Isus kakvim su Ga drugi videli [2. deo]

Ispitivanje pogleda Isusovih savremenika prema Jovanovom jevanđelju, 2. deo

Nastavljamo naš odgovor muslimanskom apologeti Samiju Zatariju (Sami Zaatari), koji pokušava da upotrebi Jovanovo jevanđelje kako bi dokazao da Isusovi najraniji sledbenici nikada nisu rekli niti verovali da je on Bog!

Svedočanstvo Krstitelja

Zatari započinje svoj članak citirajući reči Jovana Krstitelja kako bi pokazao da on nije verovao da je Isus Bog, nego da je Sin Božji i Jagnje Božje koje uzima greh sveta. On napominje da Sin Božji ne dokazuje božanstvo, budući da se odnosi na „čoveka Božjeg, istinskog vernika, proroka, poslanika i Mesiju“.

Evo konteksta koji će nam omogućiti da bolje razumemo šta je Jovan zapravo mislio kada je Hrista nazvao Jagnjetom Božjim i Sinom Božjim:

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi. I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: Ko si ti? I priznade i ne poreče; i priznade: Ja nisam Hristos. I upitaše ga: Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: Nisam. Jesi li ti prorok? I odgovori: Ne. A oni mu rekoše: Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom? Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok. A izaslanici bijahu od fariseja. I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok? Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“

A evo i drugog mesta u Jovanovom jevanđelju gde četvrti jevanđelist navodi reči Krstitelja:

„I dođoše Jovanu i rekoše mu: Ravi, onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno krštava, i svi idu njemu. Jovan odgovori i reče: Ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. Vi mi sami svjedočite da rekoh: Nisam ja Hristos nego sam poslan pred njim. Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću se raduje glasu ženikovu. Ova, dakle, radost moja ispunjena je. On treba da raste, a ja da se umanjujem. Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je; I što je vidio i čuo, to svjedoči; i svjedočanstvo njegovo niko ne prima. Koji primi svjedočanstvo njegovo, potvrdi da je Bog istinit. Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku. Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“

U gore navedenim mestima Krstitelj se poistovećuje sa glasom iz Isaije 40, koji dolazi da pripremi put za dolazak Boga:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“

Ipak, govoreći da je poslat da pripremi put i da svedoči o Hristu, Jovan u suštini svedoči da je Isus Gospod Bog iz Isaije, čiju će slavu svi videti i koji dolazi da pase svoje stado koje je pod njegovom brigom! Zapravo, sam Hristos kaže da je on dobri Pastir koji će sabrati Božju decu u jedno stado:

„Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir. Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga. Tada opet nastade razdor među Judejcima zbog ovih riječi. A mnogi od njih govorahu: U njemu je demon, i mahnita. Što ga slušate? Drugi govorahu: Ovo nisu riječi bjesomučnika. Zar može demon slijepima oči otvarati? A bijaše tada Praznik obnovljenja hrama u Jerusalimu, i bijaše zima. I hodaše Isus u hramu po trijemu Solomonovu. I Judejci ga opkoliše i govorahu mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos, kaži nam otvoreno. Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni, Ali vi ne vjerujete; jer niste od ovaca mojih, kao što vam rekoh. Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“

Jovan dalje kaže da će Isus krstiti ljude Svetim Duhom, što je funkcija koju hebrejska Biblija pripisuje Jahveu:

„I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog.“

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj“

Štaviše, nazivajući Hrista Jagnjetom Božjim koje uzima greh sveta, Jovan je aludirao na veoma uzvišenog Slugu-Cara Jahveovog, pomenutog u Isaiji 53, na Onoga koji je poistovećen sa samom Mišicom ili Silom Jahveovom, poslatog da umre kao žrtva za grehe Božjeg naroda:

„"Behold, my Servant shall prosper, he shall be exalted and lifted up, and shall be very high. As many were astonished at him -- his appearance was so marred, beyond human semblance, and his form beyond that of the sons of men -- so shall he startle many nations; kings shall shut their mouths because of him; for that which has not been told them they shall see, and that which they have not heard they shall understand. Who has believed what we have heard? And to whom has the Arm of the LORD been revealed? For he grew up before him like a young plant, and like a root out of dry ground; he had no form or comeliness that we should look at him, and no beauty that we should desire him. He was despised and rejected by men; a man of sorrows, and acquainted with grief; and as one from whom men hide their faces he was despised, and we esteemed him not. Surely he has borne our griefs and carried our sorrows; yet we esteemed him stricken, smitten by God, and afflicted. But he was wounded for our transgressions, he was bruised for our iniquities; upon him was the chastisement that made us whole, and with his stripes we are healed. All we like sheep have gone astray; we have turned every one to his own way; and the LORD has laid on him the iniquity of us all. He was oppressed, and he was afflicted, yet he opened not his mouth; LIKE A LAMB that is led to the slaughter, and like a sheep that before its shearers is dumb, so he opened not his mouth. By oppression and judgment he was taken away; and as for his generation, who considered that he was cut off out of the land of the living, stricken for the transgression of my people? And they made his grave with the wicked and with a rich man in his death, although he had done no violence, and there was no deceit in his mouth. Yet it was the will of the LORD to bruise him; he has put him to grief; when he makes himself an offering for sin, he shall see his offspring, he shall prolong his days; the will of the LORD shall prosper in his hand; he shall see the fruit of the travail of his soul and be satisfied; by his knowledge shall THE RIGHTEOUS ONE, MY SERVANT, MAKE MANY TO BE ACCOUNTED RIGHTEOUS; AND HE SHALL BEAR THEIR INIQUITIES. Therefore I will divide him a portion with the great, and he shall divide the spoil with the strong; because he poured out his soul to death, and was numbered with the transgressors; YET HE BORE THE SIN OF MANY, and made intercession for the transgressors." Isaiah 52:13-53:12“

Na kraju, Krstitelj ispoveda da je Isus postojao pre njega, budući da je on Sin Božji koji dolazi odozgo, sa samog neba, i stoga je iznad ili veći od svih.

Da sažmemo Jovanovo svedočanstvo:

• Isus je preegzistentni Sin Božji, Onaj koji je postojao još pre Krstitelja.
• Isus je odozgo, sa neba, i stoga je iznad ili veći od svih.
• Isus je samo ljudsko pojavljivanje, vidljivo očitovanje Jahvea Boga Svemogućeg, budući da je Jovan glas iz Isaije 40 koji je poslat da pripremi put za pojavljivanje samog Boga. Prema izjavama Krstitelja, on je poslat pred Hristom da pripremi njegov dolazak, što pokazuje da je Isus Bog koji je trebalo da dođe, kao što je prorečeno u Isaiji 40.
• Hristos vrši određene funkcije za koje Stari zavet kaže da ih isključivo obavlja Jahve, kao što je krštavanje Svetim Duhom.
• Isus je Jagnje Božje – namerni odjek Isaije 53 – koji je poslat da spase svet od njegovog greha.

Da sve ovo svedemo na najkraću meru, kako Zatari ne bi promašio poentu: Krstitelj je svedočio i verovao da je Isus božanski Sin Božji, a time i Bog.

___________________________________________________________________________________

Svedočanstvo Samarjana

Zatari se takođe poziva na ispovest Samarjanke da bi dokazao da je Isus prorok, što nijedan hrišćanin koji veruje Bibliji ne osporava. Međutim, Zatari ne navodi sve relevantne stihove i pokušava da odbaci određene izjave koje je Isus izrekao, a koje je samo Bog mogao izreći:

„Dođe žena iz Samarije da zahvati vode. Reče joj Isus: Daj mi da pijem. Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe hrane. Reče mu žena Samarjanka: Kako ti, koji si Judejac, tražiš od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Judejci ne druže sa Samarjanima. Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu. Reče mu žena: Gospode, ni vedra nemaš, a studenac je dubok; odakle ti onda voda živa? Eda li si ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni. Reče mu žena: Gospode, daj mi tu vodu da ne žednim i ne dolazim ovamo da zahvatam. Reče joj Isus: Idi, zovi muža svojega, i dođi ovamo. Odgovori žena i reče: Nemam muža. Reče joj Isus: Dobro kaza: nemam muža; Jer si pet muževa imala, i sada koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala. Reče mu žena: Gospode, vidim da si ti prorok. Oci naši klanjahu se Bogu na gori ovoj, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba klanjati. Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na gori ovoj ni u Jerusalimu. Vi se klanjate onome što ne znate; a mi se klanjamo onome što znamo; jer je spasenje od Judejaca. Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju. Reče mu žena: Znam da dolazi Mesija zvani Hristos; kad on dođe, objaviće nam sve. Reče joj Isus: Ja sam – koji govorim s tobom. I utom dođoše učenici njegovi, i začudiše se što sa ženom razgovara, ali nijedan ne reče: šta tražiš, ili što govoriš sa njom? A žena ostavi svoj krčag i otide u grad i reče ljudima:“

Živa voda koju Isus daje jeste upućivanje na Svetog Duha koga će on poslati svojim sledbenicima:

„A u posljednji veliki dan Praznika stajaše Isus i povika govoreći: Ko je žedan neka dođe meni i pije! Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.“

„A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene. A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.“

„No ja vam istinu govorim: bolje je za vas da ja odem, jer ako ja ne odem, Utješitelj neće doći k vama; ako li odem, poslaću ga k vama.“

„A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga!“

Kao što smo videli u našem prethodnom razmatranju svedočanstva Krstitelja, ova sposobnost slanja ili davanja Svetog Duha jeste božanska sposobnost koju jedino Jahve može vršiti.

Štaviše, nakon što su proveli dva dana sa njim, Samarjani su došli do zaključka da je Isus Spasitelj sveta:

„A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.“

Ovo se takođe slaže sa izjavom Krstitelja da Hristos uzima greh sveta, budući da Isus upravo tako spasava one koji veruju u njega – žrtvujući, odnosno predajući sopstveni život kao žrtvu za greh, da bi otklonio gnev Božji:

„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“

Kako je četvrti jevanđelist to izrazio u svojoj prvoj poslanici:

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše. Ljubljeni, kad ovako Bog zavoli nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga niko nikada nije vidio: ako ljubimo jedni druge, Bog u nama prebiva, i ljubav je njegova savršena u nama. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“

Sam Isus je rekao da ga je Bog poslao u svet da ga spase:

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu. I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“

Dakle, Samarjani su očigledno verovali da je Isus više od pukog proroka, budući da, u svetlu Jovana 3, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da bi im Hristos lično rekao da je on Sin Božji koji je došao da spase svet od njegovih greha.

___________________________________________________________________________________

Isus – Prorok kao Mojsije

Zatari se zatim poziva na Jovana 6:10-14 kako bi pokazao da su mnoštva zaključila da je Isus prorok, a ne Bog. U svojoj revnosti da opovrgne božanstvo Gospoda Isusa, Zatari ne shvata kako ovaj tekst dokazuje da Muhamed NIJE prorok kao Mojsije:

„Podignuvši Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: Odakle da kupimo hljeba da ovi jedu? A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znađaše šta će činiti. Odgovori mu Filip: Ni za dvjesta dinara hljeba nije im dosta, da svako od njih samo malo dobije. Reče mu jedan od učenika njegovih, Andrej, brat Simona Petra: Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenih i dvije ribe. Ali šta je to na toliko mnoštvo? A Isus reče: Recite ljudima da posjedaju. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posjedaše, dakle, ljudi na broj oko pet hiljada. A Isus uze hljebove, i zablagodarivši, razdade učenicima, a učenici onima koji bijahu posjedali; tako i od riba koliko htjedoše. A kada se nasitiše, reče učenicima svojim: Skupite preostale komade, da ništa ne propadne. I sakupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenih što preostade iza onih koji su jeli. A ljudi vidjevši znamenje koje učini Isus, govorahu: Ovo je zaista Prorok koji treba da dođe na svijet. A kad razumije Isus da hoće da dođu da ga uhvate i učine carem, on otide opet na goru sam. Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more, I ušavši u lađu, pođoše preko mora u Kapernaum. I već bješe pao mrak, a Isus ne bješe došao k njima. A more se podizaše od velikoga vjetra. Pošto su, dakle, veslali oko dvadeset i pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa kako ide po moru i približava se lađi, pa se prepadoše. A on im reče: Ja sam; ne bojte se! I htjedoše ga uzeti u lađu; i odmah se lađa obrete na zemlji u koju iđahu. Sutradan narod koji je stajao s one strane mora, vidje da ondje ne bješe druge lađice osim one jedne u koju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus sa učenicima svojim u lađicu nego sami učenici njegovi otidoše; A druge lađice iz Tiverijade dođoše blizu onoga mjesta gdje jedoše hljeb kada Gospod zablagodari, Kada, dakle, vidje narod da Isusa ne bješe ondje, ni učenika njegovih, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum tražeći Isusa. I našavši ga s one strane mora, rekoše mu: Ravi, kada si došao ovamo? Isus im odgovori i reče: Zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što ste znamenja vidjeli, nego što ste hljeba jeli i nasitili se. Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac. A oni mu rekoše: Šta da činimo da bismo tvorili djela Božija? Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete u Onoga koga On posla. A oni mu rekoše: Kakav, dakle, znak ti pokazuješ da vidimo i da ti vjerujemo? Šta ti činiš? Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb sa neba dade im da jedu. Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb!“

Prvo što treba primetiti iz ovog odlomka jeste da Isus kaže da je on Sin čovečji koji daje hranu što ostaje za život večni, i da je ta hrana istinski Hleb koji silazi s neba da bi dao život svetu. O ovom Hlebu života imaćemo više da kažemo u sledećem delu naše rasprave.

Druga stvar koju treba primetiti jeste da Isusovo čudesno nahranjenje mnoštva sa malo hleba, upućivanje na Mojsija i na Izrailjce koji su jeli manu u pustinji, pokazuje da je narod pod „prorokom“ mislio da je Isus Onaj o kome se govori u Mojsijevim spisima. Videvši čudo, mnoštva su shvatila da je Isus Prorok kao Mojsije za koga je prorečeno da će doći:

„Proroka usred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, Po svemu kako si iskao od Gospoda Boga svojega na Horivu na dan sabora svojega govoreći: Da više ne čujem glasa Gospoda Boga svojega i da više ne gledam ognja toga velikoga, da ne poginem. Zato mi reče Gospod: Dobro rekoše što rekoše. Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.“

Jer je Hristos učinio znak sličan čudesima koja je Mojsije činio silom Božjom, nešto što je Prorok kao Mojsije morao da učini:

„Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu. U svijem znacima i čudesima, za koja ga posla Gospod da ih učini u zemlji Misirskoj na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svoj zemlji njegovoj, I u svijem djelima krjepke ruke i u svijem strahotama velikim, koje učini Mojsije pred svijem Izrailjem.“

Sam Isus je posvedočio da je Mojsije pisao o njemu:

„Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate. Jer da vjerovaste Mojseju, vjerovali biste i meni; jer on pisa o meni. A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“

Kao i njegovi sledbenici:

„Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi! A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva. Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si car Izrailjev. Odgovori Isus i reče mu: Zato što ti kazah da te vidjeh pod smokvom, vjeruješ? Vidjećeš više od ovoga. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.“

Dakle, budući da su Isus, njegovi sledbenici i mnoštva svi verovali da je Hristos Prorok kao Mojsije koji je trebalo da dođe, Muhamed ne može biti taj prorok. Zapravo, Muhamed je lažni prorok prema nadahnutom Svetom pismu živoga Boga.

Stoga Zatari ne može i ovce i novce. Ne može se pozivati na ove odlomke da bi dokazao da je Isus samo prorok, a istovremeno verovati da je Muhamed prorok kao Mojsije, budući da upravo ti stihovi koje navodi identifikuju Isusa kao tog Proroka, a ne Muhameda.

Usput rečeno, Isusova izjava da će njegovi sledbenici videti anđele kako se penju i silaze na njega, Sina čovečjeg, jeste aluzija na sledeći starozavetni tekst:

„A Jakov otide od Virsaveje idući u Haran. I dođe na jedno mjesto, i ondje zanoći, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu. I usni, a to ljestve stajahu na zemlji, a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i slažahu; I gle, na vrhu stajaše Gospod i reče: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i sjemenu tvojemu; I sjemena će tvojega biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u sjemenu tvojem. I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što ti rekoh. A kad se Jakov probudi od sna, reče: Zacijelo je Gospod na ovom mjestu; aja ne znah. I uplaši se i reče: Kako je strašno mjesto ovo! Ovdje je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska.“

Govoreći da će se anđeli penjati i silaziti na njega, Hristos je sebe poistovetio sa samim vratima nebeskim, sa Onim koji ujedinjuje nebo i zemlju. Drugim rečima, Isus je verovao da je on vrata, lestvica koja povezuje sa nebom, i da svi koji žele tamo da uđu moraju doći njemu, budući da je on jedini Put ka Bogu:

„Zaista, zaista vam kažem: Ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mjestu, on je kradljivac i razbojnik. A koji ulazi na vrata pastir je ovcama. Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izvodi ih; I kada svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. A za tuđinom neće poći, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca. Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta bijaše to što im govoraše. Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama. Svi koji god dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći. Kradljivac ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju.“

Stoga je islam lažna religija, budući da protivreči poruci vaskrslog Gospoda Isusa, koji jedini daje večni život i vodi ljude na nebo.

___________________________________________________________________________________

Ispovest Simona Petra

Zatari zatim navodi Petrove reči iz šestog poglavlja kako bi pokazao da apostol nije verovao niti učio da je Isus Bog:

„Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi smo povjerovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.“

Ipak, Zatari zanemaruje šta je još Petar rekao u ovom istom jevanđelju:

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“

Petar ispoveda da je Isus sveznajući Gospod, upravo onaj Gospod koji zna sve i kome stoga nije potrebno da postavlja pitanja. A budući da jedino Bog zna sve:

„Jer ako nas osuđuje srce, Bog je veći od srca našeg i zna sve.“

Petrova ispovest je stoga prilično naglašeno svedočanstvo o apsolutnom božanstvu Hrista, slično Tominoj ispovesti koju je ovaj izrekao prethodne nedelje:

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“

Niti je ovo jedino mesto gde nalazimo Petra, zajedno sa ostalim apostolima, kako potvrđuje da je Isus sveznajući:

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“

Ne samo da veruju da Hristos zna sve, nego takođe potvrđuju da je Isus sišao od Oca i da je stoga preegzistentan, tj. da je Isus postojao na nebu sa Ocem pre nego što je došao u svet.

Štaviše, Petrov govor u Jovanu 6:68-69 podseća na ono što čitamo u Delima apostolskim:

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve. I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod gdje ide i hvali Boga. A poznadoše ga da to bješe onaj što milostinje radi sjeđaše kod Krasnih vrata hrama i ispuniše se čuđenja, i bjehu van sebe od toga što mu se dogodi. A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“

Primetite da Petar čini čudo u ime Isusovo, budući da veruje da Isusovo ime daje spasenje i isceljenje:

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“

U svetlu ovoga, da li zaista iznenađuje što je Petar ispovedio da je Isus Sveti i Pravedni koji je sam Začetnik života i koji ima reči što vode u život večni? Toliko o Zatarijevom pozivanju na Petra.

Ovim se završava drugi deo našeg odgovora. Sada prelazimo na treći deo.