Jahve kao Poslani od Jahvea

Ispitivanje trojstvenih implikacija Isaije 48:16, 2. deo

Nastavljamo našu raspravu o Isaiji 48:16. U ovom drugom delu razmotrićemo još jedno valjano tumačenje ovog stiha, tumačenje koje i dalje potvrđuje trojstveni stav.

Sluga Jahvea je progovorio

Neki komentatori smatraju da u drugom delu Isaije 48:16 zapravo govori Sluga Jahvea:

b. Pristupite mi, čujte ovo . . . a sada me posla Gospod BOG i Duh njegov: Ovde govori Sluga GOSPODNJI, sam Mesija. Jedino je On bio od početka. Mesija preklinje svoj narod!

i. „Na kraju (st. 16) u proroštvo tajanstveno ulazi još jedan govornik. Ovaj stih ima niz obeležja koja su zbunjivala komentatore, a naročito ih je zbunjivao njegov završni dvostih. Young, Kidner i drugi konzervativni komentatori tvrdili su da je novi govornik koji se ovde uvodi (ili u čitavom stihu) zapravo Božji Sluga, Sluga iz pesama . . . Možda se on ovde uvodi zato što je Kirovo delo zapravo samo navestitelj mnogo većeg izbavljenja koje će on doneti Božjem narodu.“ (Grogan) (Komentari Biblije Dejvida Guzika; podvučeni naglasak je naš)

16. Još jednom je reč Božja početni i pokretački činilac, sada viđen u slanju neimenovanog govornika. Rečeno nam je, međutim, da ga šalje Gospod BOG (‘adonay yahweh) i da je (obdaren) njegovim Duhom. Jedina Duhom obdarena osoba u ovim poglavljima jeste Sluga (42:1), a u neposrednom kontekstu se božansko označenje ‘Gospod Jahve’ javlja u trećoj Pesmi o Sluzi kao ono koje obdaruje (50:4), upućuje (50:5) i pomaže (50:7). Osim toga, kada se Sluga ponovo pojavljuje u poglavljima 56–66 kao Pobednik, 61:1 počinje rečima Duh Gospoda BOGA je na meni. Teško da onda možemo dovoditi u pitanje to da je ovaj stih upadica Sluge Gospodnjeg kao Vršioca ‘novih stvari’ objavljenih u odgovarajućim stihovima 3–6b. Ravnoteža ovih odlomaka je upečatljiv primer načina na koji struktura pomaže tumačenju: pređašnje stvari (3-6b), nove stvari (6c-7); Kir (14-15), Sluga (16). Iako nas ta upadica, naravno, iznenađuje, nikako nije neprimereno da Sluga ovako istupi iz senke. Prvo, ona odgovara onome što joj neposredno prethodi. Gospod je suvereni vladar stvorenja (13); njegova vlast nad tokom istorije izrazito se vidi u Kiru (14-15); ali Sluga, kako ga Isaija otkriva, jeste vrhunac ka kome vodi čitava istorija. Drugo, ona je primerena onome što sledi: sa 48:20-21 značaj Kira se okončava. Ali, za problem koji postavlja 22. stih, Sluga je određeni odgovor. Dok jedan glumac napušta pozornicu, drugi tiho otkriva svoje prisustvo. (Isaiah: An Introduction and Commentary (Tyndale Old Testament Commentary), J. A. Motyer (Inter-Varsity Press, Downers Grove, Il., 17. april 2009), str. 304-305; podvučeni naglasak je naš)

Ovo je takođe verodostojno tumačenje, budući da prorok Isaija već u sledećem poglavlju predstavlja Slugu kako govori o svojoj misiji:

„Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. I reče mi: Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, Svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: Carevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se pokloniti radi Gospoda koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva koji te je izabrao. Ovako veli Gospod: U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; Da kažeš sužnjima: Izidite; onima koji su u mraku: Pokažite se. Oni će pokraj putova pasti, i paša će im biti po svijem visokim mjestima. Neće biti gladni ni žedni, neće ih biti vrućina ni sunce; jer kome ih je žao, on će ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiće ih.“ Isaija 49:1-10

I kao i Govornik iz Isaije 48:16, Jahve šalje svoga Duha na svoga Slugu, očigledno s izričitim ciljem da ga osposobi da uspešno izvrši svoju božansku misiju:

„Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu. Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.“ Isaija 42:1-7

Međutim, to ne znači da ovaj odlomak ne podupire učenje o Trojstvu, jer Sluga Jahvea nije puki ljudski posrednik kojim se Bog služi. Prema Isaijinom svedočanstvu, taj Sluga jeste Ruka Jahvea, koji će biti visoko podignut i uzvišen nakon što prinese svoj život kao žrtvu za grehe Isaijinog naroda:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

Ovo je jezik ustoličenja, jer Isaija upotrebljava upravo taj isti jezik da opiše Jahvea i njegov nebeski presto:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke, i na sve hrastove Vasanske, I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:11-12, 17

„Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.“ Isaija 33:5

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

To znači da će Sluga sedeti na Jahveovom sopstvenom prestolu! I:

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12

Prema gornjem odlomku, Sluga je Ruka Jahvea, poslata da iskupi Jahveove izabranike od njihovih grehova umirući umesto njih. Izraz „Ruka Jahvea“ upotrebljava se u odnosu na samog Jahvea koji dolazi u sili da ostvari svoju nameru spasavanja i/ili suđenja:

„Blizu je pravda moja, izaći će spasenje moje, i mišice će moje suditi narodima; mene će ostrva čekati i u moju će se mišicu uzdati. Podignite k nebu oči svoje i pogledajte dolje na zemlju; jer će nebesa iščeznuti kao dim i zemlja će kao haljina ovetšati, i koji na njoj žive pomrijeće također; a spasenje će moje ostati dovijeka, a pravde moje neće nestati. Poslušajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od huljenja njihova ne plašite se. Jer će ih moljac izjesti kao haljinu, i kao vunu izješće ih crv; a pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno. Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja? Nijesi li ti „isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni?“ Isaija 51:5, 9-10

„Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.“ Isaija 52:10

„Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.“ Isaija 63:1-6 – upor. 30:30; 33:2; 59:15b-21; 62:8

Stoga, opisujući Slugu kao samu Jahveovu Ruku, prorok ga poistovećuje sa potpuno božanskim Bićem, a ne sa nekim stvorenjem kroz koje Jahve dela.

Štaviše, upoređujući Slugu sa korenom koji izbija iz suve zemlje, nadahnuti prorok ga očigledno povezuje sa Korenom Jeseja, oca cara Davida, sa Izdankom na kome će počivati Duh Jahvea:

„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariće zemlju prutom usta svojih, i dahom usana svojih ubiće bezbožnika. I pravda će mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima. I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih. I krava i medvjedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo. I dijete koje sisa igraće se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlačiće ruku svoju u rupu zmije vasilinske. Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno.“ Isaija 11:1-4, 10

Taj Koren Jesejev jeste dete za koje Isaija kaže da će se roditi da doveka vlada na Davidovom prestolu kao Silni Bog i Otac večnosti!

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo. Umnožio si narod, a nijesi mu uveličao radosti; ali će se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po plećima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. Jer će obuća svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Setimo se da se u Isaiji 42 i 49 za Slugu kaže da je svetlost neznabošcima, onaj koji će osloboditi one koji su u tami. To potkrepljuje činjenicu da su Sluga i božansko dete iz Isaije 9, koje vlada doveka, jedna te ista Osoba, budući da se ovo drugo poistovećuje sa velikom svetlošću koja obasjava one koji žive u tami.

Iz prethodnih podataka je očigledno da je Sluga Jahveov potpuno božanska Osoba koja učestvuje u slavi i vlasti samoga Jahvea!

Prema tome, čak i ako bismo prihvatili da u Isaiji 48:16 govori Sluga, to bi na kraju ipak podupiralo trojstveno objašnjenje ovog odlomka, budući da su Jahve, njegov Sluga i Sveti Duh sve potpuno božanske Osobe.

**
Isus – Isaijin Sluga koji strada**

Prema Hrišćanskim grčkim spisima, Isus je Sluga Jahvea o kome se govori kroz čitavu nadahnutu knjigu Isaije:

„I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede. I u ime njegovo uzdaće se narodi.“ Matej 12:15-21

Kao takav, Hristos je Svetlost za otkrivenje neznabošcima pomenuta u Isaiji 49, Onaj koji donosi Božje spasenje do krajeva zemlje:

„I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.“ Luka 2:25-32

Koji dolazi da sklopi savez sa narodom:

„I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi; I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge. Zaista vam kažem: Više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u Carstvu Božijemu.“ Marko 14:22-25

Čija se usta upoređuju sa oštrim mačem:

„Pokaj se, dakle; ako li ne, doći ću ti uskoro, i vojevaću s njima mačem usta svojih.“ Otkrivenje 2:16

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara. I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom silnim, govoreći svima pticama koje lete posred neba: Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju. Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i onih koji sjede na njima, i mesa od svih slobodnih i robova, i od malih i velikih. I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojske njihove sakupljene da zarate sa Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji je činio čudesa pred njom, kojima prevari one što primiše žig zvijeri, i koji se klanjaju liku njezinom; oboje živi biše bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom. A ostali biše pobijeni mačem koji iziđe iz usta Onoga što sjedi na konju; i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.“ Otkrivenje 19:11-16, 21 – upor. 1:16; 2:12

I Pastir koji vodi svoje stado ka izvorima žive vode:

„Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:17

Novi zavet dalje poistovećuje Hrista sa božanskim Detetom iz Isaije 9, velikom Svetlošću koja dolazi da doveka vlada na Davidovom prestolu:

„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:30-35

„A kada ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. I ostavivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu primorskome, u krajevima Zavulonovim i Neftalimovim, Da se ispuni što je rekao prorok Isaija govoreći: 3emlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka; Narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjede u oblasti i sjeni smrti, svjetlost zasija. Od tada poče Isus propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko.“ Matej 4:12-17

Ovo nas sada dovodi do poslednjeg odeljka.

**
Novozavetno otkrivanje trojedinog Boga Isaijinog**

Novi zavet objavljuje da je Bog poslao svoga Sina, Gospoda Isusa, u punoj sili Svetoga Duha da izvrši svoju božansku misiju:

„A dogodi se kada se bješe krstio sav narod, i kada se Isus krstio, dok se on moljaše Bogu, otvori se nebo, I siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji.“ Luka 3:21-22

„I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.“ Jovan 1:32-33

„Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa u te dane; i kad se oni navršiše, onda ogladnje. I reče mu đavo: Ako si Sin Božiji, reci ovome kamenu da postane hljeb. I odgovori mu Isus govoreći: Pisano je: Ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj. I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu carstva ovoga svijeta za tren oka. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja. I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi. I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: Ako si Sin Božiji, skoči odavde dolje. Jer je pisano da će anđelima svojim zapovjediti za tebe da te sačuvaju, I uzeće te na ruke da se ne spotakneš o kamen nogom svojom. I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svojega. I kada završi đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini.“ Luka 4:1, 14

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim.“ Dela apostolska 10:36-38

Štaviše, neka se čitaoci prisete da smo u prvom delu naše rasprave videli da je Jahve Prvi i Poslednji, i Ja Jesam koji svoju slavu ne deli ni sa kim drugim:

„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome. Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:11-12

Ono što ovo čini prilično zadivljujućim jeste to što je, prema Novom zavetu, Isus prebivao (i sada prebiva) u istoj slavi svoga Oca pre nego što je svet stvoren!

„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:5

Isus je takođe veliki JA JESAM koji je sišao s neba:

„I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim. Tada mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: Početak, što vam i kažem. Mnogo imam o vama govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja govorim u svijetu ono što čuh od njega. I ne razumješe da im govori za Oca. A Isus im reče: Kad podignete Sina Čovječijega, onda ćete doznati da Ja jesam, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj, onako govorim.“ Jovan 8:23-24, 28

Kao preegzistentni JA JESAM, Isus je postojao i pre nego što se Avraam rodio:

„Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:56-59

I baš kao i Jahve kod Isaije, Hristos je JA JESAM koji objavljuje budućnost pre nego što se ona dogodi:

„Od sada vam govorim prije nego se zbude, da, kada se zbude, vjerujete da Ja jesam.“ Jovan 13:19

Štaviše, budući svemoćni i suvereni JA JESAM, Hristos je u stanju da samim rečima svojih usta učini da njegovi neprijatelji ustuknu i padnu na zemlju!

„A Isus znajući sve šta ima da mu se dogodi, iziđe i reče im: Koga tražite? Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. Isus im reče: Ja sam. A s njima stajaše i Juda, izdajnik njegov. A kada im reče: Ja sam, odstupiše nazad i popadaše na zemlju.“ Jovan 18:4-6

Hristos ide čak dotle da sebe poistoveti sa Prvim i Poslednjim koji je umro i ponovo oživeo!

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18

„I anđelu Crkve u Smirni napiši: Tako govori Prvi i Posljednji, koji bješe mrtav i oživi:“ Otkrivenje 2:8

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 20

Prethodni biblijski podaci pokazuju nam da je Gospod Isus Hristos Jahve (Sin) koga Jahve (Otac) šalje sa Duhom da ostvari Božju nameru i plan!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo da si ti večni Jahve koga je poslao Jahve, tvoj Otac, u sili Duha da nas spase i iskupi od gneva koji dolazi. Volimo te i obožavamo te, o vaskrsli Gospode večne slave! Amin.

**
Srodni članci**