Božanski Mesija je došao!

Kako Isusove tvrdnje o mesijanstvu dokazuju da je on Bog

Muslimani često izazivaju hrišćane da navedu stihove iz novozavetnih spisa (naročito iz četiri jevanđelja) koji bi pokazali gde je Isus tvrdio da je Bog. Iako smo na taj izazov već odgovorili na drugom mestu, ovde želimo da tom pitanju pristupimo iz drugog ugla, iz onog koji će pomoći da se utvrdi da je Isus zaista tvrdio da je Bog, a da to nije morao da kaže baš tim rečima.

Tvrdimo da je Isus, svedočeći da je on dugo očekivani Mesija proreknut u Hebrejskoj Bibliji, u suštini tvrdio da je Bog, a evo i zašto. Prema nadahnutim starozavetnim spisima, Mesija je potpuno božanska Ličnost koja će se roditi od mlade device kako bi postala ljudski potomak cara Davida i tako ispunila sva Božja obećanja koja je Bog dao i caru i narodu saveza. Drugim rečima, Hebrejska Biblija svedoči da je Mesija i Bog i čovek, to jest Bogočovek (theanthropos)!

Logika našeg argumenta izgleda otprilike ovako:

Prema Hebrejskoj Bibliji, Mesija je potpuno božanska Ličnost i ljudsko pojavljivanje Boga.
U jevanđeljima Isus svedoči da je on Mesija.
Dakle, tvrdeći da je Mesija, Isus je u suštini tvrdio da je Bog.

U ovom članku ćemo pokazati da su obe premise silogizma istinite kada je reč o svedočanstvu Svetog pisma, čime će se utvrditi da je zaključak biblijski i logički valjan.

**
Premisa 1. Prema Hebrejskoj Bibliji, Mesija je potpuno božanska Ličnost i ljudsko pojavljivanje Boga.**

Nadahnuti starozavetni spisi prorokuju da će Bog podići Cara koji će sesti na Davidov presto i vladati doveka. Taj Vladar neće biti samo ljudski potomak Davidov, već i potpuno božanska Ličnost, večno preegzistentna božanska figura koja u sebi nosi samo ime Božjeg saveza.

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6

„Saberi se sada u čete, četnice, opsjedi nas, neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjeva. A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena. Zato će ih ostaviti dokle ne rodi ona koja će roditi; tada će se ostatak braće njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. I stajaće i pašće ih silom Gospodnjom, veličanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni će nastavati, jer će On tada biti velik do krajeva zemaljskih.“ Mihej 5:1-4

Ta ista nadahnuta Pisma dalje svedoče da će Davidov carski Sin biti uzvišen da sedne na presto s desne strane Jahveu, deleći tako Božju vladavinu doveka, i da će primiti upravo ono obožavanje i onu čast koje sam Bog prima od svih naroda:

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni.“ Psalam 72:1, 5, 8-11

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ Psalam 110:1

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

Jezik koji Isaija upotrebljava u vezi s uzvišenjem Sluge isti je onaj jezik koji se na drugim mestima koristi za Jahveov uzvišeni položaj i nebeski presto!

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

„Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.“ Isaija 33:5 – up. 2:11-17; 57:15

Činjenica da nadahnuti prorok isti jezik primenjuje i na Jahvea i na njegovog Slugu pokazuje da je ovaj potonji uzvišen da sedne uz Boga kao Vladar nad celim stvorenjem!

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

U ovom tekstu figura nalik čoveku, koju Danilo vidi u viđenju, jaše na oblacima kao što to čini Jahve, vlada doveka kao što to čini Jahve, i biva obožavana i služena na isti način kao Jahve! (Up. 3:16-18, 28; 6:16, 20, 26; 7:27; Izlazak 13:21-22; 14:24; 33:7-11; 40:34-38; Brojevi 10:34; Psalam 68:4, 33-34; 86:9; 104:3; Isaija 19:1; 66:23; Naum 1:3; Zaharija 14:16-17.)

I ortodoksna jevrejska i hrišćanska tradicija tumačile su prethodne starozavetne odlomke kao mesijanska proročanstva, to jest kao najave Mesije koji će doći da ispuni sva obećanja koja je Bog dao Davidu i svom narodu saveza.

Sledi samo mali izbor navoda uzetih iz zvaničnih ortodoksnih jevrejskih izvora.

Isaija 9:6-7

Prorok kaže domu Davidovom: Dete nam se rodilo, sin nam je dat; i on je uzeo zakon na sebe da ga drži, i njegovo ime se od davnina naziva Divni savetnik, Silni Bog, Onaj koji živi doveka, Pomazanik (ili Mesija), u čije dane će se mir umnožiti nad nama. (The Targum of Isaiah, J.F. Stenning, urednik i prevodilac [Oxford: Clarendon], str. 32; podebljanje naše)

Drugo objašnjenje: Rekao mu je: ‘Tek treba da podignem Mesiju’ o kome je pisano, Jer dete nam se rodilo (Isaija IX, 5). (Midrash Rabbah Deuteronomy, rabin H. Freedman i Maurice Simon, urednici; velečasni dr J. Rabbinowitz, prevodilac [London: Soncino Press], I.20, str. 20; podebljanje naše)

Jeremija 23:5-6

… Gle, dolaze dani’, govori Gospod, ‘kada ću podići Davidu pravednog Mesiju, i on će carovati kao car, i napredovaće, i doneće pravedan i zaslužan zakon u zemlji. U njegove dane biće izbavljeni oni iz doma Judinog, a Izrael će živeti u sigurnosti. A ovo je ime kojim ga nazivaju: "Neka nam Gospod u svoj dan pribavi opravdanje."’ (Targum Jonathan, The Messiah: An Aramaic Interpretation, Samson H. Levy (New York: Hebrew Union College, 1974), str. 68-69; podebljanje naše)

Reci mu: Ovako govori Gospod nad vojskama govoreći: ‘Evo čoveka čije je ime "Mesija." Njemu je određeno da bude otkriven i pomazan, i on će sazidati Hram Gospodnji. On će sazidati Hram Gospodnji, i on će nositi sjaj, i sedeće i vladati na svom prestolu; i biće prvosveštenik na svom prestolu, i biće savet mira između njih dvojice.’ (Isto, str. 99; podebljanje naše)

R. Samuel b. Nahmani reče u ime R. Johanana: Trojica SU NAZVANA IMENOM SVETOGA, blagosloven da je, i to su sledeći: pravednik, Mesija i Jerusalim. [To se može zaključiti u pogledu] pravednika [iz] onoga što je upravo rečeno. [Što se tiče] Mesije – pisano je: I ovo je ime kojim će se zvati: Gospod je pravda naša (Jer. XXIII, 6) (The Babylonian Talmud, rabin dr I. Epstein, urednik (London: Soncino Press), Seder Nezekin, tom II, Baba Bathra 75b, str. 303; podebljanje naše)

Bog će cara Mesiju nazvati svojim sopstvenim imenom, jer za cara Mesiju kaže se Ovo je ime kojim će se zvati: Gospod je pravda naša (Jer. 23:6). (The Midrash on Psalms, William G. Braude, prevodilac (New Haven: Yale, 959), Yale Judaica Series, tom XIII, Leon Nemoy, urednik, Knjiga prva, Psalam 2.2; podebljanje naše)

JER JE DALEKO OD MENE TEŠITELJ, ONAJ KOJI BI OKREPIO DUŠU MOJU. Kako se zove car Mesija? R. Abba b. Kahana reče: Njegovo ime je ‘Gospod’; kao što je rečeno, I ovo je ime kojim će se zvati: Gospod je pravda naša (Jer. XXIII, 6). Jer R. Levi reče: Dobro je za pokrajinu kada je njeno ime istovetno s imenom njenog cara, a ime njenog cara istovetno s imenom njenog Boga. ‘Dobro je za pokrajinu kada je njeno ime istovetno s imenom njenog cara’, kao što je pisano, I ime grada od tog dana biće: Gospod je tu (Jez. XLVIII, 35). ‘A ime njenog cara istovetno je s imenom njenog Boga’, kao što je rečeno, I ovo je ime kojim će se zvati: Gospod je pravda naša: R. Joshua b. Levi reče: Njegovo ime je ‘Izdanak’, kao što je rečeno, Evo čoveka kome je ime Izdanak, i koji će izniknuti sa svog mesta, i sazidati hram Gospodnji (Zah. VI, 12). R. Judan reče u ime R. Aibua: Njegovo ime je ‘Tešitelj’, kao što je rečeno, TEŠITELJ JE DALEKO OD MENE. R. Hanina reče: Oni se zapravo ne razlikuju, jer je brojčana vrednost imena ista, tako da je ‘Tešitelj’ istovetan s ‘Izdankom’ (Midrash Rabbah, Lamentations (London: Soncino Press), I.16, 51, str. 135-136; podebljanje naše)

Mihej 5:2

A ti, Vitlejeme Efrato, ti si bio premalen da bi se ubrojao među hiljade doma Judinog, iz tebe će izaći MESIJA, da vlada nad Izraelom, onaj čije je ime pomenuto od pre, od dana stvaranja. Tada će biti predani onoliko dugo koliko treba ženi na porođaju da rodi, a sinovi Izraelovi osloniće se na ostatak svoje braće. I on će ustati i vladati silom Gospodnjom, u uzvišenom imenu Gospoda Boga svoga; i biće sabrani iz svojih rasejanja, jer sada će ime njegovo biti veliko do krajeva zemlje. (Targum Jonathan, nav. delo, str. 93; podebljanje naše)

A ti, Vitlejeme Efrato, ti koji si bio premalen da bi se ubrojao među hiljade doma Judinog, iz tebe će izaći preda me Pomazanik, da vlada nad Izraelom, onaj čije je ime pomenuto od davnina, od drevnih vremena. (Targum Micah, The Targum of the Minor Prophets, prevod s kritičkim uvodom, aparatom i beleškama Kevina J. Cathcarta i Roberta P. Gordona [Wilmington: Michael Glazier, 1987], The Aramaic Bible, tom 14, Mihej 5:2; podebljanje naše)

Psalam 110 i Danilo 7:13-14

U odluci Proroka pisano je Gle, sluga moj će napredovati, biće uzvišen i podignut, i biće vrlo visoko (Isa. 52:13), a pisano je i Evo sluge mog koga podupirem, izabranika mog, koji je mio duši mojoj (Isa. 42:1). U odluci Spisa pisano je: Reče Gospod gospodu mome: "Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim" (Ps. 110:1), a pisano je i Videh u viđenjima noćnim, i gle, s oblacima nebeskim dođe neko kao sin čovečji, i dođe do Starca danima, i privedoše ga pred njega. I dade mu se vlast i slava i carstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici (Dan. 7:13, 14).

U drugom tumačenju, stih se čita Kazaću odluku: Gospod mi reče: Ti si Sin moj… Išti u mene, i daću ti narode u nasledstvo, i krajeve zemaljske tebi u posed (Ps. 2:7, 8). R. Yudan reče: Sva ova divna obećanja nalaze se u odluci Cara, Cara nad carevima, koji će ih ispuniti za gospoda MESIJU. (The Midrash on Psalms, William G. Braude, prevodilac [New Haven: Yale, 1959], Yale Judaica Series, tom XIII, Leon Nemoy, urednik, Knjiga prva, Psalam 2:9; podebljanje naše)

R. Yudan reče u ime R. Hame: U vremenu koje dolazi, kada Sveti, blagosloven da je, posadi gospoda Mesiju sebi s desne strane, kao što je rečeno Reče Gospod gospodu mome: "Sedi meni s desne strane" (Ps. 110:1), a Avrama posadi sebi s leve strane, Avramovo lice će prebledeti, i on će reći Gospodu: "Sin mog sina sedi s desne, a ja s leve strane!" Nato će Sveti, blagosloven da je, utešiti Avrama govoreći: "Sin tvog sina je meni s desne strane, ali sam ja, da tako kažem, tebi s desne strane": Gospod [je] tebi s desne strane (Ps. 110:5). Otuda Blagost tvoja me je uzvisila. (Isto, str. 261; podebljanje naše)

5. Jer si ga učinio blagoslovenim doveka (Ps. 21:7) znači da će se svi narodi blagosiljati u caru Mesiji (Psalam 21). Razveselio si ga radošću lica svoga (Ps. 21:7). R. Berechiah reče u ime R. Samuela: Jedan stih govori o caru Mesiji da Neko, kao sin čovečji… dođe do Starca danima, i privedoše ga pred njega (Dan. 7:13), ali u drugom stihu Bog kaže: Učiniću da se približi, i on će mi pristupiti (Jer. 30:21). Kako pomiriti to dvoje? Anđeli će dovesti cara Mesiju do spoljne ivice svog tabora, a onda će Sveti, blagosloven da je, pružiti svoju ruku i privesti cara Mesiju k sebi. Otuda je rečeno Privešću ga. (Isto, Knjiga prva, Psalam 21:5; podebljanje naše)

R. Alexandri reče: R. Joshua b. Levi ukaza na protivrečnost. Pisano je, u svoje vreme [će Mesija doći], a takođe je pisano ja [Gospod] ću to ubrzati! – Ako budu dostojni, ubrzaću to; ako ne, [doći će] u određeno vreme. R. Alexandri reče: R. Joshua je suprotstavio dva stiha: pisano je, I gle, s oblacima nebeskim dođe neko kao sin čovečji (Dan. VII, 13); dok je [na drugom mestu] pisano, [gle, car tvoj ide k tebi…] ponizan i jaše na magarcu! (Zah. IX, 9) – Ako budu zaslužni, [doći će] s oblacima nebeskim (Dan. VII, 13); ako ne, ponizan i jašući na magarcu (Zah. IX, 9). Car Šapur reče Samuelu: ‘Vi tvrdite da će Mesija doći na magarcu. Radije ću mu poslati svog belog konja.’ On odgovori: ‘Imaš li konja od sto boja?’ (The Babylonian Talmud, rabin dr I. Epstein, urednik [London: Soncino Press], Seder Nezikin, tom III, Sanhedrin 98a, str. 663-664; podebljanje naše)

Ovi nehrišćanski jevrejski navodi potkrepljuju činjenicu da je jasno i izričito svedočanstvo Hebrejske Biblije to da je Mesija preegzistentna božanska figura koja nosi samo ime Božje!

Poznati mesijanski jevrejski učenjak dr Michael L. Brown sve to stavlja u pravu perspektivu:

“… U Psalmu 2:7 car (David? Solomon? neki kasniji Davidov potomak?) kaže: ‘Kazaću odluku. GOSPOD mi reče: „Ti si Sin moj; ja te danas rodih.“’

“Kada je Gospod izgovorio te reči? Verovatno ih je izgovorio prorok u vreme carevog krunisanja, kada je Davidov potomak bivao priznat kao ‘sin’ Božji, i one su možda postale redovan deo te svečane ceremonije, kad god bi novi car započinjao svoju vladavinu.

“Ali ima još nešto. Obratite pažnju na te završne reči: ‘danas te rodih’ (ani hayyom yelidtika; yalad je standardni hebrejski glagol koji se koristi za ženu koja rađa dete ili za muškarca koji začinje dete). Ili je ovo direktno proroštvo o Isusu (a ima mnogo hrišćana koji bi rekli da jeste!), ili pak ukazuje na to da je, kada je David (ili neki od njegovih sinova) postao car, njegovo usvojenje od Boga bilo shvaćeno kao neka vrsta božanskog rađanja. Izbor reči je prilično smeo! ‘Danas te rodih’ …

“Za sada ćemo se, međutim, vratiti Psalmu 2 u Tanahu u svetlu homiletičkog rabinskog komentara zvanog Midrash Tehilim. Midraš se bavi rečima: ‘Objaviću odluku. Gospod mi reče: „Ti si Sin moj; danas te rodih.“’ Na koju se odluku, pitaju rabini, ovde misli? Prvo, odgovara se, tekst se odnosi na ‘odluku Tore’, Izlazak 4:22, gde Bog naziva Izrael svojim prvencem. Drugim rečima, kao što je Izrael bio Božji sin, tako je i car bio Božji sin. Zatim, odnosi se na ‘odluke Proroka’, navodeći Isaiju 52:13 (‘Gle, sluga moj će postupati mudro’) i Isaiju 42:1 (‘Evo sluge mog koga podupirem, izabranika mog koji je mio duši mojoj’). Ono što je ovde zanimljivo jeste to da nijedan od tih stihova ne pominje izraz sin, a ipak su među najpoznatijim mesijanskim proročanstvima u celoj Bibliji, na koja hrišćani često ukazuju s konačnim upućivanjem na Isusa. A midraš ih povezuje s carem koji se u Psalmu 2:7 naziva Božjim sinom!

“Zatim rabini ukazuju na ‘odluke Spisa’ (tj. na ostatak Tanaha), navodeći Psalam 110:1, ‘GOSPOD reče Gospodu mome: „Sedi meni s desne strane“’, stih koji je sam Isus citirao da bi pokazao da je, kao Mesija, bio više od pukog Davidovog sina, budući da ga je David u Psalmu 110 nazvao ‘Gospodom mojim’ (vidi Matej 22:42-45). I sve se to iznosi kao objašnjenje ‘odluke’ koja davidovskog cara proglašava Božjim sinom. Ali biva još bolje.

“Poslednji navedeni stih je Danilo 7:13: ‘U viđenju noćnom gledah, i gle, preda mnom beše neko kao sin čovečji, koji dolazi s oblacima nebeskim.’ Tako je, u svetlu ove rabinske kompilacije Pisma, uzvišena figura koja dolazi na oblacima nebeskim niko drugi do davidovski car, Sin Božji! (Zapamtite, ovo je midraš, a ne novozavetni komentar.) Sa mesijanskog stanovišta, ovaj stih u Danilu je od presudnog značaja…

“Kakva uzvišena figura!

“Sada, spojimo sve to: prema ovom Midrašu, opravdanje da se car naziva sinom Božjim zasniva se na: (1) tome što Bog naziva Izrael svojim prvencem; (2) proročanstvima iz Isaije koja se odnose na vernog slugu Gospodnjeg, jasno mesijanskim upućivanjima; i (3) carskom psalmu u kome Bog caru kaže: ‘Sedi meni s desne strane’, i slavnom proroštvu o ‘sinu čovečjem’ iz Danila. Da ovo nisam sam pročitao u hebrejskom Midrash Tehilim, pomislio bih da je te stihove sastavio neki mesijanski Jevrejin. To su neki od najčešćih tekstova koje navodimo, svi s upućivanjem na Isusa Mesiju. A ovde ih rabini povezuju s davidovskim carem kao sinom Božjim. Štaviše, rabin Yudan izričito kaže da se reči ‘ti si moj sin’ ODNOSE NA MESIJU.

“U našoj istoriji bilo je više davidovskih careva, od kojih su neki bili veliki, poput Davida, Solomona, Jezekije i Josije, i svaki od njih bi bio nazvan ‘Božjim sinom’. Ali nijedan od njih nije sedeo Bogu s desne strane (Psalam 110), nijedan od njih nije bio (niti jeste) obožavan i slavljen od ljudi svakog naroda i svakog jezika (Danilo 7), i jedino će se Ješua, koji je sebe nazivao i ‘Sinom čovečjim’ i ‘Sinom Božjim’, vratiti na oblacima nebeskim (opet, Danilo 7). On ispunjava ono što je proročki rečeno o davidovskom caru, pomazaniku (mashiach) Gospodnjem, u Prorocima i Psalmima.” (Brown, Answering Jewish Objections to Jesus: Theological Objections [Baker Book House, novembar 2000; ISBN: 0801063345], tom 2, 3.3. God doesn’t have a son, str. 38, 41-42; podebljanje i velika slova naši)

Sada kada je prva premisa utvrđena, prelazimo na drugu.

**
Premisa 2. U jevanđeljima Isus svedoči da je on Mesija.**

U više navrata Isus je potvrdio da je on Mesija koga je Bog obećao da će poslati Izraelu:

„A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji? A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka. Reče im Isus: A vi šta velite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima. A i ja tebi kažem da si ti Petar, i na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. I daću ti ključeve Carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima. Tada zaprijeti učenicima svojim da nikom ne kazuju da je on Isus Hristos.“ Matej 16:13-20

„Reče mu žena: Znam da dolazi Mesija zvani Hristos; kad on dođe, objaviće nam sve. Reče joj Isus: Ja sam – koji govorim s tobom.“ Jovan 4:25-26

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“ Jovan 17:1-3

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62

U ovom odlomku Isus ne samo da svedoči da je on Hristos, već sebe čak poistovećuje s božanskim Sinom čovečjim iz Danila 7 i s Davidovim Gospodom koji sedi Bogu s desne strane prema Psalmu 110:1! Ovo nije jedini put da je Isus tvrdio da je Danilov Sin čovečji ili Gospod koji sedi na prestolu Bogu s desne strane:

„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

Isus je takođe upozorio svoje sledbenike da se čuvaju varalica koje dolaze u njegovo ime, tvrdeći da su Hristos:

„I odgovarajući Isus reče im: Čuvajte se da vas ko ne prevari. Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti.“ Matej 24:4-5

Izjavljujući da pojedinci koji sebe izdaju za Mesiju dolaze u njegovo ime, Isus u suštini kaže da je „Hristos“ titula koja pripada isključivo njemu. Drugim rečima, budući da je Isus Mesija, svako ko dođe posle njega i kaže da je Hristos automatski je lažov i varalica.

Posle svog vaskrsenja Isus je svojim sledbenicima pokazao sva mesijanska proročanstva koja je došao da ispuni:

„I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše udaljeno od Jerusalima šezdeset stadija i zvaše se Emaus. I oni govorahu među sobom o svim ovim događajima. I dok oni razgovarahu i raspravljahu, približi se i sam Isus i iđaše s njima. Ali oči njihove bjehu zadržane da ga ne poznaju. A on im reče: Kakav je to razgovor koji vodite među sobom idući, i što ste neveseli? A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu, i zar nisi saznao šta se u njemu zbilo ovih dana? I reče im: Šta? A oni mu rekoše: O Isusu Nazarećaninu, koji bješe čovjek prorok, silan na djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom; Kako ga predadoše prvosveštenici i knezovi naši da bude osuđen na smrt, i razapeše ga? A mi se nadasmo da je on taj koji će izbaviti Izrailja. Ali povrh svega toga, ovo je danas treći dan otkako se ovo dogodi. A zaprepastiše nas i neke žene između nas koje su bile rano na grobu, Pa ne našavši tijelo njegovo, dođoše govoreći da su vidjele i pojavu anđela koji govorahu da je on živ. I neki od naših otidoše na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. A on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje u sve što govoriše proroci! Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojseja i od sviju Proroka, razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano.“ Luka 24:13-15, 25-27

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.“ Luka 24:44-49

Tvrdeći da su njegovo raspeće i fizičko, telesno vaskrsenje ispunili starozavetna proročanstva da Hristos mora da strada i vaskrsne, Isus je još jednom objavljivao da je on Mesija koji je imao da dođe.

Čak su i Isusovi savremenici nazivali njega Mesijom, očigledno zato što je on lično za sebe tvrdio da je to:

„A o Prazniku bijaše običaj u namjesnika da narodu pusti po jednoga sužnja koga oni hoće. A tada imahu poznatoga sužnja po imenu Varavu. I kada se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa nazvanoga Hrista? Jer znađaše da su ga iz zavisti predali. A kada sjeđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Ne miješaj se ti ništa u sud toga pravednika, jer danas u snu mnogo postradah zbog njega. A prvosveštenici i starješine nagovoriše narod da ište Varavu, a Isusa da pogube. A namjesnik odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. Reče im Pilat: Šta da činim sa Isusom nazvanim Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne! Namjesnik pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iza glasa povikaše govoreći: Da se razapne!“ Matej 27:15-23

S obzirom na sve rečeno, sasvim je jasno da je, prema jevanđeljima, Isus verovao i učio da je on zaista Mesija čiji je dolazak bio najavljen u nadahnutim spisima blaženih proroka.

**
Zaključak. Tvrdeći da je Mesija, Isus je u suštini tvrdio da je Bog.**

Isus je, dakle, tvrdio da je Bog kada je svojim sledbenicima i svojim protivnicima potvrdio da je Mesija, budući da Mesija, prema starozavetnim Pismima, treba da bude Bog!

Štaviše, nadahnuti novozavetni pisci objavljuju da je Isus Bog koji je po suštini jednak Bogu Ocu (kao i Svetom Duhu):

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu.“ Jovan 5:16-18

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše. A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.“ Jovan 20:28-31

„Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.“ Dela apostolska 20:28

„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:13-18

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno“ Kološanima 2:9 NIV

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3 NIV

„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:8-12

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži poznanjem Boga i Isusa Gospoda našega. Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom, Kroz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu. I upravo na ovo uložite svu revnost, pa projavite u vjeri vašoj vrlinu, a u vrlini znanje, A u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. Jer kad ovo sve imate i umnožava se u vama, to vas neće učiniti neradnim i neplodnim za poznanje Gospoda našega Isusa Hrista. Jer ko ovoga nema slijep je, kratkovid je, zaboravivši svoje očišćenje od starih grijeha. Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:1, 11

Budući da smo utvrdili da su obe premise biblijski valjane, to znači da je zaključak logički ispravan. Stoga muslimani moraju prihvatiti činjenicu da je Isus, poistovećujući sebe s Mesijom, tvrdio da je Bog.

Jedini način da se to izbegne jeste da se dokaže da istorijski Isus nikada nije tvrdio da je Mesija i/ili da je to izričito poricao. Međutim, ako bi se pokazalo da je Isus poricao da je Mesija, to bi značilo da ne greši samo Novi zavet, već bi se i Kuran pokazao pogrešnim, jer i on svedoči da je Isus Hristos!

To nas vodi do naše sledeće tačke.

**
Islamska dilema**

Kuran na više mesta izjavljuje da je Isus Mesija.

„I kada anđeli rekoše: „Marija, Allah te raduje sinom koji je rečju Njegovom stvoren, čije je ime Mesija Isus, Marijin sin, ugledan i na ovom i na Budućem svetu i jedan od Allahu bliskih!“ S. 3:45

Islamski spis takođe potvrđuje da je Isus preegzistentna Reč i Duh Alahov koji je poslat Mariji (up. Kuran 4:171).

Tvrdeći da je Isus Mesija, Alahova Reč i Duh koji od njega proishodi, Kuran se očigledno slaže s prethodnim Pismima da je Isus Bog.

Međutim, muslimanska „sveta“ knjiga sama sebi protivreči utoliko što takođe tvrdi da Isus nije ništa više od ljudskog sluge Alahovog, idući čak dotle da one koji kažu da je Mesija Alahov Sin ili da je Alah Mesija naziva nevernicima koje će Alah uništiti (up. Kuran 5:17, 72, 75; 9:30; 43:59).

Ove suprotstavljene tvrdnje predstavljaju velike probleme i nepremostivu dilemu za muslimane, jer Kuran ne samo da iznosi protivrečno gledište o Isusu, već je i u sukobu s proročkim Pismima koja mu prethode, iako tvrdi da ih potvrđuje!

„On tebi objavljuje Knjigu sa Istinom, koja potvrđuje prethodne, a objavio je i Toru i Jevanđelje“ S. 3:3 Khalifa

Uz sve rečeno, ostaje činjenica da nadahnuta Pisma svedoče da je Mesija Bog koji će postati ljudski potomak cara Davida kako bi ispunio Božja obećanja data njemu i narodu Izraelu. To znači da je Isus tvrdio da je Bog kada je rekao da je Mesija. Kao što objašnjava poznati hrišćanski filozof i apologeta Norman L. Geisler:

Isus je tvrdio da je Mesija-Bog. Čak i Kuran priznaje da je Isus bio Mesija (sure 5:17, 75). Ali Stari zavet uči da će Mesija koji dolazi biti sam Bog. Dakle, kada je Isus tvrdio da je taj Mesija, tvrdio je i da je Bog. Na primer, prorok Isaija (u 9:6) naziva Mesiju „Silni Bog“. Psalmista je o Mesiji pisao: „Presto je tvoj, Bože, doveka“ (Psalam 45:6; up. Jevrejima 1:8). Psalam 110:1 beleži razgovor između Oca i Sina: „GOSPOD (Jahve) reče Gospodu mome (Adonaj [sic]): ‘Sedi meni s desne strane.’“ Isus je taj odlomak primenio na sebe u Mateju 22:43-44. U velikom mesijanskom proročanstvu iz Danila 7, Sin čovečji se naziva „Starac danima“ (st. 22), izraz koji se dvaput u istom odlomku koristi za Boga Oca (st. 9, 13). Isus je takođe rekao da je Mesija na svom suđenju pred prvosveštenikom. Kada su ga upitali: „Jesi li ti Hristos [grčki za „Mesija“], Sin Blagoslovenoga?“, Isus je odgovorio: „Jesam… I videćete Sina čovečjeg gde sedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Na to je prvosveštenik razderao svoje haljine i rekao: „Šta će nam više svedoci? … Čuli ste hulu!“ (Marko 14:61-64). Nije bilo nikakve sumnje da je Isus, tvrdeći da je Mesija, tvrdio i da je Bog (vidi takođe Matej 26:54; Luka 24:27). (Geisler, Baker Encyclopedia of Christian Apologetics [Baker Books, Grand Rapids, MI 1999], CHRIST, DEITY OF, str. 129-130)

A slažući se sa Svetim pismom da je Isus Mesija, muslimanski spis posredno i implicitno potvrđuje apsolutno božanstvo Hrista. Međutim, iznoseći potom izjave koje poriču Hristovu božanstvenost, Kuran protivreči ne samo sebi samom, već i nadahnutom svedočanstvu Pisama koja su mu prethodila.

Stoga se muslimani ne moraju suočiti samo s činjenicom da je Gospod Isus tvrdio da je Bog kada je tvrdio da je Mesija, već moraju prihvatiti i stvarnost da Kuran ne može biti božanski otkrivena knjiga, jer protivreči i istinskoj Božjoj Reči, Svetom pismu, i sebi samom u pogledu božanske prirode Hrista!

Jasno je da muslimani imaju ozbiljne probleme s kojima treba da se izbore.

**
Srodni članci**