Jahve kao Poslani od Jahvea

Ispitivanje trinitarnih implikacija Isaije 48:16, 1. deo

Kroz celo Sveto pismo Bog objavljuje svoju apsolutnu suverenost i jedinstveno božanstvo. Nadahnuti proročki spisi naglašavaju da Jahve nije nalik ni na šta u tvorevini, a naročito ne na lažne bogove koje obožavaju narodi:

„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:8-10

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.“ Psalam 89:5-8

„Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji;“ Psalam 113:5-6

„S kim ćete, dakle, izjednačiti Boga? I kakvu ćete mu priliku naći? Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije. A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče. Ne znate li? Ne čujete li? Ne kazuje li vam se od iskona? Ne razumijete li od temelja zemaljskih? On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština. Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih. S kim ćete me, dakle, izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti. Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno?“ Isaija 40:18, 25-26

„I ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, ili mi uređuje otkako naselih stari narod? Neka im javi što će biti i što će doći.“ Isaija 44:7

„Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima? Jer tebi to pripada; jer među svijem mudracima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takvoga kakav si ti.“ Jeremija 10:6-7

Jedna oblast u kojoj se Jahveova jedinstvenost pokazuje sasvim jasno jeste njegovo Biće, odnosno način postojanja. Proročki spisi svedoče da je Jahve po svojoj prirodi višeličan, tj. da je istiniti Bog večno Biće koje postoji kao više od jedne božanske Ličnosti, što nije slučaj ni sa jednim drugim bićem u celoj tvorevini.

Na primer, u jednom određenom tekstu prorok Isaija ne samo da Jahvea naziva Onim koji je stvorio kosmos, nego govori i o tome da Jahvea šalju Jahve i njegov Duh!

„I slave svoje neću dati drugome. Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa među; kad ih zovnem, svi dođu. Skupite se svi i čujte: Ko je od njih objavio ovo? Gospod ga miluje, on će izvršiti volju njegovu na Vavilonu, i mišica će njegova biti nasuprot Haldejcima. Ja, ja rekoh, i pozvah ga, dovešću ga, i biće srećan na svom putu. Pristupite k meni, čujte ovo: Od početka nijesam govorio tajno; otkako to bi, bijah ondje; a sada Gospod Gospod posla me i duh njegov. Ovako veli Gospod, izbavitelj tvoj, Svetac Izrailjev: Ja sam Gospod Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš.“ Isaija 48:11b-17

Podrazumeva se da su mnogi hrišćani tokom vekova ovaj odlomak razumevali kao starozavetno svedočanstvo o Trojstvu, što se vidi iz sledećih komentara.

a sada me je poslao Gospod Bog i njegov Duh; u punini vremena, u obličju grešnog tela, da propoveda jevanđelje, ispuni zakon i da iskupi i spase Gospodnji narod. Ovde imamo slavno svedočanstvo o trojstvu Ličnosti u Božanstvu; Hristos, Sin Božji, poslat je u ljudskoj prirodi, a kao Posrednika šalju ga Jehova Otac i Duh; to je, dakle, dokaz poslanja, punomoćja i vlasti Hrista, koji nije došao sam od sebe, nego je poslat od Boga (Jovan 8:42). Može se prevesti i ovako: „a sada me je Gospod Bog poslao, i svoga Duha“; obojica su poslati od Boga, i to ovim redom: najpre Hristos, da bude Iskupitelj i Spasitelj, a zatim Duh, da bude Onaj koji uverava i Utešitelj; vidi (Jovan 14:26) (15:26) (16:7,8) (The New John Gill Exposition of the Holy Bible; podvlačenje naše)

I:

posla me — Prorok ovde govori i traži pažnju za svoju objavu o Kiru, na osnovu toga što ga šalju Bog i njegov Duh. Ali on ne govori toliko u svoje ime koliko u ime Mesije, na koga se jedino u najpunijem smislu ove reči i odnose (Isaija 61:1; Jovan 10:36). Očigledno je da je Isaija 49:1, koji predstavlja nastavak četrdeset osmog poglavlja počev od Isaije 48:16, gde počinje promena govornika u odnosu na Boga (Isaija 48:1, 12-15), govor Mesije. Luka 4:1, 14, 18 pokazuje da je Duh zajedno sa Ocem učestvovao u slanju Sina: stoga je „njegov Duh“ nominativ uz „posla“, a ne akuzativ koji za njim sledi. (Jamieson, Fausset, Brown Commentary Critical and Explanatory on the Whole Bible; podvlačenje naše)

Bilo je i nekoliko čuvenih crkvenih otaca koji su verovali da je ovaj tekst izričito svedočanstvo o blaženom i slavnom Trojstvu.

(3) Origen Aleksandrijski

Da su Spasitelja i Svetoga Duha poslali Otac, jasno se vidi kod Isaije kada se, govoreći u ličnosti Spasitelja, kaže: A sada me posla Gospod Bog i Duh njegov (48:16). Mora se, međutim, priznati da je ovo mesto dvosmisleno. Ili je Bog poslao, a Sveti Duh poslao Spasitelja, ili je, kako mi razumemo, Otac poslao i Spasitelja i Svetoga Duha.

(4) Origen Aleksandrijski

Isaija objavljuje: A sada me posla Gospod Bog i Duh njegov (48:16). Ovo mesto je dvosmisleno. Da li to znači da su Otac i Sveti Duh poslali Isusa, ili da je Otac poslao Hrista i Svetoga Duha? Po mom mišljenju, drugo tumačenje je ispravno. Najpre je bio poslat Spasitelj, a zatim je poslat Sveti Duh, i tako se moglo ispuniti proročko slovo; a da bi ispunjenje proroštva bilo obznanjeno i potonjim naraštajima, Isusovi učenici zapisali su ono što se dogodilo.

(5) Avgustin

Ako su i Sin i Sveti Duh poslati onamo gde već jesu, postavlja se pitanje šta zapravo može značiti to slanje Sina ili Svetoga Duha – jedino se za Oca nigde ne kaže da je poslat. O Sinu apostol piše: A kada dođe punina vremena, posla Bog Sina svojega, rođena od žene, rođena pod zakonom, da iskupi one koji su pod zakonom (Galatima 4:4). Posla Sina svojega, rođena od žene – pod ženom , naravno, kao što svaki katolik verovatno zna, nije hteo da nagovesti gubitak devičanstva, nego samo razliku pola prema jevrejskom načinu izražavanja. Dakle, govoreći da je Bog poslao Sina svojega, rođena od žene, on dovoljno jasno pokazuje da je Sin poslat upravo time što je rođen od žene. Tako, ukoliko je rođen od Boga, on je već bio u ovome svetu; a time što je rođen od Marije, poslat je i došao u svet.

Štaviše, on nije mogao biti poslat od Oca bez Svetoga Duha. Po samom načelu, kada ga je Otac poslao, to jest učinio rođenim od žene, ne može se pretpostaviti da je to učinio bez svoga Duha. U svakom slučaju, tu je i jasno svedočanstvo odgovora datog Devi Mariji kada je upitala anđela: Kako će to biti? Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega oseniće te (Luka 1:34-35), a Matej kaže: Nađe se da je trudna od Duha Svetoga (Matej 1:18). Postoji čak i Isaijino proroštvo u kojem treba razumeti da sam Hristos govori o svome budućem dolasku: A sada me posla Gospod Bog, i Duh njegov (48:16). (The Church’s Bible – Isaiah: Interpreted by Early Christian and Medieval Commentators, preveo i priredio Robert Louis Wilken sa Angelom Russel Christman i Michaelom J. Hollerichom [William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, Michigan/Cambridge UK, 2007], str. 360-361)

I:

GOSPOD ME POSLA I DUH NJEGOV JERONIM: Kada je sve bilo načinjeno od Oca, on [Sin] beše tamo s njim, i u njemu se Sin radovao kada je rekao: Ja sam onaj koji je uvek bio sa Ocem i u Ocu i nikada nije bio bez Oca, a koji sada govori i, zbog slabosti tela koje sam uzeo, kažem: „Gospod me posla i Duh njegov.“ U ovom kratkom stihu pokazana nam je tajna Trojstva. KOMENTAR NA ISAIJU 13:16. (Isaiah 40-66: Old Testament (Ancient Christian Commentary on Scripture), priredio Mark W. Elliot, glavni urednik Thomas C. Oden, IVP Academic (30. septembar 2007), Volume XI, str. 104)

Jahve šalje Jahvea da spasava i sudi

Isaija nije jedini prorok koji je verovao da Jahve može poslati Jahvea, budući da istu ovu pojavu nalazimo i u jednom posleizgnaničkom proročkom spisu:

„Ej, Sione, koji sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi se. Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Za slavom posla me k narodima koji vas oplijeniše; jer ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova. Jer, evo, ja ću mahnuti rukom svojom na njih, i biće plijen slugama svojim, i poznaćete da me je poslao Gospod nad vojskama. Pjevaj i veseli se, kćeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaću usred tebe, govori Gospod. I mnogi će se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biće mi narod, i ja ću nastavati usred tebe, i poznaćeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama.“ Zaharija 2:7-11

Ovde Jahve šalje Jahvea da prebiva sa svojim narodom i da sudi narodima koji su ga opljačkali!

Isaijin višeličan Stvoritelj i Tvorac

U samoj nadahnutoj knjizi proroka Isaije ima obilje dokaza za to da se Isaija 48:16 posmatra kao otkrivenje Trojstva u starozavetnom razdoblju.

U neposrednom kontekstu 48. poglavlja Isaije Jahve tvrdi da je On Onaj koji je postavio temelje zemlji i razapeo nebesa, što je samo drugi način da se kaže da je Jahve stvorio, oblikovao i načinio nebo i zemlju i da ih održava. To je nešto što Isaija često ističe:

„Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj:“ Isaija 42:5

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

„Ovako veli Gospod Svetac Izrailjev i Tvorac njegov: Pitajte me što će biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih naređujte mi. Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest.“ Isaija 45:11-12

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo.“ Isaija 45:18-19

Međutim, u jednom određenom tekstu Isaija Jahvea naziva Izrailjevim Tvorcima:

„Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je Svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se.“ Isaija 54:5

Ovde Isaija koristi množinu reči ba’al (venčati se, vladati nad, imati u posedu, posedovati itd.) i asah (činiti, oblikovati, proizvoditi, raditi itd.), ukazujući na to da je Izrailjev Bog višelično Biće.

Zanimljivo je da najstariji sačuvani primerak Isaije, pronađen među svicima sa Mrtvog mora, sadrži varijantno čitanje koje dodatno potvrđuje da je Jahve višeličan:

„Ovako govori Bog (ha El) I BOG (Elohim) koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je razastro zemlju i njen rod, koji daje dah (neshamah) narodu na njoj i duh (ruha) onima koji hode po njoj.“ Isaija 42:5 (The Dead Sea Scrolls Bible – The Oldest Known Bible Translated For The First Time Into English, preveli i komentarima propratili Martin Abegg Jr., Peter Flint i Eugene Ulrich [HarperOne; 1. izdanje, 17. novembar 1999], str. 337; podebljanje i velika slova naši)

Ova verzija teksta jasno razlikuje Boga (ha El) od Boga (Elohim) koji je načinio nebesa, čime se podrazumeva da su zapravo dve različite božanske Ličnosti govorile Isaiji i kroz njega!(1)

Isaija nije bio jedini nadahnuti pisac koji govori o Tvorcu i Stvoritelju u množini:

„Ali opominji se Tvorca svojega u mladosti svojoj prije nego dođu dani zli i prispiju godine za koje ćeš reći: Nijesu mi mile;“ Propovednik 12:1, Young’s Literal Translation (YLT)

U ovom tekstu pisac koristi množinu reči bara (stvoriti, oblikovati, uobličiti, uformiti itd.). I:

„A nijedan ne govori: Gdje je Bog, Stvoritelj moj, koji daje pjesmu noću;“ Jov 35:10

Reč ‘osaay jeste množinski particip glagola asa’, čime se pokazuje da je nadahnuti pisac Knjige o Jovu bio svestan toga da je Bog višeličan. Štaviše, isti taj spis govori o Duhu Božjem kao Onome koji je stvorio čoveka i uobličio nebesa:

„Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.“ Jov 26:13

„Duh Božji stvorio me je, i dah Svemogućega dao mi je život.“ Jov 33:4

U ovom poslednjem odlomku pisac izjednačava Božjeg Duha sa njegovim Dahom, što je važna veza, kao što ćemo videti.

I Psalmi pripisuju delo stvaranja i obnove Duhu Božjem:

„Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.“ Psalam 104:29-30

Ovi odlomci očigledno odjekuju onim što izveštaj o stvaranju u Postanju kaže o tome da Jahve stvara svojim Duhom, i razmišljaju o tome:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi. Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi. Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro. Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njihovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan treći. Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan četvrti. Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. I bi veče i bi jutro, dan peti. Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro. Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ Postanje 1:1-2, 26-27

„A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.“ Postanje 2:7

Tumačeći ove tekstove jedne u svetlu drugih, očigledno je da je Jahve govorio Duhu koji je bio prisutan pri stvaranju, pozivajući ga da mu pomogne da načini čoveka po njihovom obličju i podobiju. To nam pomaže da razumemo šta je nadahnuti pisac Postanja mislio kada je rekao da je Jahve udahnuo dah života u prvog čoveka, tj. to je jednostavno metaforičan način da se opiše kako Jahve šalje svoga Duha da oživi telo prvog čoveka i da mu da razuman duh, odnosno dušu. Uostalom, Jahve nije fizičko biće i stoga fizički ne diše.

To nam dalje pomaže da bolje uočimo vezu koju Jov 33:4 uspostavlja između Jahveovog Duha i njegovog Daha, npr. Duh jeste Dah Božji, pa su to prosto dva načina govora o istoj božanskoj stvarnosti kroz koju Bog daje život svojim stvorenjima.

O božanskoj Ličnosti Svetoga Duha imaćemo uskoro još mnogo toga da kažemo.

Trojični Stvoritelj?

Još jedna zanimljiva činjenica koju treba uzeti u obzir jeste ta da je, prema Postanju, Jahve koristio i svoju izgovorenu Reč da dovede stvari u postojanje.

„I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost.“ Postanje 1:3

To, možda, objašnjava zašto u kanonskim Svetim pismima nalazimo mesta koja govore o tome da Bog stvara svojom Rečju, kao i svojim Duhom:

„Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova. Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme. Nek se boji Gospoda sva zemlja, i neka strepi pred njim sve što živi po vaseljeni. Jer on reče, i postade; on zapovjedi, i pokaza se.“ Psalam 33:6, 9

Istu ovu misao nalazimo iznova i iznova i u nekanonskim jevrejskim spisima:

„Tebi neka služi sva tvorevina tvoja, jer ti reče, i postadoše; posla Duha svoga, i sazda; i nema toga ko će se suprotstaviti glasu tvome.“ Judita 16:14

„I rekoh: Gospode, ti si govorio od početka stvaranja, još prvoga dana, i rekao si ovako: Neka budu nebo i zemlja; i tvoja Reč beše savršeno delo. I tada beše Duh, a tama i tišina behu na sve strane; zvuk ljudskog glasa još ne beše oblikovan.“ 4. Jezdrina 6:38-39

„O ti koji si načinio zemlju, čuj me, ti koji si utvrdio nebeski svod Rečju, i učvrstio visinu neba Duhom, ti koji si od početka sveta pozvao ono što još nije postojalo, i ono ti se pokorava.“ 2. Varuhova 21:4

A prema jednom jevrejskom izvoru, upravo je Reč Jahveova stvorila i oblikovala nebo i zemlju, i takođe stvorila čoveka po svome obličju!

„U početku, mudrošću, Memra (aramejski za ‘Reč’) Gospodnja stvori i oblikova nebo i zemlju... i Duh milosrđa od Gospoda lebdeše nad površinom vode… I Memra Gospodnja stvori čoveka po svome (sopstvenom) obličju.“ Postanje 1:1-2, 27, Targum Neofiti

Ovi prethodni primeri pokazuju da su određeni starozavetni pisci, kao i nekanonski jevrejski izvori, verovali i razumeli da je tvorevina dovedena u postojanje delovanjem tri različite stvarnosti, tj. da su Bog, njegova Reč i njegov Sveti Duh bili odgovorni za stvaranje svega. Drugim rečima, ti jevrejski pisci verovali su da je Trojstvo to koje je tvorevinu dovelo u postojanje!

Neki od tih izvora idu čak dotle da Božju Reč opisuju kao živu, svesnu, ličnu stvarnost, npr. Filon, targumi, Premudrosti Solomonove itd.

Tu na scenu stupa Novi zavet, jer se novozavetni spisi ne samo slažu s tim da je Reč Božja stvorila sve, nego nadahnuta grčka hrišćanska pisma idu i korak dalje i tvrde da je upravo ta Reč postala ljudsko biće od krvi i mesa, čije je ime Isus Hristos!

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10, 14

„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3

Neko bi mogao da prigovori i kaže da jevrejska Pisma svedoče da je Jahve pri stvaranju svemira koristio i svoju mudrost (koja se izjednačava i s njegovim znanjem i razumom) i svoju silu:

„Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.“ Psalam 104:24

„Gospod je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. Njegovom mudrošću razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom.“ Priče Solomonove 3:19-20

„On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vaseljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa;“ Jeremija 10:12

Ne bi li to dokazivalo da je Bog pre nekakvo petojedinstvo (kvintinitet)?

Nikako, jer Novi zavet ne uči samo to da je Gospod Isus večna Reč, nego takođe kaže da je on Božja Mudrost i Sila:

„Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“ 1. Korinćanima 1:24

Budući da se Isus poistovećuje i sa Silom i sa Mudrošću Božjom, to znači da se Reč, Mudrost i Sila kojima je Bog načinio i uobličio sve stvoreno odnose na jednu te istu božansku Ličnost, naime na Sina Božjeg!

Isaijin tro-lični Bog na delu

Vraćajući se knjizi proroka Isaije, postoji jedan odlomak u kojem prorok delo spasenja pripisuje trima različitim stvarnostima:

„Pominjaću dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je učinio Gospod, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. Jer reče: Doista su moj narod, sinovi koji neće iznevjeriti. I bi im Spasitelj. U svakoj tugi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme. Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: Gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima da steče sebi vječno ime? Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime. Pogledaj s neba i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja, mnoštvo milosrđa tvojega i milosti tvoje? Eda li će se meni ustegnuti? Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka Izbavitelj naš.“ Isaija 63:7-16

Ovde nalazimo pomen toga da Jahve spasava svoj narod Anđelom svoga Prisustva, odnosno svoga Lica, što je očigledna aluzija na Anđela za koga Jahve kaže da nosi upravo njegovo ime, odnosno njegovu suštinu, i koji se pojavljuje kroz ceo Petoknjižje, odnosno pet Mojsijevih knjiga:

„Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti. Nemoj se klanjati bogovima njihovijem niti im služiti, ni činiti što oni čine, nego ih sasvijem obori i likove njihove sasvijem izlomi.“ Izlazak 23:20-24

„Poslije toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: Ovako kaže brat tvoj Izrailj: Ti znaš sve nevolje koje nas snađoše: Kako naši oci siđoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo činiše nama i ocima našim; I vikasmo ka Gospodu, i Gospod ču glas naš, i posla anđela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj međi.“ Brojevi 20:14-16

Imamo takođe i pomen Jahveovog Svetog Duha, za koga nadahnuti prorok kaže da poseduje lične osobine, kao što su osećanja, i da daje počinak Božjem narodu, tj. Sveti Duh Jahveov spasavao je i vodio Izrailjce u Mojsijevo vreme iako su se oni bunili i žalostili ga.

Ono što ove osobene tvrdnje o Duhu čini prilično zapanjujućim jeste to što drugi nadahnuti spisi svedoče da je Jahve bio taj koji je svome narodu davao počinak i da je on bio Onaj koga su Izrailjci u pustinji žalostili i protiv koga su se bunili!

„I reče Gospod: Moje će lice ići naprijed, i daću ti odmor.“ Izlazak 33:14

„Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. Ne sjećaše se ruke njegove, i dana u koji ih izbavi iz nevolje, U koji učini u Misiru znake svoje, i čudesa svoja na polju Soanu; I povrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela. Ravni stazu gnjevu svojemu, ne čuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru koju zadobi desnica njegova. Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega, i uredaba njegovijeh ne sačuvaše. Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rđav luk. Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.“ Psalam 78:40-58

Iz ovih primera jasno je da blaženi prorok Svetom Duhu pripisuje govor koji se izričito i isključivo koristi za Jahvea! To nas dovodi do sledećeg odeljka.

Binitarna implikacija Isaije 48:16 – božanska Ličnost Svetoga Duha

Postoje oni koji odbacuju gledište da u Isaiji 48:16 Jahve kaže da su njega poslali Jahve i njegov Duh. Ti tumači i naučnici zauzimaju stav da na ovom mestu zapravo govori sam prorok, ubacujući svoje napomene.

II. Sam prorok, kao praslika velikog proroka, potvrđuje sopstveno punomoćje da prenese ovu poruku: Sada me je Gospod Bog (isti onaj koji je govorio od početka i nije govorio u tajnosti) svojim Duhom poslao, Isaija 48:16. O Duhu Božjem ovde se govori kao o Ličnosti različitoj od Oca i Sina, koja ima božansku vlast da šalje proroke. Zapazi: koga Bog šalje, šalje ga i Duh. One koje Bog opunomoći za neku službu, Duh ih u izvesnoj meri i osposobljava za nju; a oni koje šalju Bog i njegov Duh smeju govoriti smelo i moraju se slušati sa poslušnošću. Kao što se ono što prorok kaže u istom smislu (Isaija 61:1) primenjuje na Hrista (Luka 4:21), tako se može primeniti i ovo; Gospod Bog ga je poslao, i on je imao Duha bez mere. (Matthew Henry Complete Commentary)

I:

(6) Teodorit Kirski

Ovde govori prorok. Ne govorim u svoje ime, kaže on, nego kao onaj koga je poslao Bog svih i svesveti Duh. On jasno pokazuje da se, osim ličnosti Boga [Oca], misli i na drugoga ((na ličnost Duha, kako bi pobio Jevreje i bezumno buncanje Savelija))…. Jer on kaže: Gospod me posla i Duh njegov (48:16). Često govori o jednome Bogu. Na primer: Ja sam prvi, i ja sam doveka (48:12). I: Preda mnom ne beše drugoga boga, niti će ga biti posle mene (43:10). Govori i o svojstvima ličnosti, ponekad o Sinu i Ocu, ponekad o Ocu i Svetome Duhu. Tako je o Sinu i Ocu rekao: Jer je Bog u tebi, i nema drugoga boga osim tebe (45:14). A o Ocu i Duhu: Gospod me posla i Duh njegov (48:16). (The Church’s Bible – Isaiah: Interpreted by Early Christian and Medieval Commentators, str. 361; primedbe unutar dvostrukih zagrada su naše)

Ovakav stav i dalje bi podupirao istinu da je Bog višeličan, jer bismo i dalje došli do dve različite božanske Ličnosti, npr. Jahvea i njegovog Duha koga on šalje da osposobi njegove proroke da uspešno izvrše svoje poslanje, što je misao koja se iznova ističe kroz proročku književnost:

„A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David, sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku. Reče Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva:“ 2. Samuilova 23:1-3a

„I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeđi njihovoj. I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: Odijelo im ne ovetša i noge im ne otekoše. I dao si im carstva i narode, podjelio si ih po krajevima, jer naslijediše zemlju Sionovu, zemlju cara Esevonskoga i zemlju cara Vasanskoga; I umnožio si sinove njihove kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovijem da će ući u nju i naslijediti je. I uđoše sinovi njihovi i naslijediše zemlju, i pokorio si im Hananeje, stanovnike zemaljske, i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih što im je volja. I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslijediše kuće pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj tvojoj dobroti. Ali te razgnjeviše i odmetnuše se tebe; baciše zakon tvoj za leđa i proroke tvoje pobiše, koji im svjedočahu da bi ih obratili k tebi, i huliše veoma. Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovijem koji ih mučiše. A kad u nevolji svojoj vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljaše iz ruku neprijatelja njihovijeh. Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred tobom, zato si ih ostavljao u ruku neprijatelja njihovijeh da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta. I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svojemu, ali oni bijahu obijesni i ne slušaše zapovijesti tvojih i griješiše o tvoje zakone, koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja, otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše. I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.“ Nemija 9:20, 30

„I dođe ondje nada me ruka Gospodnja, i reče mi: Ustani, izidi u polje, i ondje ću govoriti s tobom. I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje. I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju.“ Jezekilj 3:22-24

„I pade na me duh Gospodnji i reče mi: Reci: Ovako veli Gospod: Dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašega.“ Jezekilj 11:5

„Ali ja sam pun sile od duha Gospodnjega, i suda i hrabrosti da kažem Jakovu zločinstvo njegovo i Izrailju grijeh njegov.“ Mihej 3:8

„I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne čuju zakona i riječi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka pređašnjih; zato dođe velik gnjev od Gospoda nad vojskama.“ Zaharija 7:12

Štaviše, Isaija ne tvrdi samo da Duh ima osećanja i da daje spasenje narodu Božjem, nego prorok govori i o tome da Duh obnavlja, odnosno preporađa zemlju. Isaija je takođe verovao da Duh sakuplja sav Božji narod Jahveu i osposobljava ga da bude veran savezu:

„Jer će se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaće; kule i stražare postaće pećine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima, Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva, a njiva se stane uzimati za šumu.“ Isaija 32:14-15

„Tražite u knjizi Gospodnjoj i čitajte, ništa od ovoga neće izostati i nijedno neće biti bez drugoga; jer što kažem, on je zapovjedio, i duh će ih njegov sabrati.“ Isaija 34:16

„Ovako veli Gospod koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: Ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje.“ Isaija 44:2-3

„I doći će Izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraćaju od grijeha, veli Gospod. A ovo će biti zavjet moj s njima, veli Gospod: Duh moj koji je u tebi, i riječi moje koje metnuh u usta tvoja, neće otići od usta tvojih ni od usta sjemena tvojega, ni od usta sjemena sjemena tvojega, veli Gospod, otsele i dovijeka.“ Isaija 59:20-21

Jedini način na koji bi Duh mogao da obnovi ili preporodi zemlju i da osposobi bezbrojno mnoštvo pojedinaca da hode u poslušnosti Bogu jeste da je svemoćan i sveprisutan, a to su isključivo božanska svojstva!

Isaija čak opisuje Jahveovog Duha kao nedokučivo i sveznajuće Biće kome nije potreban niko da ga poučava ili savetuje:

„Ko je upravljao duh Gospodnji? Ili mu bio savjetnik i naučio ga?“ Isaija 40:13

U svetlu svega navedenog, potpuno je izvesno da je prorok verovao da je Duh Jahveov u punom smislu božanska Ličnost koja ima sva bitna Božja svojstva, npr. Duh stvara, preporađa, obnavlja, osnažuje, spasava, vodi, poučava, čuva, ima osećanja itd.

Stoga, čak i kada bi neko poricao da je Isaija 48:16 trinitarni „dokazni tekst“, to ne bi ugrozilo činjenicu da je ovaj odlomak i dalje izričito svedočanstvo o tome da je Bog po svojoj prirodi višeličan.

Ovim se završava prvi deo našeg izlaganja. Molimo vas da pređete na drugi deo.

Napomene

(1) Sledeći stih možda je još jedan primer u kojem imamo dve različite božanske Ličnosti koje govore proroku i kroz proroka:

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6

Izraz „i njegov Iskupitelj“ odnosi se ili na Izrailja, tj. na Izrailjevog Iskupitelja, a to tumačenje jasnije dolazi do izražaja u sledećem prevodu:

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ NIV

Ili se pak odnosi na samog Jahvea, u značenju Jahveov Iskupitelj. Ako je drugo objašnjenje ispravno, onda to znači da su u vidu dva Jahvea, naime Jahve, Car Izrailjev, i Iskupitelj koga je Jahve postavio, a čije je ime Jahve nad vojskama. Kao što ćemo videti u drugom delu naše analize, ovo poslednje tumačenje ima potporu u celokupnom kontekstu i Isaije i proročkih Pisama, kao i u svedočanstvu Novoga zaveta, koji govori o tome da Bog Otac šalje svoga u punom smislu božanskog Sina da postane čovek kako bi spasao narod Božji i svet:

„No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:20-23

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče!“ Galatima 4:4-6

„Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:13-14

Za više o ovome pogledajte 2. deo.