uči da su hrišćani oni koji se spasavaju ispovedanjem da je Isus Gospod:

„Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je riječ, u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:8-13

Ono što ovaj odlomak čini posebno zanimljivim jeste to što se nadahnuti apostol poziva na starozavetni tekst koji govori o prizivanju Jahveovog imena radi spasenja:

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:27-32

I to je primenio na ispovedanje Isusa kao Gospoda! Drugim rečima, Isus je Jahve koga svako mora prizvati da bi se spasao!

Pavle nije jedini apostol koji je ovaj konkretni starozavetni citat primenio na Gospoda Isusa Hrista. Prema nadahnutoj knjizi Dela apostolskih, apostoli su bili ispunjeni Svetim Duhom na dan Pedesetnice:

„I kad se navrši pedeset dana, bijahu svi apostoli jednodušno na okupu. I ujedanput nastade šum sa neba kao hujanje silnoga vjetra, i napuni sav dom gdje oni sjeđahu; I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni, i siđe po jedan na svakoga od njih. I ispuniše se svi Duha Svetoga i stadoše govoriti drugim jezicima, kao što im Duh davaše da kazuju. A u Jerusalimu boravljahu Judejci, ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. Pa kad nastade ova huka, skupi se narod, i smete se; jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovim jezikom. I divljahu se i čuđahu se svi govoreći jedan drugome: Gle, zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili: Parćani i Miđani i Elamiti, i koji žive u Mesopotamiji i Judeji i Kapadokiji, u Pontu i Aziji, U Frigiji i Pamfiliji, u Egiptu i krajevima Libije blizu Kirine, i došljaci Rimljani, i Judejci i prozeliti, Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore na našim jezicima o veličanstvenim djelima Božijim? I svi se divljahu i bijahu u nedoumici govoreći jedan drugom: Šta bi ovo moglo biti? A drugi se podsmijevahu i govorahu: Napili su se slatkoga vina.“ Dela apostolska 2:1-13

Petar je verovao da je taj događaj ispunio Božje obećanje iz Joila 2:28-32:

„A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci, i svi vi koji boravite u Jerusalimu: ovo neka vam je na znanje, i saslušajte riječi moje. Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći čas dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliću od Duha mojega, i proricaće. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni Dan Gospodnji. I biće da će se spasti svaki koji prizove ime Gospodnje.“ Dela apostolska 2:14-21

Nakon što je pomenuo to konkretno obećanje, Petar zatim objavljuje da je upravo Gospod Isus taj koji zaista vrši ovu Božansku funkciju i smelo svedoči da je on Gospod koga svi moraju ispovediti da bi se spasli!

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste. A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš.“ Dela apostolska 2:29-39

Petar je otišao čak dotle da je rekao da se spasenje nalazi jedino u Isusovom Imenu!

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

Petar je jednostavno ponavljao reči Gospoda Isusa, koji im je obećao da će im poslati Svetog Duha kako bi ih osnažio da smelo propovedaju da su oproštenje greha i pokajanje posledica verovanja u njegovo ime:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.“ Luka 24:44-49

„Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti Do dana kada se vaznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo? A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ Dela apostolska 1:1-8

Ovo nas vodi do sledećeg odeljka.

Ime iznad svakog imena

Novi zavet uči da je Isus primio Ime koje je iznad svakog imena, tačnije ime Gospod ili Jahve, i da će ga na kraju obožavati svako stvorenje u priznanju njegove suverene vladavine nad celokupnim stvorenjem:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Pavle je još jednom uzeo tekst koji govori o Jahveu – ovoga puta žestoko monoteistički – i primenio ga na Gospoda Isusa!

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25

Pavle je zapanjujuće verovao da će Isusu biti dato upravo ono obožavanje koje će, kako kaže prorok Isaija, Jahve jednoga dana primiti u priznanju činjenice da je on jedini Bog koji opravdava i spasava!

Pavle nije bio jedini koji je jezik Isaije 45 primenio na Gospoda Isusa. U svojoj drugoj nadahnutoj poslanici, blaženi Petar govori o zadobijanju spasonosne vere kao rezultatu pravednosti našeg Boga i Spasitelja Isusa Hrista, Gospoda koji vlada zauvek:

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži poznanjem Boga i Isusa Gospoda našega. Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom, Kroz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu. I upravo na ovo uložite svu revnost, pa projavite u vjeri vašoj vrlinu, a u vrlini znanje, A u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. Jer kad ovo sve imate i umnožava se u vama, to vas neće učiniti neradnim i neplodnim za poznanje Gospoda našega Isusa Hrista. Jer ko ovoga nema slijep je, kratkovid je, zaboravivši svoje očišćenje od starih grijeha. Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:1, 10-11

Ipak, kao što smo videli iz Isaije 45, Jahve je pravedni Bog i Spasitelj koji opravdava, to jest čini verne pravednima! I on je Onaj koji vlada zauvek kao večni Gospod:

„Gospod će carovati dovijeka.“ Izlazak 15:18

„Gospod je car svagda, dovijeka, nestaće neznabožaca sa zemlje njegove.“ Psalam 10:16

„Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeće Gospod kao car uvijek.“ Psalam 29:10

„Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti. Dobar je Gospod prema svima, i žalostiv na sva djela svoja. Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju, Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:8-13

Jasno je da su i Petar i Pavle verovali da je Isus Jahve Bog (ali ne Otac ni Sveti Duh)!

Ima još toga od Petra i Pavla što treba da razmotrimo.

Suvereni Gospod stvorenja

Hebrejska Biblija svedoči da je Jahve sam stvorio i održava kosmos:

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

Štaviše, Novi zavet ponavlja i potvrđuje veroispovednu izjavu iz Ponovljenih zakona 6:4 (nazvanu Šema) da je Jahve jedini:

„I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako raspravljaju, pa vidjevši kako im dobro odgovori, zapita ga: Koja je zapovijest prva od sviju? A Isus mu odgovori: Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini; I ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. I druga je kao i ova: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veće od ovih nema. I reče mu književnik: Dobro, učitelju, pravo si kazao da je Bog jedan, i nema drugoga osim njega;“ Marko 12:28-32

Ali prema tom istom novozavetnom svedočanstvu, Isus je jedan Gospod kroz koga je sve stvoreno postalo i u kome se sve drži:

„Što se pak tiče jedenja idolskih žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema nijednoga drugoga Boga osim jednoga. Jer ako i ima takozvanih bogova, bilo na nebu bilo na zemlji, kao što je mnogo bogova i mnogo gospoda, Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:4-6

Ono što je apostol Pavle ovde učinio jeste da je uzeo veroispovest iz Ponovljenih zakona 6:4 i pohristijanio je kako bi uključio Isusa u Božanski identitet jednog istinitog Boga Izrailja! Pavle je u suštini obaveštavao hrišćane da je Isus taj jedan Jahve iz Šeme koga je Bog Otac upotrebio da stvori i održava celokupno stvorenje.

Okusiti dobrotu Gospodnju i prigrliti odbačeni Kamen

Prema Petru, Isus je Gospod koji je dobar, živi Kamen koji su ljudi odbacili, ali koji je dragocen Bogu:

„Žarko želite razumnoga i pravoga mlijeka, kao novorođena djeca, da o njemu uzrastete za spasenje, Ako već okusiste da je blag Gospod. Pristupajući Njemu, Kamenu živom, od ljudi odbačenom, ali od Boga izabranom, dragocjenom, I vi sami kao živo kamenje zidajte se u dom duhovni, sveštenstvo sveto, da biste prinosili žrtve duhovne, blagoprijatne Bogu, kroz Isusa Hrista. Jer stoji u Pismu: Evo, polažem u Sionu Kamen krajeugaoni, izabrani, dragocjeni; i ko u njega vjeruje neće se postidjeti. Vama je, dakle, koji vjerujete čast; a onima koji se protive, kamen koji odbaciše zidari on postade glava od ugla, i bi Kamen spoticanja i Stijena sablazni; Koji se i spotiču o njega protiveći se riječi, na što su i opredijeljeni.“ 1. Petrova 2:2-8

Petar je dalje uputio vernike da Hrista izdvoje kao svog Gospoda i da ga smatraju svetim usred progona i nevolja:

„Nego, ako i stradate pravde radi, blaženi ste. A straha se njihova ne bojte, niti se plašite; No Gospoda Boga osvećujte u srcima svojim, svagda spremni sa krotošću i strahom na odgovor svakome koji traži od vas razlog vaše nade“ 1. Petrova 3:14-15

Ono što je Petar učinio u ovim odlomcima jeste da je citirao starozavetne tekstove koji se odnose na Jahvea i primenio ih na Hrista! Na primer, Jahve je Onaj koga je vernima zapoveđeno da okuse kako bi videli koliko je dobar:

„Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago čovjeku koji se uzda u nj.“ Psalam 34:8

A Jahve je Kamen spoticanja i stena sablazni, Onaj koga verni moraju izdvojiti i smatrati svetim!

„Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se čega se on boji, i ne plašite se. Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan. I biće vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim.“ Isaija 8:12-14

Dakle, primenjujući ove starozavetne tekstove na Hrista, očigledno je da je Petar verovao da je Isus Jahve Bog (ali ne Otac ni Sveti Duh).

Zaključne napomene

U našem ispitivanju starozavetnih proročkih spisa videli smo da postoji samo jedan Jahve i da je Jahveovo ime jedno, a zatim smo videli da prema novozavetnim spisima Isus nosi upravo to Božansko ime Jahve. Jedini način da se za Isusa može reći da nosi to sveto ime, a da Jahve bude jedan i njegovo ime jedno, jeste ako su nadahnuti novozavetni pisci verovali da je Isus Jahve Bog (ali ne Otac ni Sveti Duh). Ova logika je neizbežna kada uzmemo u obzir sledeće:

Jahve je samo jedan i njegovo ime je jedno.
Isus nosi Jahveovo ime i poistovećen je sa Jahveom.
Dakle, Isus mora biti Jahve Bog.

Stoga, što se novozavetnih dokumenata tiče, Isus Hristos jeste Jahve na slavu Boga Oca u vekove vekova!

Amin! Dođi, Jahve Isuse, dođi! Mi, tvoji sveti, volimo te u vekove vekova i željno iščekujemo tvoj blaženi i slavni dolazak, o večni Care i besmrtni Gospode!

**
Srodni članci**

http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_is_yahweh.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_deity_isaiah.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/name_glory_angel.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_mk_12_29.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_made_lord.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_given_name_lord.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_kurios.htm
http://answering-islam.org/Responses/Shabir-Ally/paul_on_jesus.htm