Značaj Isusovog imena u Delima apostolskim – još jedan dokaz božanstva Hrista

Prema jevrejskom Svetom pismu, postoji samo jedan koji je Jahve:

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6 ESV

Proročki spisi dalje svedoče da je i Jahveovo ime jedno:

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“ Zaharija 14:9

Zapravo, sledeći odlomak kao da ukazuje na to da postoji izvesna veza između Jahveovog imena i njegove slave:

„Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem.“ Isaija 42:8

Gornji navod možda izjednačava Jahveovu slavu, koju on odbija da podeli, sa svojim imenom, tj. Jahve neće nikome dodeliti status, slavu, čin, vlast itd. koji pripadaju Onome koji nosi Božansko ime.(1)

Međutim, novozavetni spisi potvrđuju da Isus deli i utelovljuje samo ime Boga, koje je daleko iznad svakog drugog imena!

„I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi. Dok bijah s njima u svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah; i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se ispuni pismo.“ Jovan 17:11-12

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Stoga je jasno da su novozavetni pisci morali verovati da je Isus potpuno Božanski, jer inače nikada ne bi objavili da Hristos nosi jedinstveno Božansko ime Boga.

Zadivljujuće je to što Hristos ne samo da utelovljuje Božansko ime prema nadahnutom hrišćanskom grčkom Svetom pismu, nego ime Isusovo zapravo dominira i prožima čitave novozavetne spise, umnogome na isti način na koji Jahveovo ime prožima jevrejsku Bibliju!

Na primer, prema Delima apostolskim, apostoli su bili spremni da stradaju i umru za Isusovo ime:

„Zato mi sabrani jednodušno, nađosmo za dobro da vam pošaljemo izbrane ljude sa našim dragim Varnavom i Pavlom, Ljudima koji su predali duše svoje za Ime Gospoda našega Isusa Hrista.“ Dela apostolska 15:25-26

„Dok smo ondje boravili mnogo dana, siđe ozgo iz Judeje neki prorok po imenu Agav; I došavši k nama uze pojas Pavlov i veza svoje ruke i noge i reče: Tako govori Duh Sveti: čovjeka kojega je ovaj pojas, ovako će svezati u Jerusalimu Judejci, i predaće ga u ruke neznabožaca. A kada čusmo ovo, molismo ga i mi i mještani da ne ide gore u Jerusalim. A Pavle odgovori: Šta činite te plačete i cijepate mi srce? Jer ja sam gotov ne samo da budem svezan nego i da umrem u Jerusalimu za ime Gospoda Isusa.“ Dela apostolska 21:10-13

Krštavali su u Isusovo ime:

„A Filip sišavši u grad samarijski, propovijedaše im Hrista. A narod je pazio jednodušno na ono što im govoraše Filip, slušajući i gledajući znake koje činjaše; Jer duhovi nečisti s velikom vikom izlažahu iz mnogih koji ih imahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I bi velika radost u gradu onome. A bješe otprije u gradu neki čovjek, po imenu Simon, koji čaraše i dovođaše u čudo narod samarijski govoreći da je on nešto veliko. Njega svi pažljivo slušahu, i malo i veliko, govoreći: Ovo je velika sila Božija. A zato ga slušahu pažljivo što ih je mnogo vremena činima zadivljavao. No kada povjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanđelje o Carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, krštavahu se i ljudi i žene. Tada i sam Simon povjerova i krstivši se ostade kod Filipa; i gledajući znake i čuda velika gdje se zbivaju, divljaše se vrlo. A kad čuše apostoli u Jerusalimu da je Samarija primila riječ Božiju, poslaše im Petra i Jovana. Ovi sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha Svetoga; Jer još ni na jednoga od njih ne bješe sišao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga.“ Dela apostolska 8:5-17

„Dok Petar još govoraše ove riječi, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. I zadiviše se vjerni iz obrezanja koji dođoše s Petrom, da se i na neznabošce izlio dar Duha Svetoga. Jer ih slušahu gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada odgovori Petar: Zar može ko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi? I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.“ Dela apostolska 10:44-48

Hristovi sledbenici su čak prizivali Isusovo ime u kontekstu obožavanja!

„A kad putovaše i dođe blizu Damaska, iznenada obasja ga svjetlost sa neba, I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle, Savle, zašto me goniš? A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus kojega ti goniš, (teško ti je protiv bodila praćati se. A on drhteći od straha reče: Gospode, šta ću da činim? A Gospod mu reče) nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš. A ljudi koji putovahu s njim stajahu nijemi, čujući glas, a nikoga ne videći. A Savle ustade sa zemlje i otvorenim očima svojim nikoga ne viđaše. Oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:3-7, 10-21

Takođe su činili čuda i isceljivali u Isusovo ime:

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve. I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod gdje ide i hvali Boga. A poznadoše ga da to bješe onaj što milostinje radi sjeđaše kod Krasnih vrata hrama i ispuniše se čuđenja, i bjehu van sebe od toga što mu se dogodi. A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:1-16 – up. 9:32-35

Objavljivali su oproštenje i spasenje u Isusovo ime:

„A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha.“ Dela apostolska 2:38

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:43

Zapravo, apostoli su objavili da je Isus jedino ime koje spasava!

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv. Onda im zapovjediše da iziđu napolje iz Sinedriona, pa se savjetovahu među sobom, Govoreći: Šta ćemo činiti ovim ljudima? Jer znamenito čudo što se dogodi kroz njih očigledno je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo poreći. Ali da se ne bi dalje širilo po narodu, da im strogo zaprijetimo da nikome od ljudi više ne govore o Imenu ovome. I dozvavši ih, zapovjediše im da ništa ne govore niti uče o Imenu Isusovu. A Petar i Jovan odgovarajući im rekoše: Sudite, je li pravo pred Bogom da slušamo vas više nego Boga? Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što vidjesmo i čusmo. A oni zaprijetivši im, otpustiše ih ne nalazeći ništa kako bi ih mučili, i to zbog naroda; jer svi hvaljahu Boga za ono što se dogodilo. Jer više od četrdeset godina bješe onome čovjeku na kome se dogodi ovo čudo ozdravljenja.“ Dela apostolska 4:5-22

Ono što ovo čini toliko zapanjujućim jeste to da jevrejsko Sveto pismo svedoči da su starozavetni svetitelji prizivali ime Jahveovo kako u svom obožavanju tako i radi spasenja!

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33 – up. 12:8

„Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti! Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši.“ Psalam 99:5-6

„Uzeću čašu spasenja i prizvaću ime Gospodnje. Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. O Gospode, ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. Žrtvu za hvalu prinijeću tebi, i ime Gospodnje prizvaću.“ Psalam 116:13, 17

„I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:32

Starozavetni vernici su takođe slavili ime Jahveovo:

„Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oči.“ Psalam 19:8 LXX [jevr. 20:7]

A ipak su ljudi u vreme apostola slavili ime Isusovo kada su videli nenadmašivu silu koju ono poseduje!

„A pokušaše i neki od Judejaca zaklinjača, koji se skitahu, da nad onima u kojima bijahu zli duhovi spominju ime Gospoda Isusa govoreći: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda. A bijahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosveštenika, koji ovo činjahu. A zli duh odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh, nadjača ih i savlada, tako da goli i izranavljeni utekoše iz one kuće. I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Judejci i Jelini; i strah spopade sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa. I mnogi od onih koji su povjerovali, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu djela svoja.“ Dela apostolska 19:13-18

Štaviše, kao što je čovek mogao da huli na Jahveovo ime:

„A izađe sin jedne Izrailjke, kojemu je otac bio Misirac, među sinove Izrailjeve, i svadi se u okolu sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem. I psujući sin žene Izrailjke pohuli ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu bješe po imenu Salomita, kći Davrijina, od plemena Danova. I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta će činiti s njim po riječi Gospodnjoj. A Gospod reče Mojsiju govoreći: Izvedi toga psovača napolje iz okola, i neka svi koji su čuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem. A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ko bi god pohulio Boga svojega, nosiće grijeh svoj. Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi.“ Levitska 24:10-16

Moglo se huliti i na ime Isusovo:

„I ja sam, zaista, i sam mislio da mi valja mnogo raditi protiv imena Isusa Nazarećanina, Što i činih u Jerusalimu; i mnoge od svetih ja zatvarah u tamnice, primivši vlast od prvosveštenika; i kad ih ubijahu, ja se saglašavah. I po svim sinagogama, često ih mučeći primoravah da hule, i sa prevelikom jarošću protiv njih, gonio sam ih čak i u tuđim gradovima.“ Dela apostolska 26:9-11

Iz svih ovih primera jasno je da su apostoli postupali sa Isusovim imenom i gledali na njega na isti način na koji Stari zavet postupa sa imenom Jahveovim. Zapravo, nadahnuta knjiga Dela apostolskih čak naziva Isusovo ime „Imenom“,

„A kad ih dovedoše, postaviše ih pred Sinedrion, i zapita ih prvosveštenik govoreći: Nismo li vam strogo zabranili da ne učite o Imenu ovom? A vi ste, eto, napunili Jerusalim vašim učenjem, i hoćete da bacite na nas krv ovoga Čovjeka. A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Bogu se treba pokoravati više nego ljudima. Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju. A kad oni to čuše, razjariše se veoma i dogovarahu se da ih pobiju. Ali ustade u Sinedrionu jedan farisej, po imenu Gamalilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostole malo udalje napolje, Pa im reče: Ljudi Izrailjci, dobro pazite šta ćete činiti sa ovim ljudima. Jer prije ovih dana ustade Tevda govoreći da je on nešto veliko; uz njega pristade ljudi brojem oko četiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziđoše se i propadoše. Poslije ovoga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče dosta naroda za sobom; on takođe pogibe i svi koji ga slušahu rasturiše se. I sada vam kažem: Prođite se ovih ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ova namisao ili ovo djelo, propašće; No ako je od Boga, ne možete ga uništiti, da se kako i bogoborci ne nađete. Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole, izbiše ih i zabraniše im da govore o Imenu Isusovom, i otpustiše ih. A ovi onda otidoše iz Sinedriona radujući se što se udostojiše da podnesu sramotu za Ime njegovo.“ Dela apostolska 5:27-33, 40-41

Dela apostolska nisu jedina knjiga koja na ovaj način govori o Isusovom imenu:

„Ne hule li oni na dobro Ime kojim ste nazvani?“ Jakovljeva 2:7

„Jer Imena njegova radi iziđoše, ne primajući ništa od neznabožaca.“ 3. Jovanova 1:7

Značaj toga što se Isusovo ime naziva „Imenom“ može se jasnije sagledati ako imamo na umu da su Jevreji često koristili upravo ovaj izraz kad god su želeli da izbegnu pominjanje reči Bog!

Bezin drevni prepis, i drugi; latinska Vulgata i arapske verzije glase „za ime Isusovo“; u tom imenu im je bilo zabranjeno da govore, a zato što su govorili u njemu bili su bijeni; aleksandrijski prepis i sirijska verzija glase „za ime“: to jest, za Boga, za slavu Božju i za stvar Božju; (Mvh), „ime“, često se koristi u jevrejskim spisima za Boga: sramota koju su pretrpeli zbog njega sastojala se u tome što su bili šibani sa četrdeset udaraca manje jedan; što se smatralo sramotnom i beščasnom kaznom, koja se izvršavala nad osobama krivim za veoma sablažnjive zločine: ali to nije zadavalo nikakvu nelagodu nevinim umovima apostola; smatrali su to čašću koja im je ukazana, da budu pozvani da stradaju za Boga i Hrista, i to u tako dobroj stvari; činili su ono na šta ih je Hristos podsticao, (Matej 5:11) što pokazuje da su imali mnogo prisustva Božjeg i da im je saopštena velika mera milosti, kojom su bili podupirani; i tako su radosno podnosili svaku sramotu i porugu, radi imena Hristovog, koje im je bilo izuzetno drago i dragoceno. (The New John Gill Exposition of the Entire Bible; izvor; podvučeni naglasak naš)

Otuda je iz načina na koji su najraniji jevrejski Isusovi učenici gledali na njegovo sveto i veličanstveno ime i postupali s njim, više nego očigledno da su o Hristu mislili i obožavali ga kao Boga! Kao što je jedan tumač objasnio:

„… Jevreji su koristili … [šem] da bi izbegli da kažu Bog; hrišćani su to preuzeli za Isusa; dakle, o Isusu su mislili kao o Bogu.“ (International Critical Commentary – Acts 1-14: A Critical and Exegetical Commentary on the Acts of the Apostles, Charles Kingsley Barrett [T. & T. Clark Publishers, pretisak 2006], tom 1, II. The Church in Jerusalem (2.1-5.42), 15. Rejoicing And Witnessing Community: ‘Final’ Summary 5.41, 42, str. 300-301; podvučeni naglasak naš)

A kako je rekao drugi čuveni stručnjak za grčki Novi zavet:

… Zapazite istu upotrebu izraza „Ime“ kao u Jakovljevoj 2:7; 3. Jovanovoj 1:7. Kod Jevreja je ova apsolutna upotreba izraza „Ime“ značila Jehovu. Hrišćani je sada primenjuju na Isusa. (A. T. Robertson, Word Pictures of the New Testament; podvučeni naglasak naš)

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Uzvisujemo i veličamo tvoje svesveto i svemoćno Ime, koje je iznad svih imena! Božjom milošću uvek ćemo te voleti i obožavati, o večno ljubljeni Sine Božji i vaskrsli Gospode besmrtne slave! Amin.

Osim ako nije drugačije naznačeno, navodi iz Svetog pisma preuzeti su i blago prilagođeni prema Revised Standard Version (RSV).

Srodni članci

Napomene

(1) Međutim, izgleda da postoji još jedan legitiman način tumačenja ovog konkretnog teksta. Neposredni kontekst Isaije 42:8 odnosi se na Jahveovog Slugu, Onoga za koga Isaija kaže da će biti uzvišen da deli Jahveovu slavu sedeći na Božanskom prestolu (up. 42:1-7; 52:13-15). U svetlu toga, stih se legitimno može tumačiti tako da Jahve neće podeliti svoju slavu ni sa kim osim sa svojim Slugom, tj. Jahve će svoju sopstvenu slavu dati jedino svom Sluzi i nikome drugom.

Ipak, ovo tumačenje podrazumeva da je Sluga više od ljudskog posrednika kroz koga Jahve deluje, te je stoga potpuno Božansko Biće, budući da je Sveto pismo jasno da postoji samo jedan Jahve, kao što smo ranije videli. Za temeljniju raspravu o Sluginoj Božanskoj prirodi i uzvišenju preporučujemo sledeće članke:

http://answering-islam.org/authors/shamoun/jesus_divine_glory.html
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_exaltation.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_deity_isaiah.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_mighty_god.htm