Gospod moj i Bog moj · Apologetizam by Sam Shamoun

Odgovor na sumnje muslimanskog davagandiste
u vezi sa Tominim ispovedanjem apsolutnog božanstva Hrista

Sami Zaatari je napisao članak u kojem pokušava da pokaže da Jovan 20:28 ne dokazuje konačno da je Isus potpuno Bog, jer ga Toma nije nazvao Gospodom Bogom Svemogućim (http://muslim-responses.com/Doubting_Thomas/Doubting_Thomas_).

Ovde ćemo se osvrnuti na njegove tvrdnje kako bismo pokazali da je Tomino ispovedanje jedno od najjasnijih i najizričitijih svedočanstava o večnom božanstvu Hrista.

__________________________________________________________________________________________

Šta Zaatarijevi brojni linkovi zapravo dokazuju?

Apsolutno ništa osim da muslimanski apologeti zapravo nisu zainteresovani za istinu!

Sami započinje svoje „pobijanje“ ponavljajući svoju tezu da jevanđelja prikazuju Isusa kao proroka i Mesiju, ali ne i kao Boga, i navodi niz linkova da bi to dokazao. Evo odgovora na njegove argumente, koji su iznova i iznova pobijani:

http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_heir.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_honor_jesus.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_worship1.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_worship2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_worship3.htm
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zaatari/others_see_jesus1.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zaatari/others_see_jesus2.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zaatari/others_see_jesus3.html
http://answering-islam.org/Shamoun/badawi_jesus_preexistence.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_claiming_deity.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_authority_given.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_son_of_man.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_only_god_good.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_good.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_having_a_god.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_god_not_man.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_changing.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jews_misunderstood.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_forgives.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/psalm110_1.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_hebrews1.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_melchizedek.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_dilemma.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_concept.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_god.htm
http://answer-islam.org/god_has_god.html

A evo i linkova koji se bave egzegezom Jovana 20:28:

http://answering-islam.org/Shamoun/badawi_john20_28.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_thomas.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_thomas2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_thomas3.htm

Pošto smo to razjasnili, sada možemo da se pozabavimo Zaatarijevim tvrdnjama.

__________________________________________________________________________________________

Koliko zapravo ima Gospoda Bogova?

Sami iznosi sledeću prilično smelu tvrdnju:

Dakle, Toma neverni naziva Isusa svojim KYRIOS i THEOS. Ako je iko proučavao Novi zavet, kao i Septuagintu, koja je u suštini grčka verzija jevrejske Biblije, otkriće da te tačne reči nisu rezervisane isključivo za Boga i da se ta dva izraza primenjuju na mnoge ljude. (Naglasak naš)

Sami ovde jednostavno greši, a njegova izjava pokazuje da nije pažljivo proučio ni Novi zavet ni Septuagintu, jer kada se te tačne reči pojavljuju zajedno u istom kontekstu i odnose se na isti predmet, one se UVEK odnose na jednog istinitog Boga:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ Ponovljeni zakoni 6:4

„Gospode, Bože moj, u tebe se uzdam, sačuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavi me. Da mi neprijatelj ne iščupa duše kao lav. Čupa, a nema ko da izbavi. Gospode, Bože moj! Ako sam to učinio, ako je nepravda u rukama mojima, Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu, ili krivo učinio onima koji na me na pravdi napadahu; Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati. Ustani, Gospode, u gnjevu svojem; digni se na žestinu neprijatelja mojih; probudi se meni na pomoć, i otvori sud.“ Psalam 7:2, 4, 7 [engl. – st. 1, 3, 6]

„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.“ Psalam 34:23 [engl. 35:23]

„Gospode, Bože naš, ti si ih uslišio; ti si im bio Bog blag i plaćao za djela njihova. Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer je sveti Gospod Bog naš.“ Psalam 98:8-9 [engl. 99:8-9]

„Kao što su oči slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oči sluškinjine u ruku gospođe njezine, tako su oči naše u Gospoda Boga našega dok se smiluje na nas.“ Psalam 122:2 [engl. 123:2]

„Gospode, nama ćeš dati mir, jer sva djela naša ti si nam učinio. Gospode Bože naš, gospodariše nad nama gospodari drugi osim tebe, ali samo tobom pominjemo ime tvoje.“ Isaija 26:12-13

„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom.“ Zaharija 14:1-5**(1)**

„Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:11

Dakle, kada su te dve reči povezane u istom kontekstu, one se ne odnose na „mnoge ljude“, već isključivo na Jahvea Boga. To samo po sebi konačno dokazuje da je Tomino ispovedanje značilo da je Isus Gospod Bog Svemogući (a ipak ne Otac niti Sveti Duh).

__________________________________________________________________________________________

Isus – suvereni Gospod celokupnog stvorenja!

Sami zatim citira deo Strongovog leksikona kako bi pokazao da kyrios može biti titula časti i poštovanja koju sluga daje gospodaru. Na osnovu toga želi da tvrdi da su učenici Isusa nazivali kyrios zato što je bio njihov vođa, budući da je Mesija, prorok i sudija, a ne zato što je Bog.

Ima mnogo problema sa Samijevim tvrdnjama, a ne najmanji je taj što ne citira celu odrednicu leksikona, koja zapravo kaže:

1) onaj kome neka osoba ili stvar pripada, o čemu ima moć odlučivanja; gospodar, gospod

a) posednik i onaj koji raspolaže nečim

1) vlasnik; onaj koji ima vlast nad osobom, gospodar
2) u državi: suveren, knez, poglavar, rimski car

b) titula časti koja izražava poštovanje i strahopoštovanje, kojom sluge pozdravljaju svoga gospodara
c) ova titula se daje: Bogu, Mesiji

(Izvor; podvučeni naglasak naš)

U poslednjoj definiciji već sam smeštaj Mesije uz Boga ukazuje na to da titula ima isto značenje kada se primenjuje na obojicu, tj. Mesija je Gospod u istom smislu u kojem je to i Bog.

To me vodi do sledeće tačke. Sami previđa Jovanovo svedočanstvo da je Isus Gospod u smislu da je sve što pripada Bogu u potpunosti njegovo, budući da je On Onaj kroz koga je celo stvorenje nastalo i radi koga postoji:

„U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše.“ Jovan 1:10-11

„Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35

„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15

„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10

Jovan nije bio jedini nadahnuti pisac koji je to verovao, jer Novi zavet u celini uči da je Isus vrhovni Gospod nad celim stvorenjem, Gospod i živih i mrtvih, koji ima potpunu moć i punu vlast nad svim gospodstvima i vlastima:

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih.“ Dela apostolska 10:36, 42

„Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.“ Rimljanima 14:8-9

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća.“ Kološanima 1:13-19

„Pazite da vas ko ne obmane filosofijom i praznom prijevarom, po predanju ljudskom, po nauci svijeta, a ne po Hristu. Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:8-10

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:10-11

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

„I deset rogova koje vidje, to su deset careva koji carstvo još ne primiše, nego će kao carevi primiti vlast na jedan čas sa zvijerju. Ovi jedno mišljenje imaju, i svoju silu i vlast daju zvijeri. Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:12-14 – up. 19:16

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

U ovom poslednjem odlomku Pavle (ili rana hrišćanska zajednica, budući da je ovo možda bila rana crkvena himna koju je Pavle ovde uvrstio) primenio je na Hrista žestoko monoteistički tekst iz knjige proroka Isaije:

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:18-25

Preuzimajući sam Isaijin jezik kako bi istakao obožavanje i priznanje koje će Hristos na kraju primiti, Pavle (odnosno, tačnije, rani vernici) je u suštini govorio da je Isus upravo onaj Gospod za koga je nadahnuti prorok rekao da će mu se svako koleno pokloniti i koga će svaki jezik ispovediti, tj. Isus je Jahve! Drugim rečima, Isus se naziva Gospodom u smislu koji ga izjednačava sa Jahveom, Bogom Starog zaveta!

Sledeći tekstovi dodatno potkrepljuju ovu tačku:

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13

U kontekstu, Gospod koga vernici prizivaju radi svog spasenja jeste isti onaj Gospod koga treba da ispovede svojim usnama i za koga treba da veruju da ga je Bog vaskrsao iz mrtvih, naime Isus! I:

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2

Hrišćani su oni koji prizivaju ime Gospoda Isusa. Ali prema biblijskim prorocima, verni su oni koji prizivaju ime Jahvea, kako radi svog spasenja tako i u svom obožavanju:

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33

„I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:32

Očigledno je da su nadahnuti novozavetni pisci i jevanđelisti verovali da je Hristos Jahve Bog ovaploćeni, jer je to jedini način da se objasni njihova spremnost da starozavetne odlomke koji govore o obožavanju i hvali koje prima Jahve primene na Gospoda Isusa. U suprotnom, morali bismo da pretpostavimo da su ti pisci, koji su bili monoteisti (up. Marko 12:29, 32; Jovan 5:44, 17:3; Rimljanima 1:25, 3:30; 1. Korinćanima 8:4-6; Galatima 3:20, 4:8; 1. Solunjanima 1:9; 1. Timoteju 1:17, 2:5; Jakovljeva 2:19; 1. Jovanova 5:20-21; Judina 1:25), svesno i namerno promovisali idolopoklonstvo, podstičući ljude da obožavaju stvorenje kao da je sam Stvoritelj.

Drugi problem sa Samijevim stanovištem jeste to što ono ponovo pokazuje da je Muhamed grešio, jer je ovaj tvrdio da Alah nikada ne bi dozvolio da neko uzme bilo kog proroka ili anđela za gospodara (arapski – Rabb) i da je to gnusan greh:

„On vam ne naređuje da anđele i verovesnike smatrate božanstvima. Zar da vam naređuje neverovanje, nakon što ste postali Njemu predani?!“ S. 3:80

„Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe i Mesiju, Marijinog sina. A naređeno im je da obožavaju samo jedinog Allaha – nema istinskog boga osim Njega. Uzvišen je On u odnosu na one koje Njemu pridružuju u obožavanju.“ S. 9:31**(2)**

Ipak, Toma uzima Hrista za svog suverenog Gospoda uz Isusov pun i potpun blagoslov! Evo transliteracije onoga što Jovan 20:28 kaže na arapskom, jer će to pokazati da je Toma prihvatao Hrista kao svog Rabb-a, odnosno Gospoda, što je Muhamed zabranio u svojoj knjizi:

"Ajaaba Toma wa-qala lahu, Rabbee wa-ilahi."

Dakle, svedočanstvo Jovana 20:28 pokazuje da je Muhamed pogrešio u pogledu onoga što su prethodni proroci učili, budući da je Isus, koga je on priznavao kao istinskog proroka, dopustio i prihvatio da ga njegovi sledbenici prigrle kao svog suverenog Gospoda, odnosno Rabb-a.

__________________________________________________________________________________________

Kakav je Isus theos?

Sami zatim usmerava pažnju na leksičku upotrebu reči theos (Bog) i, baš kao što je učinio sa rečju kyrios, citira samo deo leksikona kako bi pokazao da se theos može odnositi na Božje predstavnike i namesnike ili na poglavare i sudije. Želi da dokaže da je Isus u tom smislu nazvan theos – ne u smislu da je po prirodi potpuno Bog, već zato što je Božji predstavnik ili namesnik, budući da je Božji prorok i Mesija.

Prvo, evo cele odrednice koju je Sami zgodno izostavio:

1) bog ili boginja, opšti naziv za božanstva
2) Božanstvo, Trojstvo

a) Bog Otac, prva ličnost Trojstva
b) Hristos, druga ličnost Trojstva
c) Sveti Duh, treća ličnost Trojstva

3) rečeno o jedinom i istinitom Bogu

a) odnosi se na ono što je Božje
b) njegove namere, interese, ono što mu pripada

4) sve što se u bilo kom pogledu može uporediti sa Bogom ili mu na bilo koji način naliči

a) Božji predstavnik ili namesnik

1) o poglavarima i sudijama

(Izvor; podvučeni naglasak naš)

Sami jednostavno odbacuje, ne navodeći nijedan razlog, definicije koje daje njegov sopstveni leksički izvor – da se theos može odnositi na Božanstvo, na Trojstvo, ili na Hrista kao drugu Ličnost Trojstva.

Drugi problem sa Samijevim argumentom jeste to što Toma Isusa nije jednostavno nazvao Bogom, već ga je ispovedio kao svog ličnog Gospoda I Boga. Činjenica je da ne postoji nijedan primer da neki verni monoteista nekoga osim Jahvea oslovljava kao svoga Boga, kao što pokazuju sledeći stihovi:

„Izgovori David Gospodu riječi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove; I reče: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj. Bog je stijena moja, u njega ću se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utočište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.“ 2. Samuilova 22:1-3**(3)**

„I tako reče David Solomonu, sinu svojemu: Budi slobodan i hrabar, i radi, ne boj se i ne plaši se, jer će Gospod Bog, Bog moj, biti s tobom, neće te ostaviti, niti će odstupiti od tebe dokle ne svršiš sav posao za službu u domu Gospodnjem.“ 1. Dnevnika 28:20

„Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je odbrana osim Boga našega?“ Psalam 18:31

„I ptica nahodi kuću, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiće svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj!“ Psalam 84:3

„Govori Gospodu: Ti si utočište moje i branič moj, Bog moj u kojega se uzdam.“ Psalam 91:2

„Rekoh Gospodu: Ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mojega.“ Psalam 140:6

Sami neće moći da pronađe nijedan stih u kojem se neko drugi osim istinitog Boga naziva „moj Bog“ ili „naš Bog“, osim u kontekstima u kojima ljudi pogrešno obožavaju lažne bogove.

I, kao što smo ranije spomenuli, upravo je Jahve taj koji se dosledno oslovljava kao nečiji Gospod i Bog, tj. izrazi poput „Gospode Bože moj/naš“, „Bože moj i Gospode moj“, „Gospode i Bože naš“, upotrebljavaju se jedino u odnosu na Jahvea. Stoga bi neko ko poznaje jevrejsku Bibliju mogao jasno da uvidi da je Tomino ispovedanje bilo jezik koji je prikladno mogao biti upućen jedino Onome ko je po suštini potpuno Bog. Takav jezik nikada ne bi mogao biti upućen nijednom stvorenju, ma koliko ono bilo uzvišeno.

Da bismo dodatno potkrepili tvrdnju da je Isus Tomin Gospod i Bog u apsolutnom smislu – u istom smislu u kojem je to i Otac – treba istaći da je Isus kroz cela jevanđelja dosledno iznosio tvrdnje o sebi koje su prevazilazile sve što bi puki prorok ili ljudski Mesija smeo da kaže. Hristos je o sebi govorio na takav način da su čak i njegovi slušaoci znali da tvrdi da je jedinstveni božanski Sin Božji koji je sišao s neba, ljubljeni Sin koji je jednak Ocu u sili, sposobnosti, suštini, slavi i časti.

Na primer, četvrti jevanđelist više puta navodi Isusa kako govori o svom nebeskom preegzistiranju i suštinskoj jednakosti sa Ocem – izjave za koje su čak i njegovi protivnici razumeli da su tvrdnje o božanstvu:

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:16-23, 25-29

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?“ Jovan 6:35-42

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33

I, što je veoma značajno, ne postoji nijedan slučaj u kojem jevanđelist Jovan (niti bilo koji drugi jevanđelist, uostalom) kaže da su ti Jevreji pogrešno razumeli Isusa. Ne, njihov problem nije bio to što su pogrešno razumeli Isusa, već to što nisu verovali u Isusa i nisu prihvatili tvrdnju koju je Isus izneo o sebi. Drugim rečima, kada su neverujući Jevreji razumeli da Isus tvrdi da je Bog, to im se nikada ne prebacuje, već im se zamera jedino zato što u to nisu poverovali.

Dalje nam se kazuje, i to u istom onom poglavlju u kojem Toma ispoveda da je Isus njegov Gospod i Bog, da je Hristos izvršio jedno izričito božansko delo:

„A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gdje se bijahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: Mir vam! I ovo rekavši, pokaza im ruke i rebra svoja. Tada se učenici obradovaše vidjevši Gospoda. A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su.“ Jovan 20:19-23

Isusov čin izdisanja Svetog Duha na svoje sledbenike podseća na način na koji je Jahve udahnuo dah života u prvog čoveka nakon što ga je oblikovao od praha zemaljskog:

„A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.“ Postanje 2:7

Dakle, Isus je u stanju da izdahne Svetog Duha, kao i da daje i biološki i duhovni život, na potpuno isti način na koji to čini Jahve!

Štaviše, jevanđelist započinje svoje jevanđelje potvrđujući iste one tačke koje spominje u Jovanu 20:28-31, naime da je Isus jedinstveni Sin Božji koji je po suštini potpuno Bog:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-3, 14, 18

U svetlu navedenog možemo sa sigurnošću reći da je razlog zbog kojeg je Jovan uvrstio Tomino ispovedanje da je Isus i Gospod (kyrios) i Bog (theos) bio taj da jasnije istakne implikacije onoga što je izneo u svom prologu, kao i da potvrdi ono što je Hristos govorio o sebi tokom cele svoje zemaljske službe, tj. da je Isus potpuno božanski Sin Božji koji je sišao s neba, budući da je samo ovaploćenje večne Očeve Reči. Kao što to kažu sledeći evangelikalni naučnici:

„Iako Jevanđelje po Jovanu ima 21 poglavlje, vrhunac jevanđelja dolazi na kraju 20. poglavlja, kada apostol Toma ispoveda Isusa kao svoga Gospoda i Boga (st. 28) i kada Jovan izjavljuje da je svrha njegovog jevanđelja to da ljudi imaju život verujući u Isusa kao Sina Božjeg (st. 30-31). Vidimo isti obrazac misli kao u prologu: Isus je Sin Boga Oca (1:14, 18), a ipak je i sam Bog (1:1, 18)…

Tomine reči odjekuju izjavama koje su u Psalmima upućene Gospodu (Jehovi), naročito sledećom: ‘Probudi se! Ustani u moju odbranu, za moju parnicu, Bože moj i Gospode moj [ho theos mou kai ho kurios mou!]’ (Ps. 35:23). Te reči su u potpunosti paralelne onima iz Jovana 20:28, osim što su ‘Bog’ i ‘Gospod’ obrnutim redom. Šire gledano, u biblijskom jeziku izraz ‘moj Bog’ (na usnama vernog verujućeg) može se odnositi SAMO na Gospoda Boga Izrailjevog. Jezik je onoliko određen koliko uopšte može biti i poistovećuje Isusa Hrista sa samim Bogom.

Poistovećujući Isusa sa Bogom, Toma ga, naravno, nije poistovećivao sa Ocem. Ranije u istom odlomku Isus je Oca nazvao svojim Bogom. Zanimljivo je uporediti Isusovu formulaciju sa Tominom. Isus je rekao Mariji Magdaleni: ‘Uzlazim Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu’ (theon mou kai theon humon, Jovan 20:17). Kao i u Jovanu 1:1 i Jovanu 1:18, Otac se naziva ‘Bogom’ u neposrednoj blizini izjave koja potvrđuje da je i Isus ‘Bog’. I ovde, kao i u Jovanu 1:18, ne vidimo da apostol Jovan pravi razliku između Oca kao ‘Boga’ (ho theos) i Isusa Sina kao samo ‘Boga’ (theos bez člana). Zapravo, dok Isus Oca naziva ‘moj Bog’ bez člana (theon mou, 20:17), Toma Isusa naziva ‘moj Bog’ sa članom (ho theos mou, 20:28)! Ne bi se mogao tražiti jasniji dokaz da je upotreba ili neupotreba člana nebitna za značenje reči theos. Ono što je važno jeste kako se ta reč upotrebljava u kontekstu. U Jovanu 20:28 apostol izveštava o tome kako najskeptičniji od učenika iznosi najuzvišenije ispovedanje o Isusu. Jovan očekuje da njegovi čitaoci Tomino ispovedanje vide kao uzor koji treba da slede. Prepoznajući Isusa kao Onoga koji je za nas pobedio samu smrt, i mi treba da odgovorimo Isusu i ispovedimo da je on naš Gospod i naš Bog…

Ukratko, Jevanđelje po Jovanu izričito naziva Isusa ‘Bogom’ tri puta: na početku prologa (1:1, 18) i na vrhuncu knjige (20:28). Te tri strateški postavljene tvrdnje jasno pokazuju da Isus jeste i oduvek je bio Bog. Kao što to kaže Marej Haris: ‘U svom preovaploćenom stanju (1:1), u svom ovaploćenom stanju (1:18) i u svom stanju nakon vaskrsenja (20:28), Isus je Bog. Za Jovana, priznanje Hristovog božanstva jeste obeležje hrišćanina.’“ (Robert M. Bowman Jr. i J. Ed Komoszewski, Putting Jesus in His Place: The Case for the Deity of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], 3. deo: Ime iznad svih imena – Isus deli Božja imena, 12. poglavlje: Emanuel: Bog s nama, str. 142, 143-144; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)

Kada je već reč o Harisu, evo šta je taj poznati novozavetni naučnik napisao o Tominom ispovedanju:

„Iako se u uobičajenoj jovanovskoj i novozavetnoj upotrebi (ho) theos odnosi na Oca, nemoguće je da bi Toma i Jovan lično izjednačavali Isusa sa Ocem, jer u neposrednom istorijskom i književnom kontekstu sam Isus izričito pravi razliku između sebe i Boga, svog Oca (Jovan 20:17). Jasno je, dakle, da je theos titula, a ne lično ime. Niti je umesno tvrditi da, budući da je Jovan svojim jevanđeljem nameravao da dokaže tek Isusovo mesijanstvo (Jovan 20:31), ho theos mou iz 28. stiha ne može značiti ‘moj Bog’, već mora nositi razvodnjen, opisni smisao poput ‘moj božanski’, kao u parafrazi F. C. Barkita: ‘To jeste sam Isus, i sada ga prepoznajem kao božanskog’ (48). Kao i drugde kod Jovana, titula ho huios tou theou, koja je u apoziciji sa ho Christos u Jovanu 20:31, označava više od pukog Davidovog Mesije. Jevanđelje je napisano da bi proizvelo veru da je Isus obećani jevrejski Mesija i da taj Mesija nije niko drugi do ‘jedinorodni’ Sin Božji koji je došao od Oca (Jovan 11:42; 17:8), koji deli njegovu prirodu (Jovan 1:1, 18; 10:30) i zajedništvo (Jovan 1:18; 14:11), i koji stoga prikladno može biti oslovljen i obožavan kao ho theos mou. Jedinstveno sinovstvo podrazumeva božanstvo (Jovan 5:18; up. 19:7).

Nakon izraza kyrios, upotrebljenog kao religijska titula sa bogatim hristološkim prizvucima, titula theos teško da bi mogla nositi manje uzvišen smisao. Stoga je nedovoljno reći prosto da su Toma (ili Jovan) prepoznali da je Bog delovao u Isusu i kroz njega, ili da je u Isusu bilo na delu eshatološko Božje prisustvo. Isus je bio više od Božjeg čoveka postavljenog da postane iskupitelj, više od nekog nadljudskog bića koje je legitiman predmet obožavanja, više od ‘uistorijene’ božanske Agape. Kada je upotrebljena od strane monoteističkog Jevrejina u odnosu na osobu koja je bila dokazivo ljudska, reč theos označava jedno sa Ocem po biću (up. Jovan 10:30), a ne samo po nameri i delovanju. Drugim rečima, Tomin uzvik izražava suštinsku božanskost Isusa. Toma je prodro dalje od semeion-a – pojave vaskrslog Isusa – do njegove implikacije, naime, do božanstva Hrista. Iako nije uobličeno kao ontološka tvrdnja (su ei ho theos mou), apostolovo uzvično oslovljavanje ima neizbežne ontološke implikacije. Čak i onako kako je izraženo, to ispovedanje sadrži manje funkcionalnu, a više ontološku istinu: Toma je obožavao Isusa kao onoga koji učestvuje u božanskoj prirodi, a ne prosto kao posrednika božanskog blagoslova…

Da Tomin uzvik nije bio preterana aklamacija, izgovorena u trenutku duhovnog ushićenja kada je njegova zanesenost prevazišla njegov teološki osećaj, očigledno je iz dve činjenice. Prvo, jevanđelist ne beleži nikakav Isusov prekor upućen Tomi zbog njegovog obožavanja. Isusovo ćutanje ravno je pristanku, jer su monoteistički Jevreji ljudsko prihvatanje obožavanja smatrali bogohuljenjem. Toma nije bio kriv za obožavanje stvorenja umesto Stvoritelja (up. Rimljanima 1:25). Štaviše, Isusova reč upućena Tomi – pepisteukas (Jovan 20:29a; up. ginou… pistos u 27. stihu) – podrazumeva prihvatanje njegovog ispovedanja, koje se zatim posredno preporučuje drugima (st. 29b). Drugo, Jovan je Tomino ispovedanje potvrdio kao svoje sopstveno, učinivši ga svojom poslednjom i vrhunskom hristološkom tvrdnjom pre izjave o svrsi, u 31. stihu. Pisac je u Tominom uzviku pronašao pogodno sredstvo kojim je mogao da na kraju svog jevanđelja, kao i na njegovom početku (Jovan 1:1, 18), stavi u oštar fokus krajnje implikacije svog portreta Isusa.“ (Harris, Jesus as God – The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus [Baker Books, Grand Rapids, MI: prvo izdanje u mekom povezu, 1992], IV poglavlje: Gospod moj i Bog moj! (Jovan 20:28), c. Značenje reči theos, str. 124-127; podvučeni naglasak naš)

Dakle, svi ovi činioci konačno dokazuju da Toma nije Isusa nazvao svojim Gospodom i Bogom samo u smislu da je Božji postavljeni zastupnik i predstavnik, Mesija koji je bio zaodenut božanskim autoritetom. Naprotiv, dokazi pokazuju da Tominu objavu treba shvatiti kao ispovedanje apsolutnog božanstva Isusa – da je Hristos po prirodi potpuno Bog i suvereni Gospod celokupnog stvorenja.

Sami pruža dodatnu ilustraciju toga koliko je njegov slučaj protiv izričitog novozavetnog svedočanstva o večnom božanstvu Gospoda Isusa Hrista zaista slab i očajan. Spominje da se u 2. Korinćanima 4:4 i sam đavo naziva theos i da su čak i Mojsije i pojedine sudije bili oslovljeni kao B/bog(ovi) (elohim), kao da je sve to nekako relevantno za egzegezu Jovana 20:28! Pošto smo se ovim tačkama već temeljno pozabavili ovde:

http://answering-islam.org/Shamoun/q_2cor4_4.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_moses_god.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/john10_34-36.htm

neće biti potrebe da se ponavljamo. Navedeni članci pružaju temeljno pobijanje Samijeve očajničke tirade protiv božanstva Gospoda Isusa Hrista.

Uz sve navedeno kao pozadinu, želeli bismo da Samiju uputimo sledeće izazove, jer će to čitaocima pomoći da uvide valjanost (ili nevaljanost) njegovog stava:

Izazivamo te da navedeš primer iz Svetog pisma u kojem vernici nekoga osim Jahvea oslovljavaju kao svog Gospoda Boga. Navedi tekst u kojem se reči poput „Gospod moj i Bog moj“, „Bog moj i Gospod moj“, „Gospode Bože moj“, „Gospode i Bože naš“ i slično upotrebljavaju za nekoga osim Jahvea Boga, i to uz odobrenje istinitog Boga ili Bogom postavljenog glasnogovornika.
Dalje te izazivamo da navedeš odlomak u kojem se neko osim Jahvea ikada oslovljava rečima „moj Bog“ ili „naš Bog“, a da istiniti Bog ili njegov nadahnuti prorok/apostol s tim nemaju apsolutno nikakav problem.

Na kraju želimo da ponovimo da dokazi koje smo ovde izneli konačno dokazuju da je Tomino ispovedanje da je Hristos i njegov kyrios i njegov theos značilo da je Isus Svemogući Bog koji je postao čovek radi našeg spasenja (a ipak nije ni Otac ni Sveti Duh).

Amin. Dođi, Gospode Isuse, dođi! Verujemo i ispovedamo, zajedno sa Tomom i ostalim apostolima, da si ti zaista naš vaskrsli Gospod i večni Bog, jedinstveni Sin Božji koji živi u vekove vekova. Volimo te, o besmrtni Spasitelju! Amin.

Dodatak: Isus Hristos – Onaj koji je poslat s neba

__________________________________________________________________________________________

Fusnote

(1) Prema Novom zavetu, Isus je Gospod Bog koga je Zaharija video kako silazi na Maslinsku goru sa svim svojim svetima, Onaj čije stope raspolućuju goru:

„I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.“ Dela apostolska 1:9-12

Svedočanstvo dvojice ljudi ukazuje na to da će Isus sići na Maslinsku goru, budući da se s tog mesta uzneo na nebo. Štaviše, sledeći odlomak pokazuje da neće biti sam kada se vrati, jer će ga pratiti svi njegovi sveti:

„Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim.“ 1. Solunjanima 3:13

Ovo ponovo konačno pokazuje da je, što se novozavetnih pisaca tiče, Isus Gospod Bog Svemogući koji beše i koji dolazi, i da je stoga Gospod Bog svih istinskih vernika, poput Tome.

(2) Ono što ovaj stih čini posebno zanimljivim jeste to što njegovo doslovno značenje zapravo podstiče muslimane da nikoga ne uzimaju za gospodara osim Alaha I Isusa:

„Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe i Mesiju, Marijinog sina. A naređeno im je da obožavaju samo jedinog Allaha – nema istinskog boga osim Njega. Uzvišen je On u odnosu na one koje Njemu pridružuju u obožavanju.“ S. 9:31

Pisac Kurana je ovu rečenicu strukturirao tako da je na kraju ispovedio Isusa kao Gospoda uz Alaha! Za temeljniju raspravu o haotičnoj gramatičkoj strukturi ovog stiha, kao i za druge primere u kojima određene osobe oslovljavaju izvesne ličnosti pored Alaha kao svog gospodara, a da ih islamsko božanstvo zbog toga ne kori, preporučujemo članak Mnogi bogovi i gospodari Kurana.

(3) Prema novozavetnim piscima, upravo je Hristos naš Bog i Spasitelj:

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista,“ Titu 2:13

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:11

Ovo samo dodatno dokazuje da je Isus Bog u istom smislu u kojem je to i Otac, iako on nije ni Otac ni Sveti Duh.