Isusovo božanstvo iz islamske perspektive – 1. deo

Stvoritelj i davalac života

Vreme je da ponovo ispitamo tvrdnje koje Sveto pismo i islamski izvori iznose o Gospodu Isusu, kako bismo pružili dodatne dokaze da je Hristos zaista Bog ovaploćen (iako on nije ni Otac ni Sveti Duh), budući da govori i čini ono za šta se obe religijske tradicije slažu da samo Bog može govoriti i činiti.

Na primer, hadisi prikazuju Muhameda kako upozorava one koji prave slike ili idole da će morati da stanu pred Alaha i polože račun za ono što su načinili:

Prenosi Seid bin Ebu el-Hasan: Dok sam bio sa Ibn Abasom, došao je jedan čovek i rekao: „O oče Abasov! Izdržavam se od svog zanata i pravim ove slike.“ Ibn Abas reče: „Reći ću ti samo ono što sam čuo od Alahovog Poslanika. Čuo sam ga kako kaže: ,Ko god načini sliku biće kažnjen od Alaha sve dok u nju ne udahne život, a nikada neće biti u stanju da u nju udahne život‘.“ Čuvši to, taj čovek duboko uzdahnu i lice mu poblede. Ibn Abas mu reče: „Kakva šteta! Ako insistiraš na pravljenju slika, savetujem ti da praviš slike drveća i drugih neživih predmeta.“ (Sahih al-Buhari, tom 3, knjiga 34, broj 428)

Ibn Omer prenosi da je Alahov Poslanik rekao: Oni koji slikaju slike biće kažnjeni na Dan vaskrsenja i biće im rečeno: udahnite dušu u ono što ste stvorili. (Sahih Muslim, knjiga 024, broj 5268)

Enes b. Malik reče: Sedeo sam sa Ibn Abasom dok je davao verske odluke, ali nije rekao da je to rekao Alahov Poslanik. Međutim, kada mu je jedan čovek rekao: Ja sam slikar ovih slika — Ibn Abas reče: Čuo sam Alahovog Poslanika kako kaže: Onaj ko je na ovom svetu slikao slike biće primoran da na Dan vaskrsenja udahne dušu u njih, ali neće biti u stanju da u njih udahne dušu. (Sahih Muslim, knjiga 024, broj 5273)

Ove izjave ukazuju na to da je sposobnost udahnjivanja života u nežive predmete božansko pravo koje nijedno stvorenje ne može da izvrši, zbog čega je ljudima izričito zabranjeno da prave slike ili likove živih bića. To veoma snažno dolazi do izražaja u Muhamedovoj tvrdnji da niko neće biti u stanju da udahne život u beživotnu sliku na Sudnji dan.

Ovo pretpostavlja da bi, ako bi postojao neko ko je sposoban da udahne život u nežive predmete, ta osoba morala biti Bog, ili barem istinski božanska po suštini. To je jednostavno logična posledica Muhamedovih tvrdnji, a potvrđuje je i sam Kuran, koji kaže da je Alah jedini koji stvara i daje život:

„To vam je Allah, vaš Gospodar, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelj svega; zato Njega obožavajte; On nad svime bdi.“ S. 6:102 Pickthall

„Reci: „Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?“ - I odgovori: „Allah!“ Reci: „Pa zašto ste onda umesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist da pribave niti od sebe kakvu štetu da otklone?“ Reci: „Zar su jednaki slepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svetlo? Zar su Allahu pridružili božanstva koja stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini sličnim?!“ Reci: „Allah je Stvoritelj svega i On je, Jedini, Potčinitelj svega.““ S. 13:16 Hilali-Khan

„On vas stvara od zemlje, zatim od kapi semena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenčad rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru pre – i da do određenog roka poživite kako biste mogli shvatiti. I On daje život i smrt! A kad nešto odluči, samo kaže: „Budi“, i ono bude.“ S. 40:67-68 Hilali-Khan

Sada bismo se mogli okrenuti Svetom pismu da bismo utvrdili da je Gospod Isus prepoznat kao Posrednik stvaranja kojim se Otac poslužio da bi celokupno stvorenje doveo u postojanje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10, 14

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano.“ Kološanima 1:13-16

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio;“ Jevrejima 1:1-2

Mogli bismo takođe navesti odlomke u kojima se kaže da Hristos aktivno održava celokupno stvorenje svojom silnom rečju:

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6

„I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:17

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:3, 8, 10-12

Mogli bismo čak citirati i tekstove u kojima Isus udahnjuje i izliva Svetog Duha na svoje sledbenike kako bi im dao duhovni život i osnaženje:

„A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga!“ Jovan 20:21-22

„I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.“ Marko 1:7-8

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:29-33

Međutim, to ne bi bilo neophodno da bismo dokazali našu tvrdnju, budući da sam Kuran svedoči da je Isus bio u stanju da udahne život u nežive predmete koje je sâm stvorio od gline:

„I poslaće ga kao poslanika Izrailjevim sinovima: „Doneo sam vam znak od vašega Gospodara: oblikovaću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju ću da duvnem, pa će, Allahovom dozvolom, da bude ptica; i izlečiću slepog od rođenja i gubavog, i oživljavaću mrtve Allahovom dozvolom; i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima vašim čuvate. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vernici budete.“ S. 3:49 Arberry

„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju; i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica; i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio; i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve; i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina““ S. 5:110 Arberry

Ono što ovo čini naročito izuzetnim jeste to što Kuran prikazuje Isusa kako stvara i oživljava pticu na potpuno isti način na koji je, kako se kaže, Alah stvorio i oživeo Adama!

„To je Onaj Koji zna i ono što je čulima nedokučivo, a i ono što je pojavno, Silni i Milostivi. Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čoveka stvorio od ilovače, a onda je učinio da njegovo potomstvo nastaje od uzorka beznačajne tečnosti, zatim mu skladno udove uobliči i u njega život udahne, i On vam je dao sluh i vid i razum, a kako vi malo zahvaljujete!“ S. 32:6-9 Arberry

„Kada je anđelima tvoj Gospodar rekao: „Stvoriću čoveka od gline, pa kad mu upotpunim oblik i u njega udahnem život, vi mu se poklonite!”“ S. 38:71-72 Arberry

Kuran pripisuje Hristu funkciju i sposobnost koje pripadaju jedino Bogu i time praktično priznaje da je Isus po suštini Bog.

Obratite pažnju kako to logički izgleda:

A. Nijedno ljudsko biće nije sposobno da udahne život u nežive predmete, naročito u one koje je samo načinilo, budući da je jedino Alah kadar da to učini.

B. Isus je bio u stanju da oživi beživotne predmete, koje je sam načinio od gline, udahnuvši u njih život na potpuno isti način na koji je Alah oblikovao i oživeo Adama.

C. Isus, dakle, mora biti Bog po suštini.

Musliman bi na ovom mestu mogao da prigovori i ustvrdi da kuranski odlomci jasno svedoče o tome da je Alah dao Isusu tu sposobnost, jer izričito kažu da je Hristos to činio „uz dopuštenje/dozvolu Alaha“ (bi-ithni Allah). Stoga to nije božansko pravo koje bi Isus posedovao sam po sebi.

Postoje dva glavna problema sa ovom tvrdnjom. Prvo, tekstovi ne kažu da je Alah dao Isusu moć da vrši tu funkciju, već da mu je dopustio da to čini. A dati nekome dopuštenje ili dozvolu da nešto učini nije isto što i dati mu sposobnost da izvrši tu određenu funkciju. Ako išta, to pretpostavlja da je Isus već posedovao moć da stvara i daje život, jer bi inače bilo besmisleno dati mu dozvolu da izvrši zadatak koji nije bio u stanju da obavi.

Drugo, čak i ako pretpostavimo da taj izraz znači da je Alah dao Isusu moć da daje život, to i dalje ne bi ništa rešilo, već bi samo uvećalo problem. Naposletku, ovaj argument u suštini znači da je Alah počinio neoprostivi greh širka, to jest pridruživanja stvorenja Alahu u Alahovim jedinstvenim božanskim svojstvima i sposobnostima (up. Kuran 2:22; 4:48, 116; 9:83-88; 39:65), budući da je uzeo Isusa za svog sudruga u božanstvu, dodelivši mu neke od svojih jedinstvenih božanskih atributa i funkcija.

Muslimani stoga moraju objasniti zašto bi Alah dodelio Isusu takve božanske sposobnosti kada bi to značilo da Alah na kraju čini prestup za koji sam kaže da nikada neće biti oprošten.

Kako stvari stoje, muslimani moraju da se suoče sa činjenicom da učenja njihovog sopstvenog proroka na kraju potvrđuju da je Isus zaista Bog po suštini, jer je njihov prorok pripisao Hristu određene božanske osobine i funkcije za koje je i sam priznao da su svojstva koja pripadaju jedino Bogu.

Nakon svega rečenog, sada smo spremni da pređemo na drugi deo rasprave.

Za dalje čitanje