Gospod Isus Hristos – Bogočovek koji spasava savršeno i do kraja!

Opet je počeo! Jedan od pisaca Samija Zatarija (Saami Zaatari) je napisao još jedan napad na božanstvo Gospoda Isusa Hrista. Budući da očekujemo da će se ovaj članak pojaviti na Zatarijevom sajtu, odlučili smo da na njega odgovorimo odmah.

Davagandista iznosi sledeći prigovor hrišćanima koji koriste Isusovo hebrejsko ime, Ješua, „kao dokaz da je sam Isus Bog koji spasava“.

To bi bilo isto kao kada bi se reklo da je Jezekija Bog zato što njegovo ime znači „Silni Bog“, ili Ismail, čije ime znači „Bog čuje“. Sasvim sigurno, ta imena ne znače ništa više od odraza samog Boga, a ne onih koji ih nose. Imena služe kao način da se narod podseti na Boga.

Ovo nije ništa drugo do lažna analogija, jer Novi zavet jasno pokazuje da je ime Isus opis samog Hrista:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

Ime Isus opisuje Hristovu funkciju i ulogu Spasitelja, to jest da je on Onaj koji dolazi da lično spase svoj narod od njegovih greha. Međutim, prema Starom zavetu, Jahve je taj koji spasava ili iskupljuje svoj narod od njegovih prestupa:

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali. Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u riječ njegovu. Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom. Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

Štaviše, sam Isus je objasnio da će svoj narod spasiti od njegovih greha tako što će svoj život dati kao otkup za njih:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28; upor. Marko 10:45

„Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:28; upor. Marko 14:24

Ponovo, prema hebrejskoj Bibliji samo Bog može da iskupi čoveka od smrti, jer ljudska bića ne mogu da ponude otkup koji bi nekome omogućio da živi večno:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-15

Dakle, jedini način na koji je Isus mogao svojom smrću da spase svoj narod od njegovog bezakonja jeste zbog toga ko je i šta je on. Uostalom, biće uvek prethodi delanju, što znači da će dela koja neko vrši biti određena njegovom prirodom. Budući da je ovo delo spasenja isključivo božansko delo, delo koje jedino Jahve može da izvrši, to znači da Isus mora biti Jahve Bog (a ipak nije ni Otac ni Sveti Duh)! Kao što blaženi apostol Pavle kaže:

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

Za više o značenju Isusovog imena i drugim srodnim pitanjima preporučujemo sledeće članke:

http://answering-islam.org/Responses/Menj/yeshua.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/redeemer_divine.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_forgiver.htm

Novajlija se poziva na Psalam 146:3 da bi pokazao da ni knezovi ni sin čovečji ne mogu pomoći niti izbaviti, što onda Isusa navodno diskvalifikuje da bude Spasitelj, jer je on i Knez i Sin čovečji. Već smo se pozabavili iskrivljavanjem ovog konkretnog teksta, tako da nema potrebe da se ponavljamo.

Davagandista dalje navodi Psalam 60:11, 108:12 i 118:8 da bi pokazao da čovek ne može da spasi, i to koristi da ponovo dokaže da Isus ne može biti Spasitelj jer je čovek.

Pretpostavka na kojoj počiva čitav ovaj članak jeste da Isus nije ništa više od ljudskog bića i da je kao takav, prema Starom zavetu, diskvalifikovan da bude Spasitelj. Međutim, ta polazna pretpostavka zgodno zanemaruje novozavetno učenje da je Isus više od čoveka, jer je on jedinstveni božanski Sin Božji koji je postao ljudsko biće.

Zapravo, sve ono što Psalam 146 govori o Jahveu, Novi zavet govori o Hristu!

„Hvali, dušo moja, Gospoda. Hvaliću Gospoda za života svojega, pjevaću Bogu svojemu dok me je god. Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječijega, u kojega nema pomoći. Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove. Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu, Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek, Čini sud onima kojima se čini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane, Gospod otvora oči slijepima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike. Gospod čuva došljake, pomaže siroti i udovici, a put bezbožnički prevraća. Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.“ Psalam 146:1-10

Sada uporedite ovo sa onim što uči Novi zavet. Kao i Jahve, Isus je stvorio čitavo stvorenje:

„Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.“… „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ Jovan 1:3, 10

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:15-18

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom“... „Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 10-12

Kao i Jahveu, vernici su pozvani da veruju i da se nadaju Isusu:

„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate.“ Jovan 14:1-4

„Pavle, apostol Isusa Hrista po zapovijesti Boga, Spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nade naše,“ 1. Timoteju 1:1

Kao i Jahve, Isus otvara oči slepima i oslobađa zarobljene:

„I dogodi se potom da on iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda. A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom. I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači! I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani! I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. A strah obuze sve, i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok podiže se među nama, i Bog pohodi narod svoj. I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slijepim darova vid. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje; I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.“ Luka 7:11-23

„Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici; I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi. Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni? Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“ Jovan 8:31-36

Kao i Jahve, Isus vlada zauvek i kao Gospod i kao Bog!

„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:8-9

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

I za razliku od čoveka koji vene i umire, Isus je sam Život i stoga uvek živi da bi davao život i vaskrsavao mrtve:

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:21, 25-29

„Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:32-40

„Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.“ Jovan 6:50-51, 53-58

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.“ Jovan 10:27-28

„Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:25-27

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6

„Još malo i svijet me više neće vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti.“ Jovan 14:19

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18

Kao što smo ranije videli, Isus se naziva Bogom i njegovi sledbenici mu se klanjaju kao Bogu:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-2, 14

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše. A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.“ Jovan 20:28-31

Da li je Novi zavet mogao biti jasniji i izričitiji u tome da je Isus Bog u telu?

U svetlu ovoga, budući da svi ovi starozavetni odlomci koje navodi novajlija govore protiv uzdanja u osobe koje nisu ništa više od pogrešivih, smrtnih ljudskih bića, ono što Novi zavet kaže o Hristu ni na koji način ne protivreči Starom zavetu niti je u sukobu s njim. Zapravo, Novi zavet naprosto beleži ispunjenje Božjeg obećanja datog kroz čitav Stari zavet da će iz Davidove loze doći Vladar i Spasitelj koji će biti potpuno božanska Ličnost.

Na primer, prorok Isaija potvrđuje da Jahve nije samo Silni Bog nego i da je on jedini Bog!

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21

„Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja.“ Isaija 43:10-11

„Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš, Da bi poznali od istoka sunčanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga, Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod činim sve to. Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda; ja Gospod stvorih to. Teško onom ko se svađa s Tvorcem svojim; crijep s drugim crepovima neka se svađa; ali hoće li kao reći lončaru svojemu: Šta radiš? Za tvoj posao nema ruku. Teško onom ko govori ocu: Što rađaš? I ženi: Što se porađaš? Ovako veli Gospod Svetac Izrailjev i Tvorac njegov: Pitajte me što će biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih naređujte mi. Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest. Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svi koliki koji grade likove. A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:5-6, 21-22 – upor. 44:6-8; 46:8-9

A ipak je Isaija prorekao da će se roditi dete koje će zauvek vladati na Davidovom prestolu i koje je Silni Bog!

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo. Umnožio si narod, a nijesi mu uveličao radosti; ali će se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po plećima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. Jer će obuća svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Isaija nije bio jedini koji je govorio o božanstvu Mesije:

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6 – upor. 33:15-16

Ovde se Car iz Davidove loze naziva Jahve, pravda naša!

Novi zavet beleži ispunjenje ovih starozavetnih obećanja:

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ Luka 1:26-33

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod.“ Luka 2:8-15

Proročki spisi takođe najavljuju dolazak Vladara iz Vitlejema koji je po prirodi večan!

„Saberi se sada u čete, četnice, opsjedi nas, neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjeva. A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena. Zato će ih ostaviti dokle ne rodi ona koja će roditi; tada će se ostatak braće njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. I stajaće i pašće ih silom Gospodnjom, veličanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni će nastavati, jer će On tada biti velik do krajeva zemaljskih.“ Mihej 5:1-4

Nije iznenađujuće što je Isus rođen u Vitlejemu!

„A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja.“ Matej 2:1-6

„A tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zove Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, Da se zapiše s Marijom, zaručenom za njega ženom, koja bješe trudna. I kad ondje bijahu, ispuniše se dani da ona rodi. I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.“ Luka 2:4-7

Na kraju, prorok Danilo je govorio o Sinu čovečjem koji vlada zauvek i kome će se svi klanjati!

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Prema Isusovim rečima, on je taj božanski Sin čovečji koga je Danilo video!

„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:60-64

Ovo objašnjava zašto je Jovan video kako se svako stvorenje klanja Isusu:

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

Dakle, prema nadahnutom Svetom pismu Isus je Silni Bog koji zauvek vlada na Davidovom prestolu, Jahve pravda naša koji dolazi da spasi, Večni koji izlazi iz Vitlejema, i božanski Sin čovečji kome će se klanjati svi narodi!

Za više o tome šta Stari zavet govori o božanstvu Mesije preporučujemo sledeće članke:

Ono što ovo čini prilično tužnim jeste to što davagandista ne samo da zanemaruje sve ove podatke koji utvrđuju apsolutno božanstvo Mesije, nego ima i drskosti da tvrdi da je Isus u Jovanu 17:3 učio da nije ništa više od Božjeg glasnika!

Evo šta Jovan 17:3 zapravo kaže u kontekstu:

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:1-5

Prema sopstvenim Isusovim rečima, on je Sin Božji koji daje večni život i koji je takođe delio (i ponovo će deliti) istu božansku slavu svoga Oca pre nego što je svet stvoren! Da li to zvuči kao osoba koja je mislila da nije ništa više od smrtnog glasnika?

Za dalje čitanje predlažemo majstorsko izlaganje ovog odlomka Entonija Rodžersa (Anthony Rogers) (1; 2; 3; 4).

Novajlija zatim citira Dela apostolska 2:22 i pita: „Zar Isus nije bio čovek?“ Koji je to trinitarac ikada poricao da je Isus bio i jeste čovek?

Pravo pitanje nije da li je Isus ljudsko biće, nego da li je to sve što on jeste. Ne prema Petru, jer je ovaj blaženi i nadahnuti apostol nastavio da propoveda da je Hristos uzvišen na Božju desnicu da vlada kao Gospod i da izlije Svetog Duha na svoju Crkvu:

„Ljudi Izrailjci, čujte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, Ovoga, po određenom savjetu i promislu Božijem predanog uzeste i rukama bezakonika prikovaste i ubiste. Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži. Jer David govori za njega: Gospoda neprestano gledah pred sobom, jer mi je s desne strane, da se ne pokolebam. Zato se razveseli srce moje i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadi. Jer nećeš ostaviti dušu moju u adu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Pokazao si mi puteve života, ispunićeš me veselja licem tvojim. Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste. A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha.“ Dela apostolska 2:22-24, 29-38

Prema Starom zavetu, izlivanje Svetog Duha je božanska funkcija, kao što je i sam Petar znao:

„A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci, i svi vi koji boravite u Jerusalimu: ovo neka vam je na znanje, i saslušajte riječi moje. Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći čas dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliću od Duha mojega, i proricaće. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni Dan Gospodnji. I biće da će se spasti svaki koji prizove ime Gospodnje.“ Dela apostolska 2:14-21

Dakle, izlivajući Svetog Duha na svoje učenike, Isus je pružio dodatni dokaz da je Bog!

Petar je takođe objavio da je Hristos Spasitelj koji daje pokajanje i oproštenje greha Izrailju, kao i svakome ko veruje u njegovo ime:

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:31-32

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega. Dok Petar još govoraše ove riječi, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. I zadiviše se vjerni iz obrezanja koji dođoše s Petrom, da se i na neznabošce izlio dar Duha Svetoga. Jer ih slušahu gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada odgovori Petar: Zar može ko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi? I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.“ Dela apostolska 10:36-48

Petar nije samo učio da spasenje dolazi od/u imenu Gospoda Isusa, nego je i isceljivao i činio čuda u Isusovo ime:

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:5-14

„A rukama apostolskim bivahu mnogi znaci i čudesa u narodu; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomonovom. Od ostalih pak niko ne smjede da im se pridruži, ali ih narod hvaljaše; I sve se više umnožavahu oni koji vjerovahu u Gospoda, mnoštvo ljudi i žena, Tako da su na ulice iznosili bolesnike i polagali na posteljama i nosilima, da bi kad prođe Petar bar sjenka njegova osjenila koga od njih. A sticaše se i mnoštvo naroda iz okolnih gradova u Jerusalim donoseći bolesne i od nečistih duhova mučene, i svi se iscjeljivahu. Ali se podiže prvosveštenik i svi koji bijahu s njim, sekta sadukejska, i ispuniše se zavisti, I digoše ruke svoje na apostole, i baciše ih u opšti zatvor. A anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče: Idite i stanite u hramu pa govorite narodu sve riječi ovoga života. A oni, čuvši to, uđoše ujutru u hram, i učahu. Pošto pak dođe prvosveštenik i koji bijahu s njim, sazvaše Sinedrion i sve starješine sinova Izrailjevih, i poslaše u tamnicu da ove dovedu. A kad sluge otidoše i ne nađoše ih u tamnici, onda se vratiše i javiše, Govoreći: Tamnicu nađosmo čvrsto zaključanu i čuvare gdje stoje pred vratima, ali kad otvorismo, unutra ni jednoga ne nađosmo. A kad čuše ove riječi sveštenik i vojvoda hrama i prvosveštenici, bijahu u nedoumici šta se to dogodilo s njima. A neko dođe i javi im govoreći: Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u hramu i uče narod. Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu; jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem. A kad ih dovedoše, postaviše ih pred Sinedrion, i zapita ih prvosveštenik govoreći: Nismo li vam strogo zabranili da ne učite o Imenu ovom? A vi ste, eto, napunili Jerusalim vašim učenjem, i hoćete da bacite na nas krv ovoga Čovjeka. A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Bogu se treba pokoravati više nego ljudima. Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.“ Dela apostolska 5:12-30

„I dogodi se da Petar obilazeći sve, siđe i svetima koji življahu u Lidi. I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu. A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, što prevedeno znači Srna, i ona bješe puna dobrih djela i milostinja koje činjaše. I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i položiše u gornju sobu. I budući da je Lida blizu Jope, učenici čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka moleći ga da bez oklijevanja dođe do njih. A Petar ustavši otide s njima; i kad dođe, uvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući košulje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima. A Petar izgnavši sve napolje, kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se tijelu reče: Tavito, ustani! A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra pridignu se i sjede. On pak davši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu. I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše u Gospoda.“ Dela apostolska 9:32-42

U svetlu prethodnog, ne bi trebalo da iznenađuje što Petar propoveda da je Isus sam Začetnik života:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:13-15

Tvrdnja da je Isus Začetnik života ima praktično isto značenje kao Jovan 1:4, gde stoji da „U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“, to jest, život prebiva u Hristu jer je on Onaj koji daje život. Titula „Začetnik života“ takođe se odnosi na činjenicu da je Hristos pribavio večno spasenje svojom smrću na krstu i vaskrsenjem, kao što objašnjava pisac Poslanice Jevrejima:

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda.“ Jevrejima 2:9-11, 14-17

„On u dane zemaljskoga života svojega sa silnim vapajem i suzama prinese molitve i prozbe Onome koji je mogao da ga spase od smrti, i bi uslišen zbog pobožnosti svoje. Iako bijaše Sin, preko stradanja nauči se poslušnosti, I pokazavši se savršen, postade svima koji su mu poslušni uzrok spasenja vječnoga, Narečen od Boga Prvosveštenik po činu Melhisedekovu.“ Jevrejima 5:7-10

Za temeljniju raspravu o Petrovom gledištu na Gospoda Isusa preporučujemo sledeći članak: http://answering-islam.org/authors/shamoun/petrine_christology.html

Iz našeg ispitivanja jasno je da je davagandista odabrao da napada slamnatog protivnika i da nema nimalo stida u tome što namerno iskrivljuje ono što Sveta Biblija uči o slavnom Gospodu Isusu Hristu, Božjem voljenom i jedinstvenom Sinu.

S tim rečeno, sada je vreme da se novajliji ponovo okrenu karte.