Isus Hristos – večno utočište vernika

Jesus Christ – The Eternal Refuge of Believers

Kuran osuđuje one koji obožavaju i prizivaju stvorene predmete koji ne stvaraju i/ili su mrtvi:

„Zar da Njemu pridružuju božanstva, ona koja ne mogu da stvore ništa, i koja su sama stvorena, i koji ne mogu da im pomognu niti mogu sebi da pomognu?“ S. 7:191-192 (Quran: A Reformist Translation [QRT])

„A oni kojima se oni mole umesto Allaha – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni; mrtvi su, nisu živi i ne znaju kada će da budu oživljeni.“ S. 16:20-21 QRT

Muslimansko pismo podstiče vernike da prizivaju i traže utočište jedino kod Alaha/Boga:

„Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo.“ S. 1:5 QRT

„A ako đavo pokuša da te navede na zlo, ti potraži utočište kod Allaha, On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ S. 7:200 QRT

„Zaista oni koji o Allahovim rečima i znacima raspravljaju, iako nikakav dokaz nemaju - u njihovim srcima je samo oholost sa kojom neće ništa postići, pa ti traži od Allaha zaštitu. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje ljudskog roda, ali većina ljudi ne zna. Nisu jednaki slepac i onaj koji vidi, nisu jednaki vernici koji dobra dela čine i zločinitelji. Kako malo vas pouku prima! Doći će Sudnji čas, u to nema sumnje, ali većina ljudi ne veruje. Vaš Gospodar kaže: „Pomolite Mi se, i ja ću vam se odazvati! Zaista, oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju - ući će, sigurno, poniženi u Pakao.““ S. 40:56, 60 QRT

„Džamije su radi Allaha, i ne molite se, pored Allaha, nikome! A kada je Allahov sluga ustao da Mu se pomoli, oni su se skoro svi na njega u gomilama okomili. Reci: „Ja se samo svome Gospodaru molim i nikoga pored Njega ne obožavam.““ S. 72:18-20 QRT – upor. K. 113; 114

S druge strane, hadisi prenose da je Muhamed poučavao svoje sledbenike da traže i zaštitu/utočište u savršenim rečima Alahovim (kalimatullah):

Prenosi Ibn Abas: Poslanik je običavao da traži zaštitu kod Alaha za Al-Hasana i Al-Huseina govoreći: „Vaš praotac (tj. Avram) običavao je da traži zaštitu kod Alaha za Ismaila i Isaka izgovarajući sledeće: ’O Alahu! Tražim zaštitu Tvojim savršenim rečima od svakog đavola, od otrovnih štetočina i od svakog zlog, štetnog, zavidnog oka.’“ (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 55, broj 590)

Džami` at-Tirmizi

Poglavlja o medicini

Ibn Abas je preneo da je Alahov Poslanik običavao da traži utočište za Al-Hasana i Al-Huseina govoreći:

„„U’izukuma biKALIMATILLAHI-tammati, min kulli šejtanin va hammatin, va minkulli’ainin lammah (Tražim utočište za vas dvojicu u savršenim rečima Alahovim, od svakog đavola i svake otrovne štetočine, i od svakog štetnog oka).“ I govorio bi: „Upravo je time Ibrahim tražio utočište za Ishaka i Ismaila [mir neka je na njih].“

Ocena: Sahih (Darussalam)

Engleska referenca: tom 4, knjiga 2, hadis 2060

Arapska referenca: knjiga 28, hadis 2201 (Sunnah.com; naglašavanje velikim slovima, kurzivom i podvlačenjem je naše)

Havla bint Hakim Sulamija je prenela: Čula sam Alahovog Poslanika kako kaže: Kada neko od vas odsedne na nekom mestu, neka kaže: „Tražim utočište u savršenoj Reči Alahovoj od zla onoga što je stvorio.“ Tada mu ništa neće nauditi dok se sa tog mesta ne pomeri. Ebu Hurejre je preneo da je neki čovek došao Alahovom Poslaniku i rekao: Alahov Poslaniče, ujeo me je škorpion tokom noći.“ Nato je on rekao: Da si uveče izgovorio ove Reči: „Tražim utočište u savršenoj Reči Alahovoj od zla onoga što je stvorio“, ne bi ti naudio. (Sahih Muslim, knjiga 035, broj 6542)

Prenosi Abdulah ibn Amr ibn al-As: Alahov Poslanik ih je učio sledećim Rečima u slučaju uzbune: Tražim utočište u savršenim Rečima Alahovim od Njegovog gneva, od zla Njegovih slugu, od zlih došaptavanja đavola i njihovog prisustva. Abdulah ibn Amr ih je učio onu svoju decu koja su dostigla punoletstvo, a zapisivao ih je (na nekom materijalu) i vešao detetu koje još nije dostiglo punoletstvo. (Sunan Ebu Davud, knjiga 28, broj 3884)

Prenosi EbuSalih Zakvan as-Saman: Čovek iz plemena Aslam je rekao: Sedeo sam sa Alahovim Poslanikom. Došao je čovek iz reda njegovih Drugova i rekao: Alahov Poslaniče! Sinoć sam uboden, i nisam mogao da spavam do jutra. On upita: Šta je to bilo? Odgovorio je: Škorpion. Reče: O, da si uveče rekao: „Uzimam utočište u savršenim rečima Alahovim od zla onoga što je stvorio“, ništa ti ne bi naudilo, ako Alah da. (Sunan Ebu Davud, knjiga 28, broj 3889)

Prenosi Ali ibn EbuTalib: Alahov Poslanik je govorio kada bi legao: O Alahu, tražim utočište u Tvom uzvišenom Biću i u Tvojim savršenim Rečima od zla onoga što Ti držiš za čuperak; O Alahu! Ti uklanjaš dug i greh; O Alahu! Tvoja vojska nije poražena, Tvoje obećanje nije prekršeno i bogatstvo bogatih ne koristi protiv Tebe. Slava i hvala neka je Tebi! (Sunan Ebu Davud, knjiga 41, broj 5034)

Upravo na osnovu takvih predanja muslimanski učenjaci su zaključili da Alahove reči moraju biti nestvorene, i da traženje zaštite u njima i u ostalim Alahovim svojstvima nije kršenje apsolutnog monoteizma:

Havla bint Hakim nas obaveštava da je Poslanik odobrio kao sunet za muslimane da, kada dođu u neko prebivalište, traže zaklon kod Alaha a ne kod džina ili drugih, od zla Njegovih stvorenja; i obavestio nas je da onome ko traži utočište i zaklon u Najpotpunijim i Najsavršenijim Rečima Alahovim, koje su slobodne od svakog nedostatka i nesavršenstva, Alah će biti dovoljna zaštita od svakog zla prisutnog u Njegovim stvorenjima sve dok ne napusti to mesto.

Koristi izvedene iz ovog hadisa

1. Dokaz o blagoslovu ove dove.

2. Da je Kuran objavljen, a ne stvoren.1

3. Da se zaštita ne traži ni od koga osim od Alaha, niti od Njegovih Božanskih Svojstava.

4. Dokaz da je traženje zaklona kod Alaha propisano Verom.

5. Dokaz o potpunosti i savršenstvu Kurana jer, budući da je Reč Alahova, on je nužno Savršen i Potpun.

Značaj ovog hadisa za temu poglavlja

Da hadis dokazuje kako traženje zaštite od nekog drugog osim Alaha, ili od nekog od Njegovih Svojstava, nije dozvoljeno, jer je traženje zaklona ili zaštite čin obožavanja, a posvećivanje čina obožavanja nekom drugom osim Alahu jeste širk.

Fusnote

1. To je zato što je Kuran Reč Alahova, i kao takav, nije stvoren. (Šeih Muhamed Abdul-Vehab, Kitab At-Tevhid, 11. poglavlje: Traženje utočišta kod nekog drugog osim Alaha jeste širk; naglašavanje kurzivom i podvlačenjem je naše)

Ovo nas sada dovodi do sledećeg odeljka.

Isus Hristos – večna stvaralačka Reč Alahova

Kuran izričito uči da je Isus Reč Alahova koja je posedovala božansku vlast da stvara i daje život i neživim i mrtvim predmetima:

„I kada anđeli rekoše: „Marija, Allah te raduje sinom koji je rečju Njegovom stvoren, čije je ime Mesija Isus, Marijin sin, ugledan i na ovom i na Budućem svetu i jedan od Allahu bliskih! On će da govori ljudima i u kolevci, i kao odrastao, i on je jedan od dobrih!“ Ona reče: „Gospodaru moj, kako ću ja da imam dete kada me muškarac nije dodirnuo?!“ „Eto, tako“, reče, „Allah stvara šta On želi. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' I to bude.“ On će da ga poduči Knjizi i mudrosti, i Tori i Jevanđelju. I poslaće ga kao poslanika Izrailjevim sinovima: „Doneo sam vam znak od vašega Gospodara: oblikovaću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju ću da duvnem, pa će, Allahovom dozvolom, da bude ptica; i izlečiću slepog od rođenja i gubavog, i oživljavaću mrtve Allahovom dozvolom; i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima vašim čuvate. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vernici budete.“ S. 3:45, 49

„O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom verovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesija, Isus, Marijin sin, samo je Božji poslanik, i stvoren je rečju Njegovom, koju je Mariji dostavio, i život mu dao; zato verujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: „Trojica su!“ Prestanite, bolje vam je! Zaista je jedini bog samo Allah, Uzvišen neka je On, zar da ima dete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je svima dovoljan zaštitnik.“ S. 4:171 Arberry

„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju; i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica; i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio; i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve; i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina““ S. 5:110

Čak i hadisi poistovećuju Isusa sa savršeno bezgrešnom Rečju Alahovom i njegovim Duhom koji je poslat Mariji:

„… Otići će Isi i reći: ’O Isa! Ti si Alahov Poslanik i Njegova Reč koju je bacio Merjemi i duh od Njega. Govorio si ljudima dok si bio u kolevci. Zauzmi se kod svoga Gospodara za nas. Zar ne vidiš šta trpimo?’ Isa će reći: ’Moj Gospodar je danas gnevan takvim gnevom kakav nikada pre nije postojao niti će ponovo postojati,’ A NIJE POMENUO NIJEDAN GREH. ’O dušo moja! Dušo moja! Dušo moja! Idite kod nekog drugog. Idite Muhamedu.’ (Aiša Beuli, The Sahih Collection of al-Bukhari, 68. poglavlje. Knjiga tefsira; podebljanje, velika slova i podvlačenje su naši)

I:

Džami` at-Tirmizi

Poglavlja o vrlinama

Prenosi Ibn Abas:

da je skupina ljudi iz reda Drugova Alahovog Poslanika sedela čekajući ga. Rekao je: „Zatim je izašao, tako da je, kada im se približio, čuo kako razgovaraju, i čuo je šta govore. Pa su neki od njih rekli: ’Čudesno je da je Alah, Moćni i Uzvišeni, uzeo Halila (bliskog prijatelja) iz Svog stvorenja. Uzeo je Ibrahima za Halila.’ A neki od njih rekoše: ’To nije čudesnije od govora sa Musaom, govorio mu je stvarnim govorom.’ A neki rekoše: ’A Isa je REČ ALAHOVA i Njegov Duh.’ A neki rekoše: ’Adama je Alah izabrao.’ Pa je izašao pred njih i nazvao im selam, i rekao: ’Čuo sam vaše reči, i vaše čuđenje što je Ibrahim Alahov Halil, a on to i jeste, i što je Musa onaj sa kojim je Alah govorio, a on to i jeste, i što je Isa duh Alahov i NJEGOVA REČ, a on to i jeste, i što je Adama Alah izabrao, a on to i jeste…

Ocena: Da’if (Darussalam)

Engleska referenca: tom 1, knjiga 46, hadis 3616

Arapska referenca: knjiga 49, hadis 3976 (Sunnah.com; naglašavanje velikim slovima, kurzivom i podvlačenjem je naše)

Islamsko pismo dalje objavljuje da je Alah uzeo Isusa živog da prebiva sa njim:

„I kada Allah reče: „Isuse, Ja ću da ti uzmem dušu i ka Sebi da te uzdignem! Očistiću te od nevernika, i učiniću da oni koji te ispravno slede budu iznad onih koji ne veruju do Sudnjeg dana. Zatim ćete Meni da se vratite, pa ću Ja da presudim o onome u čemu ste se razilazili.“ S. 3:55 N. Dž. Davud

„I zbog reči njihovih: „Mi smo ubili Mesiju, Isusa, Marijinog sina, Allahovog poslanika.“ A nisu ga ubili, ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.“ S. 4:157-158 Muhamed Asad

To znači da Hristos živi u samom prisustvu Alahovom već skoro dve hiljade godina!

A to za muslimane otvara ozbiljne probleme, teškoće od kojih ne mogu pobeći. Obratite pažnju zašto:

  1. Traženje utočišta i sigurnosti u Alahovim svojstvima je dozvoljeno, budući da su ona večna i stoga nisu deo stvorenja.
  2. Alahove reči su deo njegovih svojstava, što ih čini savršenim i večnim. Kao takve, muslimanima je dozvoljeno da traže utočište u njima.
  3. Isus Hristos je živa Reč Alahova koja ima moć da stvara i daje život.
  4. To znači da Isus mora biti večan, i da je traženje njegove pomoći ili zaštite dozvoljeno budući da je on savršena Reč Alahova.

Jednostavno ne postoji način da muslimani zaobiđu ovu veliku dilemu, naročito ako žele da ostanu verni učenjima sopstvenih navodno autentičnih izvora.

Štaviše, pozivanje na tekstove u kojima je Isus prikazan tek kao Alahov sluga neće rešiti problem, već stvari samo pogoršava, budući da to samo pokazuje da su najpouzdaniji izvori islama ispunjeni nepomirljivim protivrečnostima.

Stoga je naš savet muslimanima da učine jedino razumno, a to je da se odvrate od islama i uzmu utočište u Gospodu Isusu Hristu, jer je on jedina Nada spasenja za čovečanstvo:

„Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“ Jovan 3:36 Modern English Version (MEV)

„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene“ Jovan 14:1-6 MEV

„Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:12 MEV

„Pavle, apostol Isusa Hrista po zapovijesti Boga, Spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nade naše, Timoteju, pravome sinu po vjeri, blagodat, milost, mir od Boga Oca našega i Hrista Isusa Gospoda našega. Kao što te molih idući u Makedoniju, da ostaneš u Efesu i zapovjediš nekima da ne uče drukčije, Niti da se bave bajkama i rodoslovima beskrajnim, koji više navode na prepirke negoli na služenje Bogu u vjeri. A cilj zapovijesti jeste ljubav od čista srca i savjesti dobre i vjere nelicemjerne, Od čega neki odstupiše i skrenuše u praznoslovlje, Želeći da budu učitelji zakona, a ne razumiju ni šta govore ni šta tvrde. A znamo da je zakon dobar ako ga ko pravilno upotrebljava Znajući to da zakon nije propisan za pravednika, nego za bezakonike i nepokorne, bezbožnike i grješnike, nepobožne i pogane, oceubice i materoubice, krvnike, Bludnike, muželožnike, ljudokradice, lažljivce, krivokletnike, i ako je što drugo protivno zdravoj nauci, Prema Jevanđelju slave blaženoga Boga, koje je meni povjereno. I zahvaljujem Hristu Isusu Gospodu našemu koji mi dade moć, što me za vjerna primi, postavivši na služenje Mene, koji sam ranije bio hulnik i gonitelj i prkosnik, ali bih pomilovan, jer to iz neznanja učinih, u nevjerovanju; Ali se još više umnoži blagodat Gospoda našega sa vjerom i ljubavlju u Hristu Isusu. Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja. Ali zbog toga bih pomilovan da bi Isus Hristos pokazao na meni prvome sve dugotrpljenje, za primjer onima koji će vjerovati u njega za život vječni.“ 1. Timoteju 1:1-2, 12-16 MEV