Isaija 52:13-53:12 u jevrejskoj tradiciji
Jevrejski izvori — Talmud, midraši, Zohar i rabini — svedoče da je mesijansko tumačenje Isaije 52:13-53:12 ukorenjeno u ranoj jevrejskoj tradiciji.
161 objava · strana 4 od 9
Jevrejski izvori — Talmud, midraši, Zohar i rabini — svedoče da je mesijansko tumačenje Isaije 52:13-53:12 ukorenjeno u ranoj jevrejskoj tradiciji.
Vavilonski Talmud pokazuje kako su rabini iste starozavetne odlomke primenjivali na Mesiju i verovali u njegovo lično pretpostojanje.
Prigovor o prokletstvu Jehonijinom pobijen: sami jevrejski izvori svedoče da je prokletstvo poništeno i da Mesija potiče od Zorovavelja.
Isaija 52:13-15 retko se navodi, a ukazuje na Božanstvo, slavu, svešteničku ulogu i zamensku smrt Gospodnjeg Pomazanika.
Ime Hiel („brat Božji“) i proroštva o Mesiji pokazuju kako Bog postaje naš brat da bi iskupio ljudske duše.
Navodi iz Midraša Tehilim koji sledeće starozavetne tekstove pripisuju Mesiji i/ili njegovim danima: Postanje 49:8-12; 1. Samuilova 2:10; Pesma nad pesmama 4:8; Isaija 4:5, 11:1-10, 16:5, 49:23, 57:19
Psalmi koje aramejski Targumi tumače kao mesijanska proroštva — Psalmi 18, 21, 45, 61, 72, 80 i 89 u prevodu Edvarda Kuka.
Tora opisuje lažnog proroka Valama kako vidi Anđela JHVH i prorokuje o dolazećem Davidovom Kralju — i kako targumi to čitaju mesijanski.
Citati iz Targuma Neofiti 1: Postanje pokazuju Memru, Slavu Gospodnju i Duha milosrđa u stvaranju, kao i Cara Mesiju u Postanju 3:15.
Dva izuzetna odlomka iz 2. Jezdrine potvrđuju Isusovo božanstvo i mesijanski status.
Poređenje Isaijinih tekstova sa aramejskim Targumom, koji Reč (Memra) poistovećuje sa Bogom, a Slugu Gospodnjeg sa Mesijom.
Odgovor na muhamedanske prigovore hrišćanskom tumačenju Danila 7:13-14 i Sina Čovečjeg koji dolazi na oblacima nebeskim.
Odgovor na muslimanske prigovore: Sin čovečji iz Danila 7 nije simbol svetih, već pojedinac — preegzistentni nebeski Mesija, kako svedoče i jevrejski izvori.
Kumranski svitak 11Q13 prikazuje Melhisedeka kao nebesko božansko biće — istovremeno Jahvea i Božijeg posrednika, jednu od „dve Sile na nebu”.
Psalam 110:5 i Jehova s desne strane Jehove: zašto je Davidov Gospod sam Jehova koji postaje telo — završni deo serije.
Isaija je prorekao rođenje muškog Deteta koje nosi ista imena kao JHVH — Silni Bog, Otac večni. Novi zavet to proroštvo primenjuje na Isusa Hrista.
Dodatni dokaz da Isus nije arhanđel: samo Jehova i Davidovi potomci vladaju Izrailjem, pa Hristos ne može biti Mihailo.
Bog je Izraelcima obećao proroka poput Mojsija. Kako Isus Hristos ispunjava sve kriterijume Tore — i zašto je beskrajno veći od Mojsija.
Islamska tradicija potvrđuje da je Isus prorečen u spisima poverenim Jevrejima — i to muslimanima stvara ozbiljnu dilemu.
Ključni starozavetni tekstovi o večnoj božanskoj prirodi Mesije i rabinski izvori koji ih tumače mesijanski — odgovor muslimanskoj polemici.