Bart Ehrman i Trojstvo, 1. deo
Ehrman tvrdi da je 1. Jovanova 5:7 kasniji umetak. Pokazujem zašto taj argument nimalo ne pomaže muslimanskim polemičarima protiv učenja o Trojstvu.
759 objava · strana 37 od 38
Ehrman tvrdi da je 1. Jovanova 5:7 kasniji umetak. Pokazujem zašto taj argument nimalo ne pomaže muslimanskim polemičarima protiv učenja o Trojstvu.
Nastavak razmatranja Ehrmanovih tvrdnji o 1. Jovanovoj 5:7: njegov argument zapravo dokazuje da Jovanovo jevanđelje prikazuje Isusa kao jednakog Ocu.
Ibn Kajim al-Dževzija o stavovima muslimanskih učenjaka o očuvanju Tore: tri mišljenja o navodnom iskrivljenju teksta.
Luka beleži Isusov odgovor ženi koja je hvalila njegovu majku, a isti iskaz nalazimo citiran u muslimanskom delu Abu Ubejda el-Kasima ibn Selama.
Predanja iz zbirke Al-Kafi: Kuran je imao 17.000 stihova i objavljen je na jednom harfu, a ne na sedam, kako tvrde sunitski izvori.
U ovom članku navodim određene hadise iz zbirke pod naslovom Al-Kafi koji se tiču Alahovih telesnih delova i odnosa Kurana prema njemu. Za razliku od selefija, koji tvrde da se pominjanje Alahovih ruk
Izveštaji iz šiitske zbirke al-Kafi u kojima se Kuran, njegova poglavlja i stihovi na Sudnji dan pojavljuju u ljudskom obliku i govore Alahu i ljudima.
Alfred Gijom o rukopisu br. 727 iz Fesa koji potvrđuje da je Ibn Ishak preneo izveštaj o sotonskim stihovima, a da ga je Ibn Hišam izbacio.
Al-Sujuti navodi predanja sa verodostojnim lancima: Satana je nadahnuo Muhameda da hvali tri paganske boginje, uz rečenicu koja nedostaje u Kuranu 22:52.
Najraniji i najpouzdaniji islamski izvori beleže da je Muhamed hvalio boginje Lat, Uzu i Menat — takozvane „satanske stihove“.
Muhamedovo priznanje da je poslušao Satanu razotkriva ga kao lažnog proroka — osuđenog i Kuranom i Svetim pismom.
Islamski izvori svedoče o demonu al-Abyadu koji se Muhamedu javljao u Gavrilovom obličju — i o Muhamedovom strahu da je opsednut džinom.
Prema hadisu, Muhamed je tvrdio da Hasana ibn Sabita nadahnjuju Gavrilo i Sveti Duh — isti izvori koje Kuran pripisuje sopstvenoj objavi.
Vilijam Montgomeri Vot, jedan od najvećih islamologa 20. veka, o tome kako je Muhamed pod satanskim nadahnućem hvalio tri paganske boginje.
Najraniji islamski izvori beleže kako je Satana naveo Muhameda da izgovori stihove u slavu triju paganskih boginja — takozvani satanski stihovi.
Muhamedovo satansko nadahnuće: odgovor na muslimanske prigovore protiv istoričnosti satanskih stihova u najranijim izvorima islama.
Ibn Kesirovo tumačenje pojma muhajmin u kontekstu Kurana 5:48, gde se za Kuran kaže da je čuvar i svedok prethodnih Svetih pisama.
Satanski stihovi, prvi deo: zašto nema kuranskih rukopisa sa satanskim stihovima — islamski izvori o uništenju kodeksa i gubitku delova Kurana.
SATANSKI STIHOVI. Pobijanje Ataijeve tvrdnje da je Kuran 22:52 „spušten“ osam godina kasnije — o nasumičnoj kompoziciji Kurana.
Satanski stihovi: muslimanski tumači, verodostojni lanci prenosilaca i Ibn Taymiyyahovo prihvatanje da je Muhamed veličao tri paganske boginje.