Rat jednog muhamedanca protiv Alaha i njegovog „poslanika“ — 1. deo
Serija tekstova: kako Šabir Ali svojim izjavama o privremenom braku (muti) nesvesno osuđuje Muhameda kao preljubnika i lažnog proroka.
346 objava · strana 6 od 18
Serija tekstova: kako Šabir Ali svojim izjavama o privremenom braku (muti) nesvesno osuđuje Muhameda kao preljubnika i lažnog proroka.
Odgovor na pokušaj Shabira Allyja da diskredituje The True Furqan: arapska gramatika, imena Alaha i sporni sadržaj kuranskih kodeksa.
Šabir Ali tvrdi da Marko 13:32 obara božanstvo Hrista; odgovor pokazuje da taj odlomak razotkriva Muhameda kao lažnog proroka.
Muhamedovo izopačeno shvatanje zamenskog pomirenja: hadisi u kojima Alah grehe muslimana prebacuje na Jevreje i hrišćane, i protivrečnosti u Kuranu.
Još jedan dokumentovan primer Alijevih nedoslednosti i obmanjujućih debatnih taktika oko proroka poput Mojsija iz Ponovljenih zakona 18.
Kuranski nazivi Reč i Duh Alahov, poređenje sa Adamom i sura 3:7 kao Muhamedova kontrola štete.
Odgovor Džalalu Abualrubu: hadisi i muslimanski izvori pokazuju da je Muhamed nosio odeću svoje maloletne neveste Aiše.
Odgovor na razmetanje muslimanskog dawa-propagandiste, 2. deo. Nastavljamo pobijanje Džalalove tirade protiv hrišćanskog apologete Dejvida Vuda i pružamo dodatnu dokumentaciju o bogohulnoj i idolopokl
Odgovor na razmetanje muslimanskog dawa-propagandiste, 1. deo. U jednom od svojih blog tekstova, naš dragi brat i hrišćanski apologeta David Vud izneo je dokaze da Muhamedove zapovesti nisu dolazile o
Kritičko razmatranje debatnih teza Džalala Abualruba [Drugi deo]. Nastavljamo kritički osvrt na Džalalov citat Džafera ibn Abu Taliba, koji je tvrdio da je Muhamed učio svoje sledbenike da napuste ido
Kritičko ispitivanje debatnih argumenata Džalala Abualruba [1. deo] — nastavljamo analizu tvrdnji koje muslimanski dawa-propagandist iznosi protiv hrišćanskog apologete i filozofa Dejvida Vuda u prilo
Analiza izjave Ibn Omera da je Kuran nepotpun: veliki deo Kurana je nestao, a muslimani tu ništa ne mogu.
Ispitivanje istorijskih izvora o sastavljanju Kurana: islamski izvori i predanja pokazuju da tvrdnja o savršeno očuvanom tekstu bez varijantnih čitanja, dodataka i izostavljanja ne stoji.
Istorijska i kontekstualna egzegeza Kurana 9:5 i 29 — da li ovi tekstovi govore o odbrambenom džihadu ili zapovedaju napad i potčinjavanje nevernika radi širenja islama.
Kuran nigde ne osuđuje istorijsko učenje o Trojstvu, već napada iskrivljena shvatanja koja mejnstrim hrišćani nikada nisu zastupali.
Završni deo analize: da li Kuran i muslimanski učenjaci ubrajaju Jevreje i hrišćane među nečiste mušrike (idolopoklonike).
Odgovor na muslimanske pokušaje da se objasne jasne izjave Kurana i hadisa o Muhamedovom pozivu na borbu.
Kuran i hadisi pokazuju da je Muhamed poslat da širi teror i ubija nevernike sve dok se ne pokore njegovim zahtevima.
Hadisi tvrde da tela proroka ne trunu, dok Sveto pismo svedoči o kostima Josifa i Jeliseja.
Da li je Muhamedov Alah Bog Svetog pisma? Zaključni deo analize o predislamskom Alahu, Hubalu i paganskom poreklu islamskih obreda.