Slava Jahvina i uzvišenje Sluge stradalnika

Još dokaza za božanstvo Hrista iz proročke knjige Isaije

U nadahnutom hebrejskom Svetom pismu Jahve, jedan jedini istiniti Bog, izričito objavljuje da svoju božansku slavu neće dati niti podeliti ni sa kim drugim:

„Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem.“ Isaija 42:8

„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome.“ Isaija 48:11

Na prvi pogled ovi tekstovi kao da sugerišu da Jahve svoju slavu neće dati nikome. Međutim, kada ispitamo neposredni kontekst prvog navoda, čini se da Jahve zapravo govori kako svoju slavu neće podeliti ni sa kim osim sa svojim Slugom, koga postavlja za Svetlost da narodima donese spasenje i pravdu:

„Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu. Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem.“ Isaija 42:1-8

Prema Novom zavetu, taj Sluga nije niko drugi do Gospod Isus Hristos:

„I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, glas sa nebesa koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Matej 3:16-17

„I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede. I u ime njegovo uzdaće se narodi.“ Matej 12:15-21

Razlog zbog koga verujemo da ovo mesto zapravo znači da Jahve svoju božansku slavu neće dati nikome drugom osim tom Sluzi jeste ono što prorok dalje govori o Jahvinom uzvišenju Sluge:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se“ (yarum wa nissa), „i proslaviće se“ (gabah). „Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

Sluga će biti uzvišen i veoma uzdignut — jezik koji se upotrebljava u vezi sa Jahvinim prestolom ili sa njegovom vladavinom nad celokupnim stvorenjem:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu“ (ram wa nissa); „i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

I obratite pažnju na to kako sledeći psalam povezuje Božji presto sa Božjom visinom, to jest sa njegovom uzvišenošću:

„Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini“ (hammagebihi), „Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji“ Psalam 113:5-6

Zapravo, kroz celu knjigu Isaije Jahve je taj koji je uzvišen i koji prebiva na visini:

„Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini“ (marom); „napuniće Sion suda i pravde.“ Isaija 33:5

„Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospod“ „Nego koliko su nebesa više“ (gabahu) „od zemlje, toliko su putovi moji viši“ (gabahu) „od vaših putova, i misli moje od vaših misli.“ Isaija 55:8-9

Jahve čak ima i određen dan kada će doći na sud protiv svih koji su visoki i koji sami sebe uzdižu, jer jedino on treba da bude uzvišen:

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite“ (ram), „na svakoga koji se podiže“ (nissa) „te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke“ (ha ramim wa ha nissa’im)… „Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:11-13, 17

„I pognuće se prost čovjek, i visoki će se poniziti, i ponosite oči oboriće se“ „Gospod nad vojskama uzvisiće se“ (yyigabah) „sudom, i Bog sveti posvetiće se pravdom.“ Isaija 5:15-16

Činjenica da Isaija upotrebljava potpuno isti jezik da opiše uzdizanje Jahvinog Sluge pokazuje da Sluga učestvuje u božanskoj vladavini Jahvinoj, budući da je uzvišen na Jahvin presto!

Štaviše, Jahve ne prebiva samo na visini nego i sa onima koji su slomljeni u duhu:

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni“ (ram wa-nissa) „koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini“ (marom) „u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca“/smrvljen (daka) „i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

Zanimljivo je da nam se kaže kako se Sluga, pre nego što bude visoko uzvišen, najpre poistovećuje sa poniženima time što dobrovoljno pristaje da bude smrvljen umesto njih, kako bi izvršio pomirenje za njihove grehe:

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen“ (maduka) „za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije“ (daka) „da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12

Dakle, baš kao i Jahve, Sluga prebiva na visini i poistovećuje se sa onima koji su slomljeni u duhu!

Osim toga, prema Isaiji 53:11 Sluga opravdava, to jest čini da mnogi budu smatrani pravednima — nešto što, kako kaže Isaija, čini jedino Jahve:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25

Iz svega navedenog očigledno je da Jahve doista deli svoju božansku slavu sa svojim Slugom, tako što mu poverava upravo ono delo spasenja koje sam Jahve vrši i tako što ga uzdiže na svoj božanski presto da učestvuje u njegovoj vladavini.

I u tom pogledu Isaija je u potpunoj saglasnosti sa učenjem Novog zaveta, posebno sa Jevanđeljem po Jovanu. Prema četvrtom jevanđelisti, Onaj koga je Isaija video kako sedi na prestolu bio je Hristos u svom pretpostojanju, i upravo je njegovu slavu prorok gledao!

… „Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih. Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje“ [Hristovu] „slavu njegovu i govoraše o njemu. Ali i od starješina mnogi vjerovaše u njega; no zbog fariseja ne priznavahu, da ne budu isključeni iz sinagoge; Jer zavolješe više slavu ljudsku nego slavu Božiju. A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao.“ Jovan 12:36b-45

Nadahnuti jevanđelista je takođe nazvao Isusa slavom Očevom:

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:14

Sam Isus je govorio o tome da deli i ponovo zadobija slavu koju je imao sa svojim Ocem pre nego što je svet bio stvoren:

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:1-5

Drugi novozavetni spisi slažu se sa Jovanom da je Isus Božja slava, idući čak dotle da Hrista poistovete sa samim Gospodom slave!

„Koju ni jedan od knezova ovoga vijeka nije poznao; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli.“ 1. Korinćanima 2:8

„U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona Boga nevidljivoga. Jer ne propovijedamo sebe, nego Hrista Isusa, Gospoda, a sebe kao sluge vaše Isusa radi. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svjetlost, On zasija u srcima našim radi prosvjetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista.“ 2. Korinćanima 4:4-6

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

„Braćo moja, ne gledajući ko je ko, imajte vjeru u našega Gospoda slave Isusa Hrista.“ Jakovljeva 2:1

Isus kao božanska Svetlost

Postoje i dodatni dokazi iz Isaije da Sluga učestvuje u Jahvinoj slavi. Kao što smo već pomenuli, prorok govori o Sluzi kao Svetlosti narodima, koja donosi Božje spasenje do krajeva zemlje, što on ponavlja i na drugim mestima:

„Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. I reče mi: Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, Svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: Carevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se pokloniti radi Gospoda koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva koji te je izabrao. Ovako veli Gospod: U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; Da kažeš sužnjima: Izidite; onima koji su u mraku: Pokažite se. Oni će pokraj putova pasti, i paša će im biti po svijem visokim mjestima. Neće biti gladni ni žedni, neće ih biti vrućina ni sunce; jer kome ih je žao, on će ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiće ih.“ Isaija 49:1-10

Isaija takođe pominje da će velika Svetlost naposletku zasjati narodu koji živi u tami, pri čemu je ta Svetlost poistovećena sa detetom koje se rađa da zauvek vlada na Davidovom prestolu kao Silni Bog!

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo.“… „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Začuđujuće, Isaija na drugom mestu kaže da je Jahve Silni Bog koji je Svetlost naroda, a naročito svog naroda Izrailja:

„Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj. Jer će vidjelo Izrailjevo biti oganj, i svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan. I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiće, i biće kao bjegunac kad iznemogne. I što ostane drveta šume njegove, biće malo, da bi ih dijete moglo popisati. I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:16-21

„Tada će sinuti vidjelo tvoje kao zora, i zdravlje će tvoje brzo procvasti, i pred tobom će ići pravda tvoja, slava Gospodnja biće ti zadnja straža. Tada ćeš prizivati, i Gospod će te čuti; vikaćeš, i reći će: Evo me. Ako izbaciš između sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo; I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama će tvoja biti kao podne.“ Isaija 58:8-10

„Ustani, svijetli se, jer dođe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te. Jer, gle, mrak će pokriti zemlju i tama narode; a tebe će obasjati Gospod i slava njegova pokazaće se nad tobom. I narodi će doći k vidjelu tvojemu i ka svjetlosti koja će te obasjati.“… „Neće ti više biti sunce vidjelo danju, niti će ti sjajni mjesec svijetliti; nego će ti Gospod biti vidjelo vječno i Bog tvoj biće ti slava. Neće više zalaziti sunce tvoje, niti će mjesec tvoj pomrčati; jer će ti Gospod biti vidjelo vječno, i dani žalosti tvoje svršiće se.“ Isaija 60:1-4, 19-20

Ponovo, Novi zavet primenjuje jezik i Isaije 9. i Isaije 49. glave na Gospoda Isusa. Na primer, Isus je Onaj koji ustanovljuje savez sa narodom:

„I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi; I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge. Zaista vam kažem: Više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u Carstvu Božijemu.“ Marko 14:22-25

On je Bog koji dolazi kao svetlost spasenja narodima:

„Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti.“… „A kada ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. I ostavivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu primorskome, u krajevima Zavulonovim i Neftalimovim, Da se ispuni što je rekao prorok Isaija govoreći: 3emlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka; Narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjede u oblasti i sjeni smrti, svjetlost zasija. Od tada poče Isus propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko.“ Matej 3:13, 4:12-17

„I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.“ Luka 2:25-32

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ Jovan 1:1-10

„Isus im opet reče, govoreći: Ja sam svjetlost svijetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ Jovan 8:12

„Meni valja činiti djela Onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć kad niko ne može raditi. Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijetu.“ Jovan 9:4-5

„A Isus im reče: Još je malo vremena svjetlost sa vama; idite dok svjetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide. Dok svjetlost imate vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetlosti.“… „Ja u svijet dođoh kao svjetlost, da svako ko vjeruje u mene ne ostane u tami.“ Jovan 12:35-36a, 46

On je takođe božanski Pastir koji vodi Božji narod ka izvorima žive vode:

„Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:17

I njegova su usta ta koja se upoređuju sa oštrim mačem:

„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:12-18 – up. 2:12, 16; 19:15

S obzirom na sve rečeno, može li biti ikakve sumnje da Sveto pismo u celini jasno i izričito uči da je Isus Bog u telu, večni božanski i slavni Sin Božji? Odgovor je očigledan onima kojima je Bog dao oči da vide i uši da čuju.

Savremeno tumačenje?

Neko bi mogao da nas optuži kako smo izmislili novo tumačenje, tumačenje koje je u Isusovo vreme ili u ranoj crkvenoj istoriji bilo praktično nepoznato i nečuveno.

Naprotiv, naše objašnjenje je prilično staro, budući da je reč o gledištu koje je hrišćanski apologeta drugog veka Justin Mučenik izneo u svojoj raspravi sa izvesnim jevrejskim protivnicima, kako je zabeleženo u njegovoj knjizi Dijalog s Trifonom Jevrejinom. Čuveni novozavetni naučnik Larry W. Hurtado osvrće se na to objašnjenje u svom monumentalnom delu o hristologiji:

„Dijalog s Trifonom, Justina Mučenika, najstariji je sačuvani hrišćanski tekst koji je u celini posvećen izlaganju hrišćanske vere nasuprot jevrejskim prigovorima. Iako je verovatno napisan negde sredinom drugog veka, široko se smatra da Dijalog uključuje rasprave koje je Justin možda vodio sa Jevrejima nakon Bar Kohbinog rata (132–135). Štaviše, opšte je prihvaćeno i to da dobar deo Justinove argumentacije u Dijalogu odražava tradicionalnu ranohrišćansku misao koja je već neko vreme postojala, a čiji je znatan deo verovatno potekao iz jevrejsko-hrišćanskih krugova.

„Skrećem pažnju na jedno određeno mesto na kome Justinov jevrejski sagovornik, Trifon, navodi izjavu iz Isaije 42:8, ‘Slavu svoju neću dati drugome’, da bi opovrgao Justinovo gledište da Isus učestvuje u Božjoj slavi i da s pravom zaslužuje obožavanje (Dial. 65.1). Justin odgovara tvrdnjom da taj odlomak iz Isaije zapravo potvrđuje da je Bog dao svoju slavu ‘jedino svome Hristu’ (ho theos to christo autou mono ten doxan didosin; Dial. 65:3), a u prilog tome navodi okolne izjave (Isaija 42:5-13). Za Justina su neposredno susedne izjave u 42:6-7 od ključnog značaja, gde Bog govori drugoj ličnosti koju je pozvao i dao kao ‘savez narodu [hebr. berith ‘am; grč. diatheken genous], svetlost [phos] narodima’. Justin očigledno čita sledeće reči iz Isaije 42:8, ‘to je moje ime’, kao dalje upućivanje na tu istu ličnost (tj. kao ‘ovaj [jeste] moje ime’), a izjavu ‘Slavu svoju ne dajem drugome [hetero]’ shvata tako da Bog doista s pravom daje svoju slavu ovoj ličnosti ‘svetlosti/imena’, ali nikome drugom_!_ Justinova zaključna izjava upućena njegovim jevrejskim sagovornicima vredna je navođenja: ‘Jeste li shvatili, o prijatelji, da Bog kaže kako će svoju slavu dati ovome [touto], koga je postavio za svetlost narodima, i nikome drugom, a ne, kao što je Trifon rekao, kao da je Bog slavu zadržao za sebe!’ (Dial. 65.7).

„Iako je ovo naše najranije izričito svedočanstvo o takvom čitanju Isaije 42:8, mislim da je sasvim izvesno da hrišćani nisu morali da čekaju sredinu drugog veka da bi im jevrejski protivnici njihovog poštovanja Isusa dobacili ovaj tekst. S obzirom na to da su jovanovski jevrejski hrišćani bili izbačeni iz svojih sinagoga i da su ih jevrejski protivnici smatrali bogohulnicima zbog njihovog poštovanja Isusa, gotovo je nemoguće zamisliti da nisu morali da se suoče sa Isaijom 42:8 (i njenim odjekom u 48:11). Zapravo, predlažem da jovanovska mesta o tome da Bog daje slavu Isusu (npr. Jovan 17:5, 24) namerno aludiraju na onu vrstu ranohrišćanskog čitanja Isaije 42:8 koju Justin izričito posvedočuje u Dijalogu. To jest, Jevanđelje po Jovanu iznosi neposrednu tvrdnju da je Bog dao slavu Isusu, zato što je on ‘svetlost’ obećana u Isaiji 42:6 (Jovan 1:4-9; 12:35-36) i ‘ime’ na koje se ukazuje u Isaiji 42:8.” (Hurtado, Lord Jesus Christ – Devotion to Jesus in Earliest Christianity [William B. Eerdmans Publishing Company Grand Rapids, MI/Cambridge, U.K. 2003], šesto poglavlje: Crisis and Christology in Johannine Christianity, Jesus in the Gospel of John – Jesus as/and the Name of God, str. 386-388; podvlačenje naše)

Ispostavlja se, dakle, da je naša egzegeza zapravo veoma drevna, posvedočena Jovanovim jevanđeljem i izjavama ranohrišćanskih spisa!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Svedočimo da si ti doista večna slava Boga Oca, božanska Svetlost koja donosi spasenje celom čovečanstvu! Volimo te, o vaskrsli slavni Gospode i besmrtni Spasitelju!

Povezani članci

http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_exaltation.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_deity_isaiah.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_mighty_god.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/name_glory_angel.htm