Rana crkva o Postanju 19:24

The Early Church on Genesis 19:24

Rani hrišćanski spisi o Postanju 19:24

Sledi spisak citata ranih hrišćanskih pisaca koji su koristili Postanje 19:24 da bi dokazali da starozavetna Pisma potvrđuju kako postoje najmanje dve Osobe koje se nazivaju Jahve. Hrišćani su verovali da su te dve božanske Osobe Otac i njegov Sin, Gospod Isus Hristos.

Ovi citati su izuzetno važni jer pokazuju da su hrišćani već od najranijih vremena mogli jasno da vide kako Postanje 19:24 pruža nedvosmisleno svedočanstvo o tome da Jahve po svojoj prirodi svakako obuhvata više Osoba.

Justin Mučenik (oko 100–165)

Justin: Mojsije, dakle, blaženi i verni sluga Božji, objavljuje da je Onaj koji se javio Avramu kod hrasta u Mamriji Bog, poslat sa dva anđela u svojoj pratnji da sudi Sodomu od Drugoga koji zauvek ostaje u nadnebeskim visinama, nevidljiv svim ljudima, ne opšteći lično ni sa kim, za koga verujemo da je Tvorac i Otac svega; jer on ovako govori: 'Bog mu se javi kod hrasta u Mamriji, dok je sedeo na vratima svog šatora u podne. I podigavši oči, pogleda, i gle, tri čoveka stajahu pred njim; i kada ih vide, potrča im u susret s vrata svog šatora; i pokloni se do zemlje, i reče . . .' 'Avram ustade rano ujutru i ode na mesto gde je stajao pred Gospodom: i pogleda prema Sodomu i Gomoru, i prema okolnoj zemlji, i vide, i gle, plamen se dizaše sa zemlje, kao dim iz peći.'

I kada sam završio navođenje ovih reči, upitao sam ih da li su ih razumeli. A oni rekoše da su ih razumeli, ali da navedeni odlomci ne pružaju nikakav dokaz da postoji ikakav drugi Bog ili Gospod, niti da to govori Sveti Duh, osim Tvorca svega.

Justin: Pokušaću da vas uverim, budući da ste razumeli Pisma, [u istinitost] onoga što govorim: da postoji, i da se o njemu govori, drugi Bog i Gospod, podređen Tvorcu svega; koji se naziva i Anđelom, jer objavljuje ljudima sve što Tvorac svega — iznad koga nema drugog Boga — želi da im objavi.

Ponovo sam naveo prethodni odlomak.

Justin: Da li mislite da se Bog javio Avramu kod hrasta u Mamriji, kao što Pismo tvrdi?

Trifon: Svakako.

Justin: Da li je On bio jedan od one trojice koje je Avram video, i koje Sveti Duh proroštva opisuje kao ljude?

Trifon: Ne; nego mu se Bog javio pre viđenja one trojice. Zatim, ona trojica koje Pismo naziva ljudima behu anđeli; dvojica poslata da unište Sodom, a jedan da Sari objavi radosnu vest da će roditi sina; radi toga je i bio poslat, pa je, izvršivši svoj zadatak, otišao.

Justin: Kako onda onaj od trojice, koji je bio u šatoru i koji je rekao: 'Vratiću ti se kasnije, i Sara će imati sina', izgleda da se vratio kada je Sara rodila sina, i da ga tamo proročka reč naziva Bogom? Ali da biste jasno razabrali šta govorim, poslušajte reči koje je Mojsije izričito upotrebio; one glase: 'I Sara vide sina Agare Egipćanke, robinje, koga je rodila Avramu, kako se igra sa Isakom, sinom njenim, i reče Avramu: Oteraj ovu robinju i sina njenog; jer sin ove robinje neće deliti nasledstvo sa sinom mojim Isakom. I to se učini vrlo teško u očima Avramovim, zbog sina njegovog. Ali Bog reče Avramu: Neka ti ne bude teško zbog sina i zbog robinje. Sve što ti je Sara rekla, poslušaj glas njen; jer će se u Isaku nazvati seme tvoje.' Jeste li, dakle, uvideli da se Onaj koji je pod hrastom rekao da će se vratiti — pošto je znao da će biti potrebno da posavetuje Avrama da učini ono što je Sara želela — vratio kao što je zapisano; i da je Bog, kao što reči objavljuju kada ovako govore: 'Bog reče Avramu: Neka ti ne bude teško zbog sina i zbog robinje'?

Trifon: Svakako; ali time nisi dokazao da postoji drugi Bog osim Onoga koji se javio Avramu, i koji se javio i ostalim patrijarsima i prorocima. Dokazao si, međutim, da smo grešili verujući da su sva trojica koja su bila u šatoru s Avramom bili anđeli.

Justin: Kada vam iz Pisama ne bih mogao dokazati da je jedan od one trojice Bog, i da se naziva Anđelom zato što, kao što sam već rekao, donosi poruke onima kojima Bog, Tvorac svega, želi [da poruke budu donete], tada bi u pogledu Onoga koji se javio Avramu na zemlji u ljudskom obliku, na isti način kao i dva anđela koja su došla s Njim, i koji je bio Bog i pre stvaranja sveta, bilo razumno da gajite isto verovanje kakvo gaji ceo vaš narod.

Trifon: Svakako, jer do ovog trenutka to je i bilo naše verovanje.

Justin: Vraćajući se Pismima, nastojaću da vas uverim da je Onaj za koga se kaže da se javio Avramu, i Jakovu, i Mojsiju, i koji se naziva Bogom, različit od Onoga koji je sve stvorio — mislim brojčano, a ne [različit] po volji. Jer tvrdim da On nikada nije učinio ništa što Onaj koji je stvorio svet — iznad koga nema drugog Boga — nije želeo da On i učini i da se time bavi.

Trifon: Dokaži sada da je tako, da bismo se i mi složili s tobom. Jer mi te ne razumemo tako kao da tvrdiš da je On učinio ili rekao išta protivno volji Tvorca svega.

Justin: Pismo koje sam upravo naveo učiniće vam to jasnim. Ono glasi: 'Sunce beše izašlo nad zemljom, i Lot uđe u Segor (Zoar); i Gospod pusti dažd na Sodom sumpor i oganj od Gospoda s neba, i zatre te gradove i svu okolinu.'

Četvrti od onih koji su ostali s Trifonom: Mora se, dakle, nužno reći da je jedan od dvojice anđela koji su otišli u Sodom, i koga Mojsije u Pismu naziva Gospodom, različit od Onoga koji je takođe Bog i koji se javio Avramu.

Justin: Nije samo na tom osnovu neophodno bezuslovno priznati da Sveti Duh naziva Gospodom nekog drugog osim Onoga koji se smatra Tvorcem svega; ne samo [na osnovu onoga što je rečeno] preko Mojsija, nego i [na osnovu onoga što je rečeno] preko Davida. Jer preko njega je zapisano: 'Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim,' kao što sam već naveo. I opet, drugim rečima: 'Presto je tvoj, Bože, u vek veka. Žezlo pravde žezlo je carstva tvog: ljubiš pravdu i mrziš bezakonje: zato te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.' Ako, dakle, tvrdite da Sveti Duh naziva nekog drugog Bogom i Gospodom, osim Oca svega i njegovog Hrista, odgovorite mi; jer se obavezujem da ću vam iz samih Pisama dokazati da Onaj koga Pismo naziva Gospodom nije jedan od dvojice anđela koji su otišli u Sodom, nego Onaj koji je bio s njima, i koji se naziva Bogom, koji se javio Avramu.

Trifon: Dokaži to; jer, kao što vidiš, dan odmiče, a mi nismo spremni za tako opasne odgovore; jer nikada dosad nismo čuli da neko istražuje, ispituje ili dokazuje te stvari; niti bismo podneli tvoj razgovor da nisi sve pozivao na Pisma: jer si veoma revan u izvođenju dokaza iz njih; i mišljenja si da nema Boga iznad Tvorca svega.

Justin: Znate, dakle, da Pismo kaže: 'I reče Gospod Avramu: Zašto se Sara nasmeja govoreći: Zar ću zaista zatrudneti? Jer sam stara. Ima li išta nemoguće Bogu? U određeno vreme vratiću ti se po vremenu života, i Sara će imati sina.' I nakon kratkog razmaka: 'I ustadoše ljudi odande, i pogledaše prema Sodomu i Gomoru; i Avram pođe s njima da ih isprati. I reče Gospod: Neću sakriti od Avrama, sluge svog, šta činim.' I opet, nešto kasnije, ovako kaže: 'Reče Gospod: Vika Sodoma i Gomora velika je, i gresi su njihovi vrlo teški. Sići ću sada i videti jesu li sasvim učinili po vici koja je došla do mene; i ako nisu, da znam. I okrenuše se ljudi odande i pođoše u Sodom. Ali Avram još stajaše pred Gospodom; i pristupi Avram i reče: Zar ćeš pogubiti pravednika s bezbožnikom?'

I tako dalje, jer ne smatram prikladnim da ponovo ispisujem iste reči, budući da sam ih sve već napisao, nego ću po potrebi navesti one kojima sam izveo dokaz pred Trifonom i njegovim drugovima. Zatim sam prešao na ono što sledi, gde su zapisane ove reči:

Justin: 'I Gospod ode svojim putem čim je prestao da razgovara s Avramom; a [Avram] se vrati na svoje mesto. I dođoše dva anđela u Sodom uveče. A Lot seđaše na vratima sodomskim;' i ono što sledi sve do: 'Ali ljudi pružiše ruke svoje i uvukoše Lota k sebi u kuću, i zatvoriše vrata kuće;' i ono što sledi…

Justin: A zar sada niste uvideli, prijatelji moji, da je jedan od one trojice, koji je i Bog i Gospod, i koji služi Onome koji je na nebesima, Gospod dvojice anđela? Jer kada su [anđeli] otišli u Sodom, On je ostao i razgovarao s Avramom rečima koje je Mojsije zapisao; a kada je posle razgovora otišao, Avram se vratio na svoje mesto. I kada je došao [u Sodom], dva anđela više nisu razgovarala s Lotom, nego On sam, kao što Pismo jasno pokazuje; i On je Gospod koji je od Gospoda koji [ostaje] na nebesima, to jest od Tvorca svega, primio nalog da na Sodom i Gomor nanese [sudove] koje Pismo opisuje ovim rečima: 'Gospod pusti dažd na Sodom i Gomor sumpor i oganj od Gospoda s neba.' (Dijalog s Trifonom Judejcem, 56. poglavlje. Bog koji se javio Mojsiju razlikuje se od Boga Oca; kurziv naš)

Irinej (oko 180)

1. Stoga ni Gospod, ni Sveti Duh, ni apostoli nikada ne bi nazvali Bogom, određeno i bezuslovno, onoga koji nije Bog, da nije zaista Bog; niti bi ikoga u njegovoj sopstvenoj osobi nazvali Gospodom, osim Boga Oca koji vlada nad svima, i njegovog Sina koji je od svog Oca primio vlast nad svim stvorenjem, kao što ovaj odlomak glasi: Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Ovde nam [Pismo] predstavlja Oca koji se obraća Sinu; Onoga koji mu je dao neznabošce u nasledstvo i podložio mu sve njegove neprijatelje. Budući, dakle, da je Otac zaista Gospod, i Sin zaista Gospod, Sveti Duh ih je prikladno označio nazivom Gospod. I opet, govoreći o uništenju Sodomljana, Pismo kaže: Tada Gospod pusti dažd na Sodom i na Gomor oganj i sumpor od Gospoda s neba. Jer ovde ukazuje na to da je Sin, koji je takođe razgovarao s Avramom, primio vlast da sudi Sodomljanima za njihovu opakost. I ovaj [tekst koji sledi] objavljuje istu istinu: Presto je tvoj, Bože, u vek veka; žezlo carstva tvog žezlo je pravde. Ljubiš pravdu i mrziš bezakonje: zato te pomaza, Bože, Bog tvoj. Jer Duh obojicu označava imenom Bog — i Onoga koji je pomazan kao Sin, i Onoga koji pomazuje, to jest Oca. I opet: Bog stade u skupštini bogova, sudi među bogovima. On [ovde] ukazuje na Oca i Sina, i na one koji su primili usinovljenje; a to je Crkva. Jer ona je sinagoga Božja, koju je Bog — to jest sam Sin — sabrao kroz sebe. O kojoj on opet govori: Bog nad bogovima, Gospod, progovori i dozva zemlju. Ko se misli pod Bogom? Onaj o kome je rekao: Bog će doći javno, Bog naš, i neće ćutati; to jest Sin, koji je došao objavljen ljudima, koji je rekao: Javno sam se pokazao onima koji me ne traže. Ali o kojim bogovima [govori]? [O onima] kojima kaže: Rekoh: bogovi ste, i svi ste sinovi Višnjega. Nesumnjivo o onima koji su primili milost usinovljenja, kojom vičemo: Ava, Oče. (Protiv jeresi, Knjiga III, 6. poglavlje; podebljanje i kurziv naši)

Tertulijan (oko 160–220)

Dobro onda, odgovaraš, ako je Bog bio Onaj koji je govorio, a Bog i Onaj koji je stvarao, onda je po tome jedan Bog govorio, a drugi stvarao; (i tako) se objavljuju dva Boga. Ako si toliko smeo i grub, promisli malo; i da bi bolje i pažljivije razmislio, poslušaj psalam u kome se Dvojica opisuju kao Bog: Presto je tvoj, Bože, u vek veka; žezlo carstva tvog žezlo je pravednosti. Ljubiš pravdu i mrziš bezakonje: zato te pomaza, Bože, Bog tvoj ili te učini svojim Hristom. A pošto ovde govori Bogu i tvrdi da Bog pomazuje Boga, morao je tvrditi da su Dvojica Bog, na osnovu carske vlasti žezla. Prema tome, i Isaija kaže Osobi Hrista: Savejci, ljudi visokog rasta, preći će k tebi; i pratiće te, okovani u lance; i klanjaće ti se, jer je Bog u tebi: jer ti si Bog naš, a mi ne znasmo; ti si Bog Izrailjev. Jer i ovde, govoreći: Bog je u tebi, i: Ti si Bog, on izlaže Dvojicu koji behu Bog: (prvim izrazom u tebi misli) na Hrista, a (drugim misli) na Svetoga Duha. Još je veličanstvenija izjava koju ćeš naći izričito iznetu u jevanđelju: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Postojaše Jedan koji beše, i postojaše drugi s kojim On beše. Ali ja u Pismu nalazim da se ime Gospod primenjuje na Obojicu: Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane. A Isaija kaže ovo: Gospode, ko verova propovedanju našem, i mišica Gospodnja kome se otkri? On bi svakako rekao Tvoja mišica, da nije želeo da razumemo da je Otac Gospod, i da je Sin takođe Gospod. Još drevnije svedočanstvo imamo i u Postanju: Tada Gospod pusti dažd na Sodom i na Gomor sumpor i oganj od Gospoda s neba. Ili, dakle, poreci da je ovo Pismo; ili (dozvoli da pitam) kakav si ti čovek kada ne misliš da reči treba uzimati i razumevati u smislu u kome su napisane, naročito kada nisu izražene u alegorijama i parabolama, nego u određenim i jednostavnim izjavama? Ako, doista, slediš one koji tada nisu podneli Gospoda dok se pokazivao kao Sin Božji, jer nisu hteli da veruju da je On Gospod, onda (pitam te) prizovi zajedno s njima u sećanje odlomak gde je zapisano: Rekoh: bogovi ste, i sinovi ste Višnjega; i opet: Bog stade u skupštini bogova; da bi, ako se Pismo nije bojalo da bogovima nazove ljudska bića koja su verom postala sinovi Božji, bio siguran da je isto to Pismo s još većim pravom dalo ime Gospoda istinitom i jedinom Sinu Božjem. Vrlo dobro! Kažeš: izazvaću te da od ovog dana propovedaš (i to na osnovu istih tih Pisama) dva Boga i dva Gospoda, u skladu sa svojim shvatanjima. Bože sačuvaj, (odgovaram). Jer mi, koji milošću Božjom posedujemo uvid i u vremena i u prilike Svetih spisa, naročito mi koji smo sledbenici Utešitelja, a ne ljudskih učitelja, doista konačno izjavljujemo da su Dvojica Bog, Otac i Sin, a uz dodatak Svetoga Duha čak i Trojica, po načelu božanske ekonomije, koja uvodi broj, kako se ne bi verovalo — kao što ti izopačeno zaključuješ — da se sam Otac rodio i stradao, u šta nije dopušteno verovati, budući da nam tako nije predato. Da, međutim, postoje dva Boga ili dva Gospoda, jeste tvrdnja koja nikada ne izlazi iz naših usta: ne kao da nije istina da je Otac Bog, i Sin Bog, i Sveti Duh Bog, i da je svaki Bog; nego zato što se u ranija vremena o Dvojici zaista govorilo kao o Bogu, i o dvojici kao o Gospodu, da bi, kada Hristos dođe, bio i priznat kao Bog i nazvan Gospodom, budući Sin Onoga koji je i Bog i Gospod. A da se u Pismima nalazila samo jedna Ličnost Onoga koji je Bog i Gospod, Hristu bi s pravom bio nedostupan naziv Boga i Gospoda: jer bi (u Pismima) bilo objavljeno da nema nikoga osim Jednog Boga i Jednog Gospoda, i moralo bi slediti da je izgleda sam Otac sišao (na zemlju), utoliko što se (u Pismima) čitalo samo o Jednom Bogu i Jednom Gospodu, i cela njegova Ekonomija bila bi obavijena tamom — ona koja je s tako jasnim predznanjem u njegovom promisliteljskom domostroju zamišljena i uređena kao predmet naše vere. Čim je, međutim, Hristos došao, i mi ga prepoznali kao upravo ono Biće koje je od početka prouzrokovalo mnoštvenost (u božanskoj Ekonomiji), budući drugi od Oca, a s Duhom treći, i koje samo objavljuje i očituje Oca punije (nego što je ikada ranije bio objavljen), naziv Onoga koji je Bog i Gospod odmah je vraćen Jedinstvu (božanske prirode), i to zato što je trebalo da neznabošci pređu od mnoštva svojih idola k Jednome jedinom Bogu, kako bi se jasno utvrdila razlika između poklonika Jednoga Boga i poklonika politeizma. Jer bilo je jedino ispravno da hrišćani u svetu sijaju kao deca svetlosti, obožavajući i prizivajući Onoga koji je Jedan Bog i Gospod kao svetlost sveta. Osim toga, kada bismo, na osnovu onog savršenog znanja koje nas uverava da naziv Boga i Gospoda priliči i Ocu, i Sinu, i Svetome Duhu, prizivali mnoštvo bogova i gospoda, ugasili bismo svoje buktinje i postali bismo manje hrabri da podnesemo mučeničke patnje, od kojih bi nam svuda stajao otvoren lak beg čim bismo se zakleli mnoštvom bogova i gospoda, kao što čine razni jeretici koji drže više bogova od Jednoga. Stoga uopšte neću govoriti o bogovima, niti o gospodima, nego ću slediti apostola; tako da, ako treba prizivati i Oca i Sina, Oca ću nazvati Bogom, a Isusa Hrista prizivati kao Gospoda. Ali kada se pominje Hristos sam, moći ću ga nazvati Bogom, kao što isti apostol kaže: Od kojih je Hristos, koji je nad svima, Bog blagosloven u vekove. Jer i sunčev zrak bih, posmatran sam po sebi, nazvao suncem; ali kada bih pominjao sunce iz kojeg zrak proishodi, svakako bih odmah oduzeo ime sunca pukom zraku. Jer premda ne pravim dva sunca, ipak ću i sunce i njegov zrak smatrati za dve stvari i dva oblika jedne nepodeljene suštine, kao Boga i njegovu Reč, kao Oca i Sina. (Protiv Praksije, 13. poglavlje. Snaga raznih odlomaka Pisma prikazana u odnosu na mnoštvo Osoba i jedinstvo suštine. Ovde nema politeizma, budući da se na jedinstvu insistira kao na leku protiv politeizma; podvlačenje naše)

Novacijan (oko 200–258)

18. poglavlje. Takođe i iz činjenice da se Onaj koga je Avram video naziva Bogom; što se ne može razumeti o Ocu, koga niko nikada nije video, nego o Sinu u obličju anđela.

Gle, isti Mojsije nam na drugom mestu kazuje da je Avram video Boga. A ipak isti Mojsije čuje od Boga da niko ne može videti Boga i ostati živ. Ako se Bog ne može videti, kako je Bog viđen? Ili, ako je viđen, kako to da se ne može videti? Jer i Jovan kaže: Boga niko nije video nikada; a i apostol Pavle: Koga niko od ljudi nije video, niti može videti. Ali Pismo svakako ne laže; dakle, Bog je zaista bio viđen. Odatle se može razumeti da nije viđen Otac, budući da On nikada nije bio viđen, nego Sin, koji je navikao i da silazi i da bude viđen zato što je sišao. Jer On je slika nevidljivog Boga, kao što je nesavršenost i krhkost ljudskog stanja bila navikla da i tada ponekad vidi Boga Oca u slici Božjoj, to jest u Sinu Božjem. Jer je ljudska krhkost postepeno i po redu trebalo da tom slikom bude ojačana za onu slavu da jednoga dana može videti Boga Oca. Jer ono što je veliko opasno je ako je iznenadno. Jer ni iznenadna svetlost sunca posle tame, sa svojim prevelikim sjajem, neće nenaviknutim očima učiniti jasnom dnevnu svetlost, nego će ih pre udariti slepilom.

A da se to ne bi dogodilo na štetu ljudskih očiju, tama se postepeno razbija i rasteruje; i izlazak tog svetila, uzdižući se malim i neprimetnim koracima, blago navikava oči ljudi da podnesu njegov puni krug blagim umnožavanjem njegovih zraka. Tako, dakle, i Hrista — to jest sliku Božju i Sina Božjeg — ljudi gledaju, utoliko što je mogao biti viđen. I tako On hrani, uzvodi i vaspitava slabost i nesavršenost ljudskog udela; da bi, naviknuta da gleda Sina, jednoga dana mogla videti i samog Boga Oca kakav jeste, kako ne bi bila pogođena njegovom iznenadnom i nepodnošljivom svetlošću i sprečena da vidi Boga Oca, koga je oduvek želela. Stoga je Sin taj koji se vidi; a Sin Božji je Reč Božja: i Reč Božja postade telo i nastani se među nama; i to je Hristos. Kakav bi, zaboga, bio razlog da oklevamo da Bogom nazovemo Onoga za koga se na toliko načina priznaje da je dokazan kao Bog? A ako, štaviše, anđeo susreće Agaru, Sarinu sluškinju, oteranu iz doma i odbačenu, kod izvora vode na putu za Sur; pita je i saznaje razlog njenog bekstva, a potom joj daje savet da se ponizi; i, štaviše, daje joj nadu u ime majke, i jemči i obećava da će iz njene utrobe izaći mnogobrojno seme, i da će joj se roditi Ismail; i uz ostalo izlaže mesto njegovog stanovanja i opisuje njegov način života; ipak Pismo tog anđela predstavlja i kao Gospoda i kao Boga — jer On ne bi obećao blagoslov semena da anđeo nije bio i Bog. Neka pitaju šta jeretici mogu učiniti s ovim odlomkom. Da li je to Otac bio taj koga je Agara videla, ili nije? Jer se objavljuje da je Bog. Ali daleko bilo od nas da Boga Oca nazovemo anđelom, da ne bi bio podređen nekom drugom čiji bi anđeo bio. Ali reći će da je to bio anđeo. Kako će onda biti Bog ako je bio anđeo? Budući da se to ime nigde ne priznaje anđelima, osim što nas istina s obe strane primorava na ovo mišljenje: da treba da razumemo kako je to bio Bog Sin, koji se, zato što je od Boga, s pravom naziva Bogom, jer je Sin Božji. Ali, pošto je podložan Ocu i Objavitelj Očeve volje, naziva se Anđelom velikog saveta. Stoga, iako ovaj odlomak ne odgovara ni osobi Oca, da se ne bi nazvao anđelom, ni osobi anđela, da se ne bi nazvao Bogom; ipak odgovara osobi Hrista, da bude i Bog jer je Sin Božji, i da bude anđeo jer je Objavitelj Očeve misli. A jeretici treba da razumeju da se postavljaju protiv Pisama time što, iako kažu da veruju da je Hristos bio i anđeo, nisu voljni da izjave da je bio i Bog, kada u Starom zavetu čitaju da je često dolazio da pohodi ljudski rod. Tome je, štaviše, Mojsije dodao primer Boga koga je Avram video kod hrasta u Mamriji, dok je sedeo na ulazu svog šatora u podne. Pa ipak, iako je gledao tri čoveka, zapazi da je jednoga od njih nazvao Gospodom; i pošto im je oprao noge, nudi im hleb pečen na pepelu, s maslom i obiljem mleka, i navaljuje da, zadržani kao gosti, jedu. I nakon toga čuje i da će biti otac, i saznaje da će mu Sara, žena njegova, roditi sina; i priznaje u pogledu uništenja naroda Sodoma šta zaslužuju da pretrpe; i saznaje da je Bog sišao zbog vike Sodoma. Na kom mestu, ako budu tvrdili da je tada viđen Otac kako je primljen u gostoprimstvo u društvu dvojice anđela, jeretici su poverovali da je Otac vidljiv. Ali ako je anđeo, iako se od trojice anđela jedan naziva Gospodom, zašto se — mada to nije uobičajeno — anđeo naziva Bogom? Osim zato što je, da bi se Ocu vratila njemu svojstvena nevidljivost, a anđelu prepustila njemu svojstvena podređenost, jedino Bog Sin, koji je takođe Bog, bio taj koga je Avram video i za koga se verovalo da je primljen u gostoprimstvo. Jer je tajanstveno unapred označio ono što je kasnije trebalo da postane. Postao je gost Avramov, budući da je imao da bude među sinovima Avramovim. I noge njegove dece, da bi dokazao šta je, oprao je; vraćajući u deci dug gostoprimstva koji mu je ranije otac bio dao pod kamatu. Otuda i, da ne bi bilo sumnje da je On bio taj koji je bio gost Avramov, prilikom uništenja naroda Sodoma objavljeno je: Tada Gospod pusti dažd na Sodom i na Gomor oganj i sumpor od Gospoda s neba. Jer je tako i prorok rekao u ime Boga: Zatro sam vas kao što je Gospod zatro Sodom i Gomor. Dakle, Gospod je zatro Sodom, to jest Bog je zatro Sodom; ali pri zatiranju Sodoma, Gospod je pustio dažd ognja od Gospoda. I taj Gospod je bio Bog koga je Avram video; i taj Bog je bio gost Avramov, svakako viđen jer je bio i dodirnut. Ali iako Otac, budući nevidljiv, tada zacelo nije bio viđen, Onaj koji je navikao da bude dodirivan i viđen bio je viđen i primljen u gostoprimstvo. A to je Sin Božji: Gospod pusti dažd od Gospoda na Sodom i Gomor sumpor i oganj. I to je Reč Božja. A Reč Božja postade telo i nastani se među nama; i to je Hristos. Nije, dakle, Otac bio gost kod Avrama, nego Hristos. Niti je tada viđen Otac, nego Sin; i Hristos je bio viđen. S pravom je, dakle, Hristos i Gospod i Bog, koji Avramu nije mogao biti viđen drugačije nego time što je kao Bog Reč rođen od Boga Oca pre samog Avrama. Štaviše, kaže Pismo, isti Anđeo i Bog pohodi i teši istu Agaru kada je sa sinom oterana iz Avramovog doma. Jer kada je u pustinji ostavila dete, jer je vode u mešini ponestalo; i kada je dečak povikao, a ona podigla plač i naricanje, Bog je čuo, kaže Pismo, glas dečakov s mesta na kom beše. Pošto je rekla da je Bog čuo glas deteta, dodaje: I anđeo Gospodnji dozva samu Agaru s neba — govoreći da je anđeo bio onaj koga je nazvala Bogom, i proglašavajući Gospodom onoga koga je predstavila kao anđela; koji Anđeo i Bog, štaviše, obećava samoj Agari veće utehe, govoreći: Ne boj se; jer sam čuo glas dečakov s mesta na kom beše. Ustani, uzmi dečaka i drži ga; jer ću od njega učiniti velik narod. Zašto ovaj anđeo, ako je samo anđeo, prisvaja sebi to pravo da kaže: Učiniću od njega velik narod, kada takva moć zacelo pripada Bogu i ne može pripadati anđelu? Otuda se i potvrđuje da je Bog, budući da to može učiniti; jer, radi dokazivanja upravo te tačke, Pismo odmah dodaje: I Bog joj otvori oči, i ona vide izvor vode žive; i ode i napuni mešinu iz izvora, i dade dečaku: i Bog beše s dečakom. Ako je, dakle, ovaj Bog bio s Gospodom, koji je otvorio oči Agari da bi videla izvor vode žive i mogla da zahvati vodu zbog hitne potrebe dečakove žeđi, i ako se ovaj Bog koji je zove s neba naziva anđelom, dok je, čuvši ranije glas dečaka koji je vapio, pre bio Bog; ne razume se da je išta drugo do anđeo, isto onako kao što je bio i Bog. A pošto se to ne može primeniti niti priličiti Ocu, koji je samo Bog, nego se može primeniti na Hrista, za koga se objavljuje da je ne samo Bog nego i anđeo, očigledno je da nije Otac bio taj koji je tako govorio Agari, nego pre Hristos, budući da je Bog; a na njega se primenjuje i ime anđela, jer je postao anđeo velikog saveta. I On je anđeo utoliko što objavljuje nedra Očeva, kao što Jovan izlaže. Jer ako sam Jovan kaže da je Onaj koji izlaže nedra Očeva, kao Reč, postao telo da bi objavio nedra Očeva, Hristos zacelo nije samo čovek nego i anđeo; i ne samo anđeo, nego ga Pisma pokazuju i kao Boga. A mi verujemo da je tako; tako da, ako ne pristanemo da shvatimo kako je Hristos bio taj koji je tada govorio Agari, moramo ili anđela učiniti Bogom, ili moramo Boga Oca Svedržitelja ubrojati među anđele…

26. poglavlje. Štaviše, protiv savelijanaca dokazuje da je Otac jedan, a Sin drugi.

Ali povodom toga što se svetim autoritetom božanskih spisa dokazuje da Hristos nije samo čovek nego i Bog, drugi jeretici, izbijajući na videlo, smišljaju kako da naruše veru u Hrista; upravo tom činjenicom želeći da pokažu da je Hristos Bog Otac, budući da se tvrdi da nije samo čovek, nego se objavljuje i da je Bog. Jer ovako govore: ako se tvrdi da je Bog jedan, a Hristos je Bog, onda, kažu, ako su Otac i Hristos jedan Bog, Hristos će se nazvati Ocem. U čemu se pokazuje da greše, ne poznajući Hrista, nego prateći zvuk imena; jer ne žele da On bude druga osoba posle Oca, nego sam Otac. A pošto se na to lako odgovara, biće rečeno malo reči. Jer ko ne priznaje da je osoba Sina druga posle Oca, kada čita da je Otac rekao, dosledno tome Sinu: Da načinimo čoveka po svom obličju i po svom podobiju; i da je nakon toga rečeno: I stvori Bog čoveka, po obličju Božjem stvori ga? Ili kada u rukama drži: Gospod pusti dažd na Sodom i Gomor oganj i sumpor od Gospoda s neba? Ili kada čita (kao rečeno) Hristu: Ti si Sin moj, ja te danas rodih. Išti u mene, i daću ti neznabošce u nasledstvo, i krajeve zemlje u posed? Ili kada i onaj voljeni pisac kaže: Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dokle položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Ili kada, razvijajući proroštva Isaijina, nalazi ovako zapisano: Ovako govori Gospod Hristu mom Gospodu? Ili kada čita: Ne siđoh s neba da činim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla? Ili kada nalazi zapisano: Jer je Onaj koji me posla veći od mene? Ili kada razmatra odlomak: Idem Ocu svome i Ocu vašem, i Bogu svome i Bogu vašem? Ili kada nalazi postavljeno uz ostalo: Štaviše, u vašem zakonu piše da je svedočanstvo dvojice istinito. Ja svedočim za sebe, i Otac koji me posla svedoči za mene? Ili kada glas s neba glasi: I proslavih ga, i opet ću ga proslaviti? Ili kada Petar odgovara i kaže: Ti si Sin Boga živoga? Ili kada sam Gospod potvrđuje tajnu ovog otkrivenja i kaže: Blago tebi, Simone, sine Jonin, jer ti to ne otkri telo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima? Ili kada sam Hristos izriče: Oče, proslavi me onom slavom kojom sam bio kod tebe pre nego što je svet postao? Ili kada isti reče: Oče, znao sam da me svagda slušaš; ali sam rekao zbog onih koji stoje okolo, da veruju da si me ti poslao? Ili kada sam Hristos ustanovljava određenje pravila i kaže: A ovo je život večni, da poznaju tebe, jedinog i istinitog Boga, i Isusa Hrista koga si poslao. Ja tebe proslavih na zemlji, svršio sam delo koje si mi dao? Ili kada, štaviše, isti tvrdi i kaže: Sve mi je predao Otac moj? Ili kada i apostoli i proroci dokazuju sedenje s desne strane Oca? A imao bih dovoljno posla kada bih pokušao da saberem sve odlomke koji idu tome u prilog; jer božansko Pismo, ne toliko Starog koliko i Novog zaveta, svuda pokazuje da je On rođen od Oca, da je kroz njega sve postalo i bez njega ništa nije postalo, i da je uvek slušao i sluša Oca; da uvek ima vlast nad svim, ali kao predatu, kao darovanu, kao od samog Oca njemu dopuštenu. A šta može biti tako očigledan dokaz da to nije Otac nego Sin, kao to što se predstavlja da je poslušan Bogu Ocu — osim ako bi se, ako se veruje da je On Otac, moglo reći da je Hristos podložan nekom drugom Bogu Ocu? (Rasprava o Trojstvu; kurziv naš)

Neautentične poslanice svetog Ignjatija Antiohijskog

2. poglavlje. Istinito učenje o Bogu i Hristu

Jer Mojsije, verni sluga Božji, kada je rekao: Gospod Bog tvoj Gospod je jedan, i time objavio da postoji samo jedan Bog, ipak je odmah ispovedio i našeg Gospoda kada je rekao: Gospod pusti dažd na Sodom i Gomor oganj i sumpor od Gospoda. I opet: I reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju: i tako Bog stvori čoveka, po obličju Božjem stvori ga. I dalje: Po obličju Božjem stvori čoveka. A da je [Sin Božji] imao da postane čovek, [Mojsije pokazuje kada] kaže: Proroka će ti Gospod podignuti između braće tvoje, kao mene.

3. poglavlje. Isto, nastavak

I proroci, kada govore kao u ime Boga, [govoreći:] Ja sam Bog, prvi [od bića], i ja sam poslednji, i osim mene nema Boga — o Ocu svega — govore i o našem Gospodu Isusu Hristu. Sin nam je, kažu, dat, na čijem je ramenu vlast odozgo; i ime mu je Anđeo velikog saveta, Divni, Savetnik, jaki i silni Bog. A o njegovom ovaploćenju: Gle, devica će zatrudneti i rodiće Sina; i nadenuće mu ime Emanuil. A o stradanju: Kao ovca na zaklanje vođen beše; i kao što je jagnje nemo pred onim koji ga striže, tako i ja bejah nevino jagnje vođeno na žrtvu.

4. poglavlje. Nastavak

I jevanđelisti, kada su objavili da je jedan Otac jedini istiniti Bog, nisu izostavili ono što se ticalo našeg Gospoda, nego su napisali: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. A o ovaploćenju: Reč, kaže [Pismo], postade telo i nastani se među nama. I opet: Knjiga rodoslova Isusa Hrista, sina Davidovog, sina Avramovog. A i sami ti apostoli, koji su rekli da je jedan Bog, rekli su i da je jedan Posrednik između Boga i ljudi. Niti su se stideli ovaploćenja i stradanja. Jer šta kaže [jedan]? Čovek Hristos Isus, koji je sebe dao za život i spasenje sveta. (Poslanica Antiohijcima; kurziv naš)

{Napomena. Iako neautentični, ovi citati koji se pripisuju Ignjatiju i dalje su korisni jer nam daju uvid u mišljenja i verovanja autora koji su ih sastavili. Oni svedoče da su rani hrišćani verovali kako starozavetni spisi potvrđuju da je Bog Trojični i da je Isus Jahve Bog.}