Apologetizam by Sam Shamoun

Šta je apostol Petar zaista verovao o Isusu?

What did the Apostle Peter really believe about Jesus?

Božanstvo HristaTrojstvoNovi zavetApologetikaIsus HristosIz starije arhive

Ispitivanje Petrovih hristoloških stavova

Uvod

Često se nailazi na antitrinitarce, naročito na muslimanske davagandiste, koji se pozivaju na sledeći novozavetni tekst kako bi opovrgli božanstvo Gospoda Isusa:

„Ljudi Izrailjci, čujte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate,“ Dela apostolska 2:22

Tvrdi se da Petrovo proglašenje pokazuje da ni on ni njegovi saputnici nisu verovali da je Isus njihov Gospod Bog. Petrove reči svedoče da su Isusovi sledbenici zapravo učili da je on bio samo čovek koga je Bog pomazao silom da čini čuda i da izvrši njegovu misiju.

Budući da se ovaj tekst često navodi protiv istorijskog hrišćanskog gledišta, smatrali smo da je neophodno napisati članak u kome se analizira šta je apostol Petar u celini učio o ličnosti i delu Gospoda Isusa. Želimo da ispitamo sve Petrove reči zabeležene u Novom zavetu kako bismo videli da li je ovaj očevidac i Hristov saputnik propovedao da je Isus bio puko ljudsko biće kroz koje je Bog delovao, ili je zaista verovao da je Hristos božanski Sin Božji koji je postao čovek da bi ostvario iskupljenje Božjeg naroda.

Uostalom, nijedan obavešten trinitarac ne poriče da je Isus bio istinsko ljudsko biće od krvi i mesa koje je Bog osnažio da ostvari njegovu nameru. Ono što poričemo jeste tvrdnja da je to sve što Isus jeste, ili da su učenici poput Petra verovali samo toliko o Hristu i ništa više. Stoga, navoditi tekst u kome očevidac naglašava stvarnu ljudskost Gospoda Isusa, ili njegovu slugansku ulogu dok je bio na zemlji, nimalo ne pobija istorijsku hrišćansku poziciju. To jednostavno pokazuje grubo nepoznavanje istorijske hrišćanske vere ili nespremnost da se Novom zavetu dopusti da objavi kako je Isus istovremeno i Bog i čovek.

Ono što antitrinitarac mora da učini jeste da navede stihove koji dokazuju da su učenici verovali da Isus nije bio ništa više od čoveka osnaženog Duhom, pukog ljudskog Mesije nasuprot božanskom Mesiji koji je izabrao da postane ljudsko biće od krvi i mesa.

Imajući prethodno u vidu, započinjemo našu analizu tako što ćemo najpre ispitati Petrove reči zabeležene u kanonskoj knjizi Dela apostolskih, kako bismo videli da li je prvi naraštaj hrišćana verovao da Isus nije ništa više od ljudskog Mesije, ili su ga proglašavali za ovaploćenog božanskog Sina Božjeg.

Isus – vaskrsli i uzvišeni Gospod, Začetnik života, i Sveti i Pravedni

Prema nadahnutom spisu Dela apostolskih, Petar je svedočio da je Isus predan na smrt u skladu s Božjom utvrđenom namerom i odlukom, a zatim vaskrsnut u život:

„Ljudi Izrailjci, čujte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, Ovoga, po određenom savjetu i promislu Božijem predanog uzeste i rukama bezakonika prikovaste i ubiste. Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži.“… „Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci.“ Dela apostolska 2:22-24, 30-32

„I apostoli s velikom silom davahu svjedočanstvo o vaskrsenju Gospoda Isusa Hrista, i blagodat velika bješe na svima njima. Jer niko među njima ne bješe u oskudici, pošto svi koji imađahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce od prodanoga,“ Dela apostolska 4:33-34

„Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih.“ Dela apostolska 10:37-41

Petar je takođe učio da je Hristos Začetnik života, Sveti i Pravedni Sluga Božji:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:13-15

Petar govori nešto slično u Jevanđelju po Jovanu:

„A Isus reče Dvanaestorici: Da nećete i vi da odete? Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi smo povjerovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.“ Jovan 6:67-69

Tvrdnja da je Isus Začetnik života znači da je Hristos Izvor i Davalac života, budući da je on onaj koji je doneo večno spasenje kroz svoju smrt na krstu i vaskrsenje. To je stanovište koje se iznova ističe kroz sve novozavetne spise:

„U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“ Jovan 1:4

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava.“… „Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi;“ Jovan 5:21, 25-26

„Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ … „A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.“ Jovan 6:50-51, 53-58

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.“ Jovan 10:27-28

„Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:25-27

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6

„Ne postidi se, dakle, stradanja Gospoda našega, ni mene sužnja njegova, nego budi mi sastradalnik u Jevanđelju po sili Boga, Koji nas spase i prizva prizvanjem svetim, ne po djelima našim, nego po svojoj volji i blagodati datoj nam u Hristu Isusu prije vječnih vremena, A sada pokazanoj javljanjem Spasitelja našega Isusa Hrista, koji razruši smrt i obasja život i neraspadljivost Jevanđeljem,“ 2. Timoteju 1:8-10

„Iako bijaše Sin, preko stradanja nauči se poslušnosti, I pokazavši se savršen, postade svima koji su mu poslušni uzrok spasenja vječnoga,“ Jevrejima 5:8-9

To se takođe odnosi na to da Isus otkriva ili donosi reči, odnosno zapovesti, koje vode u večni život, baš kao što je Petar izjavio u Jovanu 6:68, a što dodatno potvrđuju sledeći stihovi:

„Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ Jovan 6:63

„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet. Ko odbacuje mene, i ne prima riječi moje, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih, ona će mu suditi u posljednji Dan. Jer ja ne govorih sam od sebe, nego Otac moj koji me posla, on mi dade zapovijest šta da kažem i šta da govorim. I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što god, dakle, ja govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.“ Jovan 12:47-50

Štaviše, Petrovo označavanje Isusa kao Božjeg Sluge predstavlja direktnu aluziju na Isaijinog Stradajućeg Slugu:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 52:13–53:12 LXX

Prema nadahnutom proroku, Sluga ne samo da opravdava i spasava narod umirući zameničkom smrću da bi svoj život prineo kao žrtvu za krivicu, već je čak uzvišen i na presto samoga Jahvea!

Isaija upravo takvim rečnikom uzdizanja, odnosno uzvišenja, opisuje Jahveovu vladavinu nad stvorenjem:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu.“ Isaija 6:1

„Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.“ Isaija 33:5

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

Prorok dalje kaže da je Jahve jedini koji jeste, odnosno koji će biti uzvišen:

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“… „Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:11, 17 LXX

A ipak je i Jahveov Sluga uzvišen poput Jahvea!

Petar ne samo da je preuzeo sam Isaijin rečnik da bi ukazao na Isusovo uzvišenje, već se pozvao i na Psalam 110:1 da bi opisao Isusovo ustoličenje:

„Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:33-36

„Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:30-31

A u svojoj nadahnutoj poslanici apostol izvlači zaključak o tome šta znači biti uzvišen Bogu s desne strane i pokazuje nam kako takav položaj izgleda:

„Zato i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, usmrćen tijelom, a oživjevši duhom“… „Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:18, 21-22

Petar je objavio da je Isusovo uzvišenje Bogu s desne strane imalo za posledicu to da je Hristos postao suvereni Gospod i Sudija celoga stvorenja. Dakle, sedeti Bogu s desne strane znači imati potpunu vlast i vladavinu nad celim stvorenjem, baš kao što je napisao drugi blaženi i nadahnuti apostol Pavle:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“… „Ako ste, dakle, vaskrsli sa Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga.“ Kološanima 2:9-10; 3:1

U svojoj nadahnutoj poslanici Petar se takođe poziva na rečnik Isaije 53 da bi opisao Isusovu zameničku smrt:

„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog,“ 1. Petrova 1:18-19

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25

Poređenje grčkih reči upotrebljenih u grčkoj verziji Isaije 53 i u 1. Petrovoj nedvosmisleno pokazuje da je nadahnuti apostol u svom izlaganju o Isusovoj pomirbenoj žrtvi crpeo upravo iz ovog Isaijinog odlomka.

Ono što gore navedeni podaci pokazuju jeste da su Božji nadahnuti proroci vekovima pre blaženih apostola već objavili da će Jahve poslati svog slavnog Slugu da izvrši pomirenje za grehe čovečanstva i da potom učestvuje u samoj Božjoj vladavini nad celim stvorenjem!

Stoga su i Stari i Novi zavet dosledni u svom svedočanstvu o božanskoj ličnosti i delu Mesije, Gospoda Isusa – doslednost koja pruža prilično snažan i ubedljiv dokaz za božansko nadahnuće i istinitost ovih svetih spisa.

Sveznajući Gospod

Prema Delima apostolskim, i Petar i ostali učenici obožavali su Isusa kao svog sveznajućeg Gospoda!

„Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti Do dana kada se vaznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo?“ … „I u te dane ustade Petar između učenika, – a bijaše naroda na okupu oko sto dvadeset duša, – i reče: Ljudi braćo, trebalo je da se izvrši ono Pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu, koji bješe predvodnik onih što uhvatiše Isusa; Jer se brojaše s nama i bijaše primio udjel službe ove. On, dakle, steče njivu od plate nepravedne, i strmoglavivši se puče po srijedi, i prosu se sva utroba njegova. I to postade znano svima koji žive u Jerusalimu, tako da se ta njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači: njiva krvi. Jer je napisano u knjizi Psalama: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živio u njemu; i: Episkopstvo njegovo da primi drugi. Treba, dakle, od ovih ljudi koji su bili zajedno s nama za sve vrijeme otkako među nas dođe i iziđe od nas Gospod Isus, Počevši od krštenja Jovanova do dana kada se uznese od nas, da jedan od ovih bude s nama svjedok njegovog vaskrsenja. I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, koji bi nazvan Just, i Matiju. I pomolivši se rekoše: Ti, Gospode, poznavaoče srdaca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao, Da primi udjel ove službe i apostolstva, iz kojeg ispade Juda, da ide na mjesto svoje. I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matiju, i bi pribrojan Jedanaestorici apostola.“ Dela apostolska 1:1-6, 15-26

Kontekst nesporno dokazuje da je Gospod kome su se Petar i ostali učenici molili upravo Hristos, onaj isti koji ih je izabrao i od koga su sada tražili da otkrije Judinu zamenu.

Dakle, Petar i prvi hrišćani – koji su svi bili Jevreji – ne samo da su se molili vaskrslom Gospodu, već su i verovali da on poznaje srca svih ljudi! Ovo nije jedini put da je Petar izneo takvo priznanje:

„Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:30-31

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

A ipak, prema samom Petru, to je znanje koje pripada Bogu!

„A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama,“ Dela apostolska 15:7-8

Petar nije bio jedini sledbenik koji je učio da jedino Bog poznaje i ispituje srca. Na primer, blaženi Pavle je govorio o Bogu koji ispituje srca:

„A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima; jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete.“ Rimljanima 8:26-27

A apostol Jovan je koristio sličan rečnik da opiše Božje znanje:

„I po tome znamo da smo od istine, i uspokojićemo pred njim srca svoja: Jer ako nas osuđuje srce, Bog je veći od srca našeg i zna sve.“ 1. Jovanova 3:19-20

Kao i apokrifna jevrejska književnost:

„Ko uziđe na nebo, i zadobio je (premudrost) i snese je sa oblaka? Ko pređe s one strane mora i nađe je, i donese je čistiju od zlata? Nema ga koji poznaje put njen i koji pamti staze njene. No koji sve znade, nju poznaje, pronađe je rasuđivanjem svojim.“ Varuh 3:29-32

Niti je Petar bio jedini koji se molio vaskrslom Gospodu Isusu:

„I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:59-60

I:

„A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga.“ … „I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:10-17, 20-21

Oni koje je Pavle progonio nisu bili Jevreji koji su prizivali Jahveovo ime, jer je i sam bio veran Jevrejin koji je držao Toru i koji je voleo i obožavao Boga Izrailja. Naprotiv, progonio je jevrejske hrišćane koji su u molitvi prizivali Isusovo ime!

Zapanjujuće je što se Pavle kasnije pridružuje onima koji su prizivali ime Gospoda Isusa u svom obožavanju vaskrslog Gospoda:

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2

Sam Isus je rekao svojim sledbenicima da će, kada se vrati svome Ocu, njegovi učenici moći da mu se mole neposredno i da će im on lično odgovarati:

„Zaista, zaista vam kažem: Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovih će tvoriti; jer ja idem Ocu svome. I što god zaištete (od Oca) u ime moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu. I ako šta zaištete u ime moje, ja ću učiniti.“ Jovan 14:12-14

Otuda su se ovi vernici molili Gospodu Isusu na isti način na koji su se starozavetni sveti molili Bogu!

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33

„U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!“ Psalam 31:5

„Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:6-7

„I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:32

Ovo nedvosmisleno pokazuje da su sasvim prvi jevrejski hrišćani obožavali Isusa kao svog vaskrslog Gospoda koji zna sve!

Gospod koji spasava i oprašta

Prema hebrejskoj Bibliji, oproštenje greha i pomirenje dolaze od verovanja u ime Jahvea Boga:

„Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik.“ Psalam 25:11

„Bože, imenom svojim pomozi mi, i krjepošću svojom odbrani me na sudu.“ Psalam 54:1

„I pominjahu da je Bog odbrana njihova, i Višnji izbavitelj njihov. Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. Opominjaše se da su tijelo, vjetar koji prolazi i ne vraća se.“ Psalam 78:35-39

„Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega.“ Psalam 79:9

Starozavetni proročki spisi takođe naglašavaju činjenicu da je Jahve taj koji daje i izliva svog Duha na svoj narod (up. Isaija 59:20-21; Jezekilj 36:25-27; Joil 2:28-32).

Petar je, međutim, verovao da je Isus onaj koji čini sve to! Na primer, nakon što je citirao Božje obećanje iz Joila 2:28-32 da će izliti svog Duha na narod i spasti sve koji prizovu njegovo ime:

„A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci, i svi vi koji boravite u Jerusalimu: ovo neka vam je na znanje, i saslušajte riječi moje. Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći čas dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliću od Duha mojega, i proricaće. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni Dan Gospodnji. I biće da će se spasti svaki koji prizove ime Gospodnje.“ Dela apostolska 2:14-21

Petar je zatim objavio da je Isus taj koji izliva Božjeg Duha s neba! Petar je takođe propovedao da vera u ime Isusovo i milost koju on daruje donose oproštenje greha i spasenje, budući da je on Spasitelj svih ljudi:

„Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste. A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš.“ Dela apostolska 2:33, 38-39

„Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:26

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:31-32

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega. Dok Petar još govoraše ove riječi, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. I zadiviše se vjerni iz obrezanja koji dođoše s Petrom, da se i na neznabošce izlio dar Duha Svetoga. Jer ih slušahu gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada odgovori Petar: Zar može ko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi? I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.“ Dela apostolska 10:43-48

„A kad ja počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih, kao i na nas u početku. Tada se sjetih riječi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim. Ako im, dakle, Bog dade jednak dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospoda Isusa Hrista, ko bijah ja da bih mogao spriječiti Boga?“ Dela apostolska 11:15-17

„A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama, I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:7-11

Ovo nas sada vodi ka sledećem odeljku.

Ime iznad svih imena koje ima moć da isceljuje i čini čuda

Petar i ostali apostoli isceljivali su ljude i činili čuda u ime Gospoda Isusa Hrista:

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve. I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod gdje ide i hvali Boga. A poznadoše ga da to bješe onaj što milostinje radi sjeđaše kod Krasnih vrata hrama i ispuniše se čuđenja, i bjehu van sebe od toga što mu se dogodi. A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:1-12, 16

„Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv. Onda im zapovjediše da iziđu napolje iz Sinedriona, pa se savjetovahu među sobom, Govoreći: Šta ćemo činiti ovim ljudima? Jer znamenito čudo što se dogodi kroz njih očigledno je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo poreći. Ali da se ne bi dalje širilo po narodu, da im strogo zaprijetimo da nikome od ljudi više ne govore o Imenu ovome. I dozvavši ih, zapovjediše im da ništa ne govore niti uče o Imenu Isusovu. A Petar i Jovan odgovarajući im rekoše: Sudite, je li pravo pred Bogom da slušamo vas više nego Boga? Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što vidjesmo i čusmo. A oni zaprijetivši im, otpustiše ih ne nalazeći ništa kako bi ih mučili, i to zbog naroda; jer svi hvaljahu Boga za ono što se dogodilo. Jer više od četrdeset godina bješe onome čovjeku na kome se dogodi ovo čudo ozdravljenja.“ Dela apostolska 4:8-22

„A kad ih dovedoše, postaviše ih pred Sinedrion, i zapita ih prvosveštenik govoreći: Nismo li vam strogo zabranili da ne učite o Imenu ovom? A vi ste, eto, napunili Jerusalim vašim učenjem, i hoćete da bacite na nas krv ovoga Čovjeka.“ Dela apostolska 5:27-28

„I dogodi se da Petar obilazeći sve, siđe i svetima koji življahu u Lidi. I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu.“ Dela apostolska 9:32-35

„A Petar izgnavši sve napolje, kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se tijelu reče: Tavito, ustani! A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra pridignu se i sjede. On pak davši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu. I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše u Gospoda. A on ostade mnogo dana u Jopi kod nekoga Simona kožara.“ Dela apostolska 9:40-43

Suvereni Sudija koji se vraća

Petar je dalje objavio da će se Hristos vratiti kako bi doneo preporod i obnovu stvorenja, i da je on upravo onaj o kome su govorili svi proroci:

„Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji.“ Dela apostolska 3:19-25

Petar je takođe verovao da će Isus suditi živima i mrtvima jer je on Gospod nad svima,

„A Petar otvorivši usta reče: Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko, Nego je u svakom narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu. Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih.“ Dela apostolska 10:34-42

Uporedite to sa onim što je napisao apostol Pavle:

„Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.“ Rimljanima 14:9

A prema Pavlu, taj događaj će se odigrati poslednjeg dana, odnosno na dan vaskrsenja:

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31

Nekoliko dodatnih podataka iz Petrovih poslanica

Petar je u svojoj prvoj poslanici napisao da je Duh Hristov Sveti Duh koji je nadahnuo starozavetne proroke da proreknu stradanja i slavu Gospoda Isusa:

„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:10-12

Ono što ovu izjavu čini prilično zapanjujućom i izuzetnom jeste to što Stari zavet svedoči da je upravo Jahvin Duh govorio kroz proroke i nadahnjivao ih:

„A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David, sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku. Reče Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva: Koji vlada ljudima, neka je pravedan vladajući u strahu Božijem;“ 2. Samuilova 23:1-3

„I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.“ Nemija 9:30

„I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne čuju zakona i riječi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka pređašnjih; zato dođe velik gnjev od Gospoda nad vojskama.“ Zaharija 7:12

Reći, dakle, da je Hristov Duh živeo u prorocima kako bi ih osposobio da najave Hristov dolazak znači poistovetiti Isusa sa Jahveom Bogom!

Zapanjujuće je to što Petar čak uzima starozavetne tekstove koji govore o Jahveu i primenjuje ih na Hrista! Na primer, prema Starom zavetu, vernici treba da okuse dobrotu Jahvinu,

„Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago čovjeku koji se uzda u nj.“ Psalam 34:8

I treba da Jahvea smatraju svetim i da ga se boje, budući da je on kamen spoticanja i stena o koju se posrće!

„Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se čega se on boji, i ne plašite se. Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan. I biće vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim.“ Isaija 8:12-14

Međutim, Petar veruje da je Isus Gospod čiju dobrotu vernici okušaju. On je takođe živi Kamen koji su ljudi odbacili, kamen spoticanja i stena koja navodi na pad:

„Žarko želite razumnoga i pravoga mlijeka, kao novorođena djeca, da o njemu uzrastete za spasenje, Ako već okusiste da je blag Gospod. Pristupajući Njemu, Kamenu živom, od ljudi odbačenom, ali od Boga izabranom, dragocjenom, I vi sami kao živo kamenje zidajte se u dom duhovni, sveštenstvo sveto, da biste prinosili žrtve duhovne, blagoprijatne Bogu, kroz Isusa Hrista. Jer stoji u Pismu: Evo, polažem u Sionu Kamen krajeugaoni, izabrani, dragocjeni; i ko u njega vjeruje neće se postidjeti. Vama je, dakle, koji vjerujete čast; a onima koji se protive, kamen koji odbaciše zidari on postade glava od ugla, i bi Kamen spoticanja i Stijena sablazni; Koji se i spotiču o njega protiveći se riječi, na što su i opredijeljeni.“ 1. Petrova 2:2-8

Petar dalje podstiče vernike da se ne plaše onoga čega se plaše nevernici, već da Hrista Gospoda smatraju svetim i da ga se boje:

„Nego, ako i stradate pravde radi, blaženi ste. A straha se njihova ne bojte, niti se plašite; No Gospoda Boga osvećujte u srcima svojim, svagda spremni sa krotošću i strahom na odgovor svakome koji traži od vas razlog vaše nade“ 1. Petrova 3:14-15

Još jednom, jedini način na koji je Petar mogao da primeni ove starozavetne tekstove na Gospoda Isusa jeste taj da je verovao da je Hristos Jahve Bog (ali ne i Otac ili Sveti Duh)!

Ovaj obrazac primenjivanja određenih starozavetnih tekstova i izraza koji govore o Jahveu na Gospoda Isusa nastavlja se i u Petrovoj drugoj nadahnutoj poslanici (uprkos tome što neki kritički nastrojeni naučnici poriču da je Petar zaista napisao ovo pismo).

Na primer, blaženi Petar govori o zadobijanju spasonosne vere kao rezultatu pravednosti našeg Boga i Spasitelja Isusa Hrista, Gospoda čije je carstvo večno:

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži poznanjem Boga i Isusa Gospoda našega. Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom, Kroz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu. I upravo na ovo uložite svu revnost, pa projavite u vjeri vašoj vrlinu, a u vrlini znanje, A u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. Jer kad ovo sve imate i umnožava se u vama, to vas neće učiniti neradnim i neplodnim za poznanje Gospoda našega Isusa Hrista. Jer ko ovoga nema slijep je, kratkovid je, zaboravivši svoje očišćenje od starih grijeha. Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:1-2, 10-11; up. 2:20; 3:2; Dela apostolska 2:36; 3:26; 5:31; 10:36, 42-43; 15:11)

Petar zatim zaključuje svoju poslanicu upućujući obožavanje i hvalu našem Gospodu i Spasitelju Isusu Hristu:

„No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i Spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:18

Nadahnuti jevrejski spisi objavljuju da je Jahve pravedni Bog i Spasitelj koji opravdava, odnosno čini vernike pravednima, i koji se obožava i slavi!

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25

Štaviše, upravo je Jahvino carstvo večno!

„Gospod će carovati dovijeka.“ Izlazak 15:18

„Gospod je car svagda, dovijeka, nestaće neznabožaca sa zemlje njegove.“ Psalam 10:16

„Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeće Gospod kao car uvijek.“ Psalam 29:10

„Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti. Dobar je Gospod prema svima, i žalostiv na sva djela svoja. Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju, Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:8-13

Petar takođe pominje svoje očevidačko iskustvo na Gori preobraženja, kada je video slavu Gospoda Isusa i lično čuo Oca kako svedoči da je Hristos njegov voljeni Sin:

„Jer vam ne objavismo silu i dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sljedujući izmišljenim bajkama, nego smo sami bili očevici veličanstva njegova. Jer on primi od Boga Oca čast i slavu kada mu dođe ovaj glas od veličanstvene slave: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji. I ovaj glas čusmo mi kako siđe s neba dok bijasmo s Njim na gori svetoj.“ 2. Petrova 1:16-18

Sva tri sinoptička jevanđelja izveštavaju o ovom događaju:

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana, brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. I preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost. I gle, javiše im se Mojsej i Ilija koji s njim govorahu. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, i Mojseju jednu, i jednu Iliji. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih i, gle, glas iz oblaka koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte.“ Matej 17:1-5; up. Marko 9:2-8; Luka 9:28-36

A prema jednom od sinoptičkih jevanđelja, sam Petar je ispovedio da je Isus Sin živoga Boga, i to na osnovu otkrivenja koje je primio od Boga Oca:

„A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji? A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka. Reče im Isus: A vi šta velite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima. A i ja tebi kažem da si ti Petar, i na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. I daću ti ključeve Carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima.“ Matej 16:13-19

Sličnu ispovest Petar i ostali učenici izrekli su i ranije, u vreme kada su videli Isusa kako hoda po vodi i kada je on osposobio Petra da učini isto. Taj događaj naveo je učenike da obožavaju Gospoda Isusa, jer su jasno mogli da vide da on čini ono što, prema Starom zavetu, čini Jahve — naime, da vlada talasima i morima i da priskače u pomoć svom narodu na moru:

„I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu prije njega na onu stranu dok on otpusti narod. I otpustivši narod, pope se na goru da se nasamo pomoli. A nasta veče i bijaše ondje sam. A lađa bješe već nasred mora, ugrožena od valova, jer bijaše protivan vjetar. A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru. I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me! I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja? I kad uđoše u lađu, presta vjetar. A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“ Matej 14:22-33

Sažetak Petrove hristologije

Da sažmemo naše ispitivanje Petrove hristologije: saznali smo da je ovaj nadahnuti apostol i očevidac Hrista poučavao i objavljivao sledeće istine,

  • Isus je Sin Božji koga Otac voli.

  • Isus je umro na krstu i vaskrsao je trećeg dana.

  • Isus je sveznajući Gospod koga su Petar i ostali apostoli obožavali i kome su se molili.

  • Isus je Sveti i Pravedni, sam Bog i Spasitelj koji svom narodu daruje spasonosnu veru.

  • Isus je Začetnik života, onaj koji daje život i donosi spasenje.

  • Isus je stradajući i proslavljeni Sluga Jahvin i Davidov Gospod, koga Jahve uzvisuje da sedne njemu zdesna, na njegov sopstveni božanski presto.

  • Isusovo uzvišenje Bogu zdesna ima za posledicu to da Hristos vlada kao suvereni Gospod celokupnog stvorenja.

  • Isus će se vratiti da sudi živima i mrtvima.

  • Isus, poput Jahvea, vlada kao Gospod nad večnim carstvom, onim koje nikada neće prestati.

  • Isus je, poput Jahvea, Gospod koga treba da se bojimo i da ga smatramo svetim.

  • Isus je, poput Jahvea, kamen spoticanja i stena o koju se posrće.

  • Isus poseduje Svetog Duha i izliva ga na svoje sledbenike, a to je uloga koju Stari zavet pripisuje Jahveu Bogu.

  • Isusov Duh je nadahnuo proroke, iako Stari zavet kaže da je upravo Jahvin Duh vršio tu ulogu.

  • Isusovo ime je jedino koje može da spase, budući da je to najuzvišenije ime koje postoji, ime koje ima suverenu i božansku moć da isceljuje, oprašta grehe i osposobljava ljude da čine čuda, poput vaskrsavanja mrtvih.

U svetlu gornjeg spiska, može li biti ikakve sumnje u to da Petar nije verovao da je Isus tek čovek, ljudski Mesija i prorok? Zar iz svega navedenog nije očigledno i sasvim jasno da su Petar i sami očevici vaskrslog Gospoda Isusa svedočili da je Hristos božanski Sin Božji i uzvišeni Gospod celokupnog stvorenja, onaj koji je postao čovek da bi iskupio svoj narod od njegovih grehova? Onima kojima je Bog dao oči da vide i uši da čuju odgovor je potpuno očigledan.

Amin. Dođi, vaskrsli Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo da si ti Sveti i Pravedni, sam Začetnik života koji je bio raspet i vaskrsnut iz mrtvih, uzvišeni Gospod i večni Car stvorenja, i naš veliki Bog i Spasitelj koji savršeno spasava sve koji veruju u tebe i vole te. Amin.