Muhamed ne može biti Sin Čovečiji
Zašto su muslimani krivi za širk: Danilov Sin Čovečiji prima obožavanje koje Kuran i hadisi zabranjuju svakome osim Alahu.
346 objava · strana 17 od 18
Zašto su muslimani krivi za širk: Danilov Sin Čovečiji prima obožavanje koje Kuran i hadisi zabranjuju svakome osim Alahu.
Kuran izvrće susret Boga i Mojsija kod gorućeg grma: da li se štap pretvorio u zmiju, u živo biće ili u džina?
Kuran sam pobija tvrdnju da je Muhamed Ismailov potomak: narod kome je poslat nikada nije imao proroka ni knjigu, a Ismail je imao oboje.
U ovom tekstu citiram delo Gregory Palamas: The Hesychast Controversy and the Debate with Islam (Translated Texts for Byzantinists, tom 8), u prevodu, sa uvodom i beleškama Normana Rasela, objavljeno
Abdulah ibn Sad ibn Abi Sarh, Muhamedov pisar objave, tvrdio je da je menjao kuranski tekst — i zbog toga je bio osuđen na smrt posle osvajanja Meke.
Ponovni osvrt na Muhamedov susret sa duhom koji ga je psihički zlostavljao i toliko traumatizovao da je više puta pokušao da se ubije.
IslamWeb pobija predanje da je devojčica sa devet godina žena; izvori pokazuju da Aiša nije dostigla pubertet do svoje četrnaeste godine.
Pravni stavovi sajta IslamWeb o braku i odnosima sa maloletnicama: većina učenjaka dozvoljava snošaj kada je devojčica sposobna da ga izdrži.
Postoje predanja u kojima se Aiši pripisuje izjava da je devojčica od devet godina žena. Al-Albani je te reči ocenio kao neautentične.
Alfred Gijom o rukopisu br. 727 iz Fesa koji potvrđuje da je Ibn Ishak preneo izveštaj o sotonskim stihovima, a da ga je Ibn Hišam izbacio.
Al-Sujuti navodi predanja sa verodostojnim lancima: Satana je nadahnuo Muhameda da hvali tri paganske boginje, uz rečenicu koja nedostaje u Kuranu 22:52.
Najraniji i najpouzdaniji islamski izvori beleže da je Muhamed hvalio boginje Lat, Uzu i Menat — takozvane „satanske stihove“.
Muhamedovo priznanje da je poslušao Satanu razotkriva ga kao lažnog proroka — osuđenog i Kuranom i Svetim pismom.
Islamski izvori svedoče o demonu al-Abyadu koji se Muhamedu javljao u Gavrilovom obličju — i o Muhamedovom strahu da je opsednut džinom.
Prema hadisu, Muhamed je tvrdio da Hasana ibn Sabita nadahnjuju Gavrilo i Sveti Duh — isti izvori koje Kuran pripisuje sopstvenoj objavi.
Vilijam Montgomeri Vot, jedan od najvećih islamologa 20. veka, o tome kako je Muhamed pod satanskim nadahnućem hvalio tri paganske boginje.
Najraniji islamski izvori beleže kako je Satana naveo Muhameda da izgovori stihove u slavu triju paganskih boginja — takozvani satanski stihovi.
Muhamedovo satansko nadahnuće: odgovor na muslimanske prigovore protiv istoričnosti satanskih stihova u najranijim izvorima islama.
SATANSKI STIHOVI. Pobijanje Ataijeve tvrdnje da je Kuran 22:52 „spušten“ osam godina kasnije — o nasumičnoj kompoziciji Kurana.
Satanski stihovi: muslimanski tumači, verodostojni lanci prenosilaca i Ibn Taymiyyahovo prihvatanje da je Muhamed veličao tri paganske boginje.