Gospod Isus Hristos – božanski primalac obožavanja

Analiza upotrebe reči proskyneo u sinoptičkim jevanđeljima u vezi sa Hristom

Prema Jevanđeljima po Mateju i Luki, obožavanje ili proskyneo treba da se prinosi Bogu:

„I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu carstva ovoga svijeta za tren oka. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja. I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi.“ Luka 4:5-8; up. Matej 4:8-10

Budući da Isusove reči podrazumevaju da proskyneo treba prinositi Bogu, a ne nekom drugom, ne treba da nas iznenadi što nalazimo bogobojazne pojedince koji odbijaju da prime proskyneo od drugih:

„A kad Petar ulažaše, srete ga Kornilije, i padnuvši pred noge njegove pokloni se. A Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ja sam samo čovjek.“ Dela apostolska 10:25-26

Začuđujuće je da je Isus prikazan kako prima proskyneo kroz cela jevanđelja, kao u sledećim primerima:

„A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja. Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvijezda. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim. A oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete. A kad vidješe zvijezdu, obradovaše se veoma velikom radosti. I ušavši u kuću, vidješe dijete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje, prinesoše mu dare: zlato, tamjan i smirnu.“ Matej 2:1-11**(1)**

„A kad siđe sa gore, za njim pođe mnogo naroda. I gle, dođe gubavac i klanjaše mu se govoreći; Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah se očisti od gube svoje.“ Matej 8:1-3

„Dok on tako govoraše njima, gle, knez jedan dođe i klanjaše mu se govoreći: Kći moja sad umrije; nego dođi i stavi na nju ruku svoju, i oživjeće.“ Matej 9:18

U sledećem primeru učenici obožavaju Isusa kao Sina Božjeg koji je JA JESAM što upravlja morima i vetrovima:

„A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru. I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me! I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja? I kad uđoše u lađu, presta vjetar. A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“ Matej 14:25-33

Ovde Isus vrši upravo one božanske funkcije koje Stari zavet pripisuje Jahveu:

„Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini. Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana; duša se njihova u nevolji razliva; Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. Ali zavikaše ka Gospodu u tugi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.“ Psalam 107:23-30

Za više o ovoj tački preporučujemo sledeći članak: http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_walks_on_sea.htm

Postoje i dodatni primeri u kojima Isus prima proskyneo:

„I gle, žena Hananejka iziđe iz onih krajeva i povika mu govoreći: Pomiluj me, Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo! A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama. A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva. A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi! A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima. A ona reče: Da, Gospode! Ali i psi jedu od mrva što padaju sa trpeze gospodara njihovih. Tada odgovori Isus i reče joj: O ženo, velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš! I ozdravi kći njena od onoga časa.“ Matej 15:22-28

„Evo idemo gore u Jerusalim, i Sin Čovječiji biće predan prvosveštenicima i književnicima; i osudiće ga na smrt; I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga šibaju i razapnu; i treći dan vaskrsnuće. Tada mu pristupi mati sinova Zevedejevih sa sinovima svojim klanjajući mu se i moleći ga za nešto. A on joj reče: Šta hoćeš? Reče mu: Reci da sjednu ova moja dva sina, jedan sa desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u Carstvu tvojemu. A Isus odgovarajući reče: Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i krstiti se krštenjem kojim se ja krštavam? Rekoše mu: Možemo. I reče im: Čašu, dakle, moju ispićete i krštenjem kojim se ja krštavam krstićete se; ali sjesti meni s desne i s lijeve strane, nije moje da dam, nego kojima je pripremio Otac moj. I čuvši to desetorica, rasrdiše se na ta dva brata. A Isus dozvavši ih reče: Znate da knezovi naroda gospodare njima i velikaši vladaju nad njima. Da ne bude tako među vama; nego koji hoće da bude veliki među vama, neka vam bude služitelj. I koji hoće među vama da bude prvi, neka vam bude sluga; Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:18-28**(2)**

„A kad iđahu da jave učenicima njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Radujte se! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. Tada im reče Isus: Ne bojte se, idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju, i tamo će me vidjeti.“ Matej 28:9-10

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:16-20**(2)**

Ovaj poslednji odlomak je zaista zadivljujuć kada se setimo da je Isus ukorio Satanu zato što je tražio obožavanje u kontekstu vlasti koja mu je bila data nad kraljevstvima sveta i koju je onda mogao darovati drugima (up. Matej 4:8-10; Luka 4:5-8). Isusov stav u Mateju 28:18 pokazuje da je obožavanje koje su mu njegovi učenici prinosili bilo sasvim primereno, budući da je primio vlast nad čitavim univerzumom!

Dakle, ono što je Isus odbio da primi od Satane, primio je od svoga Oca, naime vlast da vlada svetom kao i ostatkom stvorenja. I premda je Isus odbio da se pokloni Satani – insistirajući da takvo obožavanje uistinu pripada Bogu – on sam prihvata obožavanje od svojih učenika u istom onom kontekstu u kojem tvrdi da ima potpunu suverenost nad čitavim kosmosom!

Drugačije rečeno, Satani nije trebalo iskazati nikakav proskyneo iako je primio vlast da vlada svetom. Isus, međutim, prima proskyneo kao vaskrsli Gospod koji vlada nad svim stvorenjem! Rečima blaženog apostola Pavla:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11**(3)**

I dok je Isus ukorio Satanu, zlog duha, zato što je zahtevao obožavanje, Hristos sa druge strane prima obožavanje čak i od drugih zlih, nečistih duhova!

„I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!“ Marko 5:1-7

A sada i naš poslednji tekst:

„I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine. I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavši ruke svoje blagoslovi ih. I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo. A oni mu se pokloniše i vratiše se u Jerusalim sa radošću velikom. I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga.“ Luka 24:49-53

U ovom kontekstu proskyneo se koristi uporedo sa rečima kao što su „hvaleći“ i „blagosiljajući“ — izrazima koji jasno imaju religijsku konotaciju. Štaviše, učenici su obožavali Isusa nakon što je bio uznet na nebo. To ukazuje da se oni nisu samo klanjali nekom zemaljskom vladaru, već su se upuštali u religijsko obožavanje, prinoseći proskyneo onome koji je sada bio uzvišen na nebo kao vaskrsli i slavni Gospod svega stvorenja.

Na ovom mestu jedna napomena opreza. Zaista se čini malo verovatnim da su u svakom pojedinačnom slučaju ljudi obožavali Isusa kao Boga. Verovatnije je da je u nekim slučajevima Isus primao čast i poklonjenje kao mesijanski Kralj i/ili prorok koji čini čuda.

Međutim, poenta Mateja 4:10 i Luke 4:8 jeste da proskyneo treba da se prinosi ispravno – Bogu, što objašnjava njihovu uzdržanost da tu reč upotrebe u vezi sa poštovanjem i počašću iskazanom nekome drugom osim Bogu ili Hristu. A budući da Isus ne odbija niti sprečava ljude da mu prinose proskyneo, kao što je to učinio Petar, već ga zapravo prihvata, to jasno ukazuje na njegovo apsolutno božanstvo.

Imajući to na umu, čini se izvesnim da je svrha nadahnutih pisaca, kada su zabeležili sve ove slučajeve u kojima ljudi prinose proskyneo Isusu, bila da pokažu da je Hristos potpuno Bog u telu, iako oni koji su mu iskazivali takvo poštovanje možda nisu prepoznali niti u potpunosti razumeli da je on to uistinu bio.(4)

Ovo se jasnije može videti iz jedne od Isusovih sopstvenih parabola:

„Tada mu pristupi Petar i reče: Gospode, koliko puta, ako mi zgriješi brat moj, da mu oprostim? Do sedam li puta? Reče mu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. Zato je Carstvo nebesko slično čovjeku caru, koji htjede da se proračuna sa slugama svojim. I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. I budući da on nemaše čime vratiti, zapovijedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i djecu i sve što imaše, i da se naplati. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti. A gospodar se sažali na onoga slugu, i pusti ga i dug mu oprosti. A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu bijaše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: Daj mi što si dužan! Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti vratiti. A on ne htjede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug. Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo. Tada ga pozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah? I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao. Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih sagrješenja njihova.“

Kralj u paraboli predstavlja Boga, a sluga stoji za pojedince koji misle da su hrišćani, ali to nisu. Zanimljivo je da Isus govori o kralju koji prima proskyneo, dok Gospod ne koristi tu istu reč u vezi sa poštovanjem iskazanim zlom sluzi. To pokazuje ustezanje pisaca jevanđelja da proskyneo pripišu bilo kome osim Bogu, a ipak Isus s odobravanjem prima proskyneo kroz cela jevanđelja!

Jevanđelje po Jovanu potpunije iznosi ovu implikaciju:

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:22-23

Sin treba da primi tačno istu čast koju prima i Otac. Dakle, kao što Otac prima proskyneo,

„Oci naši klanjahu se Bogu na gori ovoj, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba klanjati. Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na gori ovoj ni u Jerusalimu. Vi se klanjate onome što ne znate; a mi se klanjamo onome što znamo; jer je spasenje od Judejaca. Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ Jovan 4:20-24

tako i Sin,

„Ču Isus da ga istjeraše napolje, pa našavši ga reče mu: Vjeruješ li ti u Sina Božijega? On odgovori i reče: A ko je on, Gospode, da u njega vjerujem? A Isus mu reče: I vidio si ga i onaj koji govori s tobom, taj je. A on reče: Vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.“ Jovan 9:35-38**(2)**

Zaključno, naša analiza je pokazala da jevanđelja – posebno Matej i Luka – uče da proskyneo treba prinositi jedino Bogu. Istovremeno, jevanđelja prikazuju Isusa kako prima upravo onu istu vrstu obožavanja ili proskyneo koju prima Bog, što zapravo i nije iznenađujuće, budući da je to u skladu sa njihovim gledištem da je Hristos jedinstveni božanski Sin Božji i suvereni Gospod svega stvorenja.(5)

Srodni članci

http://answering-islam.org/Shamoun/worship.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/latreuo.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_worshiped.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/worship_nebudan.htm
http://www.answering-islam.org/Responses/Al-Kadhi/r01.2.4.3.html

Napomene

(1) Proroštvo koje Isus ispunjava govori o Kralju čije je poreklo večno:

„Saberi se sada u čete, četnice, opsjedi nas, neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjeva. A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena. Zato će ih ostaviti dokle ne rodi ona koja će roditi; tada će se ostatak braće njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. I stajaće i pašće ih silom Gospodnjom, veličanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni će nastavati, jer će On tada biti velik do krajeva zemaljskih.“ Mihej 5:1-4

A evo kako su rabini objašnjavali ovo proroštvo:

A ti, Vitlejeme Efrato, bio si premalen da bi bio ubrojan među hiljade doma Judinog, iz tebe će izaći MESIJA, da vlada nad Izrailjem, onaj čije je ime bilo spomenuto od ranije, od dana stvaranja. Tada će biti predani na vreme koliko je potrebno ženi u porođajnim mukama da rodi, a sinovi Izrailjevi osloniće se na ostatak svoje braće. I on će ustati i vladati snagom Gospodnjom, u uzvišenom imenu Gospoda Boga svoga; i biće sabrani iz svojih rasejanja, jer će sada ime njegovo biti veliko do krajeva zemlje. (Targum Jonatan, u: Samson H. Levy, The Messiah: An Aramaic Interpretation [Hebrew Union College/Jewish Institue of Religion: Cincinnati, New York, Los Angeles, Jerusalem, 1974], str. 93; podebljanje i velika slova naši)

A ti, Vitlejeme Efrato, ti koji si bio premalen da bi bio ubrojan među hiljade doma Judinog, iz tebe će preda mnom izaći Pomazanik, da vlada nad Izrailjem, onaj čije je ime bilo spomenuto od davnina, od drevnih vremena. (Targum Miheja, The Targum of the Minor Prophets, prevod sa kritičkim uvodom, aparatom i beleškama Kevina J. Cathcarta i Roberta P. Gordona [Wilmington: Michael Glazier, 1987], The Aramaic Bible, tom 14, Mihej 5:2; podebljanje naše)

Ono što ovo predskazanje čini prilično zadivljujućim jeste to što se upravo ove specifične hebrejske reči koriste u vezi sa Jahveom. Na primer, za Jahvea se kaže da je qedem, čiji su izlasci od qedem, budući da je Onaj koji jeste i vlada od olam:

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33

„Zaklon je Bog vječni i pod mišicom vječnom; on će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!“ Ponovljeni zakoni 33:27

„Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!“ Psalam 74:12

„Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vaseljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.“ Psalam 90:2

„Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si.“ Psalam 93:1-2

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene.“ Isaija 45:21

„Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici! Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, Koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja. Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću.“ Isaija 46:8-11

„Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?“ Isaija 51:9

„Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveče moj? Nećemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje.“ Avakum 1:12

Ovi primeri nedvosmisleno dokazuju da je taj određeni Vladar iz Vitlejema zapravo večno Biće koje dolazi da vlada nad svojim narodom Izrailjem.

Ovo pokazuje da je Isus Bog (a ipak ne Otac niti Sveti Duh), budući da je on taj večni Vladar koji je došao da se rodi u Vitlejemu. A to takođe potvrđuje da Isus s pravom prima proskyneo kao Bog, a ne prosto kao neki visoko postavljeni vladar ili prorok.

(2) Isusovo samoidentifikovanje kao Sina Čovečijeg koji dolazi na oblacima i njegovo pozivanje na primanje sve vlasti nad stvorenjem dodatni su pokazatelji da je obožavan kao Bog. Hristos sebe predstavlja kao božanskog Sina Čovečijeg koga je prorok Danilo video u viđenju:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14 LXX

Očigledno je da je taj Sin Čovečiji potpuno božansko Biće koje se pojavljuje kao čovek, budući da jaše na oblacima poput Boga,

„Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

I prima istu vrstu službe koju prima Bog, kao i što vlada zauvek poput Boga:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

Stoga, poistovećujući sebe sa tim istim božanskim Sinom Čovečijim, Isus ne ostavlja apsolutno nikakvog prostora za sumnju da je tvrdio da je Bog i da je zato u potpunosti dostojan iste one vrste obožavanja ili proskyneo koju čitavo stvorenje mora prinositi Bogu.

(3) Ovde nadahnuti apostol preuzima i primenjuje starozavetni jezik da bi govorio o Isusovom uzvišenju i obožavanju – jezik koji hebrejska Biblija koristi u vezi sa uzvišenjem i obožavanjem koje se prinosi Jahveu Bogu!

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 96[97]:9 LXX

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:18-23

Jahve je taj koji je visoko uzvišen nad svim stvorenjem i njemu jedinom će se jednoga dana pokloniti svako koleno i njega ispovediti svaki jezik. Pa ipak, Pavle je verovao da se sve ovo primenjuje na Gospoda Isusa Hrista i da se u njemu ispunjava i ispuniće se!

(4) Na primer, Matej započinje svoje jevanđelje potvrđujući apsolutno božanstvo Gospoda Isusa Hrista:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:21-23

Anđeo objašnjava da je razlog zbog kojeg je Hristu dato ime Isus taj što je on Onaj koji će zaista spasti svoj narod od njihovih greha. Oni koji nisu upoznati sa hebrejskim oblikom Isusovog imena možda neće videti vezu između njegovog imena i njegove funkcije ili uloge Spasitelja.

Isusovo hebrejsko ime je Ješua, što doslovno prevedeno znači „Jahve spasava/jeste spasenje“. Ime je zamišljeno tako da prikaže Isusa kao Jahvea Boga koji dolazi da učini ono za šta Stari zavet kaže da može učiniti jedino Jahve:

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali. Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u riječ njegovu. Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom. Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.“ Isaija 43:25

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22

Matej dalje identifikuje Isusa kao Emanuila, Boga koji dolazi da prebiva sa svojim narodom. Nadahnuti jevanđelist čak i završava svoje jevanđelje istom tom potvrdom,

„Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:20

(5) Treba spomenuti da, baš kao što je Isus citirao hebrejsku Bibliju da bi zahtevao da se proskyneo prinosi Bogu, i sam Otac citira starozavetni tekst da bi zapovedio anđelima da prinesu proskyneo njegovom slavnom Sinu!

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:1-6

Dakle, Sin zapoveda da se proskyneo prinosi Bogu, a ipak Otac zapoveda da se proskyneo prinosi njegovom voljenom Sinu!