Razotkrivene nove kuranske basne: Satanin pad
U ovom tekstu iznosim još jednu hrišćansku legendu iz doba pre islama koju je Muhamed čuo i preuzeo, predstavljajući je kao objavu od Boga.
517 objava · strana 16 od 26
U ovom tekstu iznosim još jednu hrišćansku legendu iz doba pre islama koju je Muhamed čuo i preuzeo, predstavljajući je kao objavu od Boga.
Ako svaka duša mora okusiti smrt, a Alah ima dušu, šta sledi? I šta znači to što su ljudi spaljivali Kuran?
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Kuran naziva Isusa Rečju Božjom koja je poslata Mariji — ne kao proizvod zapovesti, već kao lična, večna Reč Božja.
Kuran naziva Isusa Rečju Božijom i Duhom od Boga poslatim Mariji — potvrda da je Hristos postojao pre ovaploćenja.
Muslimanski učenjaci tvrde da je Kuran koji se uči i zapisuje stvoren, dok je Alahov govor nestvoren — što vodi zaključku da postoje dva Kurana.
Sunitski islam uči o nestvorenom Kuranu i o čuvanoj ploči stvorenoj pre nebesa i zemlje — tvrdnja koja sama sebe ruši.
Najrasprostranjenije arapsko čitanje Kurana potiče od Hafsa, čoveka koga su sunitski učenjaci proglasili lažovom i lopovom.
Jedan od glavnih čina obožavanja u islamu jeste recitovanje Kurana — a predanja tvrde da je i sam Alah recitovao sure pre stvaranja.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Prema Kuranu i islamskoj tradiciji, Muhamedovo božanstvo se moli — a analiza pokazuje kome se zapravo moli.
Ako je izgovaranje salama dova, a dova je obožavanje, koga onda Alah obožava kada priziva mir na proroke i vernike?
Prema Kuranu i verodostojnim hadisima, Alah se moli, obožava i posreduje — ali kome se moli bog koji je samo jedna ličnost?
Kuran i hadisi uče da je prizivanje drugih bića vid obožavanja i širk — dilema za muslimane koji prizivaju mrtve.
Prema sopstvenom merilu Muhamed je sebe pretvorio u predmet obožavanja: hadisi koji dopuštaju da se prorok priziva u molitvi.
Muslimani tvrde da islam nema spasitelja ni posrednika. Kuran i hadisi, međutim, pokazuju da tu ulogu ima sam Muhamed.
Škripavi presto, drevni kit i nebeske koze: izvodi iz Ibn Kesirovog dela Al-Bidaja va-nihaja o islamskoj slici stvarnosti.
Muhamed je verovao da gotovo sve ima svest — materica koja govori sa Alahom, drveće koje plače i kamenje koje priča.
Kuran kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo: zemaljski Kuran ne sadrži sve što sadrži nebeska ploča, pa muslimani imaju isti problem.