Kaba – veliki idol islama, 1. deo
Kaba, veliki idol islama (1. deo): zašto se muslimani klanjaju paganskom svetilištu i gde, prema Kuranu i hadisima, Alah zapravo prebiva.
280 objava · strana 6 od 14
Kaba, veliki idol islama (1. deo): zašto se muslimani klanjaju paganskom svetilištu i gde, prema Kuranu i hadisima, Alah zapravo prebiva.
Kuran poredi Isusa sa Adamom da bi porekao božanstvo Hrista, ali se to poređenje obija o glavu islamu i potvrđuje da je Hristos dostojan obožavanja.
Stvoritelj i davalac života: biblijski i islamski izvori svedoče da Isus čini ono što samo Bog može – stvara i udahnjuje život.
Treći deo: hadisi o Muhamedovom zagovoru pretvaraju ga u pravog spasitelja islama i vode muslimane u širk protiv Alaha.
Kako je Muhamed dozvolio da mu se upućuje du'a, iako Kuran zabranjuje prizivanje bilo koga osim Alaha. Prvi deo.
Muslimanska perspektiva: Kuran uči da je Alah namerno stvorio ljude i džine da budu gorivo za vatru pakla.
Islamska dilema: muslimanski „test falsifikacije“ zapravo obara Kuran — slučaj Ibn Abi Sarha, otpadnika koji je postao pobožni musliman.
Nastavak razmatranja muslimanskog obogotvorenja Muhameda: kuranski opis Muhameda kao svetiljke koja svetli, tradicija o njegovoj praiskonskoj svetlosti stvorenoj pre svega ostalog i o svetlosti koju j
Treći deo ispitivanja usredsređen na islamsku tradiciju i način na koji su muslimani običnog čoveka Muhameda pretvorili u božansku figuru.
Drugi deo: analiza kuranskih stihova koji su postavili temelj kasnijem islamskom obogotvorenju Muhameda.
Prvi deo serijala o muslimanskom obogotvorenju Muhameda: kuranska i hadiska svedočanstva da je bio samo smrtan i pogrešiv čovek.
Predanja pripisana Muhamedu prikazuju Kuran kao ličnog posrednika koji govori i raspravlja, što otvara ozbiljne probleme za tvrdnju da islam zastupa strogi unitarijanizam.
Islamski izvori Isusu pripisuju ulogu pravednog Vladara i Sudije, čime ga izjednačavaju s Alahom i protivreče Kuranu.
Kuran i hadisi svedoče da je Isus večna Reč Alahova koja stvara i oživljava – pa je traženje utočišta u njemu dozvoljeno.
Završni deo analize Muhamedovog učenja o prizivanju: islamski izvori prenose dva protivrečna učenja o dopuštenosti prizivanja nekoga osim Alaha.
Hadisi i Kuran uče da je molitva sama suština obožavanja — pa je prizivanje Muhameda, po istim izvorima, čin širka.
Kuran i sunet protivreče sami sebi: da li muslimani ulaze u pakao ili ne? Pregled kuranskih stihova, hadisa i tefsira.
Da li Kuran zaista poriče mogućnost da neko ponese grehe drugoga? Pažljivo čitanje ajeta pokazuje nešto drugo. Deo 1.
Prorok iskušenja i požude: muslimanski izvori o Muhamedu, Banu Asfaru i obećanim vizantijskim plavušama kao ratnom plenu.
Nastavak razmatranja uloge Muhameda i Isusa kao posrednika u islamskim izvorima.