Kuran potvrđuje zamensko pomirenje
Suprotno tvrdnjama muhamedanskih polemičara, Kuran svedoči da čovek može nositi tuđe grehe i stajati na mestu mnoštva kao njihov predstavnik.
280 objava · strana 8 od 14
Suprotno tvrdnjama muhamedanskih polemičara, Kuran svedoči da čovek može nositi tuđe grehe i stajati na mestu mnoštva kao njihov predstavnik.
Kuran, hadisi i veliki sunitski učenjaci svedoče da Alah ima telo — konačno, vremensko biće, a ne Trojični Bog Svetog pisma.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golen, slabine, bok, više očiju i tri ruke.
Muslimanski izvori o tome kako je treći halifa Osman ibn Afan vređao i pretukao Abdulaha ibn Mesuda, najvećeg poznavaoca i sastavljača Kurana.
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
Sunitski islam uči o nestvorenom Kuranu i o čuvanoj ploči stvorenoj pre nebesa i zemlje — tvrdnja koja sama sebe ruši.
Citati iz islamskih izvora u kojima vodeći sunitski autoriteti osuđuju Abu Hanifu kao jeretika, nevernika i najveću štetu po islam.
Najrasprostranjenije arapsko čitanje Kurana potiče od Hafsa, čoveka koga su sunitski učenjaci proglasili lažovom i lopovom.
Jedan od glavnih čina obožavanja u islamu jeste recitovanje Kurana — a predanja tvrde da je i sam Alah recitovao sure pre stvaranja.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Hidžabovo priznanje da salah znači du'a pokazuje da se muslimani u svojim molitvama mole Muhamedu — mrtvom čoveku, čak i na njegovom grobu.
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Prema Kuranu i islamskoj tradiciji, Muhamedovo božanstvo se moli — a analiza pokazuje kome se zapravo moli.
Ako je izgovaranje salama dova, a dova je obožavanje, koga onda Alah obožava kada priziva mir na proroke i vernike?
Prema Kuranu i verodostojnim hadisima, Alah se moli, obožava i posreduje — ali kome se moli bog koji je samo jedna ličnost?
Kuran i hadisi uče da je prizivanje drugih bića vid obožavanja i širk — dilema za muslimane koji prizivaju mrtve.
Prema sopstvenom merilu Muhamed je sebe pretvorio u predmet obožavanja: hadisi koji dopuštaju da se prorok priziva u molitvi.
Muslimani tvrde da islam nema spasitelja ni posrednika. Kuran i hadisi, međutim, pokazuju da tu ulogu ima sam Muhamed.
Škripavi presto, drevni kit i nebeske koze: izvodi iz Ibn Kesirovog dela Al-Bidaja va-nihaja o islamskoj slici stvarnosti.
Muhamed je verovao da gotovo sve ima svest — materica koja govori sa Alahom, drveće koje plače i kamenje koje priča.