Nedokučivi i sveznajući Sin Božji

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“ 1. Carevima 8:39

„A ti, Solomone sine, znaj Boga oca svojega i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naći ćeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciće te za svagda.“ 1. Dnevnika 28:9

„Znaš li kako vise oblaci? Znaš li čudesa onoga koji je savršen u svakom znanju?“ Jov 37:16

„Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.“ Psalam 44:21

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću;“ Psalam 103:2-4

„Gospode, ti me kušaš i znaš. Ti znaš kad sjednem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš. Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.“ Psalam 139:1-6

„Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.“ Psalam 147:4-5

„Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako. Ko je izmjerio vodu grstima svojim i nebesa premjerio peđu? Ko je mjerom izmjerio prah zemaljski, i gore izmjerio na mjerila i bregove na poteg? Ko je upravljao duh Gospodnji? Ili mu bio savjetnik i naučio ga? S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma? Gle, narodi su kao kap iz vijedra, i kao praška na mjerilama broje se; gle, premješta ostrva kao prašak. Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu. Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i taština vrijede mu. S kim ćete, dakle, izjednačiti Boga? I kakvu ćete mu priliku naći? Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije. A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče. Ne znate li? Ne čujete li? Ne kazuje li vam se od iskona? Ne razumijete li od temelja zemaljskih? On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština. Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih. S kim ćete me, dakle, izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti. Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno? Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: Sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega? Ne znaš li? Nijesi li čuo da Bog vječni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruđuje? Razumu njegovu nema mjere.“ Isaija 40:10, 28 – up. 62:11; Psalam 62:12; Priče Solomonove 24:12

„Iznesite parbu svoju, veli Gospod, pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev. Neka dođu i neka nam objave šta će biti: Objavite nam šta je prvo bilo, da promislimo i poznamo šta će biti poslije toga; ili kažite nam šta će biti unapredak. Kažite šta će biti poslije, i poznaćemo da ste bogovi; ili učinite što dobro ili zlo, i divićemo se i gledati svi. Gle, vi nijeste ništa, i djelo vaše nije ništa; koji vas izbira, gad je.“ Isaija 41:21-24

„Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: Istina je. Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog.“ Isaija 43:9-12

„Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici! Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, Koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja. Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću.“ Isaija 46:8-11

„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10 – up. 11:20; 29:23

„Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? Jer će se radovati kad vide kamen mjerački u ruci Zorovavelju onijeh sedam očiju Gospodnjih koje prelaze svu zemlju.“ Zaharija 4:10 – up. 3:9; 2. Dnevnika 16:9; Psalam 11:4

„I reče im: Vi ste oni koji se pravite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko, gadost je pred Bogom.“ Luka 16:15 – up. Dela apostolska 15:8; Rimljanima 8:27

„O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko njemu prethodno dade, da mu bude vraćeno?“ Rimljanima 11:33-36

„I nema tvari sakrivene pred njim, nego je sve obnaženo i otkriveno pred očima Onoga kome ćemo odgovarati.“ Jevrejima 4:13

„Jer ako nas osuđuje srce, Bog je veći od srca našeg i zna sve.“ 1. Jovanova 3:20

„A Isus, znajući misli njihove, reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam u sebi, neće se održati.“ Matej 12:25

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27

„A kada dođoše u Kapernaum, pristupiše Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: Zar učitelj vaš ne daje didrahme? Petar reče: Daje. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: Šta misliš, Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju porez ili carinu, od svojih sinova ili od tuđih? Reče mu Petar: Od tuđih. Reče mu Isus: Znači, sinovi su oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more i baci udicu, i koju ribu prvu uhvatiš, uzmi je; i kad joj otvoriš usta, naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za mene i za sebe.“ Matej 17:24-27

„Razumijevši Isus lukavstvo njihovo, reče: Što me kušate, licemjeri?“ Matej 22:18

„A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome: Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome.“ Marko 2:5-11 – up. Matej 9:1-8; Luka 5:17-26

„I ustavši odande, otide u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću, htjede da to niko ne dozna; no nije se mogao sakriti. Jer čuvši za njega žena u čijoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovim. A ta žena bijaše neznaboškinja rodom Sirofeničanka, i moljaše ga da istjera demona iz kćeri njezine. A Isus joj reče: Pusti da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. A ona odgovori i reče mu: Da, Gospode, ali i psi ispod trpeze jedu od mrva djetinjih. I reče joj: Za ovu riječ, idi, izišao je demon iz kćeri tvoje. I došavši kući, nađe kćer da leži na postelji, a demon bješe izišao.“ Marko 7:24-30

„I dođe u Kapernaum, i kad bješe u kući, zapita ih: Šta se prepiraste putem među sobom? A oni ćutahu; jer se putem prepirahu među sobom ko je najveći. I pošto sjede, dozva Dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude posljednji od sviju i svima sluga.“ Marko 9:33-35

„I kada se približiše Jerusalimu, Vitfagi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od učenika svojih I reče im: Idite u selo što je prema vama, i odmah kako uđete u njega naći ćete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. I ako vam ko reče: Šta to činite? kažite: Gospodu je potrebno; i odmah će ga poslati amo. A oni otidoše, nađoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odriješiše ga. A neki od onih što stajahu ondje rekoše im: Šta to činite i driješite magare? A oni im rekoše kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.“ Marko 11:1-6

„I kad on bijaše u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sudom od alavastra, punim pravog skupocjenog nardovog mirisa, i razbivši sud, izli mu na glavu. A bijahu neki koji negodovahu među sobom govoreći: Zašto se taj miris prosipa tako? Jer se mogaše taj miris prodati za više od trista dinara i dati siromasima. I vikahu na nju. A Isus reče: Ostavite je; što joj smetate? Ona čini dobro djelo na meni. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete, možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. Ona je učinila što je mogla; pomazala je unaprijed tijelo moje za pogreb. Zaista vam kažem: Gdje se god bude propovijedalo jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se za spomen njezin i ovo što ona učini.“ Marko 14:3-9

„I u prvi dan beskvasnih hljebova, kada žrtvovahu pashalno jagnje, rekoše mu učenici njegovi: Gdje ćeš da idemo da ti ugotovimo Pashu da jedeš? I posla dvojicu od učenika svojih i reče im: Idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi krčag vode, idite za njim, I gdje uđe, kažite domaćinu kuće: Učitelj veli: gdje je moja odaja gdje ću jesti Pashu sa učenicima svojim? I on će vam pokazati gotovu veliku gornju odaju, zastrtu i pripremljenu: ondje nam zgotovite. I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše Pashu.“ Marko 14:12-16

„I reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći; jer je pisano: Udariću pastira i ovce će se razbjeći. Ali po vaskrsenju mojemu ići ću pred vama u Galileju. A Petar mu reče: Ako se i svi sablazne, ja neću. I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas, ove noći, prije nego što pijetao dva puta zapjeva, ti ćeš me se tri puta odreći. A Petar još odlučnije govoraše: Ako bih morao i umrijeti s tobom, neću te se odreći. Isto tako i svi govorahu. I dođoše na mjesto koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojim: Sjedite ovdje dok ja odem da se pomolim Bogu. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i stade se vrlo žalostiti i tugovati. I reče im: Žalosna je duša moja do smrti; ostanite ovdje i bdite. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas, ako je moguće. I govoraše: Ava, Oče, sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti. I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone, zar spavaš? Zar ne mogaste jedan čas probdjeti? Bdite i molite se da ne padnete u iskušenje; jer duh je srčan, ali je tijelo slabo. I opet otide i pomoli se Bogu govoreći one iste riječi. I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. I dođe i treći put, i reče im: Spavate, dakle, i počivate. Dosta je. Dođe čas, evo se predaje Sin Čovječiji u ruke grješnika. Ustanite, hajdemo! Evo se izdajnik moj približio. I odmah, dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem, poslani od prvosveštenika i književnika i starješina. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga cjelivam, onaj je; uhvatite ga i odvedite stražarno. I došavši, odmah mu pristupi i reče: Zdravo, Učitelju! I cjeliva ga. A oni staviše ruke svoje na njega i uhvatiše ga. A jedan od onih što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu prvosvešteničkog i odsječe mu uho. I odgovarajući Isus reče im: Kao na razbojnika izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite. Svaki dan sam bio kod vas u hramu i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se ispuni Pismo. I ostavivši ga, pobjegoše svi. A za njim iđaše neki mladić ogrnut platnom po golom tijelu; i uhvatiše onoga mladića. A on ostavivši platno, go pobježe od njih. I dovedoše Isusa prvosvešteniku, i sabraše se kod njega svi prvosveštenici i književnici i starješine. A Petar iđaše za njim izdaleka do u dvorište prvosveštenika, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. A prvosveštenici i sav Sinedrion tražahu protiv Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše. Jer mnogi svjedočahu lažno protiv njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka. I neki ustavši svjedočahu protiv njega lažno, govoreći: Mi ga čusmo gdje govori: Ja ću razvaliti ovaj hram rukotvoreni, i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni. I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako. I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt. I počeše neki pljuvati na njega i pokrivati mu lice, i udarati ga, i govoriti mu: Pogodi nam ko te udari! I sluge ga bijahu po obrazima. I kad bijaše Petar dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja prvosveštenikovih, I vidjevši Petra gdje se grije, pogleda ga i reče: I ti si bio sa Isusom Nazarećaninom. A on se odreče govoreći: Ne znam, niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje u prednje dvorište, i pijetao zapjeva. I vidje ga sluškinja opet, pa poče govoriti onima što stajahu ondje: Ovaj je od njih. A on se opet odricaše. I malo potom oni što stajahu ondje rekoše Petru: Vaistinu si od njih; jer si Galilejac, i govor ti je sličan. A on se poče kleti i zaklinjati: Ne znam toga čovjeka o kojem govorite. I po drugi put zapjeva pijetao. I sjeti se Petar riječi što mu reče Isus: Prije no što pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. I stade plakati.“ Marko 14:27-31, 46-50, 66-72

„A dogodi se kada se narod sleže k njemu da sluša riječ Božiju i on stajaše kraj Genisaretskog jezera, I vidje dvije lađe gdje stoje ukraj jezera, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže. I uđe u jednu lađu, koja bijaše Simonova, i zamoli ga da odmakne malo od obale; i sjede i učaše narod iz lađe. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov. I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju riječ baciću mrežu. I učinivši to, uloviše veliko mnoštvo riba te im se mreža poče cijepati. I dadoše znak društvu koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se one potapahu. A kad vidje Simon Petar, pripade koljenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode, jer sam čovjek grješan. Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji bijahu s njim zbog lova ribe što uhvatiše, A tako isto i Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti.“ Luka 5:1-10

„A on znađaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: Ustani i stani na sredinu! A on podigavši se stade.“ Luka 6:8

„A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći. A Isus, znajući pomisao srca njihova, uze dijete i postavi ga kraj sebe,“ Luka 9:46-47

„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:22 – up. Matej 11:27

„Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi! A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva. Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si car Izrailjev. Odgovori Isus i reče mu: Zato što ti kazah da te vidjeh pod smokvom, vjeruješ? Vidjećeš više od ovoga. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.“ Jovan 1:45-51

„A kada bješe u Jerusalimu o prazniku Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo videći znake njegove koje činjaše. A sam Isus ne povjeravaše sebe njima, jer ih je on znao sve. I ne trebaše da mu ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.“ Jovan 2:23-25

„Reče joj Isus: Idi, zovi muža svojega, i dođi ovamo. Odgovori žena i reče: Nemam muža. Reče joj Isus: Dobro kaza: nemam muža; Jer si pet muževa imala, i sada koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala. Reče mu žena: Gospode, vidim da si ti prorok. Oci naši klanjahu se Bogu na gori ovoj, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba klanjati. Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na gori ovoj ni u Jerusalimu. Vi se klanjate onome što ne znate; a mi se klanjamo onome što znamo; jer je spasenje od Judejaca. Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju. Reče mu žena: Znam da dolazi Mesija zvani Hristos; kad on dođe, objaviće nam sve. Reče joj Isus: Ja sam – koji govorim s tobom. I utom dođoše učenici njegovi, i začudiše se što sa ženom razgovara, ali nijedan ne reče: šta tražiš, ili što govoriš sa njom? A žena ostavi svoj krčag i otide u grad i reče ljudima: Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila. Da nije on Hristos? Iziđoše, dakle, iz grada i pođoše njemu. A u međuvremenu moljahu ga učenici njegovi govoreći: Ravi, jedi! A on im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. Tada učenici govorahu među sobom: Da mu neko ne donese da jede? Isus im reče: Jelo je moje da vršim volju Onoga koji me je poslao, i izvršim njegovo djelo. Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će nastati žetva? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako se već žute za žetvu. I koji žanje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduje zajedno i koji sije i koji žanje. Jer u tome je istinita riječ, da je drugi koji sije, a drugi koji žanje. Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov ušli. A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih.“ Jovan 4:16-18, 28-29, 39

„A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju. Jer sam Isus posvjedoči da prorok u svojoj postojbini nema časti. A kada dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu o Prazniku, jer i oni dođoše na Praznik. Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti. Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da povjerujete. Veli mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje. Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe. A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo. Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica. Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova. Ovo je opet drugo znamenje koje učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.“ Jovan 4:43-54

„Slavu od ljudi ne primam, Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.“ Jovan 5:41-42

„Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju. Jer znađaše Isus od početka koji su to što ne vjeruju, i ko će ga izdati.“ Jovan 6:64

„Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim. Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao, ustaće. A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna. Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije. I milo mi je zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete; nego hajdemo njemu.“ Jovan 11:11-15

„Reče mu Isus: Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi. Jer znađaše izdajnika svojega, zato reče: Niste svi čisti. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sjede za trpezu i reče im: Znate li šta sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i pravo velite, jer jesam. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge. Jer sam vam dao primjer da, kao što ja učinih vama, i vi činite. Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite. Ne govorim o svima vama; ja znam koje izabrah; nego da se ispuni Pismo: Koji sa mnom hljeb jede, podiže petu svoju na mene. Od sada vam govorim prije nego se zbude, da, kada se zbude, vjerujete da Ja jesam.“ Jovan 13:10-11, 18-19

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:25-31

„A i Juda, izdajnik njegov, znađaše to mjesto; jer se Isus često okupljaše ondje sa učenicima svojim. Onda Juda uze četu, i sluge od prvosveštenika i fariseja, i dođe onamo sa buktinjama i svjetiljkama i oružjem. A Isus znajući sve šta ima da mu se dogodi, iziđe i reče im: Koga tražite? Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. Isus im reče: Ja sam. A s njima stajaše i Juda, izdajnik njegov. A kada im reče: Ja sam, odstupiše nazad i popadaše na zemlju.“ Jovan 18:2-6

„Poslije toga opet se javi Isus učenicima svojim na moru Tiverijadskom. A javi se ovako: Bijahu zajedno Simon Petar i Toma, zvani Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od učenika njegovih. Reče im Simon Petar: Idem da lovim ribu. Rekoše mu: Idemo i mi s tobom. Iziđoše i uđoše odmah u lađu, i one noći ne uhvatiše ništa. A kad već nastade jutro, stajaše Isus na obali, ali učenici ne poznaše da je to Isus. A Isus im reče: Djeco, nemate li što za jelo? Odgovoriše mu: Nemamo. A on im reče: Bacite mrežu sa desne strane lađe, i naći ćete. Onda baciše, i već je ne mogahu izvući od mnoštva ribe. Onda onaj učenik, koga ljubljaše Isus, reče Petru: To je Gospod! A Simon Petar, kada ču da je Gospod, opasa se ogrtačem, jer bješe nag, i baci se u more. A drugi učenici stigoše lađicom, jer ne bijahu daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukući mrežu sa ribom. Čim pak iziđoše na zemlju, vidješe oganj naložen i na njemu položenu ribu, i hljeb. Isus im reče: Donesite od ribe što sada uhvatiste. A Simon Petar uđe i izvuče mrežu na zemlju punu velikih riba, sto pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža. Reče im Isus: Hodite, objedujte. A nijedan od učenika ne smjede da ga upita: Ko si ti? znajući da je Gospod. Tada dođe Isus, i uze hljeb i dade im, tako i ribu. Ovo se već treći put javi Isus učenicima svojim pošto ustade iz mrtvih. A kad objedovaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Jonin, ljubiš li me više nego ovi? Reče mu: Da, Gospode, ti znaš da te volim. Reče mu: Napasaj jaganjce moje. Reče mu opet po drugi put: Simone Jonin, ljubiš li me? Reče mu: Da, Gospode, ti znaš da te volim. Reče mu: Čuvaj ovce moje. Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:1-11, 17

„Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti Do dana kada se vaznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo? A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. I kad uđoše, popeše se u gornju odaju gdje su boravili, i to: Petar i Jakov, i Jovan i Andrej, Filip i Toma, Vartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. Ovi svi bijahu istrajno i jednodušno na molitvi i moljenju, sa ženama i sa Marijom materom Isusovom i sa braćom njegovom. I u te dane ustade Petar između učenika, – a bijaše naroda na okupu oko sto dvadeset duša, – i reče: Ljudi braćo, trebalo je da se izvrši ono Pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu, koji bješe predvodnik onih što uhvatiše Isusa; Jer se brojaše s nama i bijaše primio udjel službe ove. On, dakle, steče njivu od plate nepravedne, i strmoglavivši se puče po srijedi, i prosu se sva utroba njegova. I to postade znano svima koji žive u Jerusalimu, tako da se ta njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači: njiva krvi. Jer je napisano u knjizi Psalama: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živio u njemu; i: Episkopstvo njegovo da primi drugi. Treba, dakle, od ovih ljudi koji su bili zajedno s nama za sve vrijeme otkako među nas dođe i iziđe od nas Gospod Isus, Počevši od krštenja Jovanova do dana kada se uznese od nas, da jedan od ovih bude s nama svjedok njegovog vaskrsenja. I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, koji bi nazvan Just, i Matiju. I pomolivši se rekoše: Ti, Gospode, poznavaoče srdaca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao, Da primi udjel ove službe i apostolstva, iz kojeg ispade Juda, da ide na mjesto svoje.“ Dela apostolska 1:1-2, 6-7, 21, 24-25

„Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po Jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.“ Rimljanima 2:16

„Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod. Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti namjere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.“ 1. Korinćanima 4:4-5 – up. 1:7-8; 16:22

„Meni, najmanjemu od svih svetih, dade se ova blagodat da blagovijestim među neznabošcima neistraživo bogatstvo Hristovo,“ Efescima 3:8

„Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumijevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja. A ovo govorim, da vas neko ne prevari zavodljivim riječima. Jer ako sam tijelom i odsutan, ali sam duhom sa vama, radujući se i videći vaš red i čvrstinu vaše vjere u Hrista. Kako, dakle, primiste Hrista Isusa Gospoda, tako u Njemu i živite, Ukorijenjeni i nazidani u Njemu, i utvrđeni u vjeri kao što ste naučeni, izobilujući u njoj sa zahvalnošću. Pazite da vas ko ne obmane filosofijom i praznom prijevarom, po predanju ljudskom, po nauci svijeta, a ne po Hristu. Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:2-3, 9

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga. Evo, bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih, I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18-19, 23b

„I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji.“ Otkrivenje 5:6