Jevrejska hristologija, 2. deo

Nastavljamo sa našim razmatranjem Jakovljeve i Judine poslanice kako bismo pružili dodatne dokaze da ova dva spisa odlučno svedoče o suštinskom božanstvu Gospoda Isusa Hrista.

Isus – dolazak ovaploćenog Boga Jahvea

I Jakov i Juda govore o dolasku Gospoda da sudi i spase:

„Trpite, dakle, braćo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, ratar iščekuje dragocjeni plod zemlje, strpljivo ga čekajući dok ne primi dažd rani i pozni. Budite, dakle, i vi strpljivi, utvrdite srca vaša, jer se dolazak Gospodnji približi. Ne jadikujte jedan na drugoga, braćo, da ne budete osuđeni; gle, Sudija stoji pred vratima. 3a ugled stradanja i dugotrpljenja, braćo moja, uzmite proroke koji govoriše u ime Gospodnje.“ Jakovljeva 5:7-10

„Ali i za ove prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: Gle, ide Gospod sa hiljadama hiljada svetih svojih, Da učini sud nad svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, i za sve drske riječi koje bezbožni grješnici govoriše protiv Njega.“ Judina 1:14-15

Jednostavno se ne može izbeći činjenica da ovi pisci govore o drugom dolasku Hrista s neba, budući da su ga već nazvali Gospodom. To bi navelo njihove čitaoce da pretpostave da je Isus Gospod koji će brzo doći da spase i sudi.

Postoji još nekoliko razloga koji potkrepljuju činjenicu da su autori imali Isusa na umu kada su pisali o dolasku Gospoda.

Prvo, na drugom mestu nam se kaže da Isus stoji na vratima, što je izraz koji podseća na Jakovljevu 5:9:

„Evo, stojim na vratima i kucam; ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njim, i on sa mnom.“ Otkrivenje 3:20

Drugo, Juda podstiče svoje čitaoce da se izgrađuju dok čekaju da dođe milost Gospoda Isusa:

„A vi, ljubljeni, izgrađujte sebe svojom najsvetijom vjerom, moleći se u Duhu Svetome, Održite sebe u ljubavi Božijoj, očekujući milost Gospoda našeg Isusa Hrista za život vječni.“ Judina 1:20-21

To se može odnositi jedino na Hristov povratak, jer je to vreme kada će vaskrsli Gospod podariti milost svojim sledbenicima, koja vodi u večni život.

To nas dovodi do trećeg razloga. Novi zavet izričito kaže da Gospod Isus dolazi na oblacima sa svojim svetima, bilo radi razaranja Jerusalima i Hrama, bilo radi suđenja celokupnom stvorenju:

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

„Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.“ Luka 9:26

„Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lopov, bdio bi, i ne bi pustio da mu potkopaju kuću. I vi, dakle, budite spremni; jer u koji čas ne mislite, doći će Sin Čovječiji. A Petar mu reče: Gospode, govoriš li ovu priču nama ili svima? A Gospod reče: Ko je, dakle, taj vjerni i mudri upravitelj kojega će postaviti gospodar nad čeljadi svojom da im daje obrok na vrijeme? Blago slugi onome kojega gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. Zaista vam kažem, nad svim imanjem svojim postaviće ga. Ako li reče sluga taj u srcu svojemu: Neće moj gospodar još zadugo doći; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; Doći će gospodar toga sluge u dan kad ne očekuje, i u čas kad ne zna, i rasjeći će ga, i dio njegov metnuće s nevjernima.“ Luka 12:39-46

„Tako da ne oskudijevate ni u jednom blagodatnom daru, vi koji čekate otkrivenje Gospoda našega Isusa Hrista, Koji će vas i utvrditi do kraja da budete besprekorni na dan Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:7-8

„Ako neko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista, neka je anatema. Maran ata.“ 1. Korinćanima 16:22

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10

„I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:27-28

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

„Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:20

Kao što prethodni primeri pokazuju, Hristov dolazak je izričita objava svih raznovrsnih novozavetnih spisa i stoga je morao biti verovanje koje su držali najraniji Isusovi sledbenici. Kao takvi, oni kojima su se Jakov i Juda obraćali bez sumnje bi pretpostavili da ovi autori govore o Hristovom povratku.

Štaviše, neki od ovih tekstova čak koriste reč parousia, koju je i sam Jakov upotrebio da opiše Hristov dolazak:

„A kada sjeđaše na gori Maslinskoj, pristupiše mu učenici nasamo govoreći: Kaži nam kad će to biti i kakav je znak tvoga dolaska i svršetka vijeka? I odgovarajući Isus reče im: Čuvajte se da vas ko ne prevari. Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti. Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba sve to da se zbude. Ali još nije kraj. Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo i biće gladi i pomora i zemljotresa po svijetu. A to je sve početak stradanja. Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će vas narodi omrznuti zbog imena moga. I tada će se mnogi sablazniti, i izdaće jedan drugoga i omrznuće jedan drugoga. I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge. I zato što će se umnožiti bezakonje, ohladnjeće ljubav mnogih. Ali ko pretrpi do kraja, taj će se spasti. I propovijedaće se ovo jevanđelje o Carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj. Kada, dakle, ugledate gnusobu opustošenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome – ko čita da razumije, – Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; I koji bude na krovu da ne silazi da uzme što mu je u kući; I koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljine svoje. A teško trudnicama i dojiljama u te dane. Nego se molite Bogu da ne bude bježanje vaše u zimu ni u subotu. Jer će tada biti nevolja velika kakva nije bila od postanka svijeta do sada, niti će biti. I ako se ne bi skratili dani oni, niko ne bi ostao; ali izabranih radi skratiće se dani oni. Tada ako vam ko reče: Evo, ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. Jer će se pojaviti lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane. Eto vam kazah unaprijed. Ako vam, dakle, kažu: Evo ga u pustinji, ne izlazite. Evo ga u sobama, ne vjerujte. Jer kao što munja izlazi od istoka i sine do zapada, tako će biti i dolazak Sina Čovječijega. Jer gdje je trup, ondje će se i orlovi okupiti. I odmah će se po nevolji tih dana sunce pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenuti se. I tada će se pokazati znak Sina Čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. A od smokve naučite pouku: Kada se grane njene već podmlade i olistaju, znate da je blizu ljeto. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu pred vratima. Zaista vam kažem: Ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne zbude. Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći. A o danu tome i o času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam. Jer kako je bilo u dane Noja, tako će biti i dolazak Sina Čovječijega. Jer kao što u dane pred Potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, I ne shvatiše dok ne dođe Potop i odnese sve; tako će biti i dolazak Sina Čovječijega.“ Matej 24:3-4, 27, 36-39

„No svaki u svome redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi;“ 1. Korinćanima 15:23

„Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospod sa zapovješću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi vaskrsnuti u Hristu; A potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Tako utješavajte jedni druge ovim riječima.“ 1. Solunjanima 4:13-18

„A sam Bog mira da vas posveti potpuno, i vascijeli duh vaš i duša i tijelo da se sačuva bez poroka za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Solunjanima 5:23

„Ali vas molimo, braćo, u pogledu dolaska Gospoda našega Isusa Hrista i našega sabranja u Njemu. Ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom, ni riječju, ni poslanicom – tobože našom – kao da je već nastao Dan Hristov. Da vas niko ne prevari ni na koji način; jer neće doći dok najprije ne dođe otpadništvo i ne pojavi se čovjek bezakonja, sin pogibli, Koji se protivi i preuznosi iznad svega što se zove Bog ili svetinja, tako da će sam sjesti u hram Božiji kao Bog, tvrdeći za sebe da je Bog. Zar ne pamtite da sam vam ovo kazivao još kad sam bio kod vas? I sad znate šta ga zadržava da se ne javi do u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već djejstvuje, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. I tada će se javiti bezakonik, kojega će Gospod Isus ubiti duhom usta svojih i uništiti pojavom svoga prisustva;“ 2. Solunjanima 2:1, 8

„3najući prvo ovo da će u posljednje dane doći rugači koji će živjeti po svojim sopstvenim željama, I govoriti: Šta je s obećanjem Dolaska njegova? Jer otkako se oci upokojiše sve stoji tako od početka stvaranja. Jer oni hotimice gube iz vida da nebesa biše odavno, i da je zemlja iz vode i od vode sazdana riječju Božijom, Od kojih tadašnji svijet, vodom potopljen, propade. A sadašnja nebesa i zemlja ostavljeni su njegovom riječju za oganj i čuvaju se za Dan suda i pogibli bezbožnih ljudi. Ali ovo jedno nemojte previđati, ljubljeni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan. Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni; nego nas dugo trpi, jer neće da iko propadne no da se svi pokaju. A doći će Dan Gospodnji kao kradljivac noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se užarene raspasti, i zemlja i djela što su na njoj izgorjeće. Pa kad će se sve ovo raspasti, kakvi treba da budete vi u svetom vladanju i pobožnosti, Očekujući i želeći da skorije bude dolazak Božijega Dana, od koga će se nebesa ognjem zapaljena raspasti i stihije užarene rastopiti.“ 2. Petrova 3:3-4, 12

„I sada, dječice, ostanite u njemu da kada se javi imamo svjetlost, i da se ne postidimo pred njim o Dolasku njegovom.“ 1. Jovanova 2:28

Jakov nije mogao biti neupućen u činjenicu da se izraz parousia dosledno upotrebljavao u vezi sa dolaskom Gospoda Isusa. Stoga je morao znati da će njegovi čitaoci iz njegovog izraza razumeti da govori o Hristovom povratku s neba. Kao što evangelikalni izučavalac Douglas J. Moo kaže:

“… reč ‘dolazak’ prevodi grčku reč parousia, koja u osnovi znači ‘prisustvo’ (vidi 1. Korinćanima 16:7; 2. Korinćanima 10:10; Filipljanima 2:12). U svetovnom grčkom primenjivala se na ‘dolazak’ kralja ili dostojanstvenika. Verovatno se upravo iz te pozadine razvilo tehničko značenje te reči u Novom zavetu, jer su rani hrišćani dosledno koristili tu reč da označe ‘dolazak’ Isusa na kraju istorije, radi suda nad zlima (npr. Matej 24:37, 39; 2. Solunjanima 2:8) i izbavljenja svetih (npr. 1. Korinćanima 15:23; 1. Solunjanima 2:19; 3:13; 4:15; 5:23). Doduše, tačan izraz koji Jakov ovde koristi, a i u 8. stihu – ‘dolazak Gospodnji’ – javlja se samo još jednom da opiše Hristov povratak (1. Solunjanima 4:15). A ‘Gospod’ bi ovde, naravno, mogao biti Bog Otac (kao u 4, 10. i 11. stihu u ovom kontekstu). Ali učestalost kojom novozavetni pisci primenjuju taj izraz na Hristov povratak ukazuje na to da je parousia vrlo rano među ranim hrišćanima poprimila gotovo tehničko značenje. Jakov svakako namerava, a njegovi čitaoci bi zasigurno tako i razumeli, da se dolazak Gospodnji odnosi na Isusov povratak kao sudije i spasitelja.” (Moo, The Letter of James, str. 221; podebljani naglasak je naš)

Gornji primeri nepobitno dokazuju da su Jakov i Juda imali Isusa na umu kada su govorili o dolasku Gospoda.

To nas dovodi do sledećeg odeljka.

Isus je ovaploćeni Jahve!

U Judinoj 1:14-15 autor citira pseudoepigrafsko delo 1. Enoh, koje govori o vremenu kada će sam Bog doći sa svojom nebeskom vojskom da sudi zlima:

“Reči blagoslova Enohovog, kojim je blagoslovio izabrane i pravedne, koji će biti živi u dan nevolje, kada svi zli i bezbožni budu uklonjeni. I on prihvati svoju priču i reče – Enoh, pravedan čovek, čije je oči Bog otvorio, vide viđenje Svetoga na nebesima, koje mi anđeli pokazaše, i od njih sve čuh, i od njih razumeh dok gledah, ali ne za ovaj naraštaj, nego za daleki koji ima da dođe. O izabranima rekoh i prihvatih svoju priču o njima: Sveti Veliki izaći će iz svog prebivališta, i večni Bog stupiće na zemlju, (i to) na goru Sinaj, [I pojaviće se iz svog tabora] I pojaviće se u sili svoje moći sa neba nad nebesima. I sve će obuzeti strah, i Stražari će zadrhtati, i veliki strah i trepet obuzeće ih do krajeva zemlje. I visoke planine biće potresene, i visoka brda biće snižena, i istopiće se kao vosak pred plamenom. I zemlja će biti sasvim rascepljena, i sve što je na zemlji propašće, i biće sud nad svima (ljudima). Ali sa pravednima on će načiniti mir. I zaštitiće izabrane, i milost će biti nad njima. I svi će pripadati Bogu, i biće napredni, i svi će biti blagosloveni. I on će im svima pomoći, i svetlost će im se pojaviti, i on će s njima načiniti mir’. I gle! On dolazi sa deset hiljada svojih svetih da izvrši sud nad svima i da uništi sve bezbožne: i da uveri svako telo za sva dela njihove bezbožnosti koja su bezbožno počinili, i za sve teške reči koje su bezbožni grešnici govorili protiv njega. 1. Enoh 1:1-10

Ovaj citat iz Enoha je od životne važnosti jer pokazuje da je Juda držao apsolutno božanstvo Gospoda Isusa Hrista. Naposletku, Gospod koji u Enohu dolazi sa svojim mirijadama jeste Bog Jahve, dok je za Judu to Isus Hristos, čime se Isus izjednačava sa Jahveom!

Štaviše, jezik 1. Enoha odjekuje onim što starozavetni spisi kažu o dolasku Jahvea da sudi i spase.

Na primer, prorok Zaharija je govorio o danu u kome će Jahve sa svojim svetima sići na Maslinsku goru, koju će zatim rascepiti na pola time što će je dotaći njegove blagoslovene noge:

„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom.“ Zaharija 14:1-5

Prema Novom zavetu, Gospod Isus je taj čije će noge dotaći Maslinsku goru kada siđe s neba sa čitavom svojom vojskom!

„I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.“ Dela apostolska 1:9-12

Ti ljudi (koji su zapravo anđeli) objavljuju Hristovim sledbenicima da će se Isus vratiti na isto ono mesto sa koga se uzneo, a to je Maslinska gora. I:

„Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim.“ 1. Solunjanima 3:13

To znači da je, što se novozavetnih spisa tiče, Isus onaj Bog Jahve koga je prorok Zaharija video kako silazi na Maslinsku goru!

Zaharija nije bio jedini nadahnuti prorok koji je govorio o Jahveu koji silazi ili dolazi sa svojim vojskama da vlada i sudi:

„A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovjek Božji, sinove Izrailjeve pred smrt svoju. I reče: Gospod izide sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.“ Ponovljeni zakoni 33:1-2

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda.“ Isaija 66:15-16

„Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim. I gore će se rastopiti pred njim, i doline će se rasjesti, kao vosak od ognja i kao voda što teče niz strmen.“ Mihej 1:3-4

Zanimljivo je da sva četiri jevanđelja citiraju Isaiju 40 u vezi sa Jovanom Krstiteljem, koji je poslat kao Božji glasnik da pripremi narod za Hristov dolazak, čime se Isus izjednačava sa Jahveom za koga je Isaija rekao da će doći i čiju će slavu videti svako telo (up. Marko 1:1-11; Matej 3:1-6, 11-17; Luka 3:1-6, 15-18, 21-22; Jovan 1:14-15, 19-36).

Sam Pavle preuzima jezik Isaije 66:15-16 da opiše Hristov dolazak u plamtećoj slavi radi uništenja zlih i spasenja njegovih sledbenika:

Ali to nije sve. Čak i sam Kuran govori o Jevrejima kao onima koji navodno čekaju da Bog dođe u senci oblaka sa svojim anđelima,

„Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i anđeli, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća!“ S. 2:210 N. J. Dawood

A govori i o tome kako on silazi sa svojim vojskama da sudi čovečanstvu:

„Uistinu, kada Zemlja bude zdrobljena u komadiće, i kada dođe tvoj Gospodar, a anđeli budu sve red do reda, i kada taj dan Pakao bude primaknut, tada će čovek da se seti“ S. 89:21-23 Dawood

S obzirom na sve prethodno, da li iznenađuje što sledeći komentator naziva Hrista Božanskim Sudijom u svom komentaru Jakovljeve poslanice?

“Dodatno naglašavajući neposrednost Hristovog povratka radi suda nad našim delima, Jakov je upozorio: gle, Sudija stoji tik pred vratima. Hristos, BOŽANSKI SUDIJA, prikazan je kao spreman da širom otvori vrata i uleti na poprište suda. On će načiniti taj dramatični ulazak pri svojoj parousia, koja je, kao što je gore napomenuto, sledeći događaj u njegovom ličnom, istorijskom rasporedu. I ohrabrujuća nada u Hristov povratak kao kraj stradanja i svest o budućem sudu nad delima vernika treba da proizvedu strpljenje u stradanju.” (John MacArthur, James: The MacArthur New Testament Commentary [Moody Press, Chicago, IL 1998], str. 257; naglasak velikim slovima i podvlačenjem je naš)

Šta bi drugo Hristos mogao biti ako ne božanski, kada obavlja upravo one božanske funkcije koje i hebrejska Biblija i Kuran pripisuju jedino Bogu?

Zapravo, ova praksa primenjivanja starozavetnih tekstova koji govore o Jahveu koji dolazi ili silazi s neba na objašnjenje ili opis dolaska Gospoda Isusa jednostavno je bez presedana u jevrejskoj književnosti i snažno ukazuje na to da su jevrejsko-hrišćanski krugovi već poistovećivali Hrista sa Jahveom. Kao što objašnjava čuveni novozavetni izučavalac Richard Bauckham:

“…Ali upravo neposredna primena eshatoloških odlomaka o teofaniji na mesijansku figuru izgleda da nema tačnu paralelu u jevrejskoj apokaliptici. Za razvoj hristologije veoma je važno to što ranohrišćansko očekivanje parousia duguje manje starozavetnim mesijanskim tekstovima nego neposrednoj upotrebi starozavetnih tekstova o dolasku Boga. Razlog za takvu upotrebu možemo videti u prepavlovskoj jevrejsko-hrišćanskoj himni u Filipljanima 2:6-11: uzvisivši Isusa da bude njegov eshatološki opunomoćenik, Bog mu je darovao sopstveno ime, tetragram (‘ime koje je iznad svakog imena’), i usled toga Isus prima poklonjenje koje celo stvorenje duguje Bogu. Ali on to čini kao predstavnik Boga Oca, u Božje ime, i tako ‘na slavu Boga Oca’. Ovde možemo nazreti i posledicu po hrišćanski religiozni stav prema Isusu. Budući da dotična figura nije puka figura spekulacije, poput Melhisedeka ili još neidentifikovanog Mesije, nego Isus iz Nazareta, poznata ljudska figura, sada odsutna na nebu ali prisutna u iskustvu svojih sledbenika u Duhu, figura kojoj se moglo obratiti (‘Gospode naš, dođi!’), njegova božanska funkcija neizbežno ga je učinila predmetom božanskog obožavanja. Implicitno, u religioznoj praksi, ON JE VEĆ BIO PRIPODOBLJEN BOGU, i put ka njegovom pojmovnom uključenju u biće Boga bio je otvoren.’” (Isto, str. 301-302; naglasak podebljanjem i velikim slovima je naš)

Sada prelazimo na naš poslednji odeljak.