Bog plače i Tora kao Božja kći
Rabinska tradicija opisuje Toru kao Božju kći koja mu govori i žali mu se:
תָּנוּ רַבָּנַן: הַקּוֹרֵא פָּסוּק שֶׁל שִׁיר הַשִּׁירִים וְעוֹשֶׂה אוֹתוֹ כְּמִין זֶמֶר, וְהַקּוֹרֵא פָּסוּק בְּבֵית מִשְׁתָּאוֹת בְּלֹא זְמַנּוֹ – מֵבִיא רָעָה לָעוֹלָם, מִפְּנֵי שֶׁהַתּוֹרָה חוֹגֶרֶת שַׂק וְעוֹמֶדֶת לִפְנֵי הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא וְאוֹמֶרֶת לְפָנָיו: רִבּוֹנוֹ שֶׁל עוֹלָם, עֲשָׂאוּנִי בָּנֶיךָ כְּכִנּוֹר שֶׁמְּנַגְּנִין בּוֹ לֵצִים.
§ Mudraci su učili: onaj ko čita stih iz Pesme nad pesmama i pretvara ga u neku vrstu svetovne pesme, a ne u sveti tekst, i onaj ko čita neki biblijski stih u kući gozbe, ne u njegovo prikladno vreme, nego prosto kao pesmu, unosi zlo u svet, jer Tora oblači na sebe kostret i staje pred Svetoga**, blagosloven da je,** i govori pred Njim**: Gospodaru sveta, Tvoja deca su me pretvorila u harfu na kojoj sviraju lakrdijaši.**
אָמַר לָהּ: בִּתִּי, בְּשָׁעָה שֶׁאוֹכְלִין וְשׁוֹתִין בַּמֶּה יִתְעַסְּקוּ? אָמְרָה לְפָנָיו: רִבּוֹנוֹ שֶׁל עוֹלָם, אִם בַּעֲלֵי מִקְרָא הֵן – יַעַסְקוּ בַּתּוֹרָה וּבַנְּבִיאִים וּבַכְּתוּבִים. אִם בַּעֲלֵי מִשְׁנָה הֵן – יַעַסְקוּ בַּמִּשְׁנָה, בַּהֲלָכוֹת וּבְהַגָּדוֹת. וְאִם בַּעֲלֵי תַלְמוּד הֵן – יַעַסְקוּ בְּהִלְכוֹת פֶּסַח בַּפֶּסַח, בְּהִלְכוֹת עֲצֶרֶת בָּעֲצֶרֶת, בְּהִלְכוֹת חַג בֶּחָג. הֵעִיד רַבִּי שִׁמְעוֹן בֶּן אֶלְעָזָר מִשּׁוּם רַבִּי שִׁמְעוֹן בֶּן חֲנַנְיָא: כׇּל הַקּוֹרֵא פָּסוּק בִּזְמַנּוֹ מֵבִיא טוֹבָה לָעוֹלָם, שֶׁנֶּאֱמַר: ״וְדָבָר בְּעִתּוֹ מַה טּוֹב״.
Sveti, blagosloven da je, kaže Tori: Kćeri moja**, dok jedu i piju, čime treba da se bave?** Tora govori pred Njim**: Gospodaru sveta, ako su znalci Biblije, neka se bave** izučavanjem Tore, Proroka i Spisa. Ako su znalci Mišne, neka se bave izučavanjem Mišne, izučavanjem halahe****, i izučavanjem agade****. A ako su znalci Talmuda, neka se bave izučavanjem halahot o Pashi na Pashu, izučavanjem halahot o Šavuotu na Šavuot****, i izučavanjem halahot o Sukotu na Sukot****. Prema Tori ne treba da se odnose s prezirom, koristeći je za sopstvenu zabavu. Rabin Šimon ben Elazar posvedočio je u ime rabina Šimona ben Hananje: svako ko čita stih u njegovo prikladno vreme i na prikladan način unosi dobro u svet, kao što je rečeno: „i riječ u vrijeme kako je dobra!“ (Priče Solomonove 15:23). (Sanhedrin 101a; naglasak moj)
Sledeći odlomak je još zapanjujući, budući da u njemu Bog plače, dok anđeo Metatron želi da plače umesto Boga kako bi ga sprečio da plače!
Druga stvar: „I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan“ (Isaija 22:12) – to je ono što su sinovi Korejevi izrekli u stihu kroz Božanski Duh: „Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, Spasitelja mojega i Boga mojega.“ (Psalam 42:5). O kome su sinovi Korejevi izrekli ovaj stih? O zajednici Izrailja, jer je zajednica Izrailja rekla pred Svetim, blagoslovenim da je: „Gospodaru sveta, sećam se sigurnosti, spokoja i mira u kojima sam živela, a sada su se udaljili od mene. Plačem i jaučem i govorim: kad bih samo mogla da budem vraćena u ranija vremena, kada je Hram bio sazidan, i kada bi Ti silazio u njega s neba na visini i spuštao svoje Božansko prisustvo na mene. Narodi sveta bi me hvalili, i kada bih tražila milost za svoja bezakonja, Ti bi mi odgovorio. Ali sada sam u sramoti i poniženju.“ Rekli su pred Njim i ovo: „Gospodaru sveta, duša mi je pusta u meni kada prolazim pored Tvog Hrama, a on je razoren, i tihi tanani glas u njemu govori: mesto na kome su potomci Avrahamovi prinosili žrtve pred Tobom, gde su sveštenici stajali na uzvišenju, a Leviti hvalili uz svoje lire – zar će u njemu skakutati lisice? To je ono što je zapisano: „Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.“ (Plač Jeremijin 5:18). Ali šta da radim? Moja bezakonja su ovo navukla na mene; lažni proroci koji su bili u mojoj sredini zaveli su me sa puta života na put smrti.“ Zato je i rečeno: „Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, Spasitelja mojega i Boga mojega.“
Druga stvar: „I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plačete i ridate“ (Isaija 22:12) – kada je Sveti, blagosloven da je, naumio da razori Hram, rekao je: dokle god sam u njemu, narodi sveta ga neće dotaći. Zato ću odvratiti svoje oči od njega i zakleću se da se neću starati o njemu do vremena kraja dana. Tada će doći neprijatelji i razoriti ga. Odmah zatim, Sveti, blagosloven da je, zakleo se svojom desnicom i povukao je iza sebe. To je ono što je zapisano: „obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja“ (Plač Jeremijin 2:3). U tom trenutku neprijatelji uđoše u Svetilište i spališe ga. Kada je bilo spaljeno, Sveti, blagosloven da je, reče: nemam više prebivalište na zemlji; ukloniću svoje Božansko prisustvo sa nje i uzići ću na svoje prvobitno mesto. To je ono što je zapisano: „Otići ću i vratiću se na svoje mjesto dokle ne priznadu svoju krivicu i potraže lice moje“ (Osija 5:15). U tom trenutku Sveti, blagosloven da je, plakao je i govorio: teško meni zbog onoga što sam učinio. Spustio sam svoje Božansko prisustvo dole radi Izrailja. Sada kada su sagrešili, vratio sam se na svoje prvobitno mesto. Ne dao Bog da sam postao predmet podsmeha narodima i ruglo ljudima. U tom trenutku dođe Metatron, pade na svoje lice i reče pred Njim: „Gospodaru sveta, ja ću plakati, a Ti nemoj plakati.“ On mu reče: „Ako mi ne dopustiš da sada plačem, ući ću u mesto u koje ti nemaš dozvolu da uđeš, i tamo ću plakati, kao što je rečeno: „Ako li ovo ne poslušate, duša će moja plakati tajno zbog oholosti vaše““ (Jeremija 13:17).
Sveti, blagosloven da je, reče anđelima služiteljima: „Hajdemo, ti i ja, da vidimo šta su neprijatelji učinili u mom Hramu.“ Odmah zatim, Sveti, blagosloven da je, i anđeli služitelji pođoše, a Jeremija pred Njim. Kada je Sveti, blagosloven da je, ugledao Hram, reče: zaista, ovo je moj Hram i ovo je moje počivalište u koje su ušli neprijatelji i u njemu činili šta im je bila volja. U tom trenutku Sveti, blagosloven da je, plakao je i govorio: teško meni zbog mog Hrama. Deco moja, gde ste? Sveštenici moji, gde ste? Ljubljeni moji, gde ste? Šta sam mogao da učinim za vas? Opominjao sam vas, ali se niste pokajali. Sveti, blagosloven da je, reče Jeremiji: „Danas sam kao čovek koji je imao sina jedinca, podigao mu svadbeni baldahin, a on je umro pod svojim svadbenim baldahinom; zar ne osećaš bol za mnom i za mojim sinom? Idi i pozovi Avrahama, Isaka, Jakova i Mojsija iz njihovih grobova, jer oni znaju da plaču.“ [Jeremija] reče pred Njim: „Gospodaru sveta, ne znam gde je Mojsije sahranjen.“ Sveti, blagosloven da je, reče mu: „Idi, stani na obalu Jordana, podigni svoj glas i pozovi: sine Amramov, sine Amramov, ustani i vidi svoje stado koje su proždrali neprijatelji.“ Odmah zatim Jeremija ode u pećinu Makpelu i reče praocima sveta: „Ustanite, jer je došlo vreme da budete pozvani pred Svetoga, blagosloven da je.“ Rekoše mu: „Zašto?“ Reče im: „Ne znam“ – jer se plašio da ne kažu: u tvoje dane je ovo zadesilo našu decu? Jeremija ih ostavi, stade na obalu Jordana i povika: „Sine Amramov, sine Amramov, ustani, došlo je vreme da budeš pozvan pred Svetoga, blagosloven da je.“ On mu reče: „Po čemu je današnji dan drugačiji, da budem pozvan pred Svetoga, blagosloven da je?“ Jeremija mu reče: „Ne znam.“ Mojsije ga ostavi i ode anđelima služiteljima, jer ih je poznavao još od vremena davanja Tore. Reče im: „Služitelji na visini, znate li zašto sam pozvan pred Svetoga, blagosloven da je?“ Rekoše mu: „Sine Amramov, zar ne znaš da je Hram razoren i da je Izrailj odveden u izgnanstvo?“ On je vikao i plakao dok nije stigao do praotaca sveta. Oni odmah razderaše svoju odeću, staviše ruke na svoje glave i vikahu i plakahu sve do vrata Hrama. Kada ih je Sveti, blagosloven da je, ugledao, odmah „I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plačete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet“ (Isaija 22:12). Da nije stiha koji je zapisan, bilo bi nemoguće to izreći. Plakali su i hodili od jednih vrata do drugih, kao čovek pred kojim leži njegov preminuli srodnik. Sveti, blagosloven da je, naricao je i govorio: teško caru koji je bio uspešan u svojoj mladosti, a u starosti nije bio uspešan.
Rabin Šmuel bar Nahman reče: kada je Hram bio razoren, Avraham dođe pred Svetoga, blagosloven da je, plačući, čupajući svoju bradu, kidajući kosu sa svoje glave, udarajući se po licu, derući svoju odeću, s pepelom na glavi, i hodio je po Hramu naričući i vičući. Reče pred Svetim, blagoslovenim da je: „Po čemu se razlikujem od svih naroda i jezika, da sam došao u ovo stanje sramote i poniženja?“ Kada su ga anđeli služitelji videli, i oni sastaviše naricaljke stojeći u redovima i govoreći: „Eto, junaci njihovi viču na polju, i poslanici mirni plaču gorko. Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za čovjeka.“ (Isaija 33:7-8). Šta je „Putovi opustješe“? Anđeli služitelji rekoše pred Svetim, blagoslovenim da je: „Putevi ka Jerusalimu koje si pripremio, da putnici nikada ne prestanu da idu njima – kako su postali pustoš?“ „putnici ne putuju“ – anđeli služitelji rekoše pred Svetim, blagoslovenim da je: „Putevi kojima je Izrailj putovao o praznicima – kako su zamrli?“ „pokvari ugovor“ – anđeli služitelji rekoše pred Svetim, blagoslovenim da je: „Gospodaru sveta, prekršen je savez njihovog praoca Avrahama, kroz koga je svet naseljen i kroz koga si u svetu prepoznat kao Bog na visini, Tvorac neba i zemlje.“ „odbaci gradove“ – anđeli služitelji rekoše pred Svetim, blagoslovenim da je: „Zar si odbacio Jerusalim i Sion nakon što si ih izabrao?“ To je ono što je zapisano: „Eda li si sasvijem odbacio Judu? Eda li je omrzao duši tvojoj Sion?“ (Jeremija 14:19). „ne mari za čovjeka“ – anđeli služitelji rekoše pred Svetim, blagoslovenim da je: „Nisi smatrao Izrailja ni koliko pokolenje Enosovo, koji su bili začetnici idolopoklonstva.“ U tom trenutku Sveti, blagosloven da je, obrati pažnju na anđele služitelje. Reče im: „Zašto sastavljate ovakve naricaljke, stojeći u redovima?“ Rekoše Mu: „Gospodaru sveta, zašto nisi obratio pažnju na Avrahama, Tvog ljubljenog, koji je došao u Tvoj Dom i naricao i plakao?“ Reče im: „Od dana kada je moj ljubljeni otišao ispred mene u svoj večni dom, nije dolazio u moj Dom, a sada: „Što će mili moj u domu mom““ (Jeremija 11:15).
Avraham reče pred Svetim, blagoslovenim da je: „Gospodaru sveta, zašto si moju decu odveo u izgnanstvo, predao ih u ruke naroda, pobio ih svakojakim neobičnim smrtima i razorio Hram, mesto na kome sam svog sina Isaka uzneo kao žrtvu paljenicu pred Tobom?“ Sveti, blagosloven da je, reče Avrahamu: „Tvoja deca su sagrešila i prekršila celu Toru i dvadeset dva slova koja su u njoj.“ To je ono što je zapisano: „I sav Izrailj prestupi Zakon Tvoj“ (Danilo 9:11). Avraham reče pred Svetim, blagoslovenim da je: „Gospodaru sveta, ko će svedočiti protiv Izrailja da su prekršili Tvoju Toru?“ Reče mu: „Neka dođe Tora i posvedoči protiv Izrailja.“ Odmah zatim, Tora dođe da svedoči protiv njih. Avraham joj reče: „Kćeri moja, došla si da svedočiš protiv Izrailja da su prekršili tvoje micvot, i ne stidiš se preda mnom? Seti se dana kada te je Sveti, blagosloven da je, prenosio od naroda do naroda, a oni nisu hteli da te prihvate, dok moji potomci nisu došli na goru Sinaj, prihvatili te i počastvovali te. A sada dolaziš da svedočiš protiv njih u dan njihove nevolje?“ Kada je Tora to čula, stade po strani i ne posvedoči protiv njih.
Sveti, blagosloven da je, reče Avrahamu: „Neka dođu dvadeset dva slova i posvedoče protiv Izrailja.“ Odmah zatim, dvadeset dva slova dođoše. Alef dođe da svedoči protiv Izrailja da su prekršili Toru. Avraham mu reče: „Alef, ti si prvo među svim slovima, a dolaziš da svedočiš protiv Izrailja u dan njihove nevolje? Seti se dana kada se Sveti, blagosloven da je, otkrio na gori Sinaj i započeo tobom: „Ja sam Gospod Bog tvoj“ (Izlazak 20:2) – nijedan narod osim mojih potomaka nije te prihvatio, a ti dolaziš da svedočiš protiv mojih potomaka?“ Odmah zatim, alef stade po strani i ne posvedoči protiv njih.
Bet dođe da svedoči protiv Izrailja. Avraham mu reče: „Kćeri moja, došla si da svedočiš protiv mojih potomaka, koji su marljivi u pet knjiga Tore, budući da si ti na čelu Tore?“ To je ono što je zapisano: „U početku stvori Bog“ (Postanje 1:1). Odmah zatim, bet stade po strani i uopšte ne posvedoči.
Gimel dođe da svedoči protiv Izrailja. Avraham mu reče: „Kćeri moja, došla si da svedočiš protiv mojih potomaka da su prekršili Toru? Ima li ijednog naroda koji ispunjava micvu obrednih resa, na čijem se čelu ti pojavljuješ?“ To je ono što je zapisano: „Načini sebi rese“ (Ponovljeni zakoni 22:12). Odmah zatim, gimel stade po strani i uopšte ne posvedoči. Kada su sva slova videla da ih je Avraham ućutkao, postideše se, stadoše po strani i ne posvedočiše protiv Izrailja. (Eiha Raba, Petihta; naglasak moj)
Zanimljivo je da Novi zavet opisuje Isusa kao Božju Toru:
„Jer je Hristos završetak Zakona za opravdanje svakom koji vjeruje. Jer Mojsej piše za pravednost koja je od zakona: Čovjek koji to čini živjeće u tome. A pravednost koja je od vjere ovako govori: Da ne rečeš u srcu svome: Ko će se popeti na nebo? to jest, da svede Hrista; Ili: Ko će sići u bezdan? to jest, da izvede Hrista iz mrtvih. Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je riječ, u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:4-13
Pavle je na Hrista primenio Mojsijev opis Tore:
„Jer zapovijest ova koju ti ja zapovijedam danas, niti je visoko ni daleko od tebe; Nije na nebu da rečeš: Ko će nam se popeti na nebo da nam je skine i kaže nam je, da bismo je tvorili? Niti je preko mora da rečeš: Ko će nam otići preko mora da nam je donese i kaže nam je da bismo je tvorili? Nego ti je vrlo blizu ova riječ, u ustima tvojima i u srcu tvojem, da bi je tvorio.“ Ponovljeni zakoni 30:11-14
Čineći to, blaženi apostol predstavlja vaskrslog Gospoda kao Božju novu i trajnu Toru, koja je ujedno i Božje duhovno Potomstvo:
„Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu ne žive po tijelu nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti. Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu,“ Rimljanima 8:1-3
„Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas? On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje? Ko će optužiti izabrane Božije? Bog je onaj koji opravdava. Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas.“ Rimljanima 8:31-34
Biblijski navodi preuzeti su iz izdanja New Revised Standard Version Updated Edition (NRSVUE).
Za dalje čitanje
Rabini o Božjem živom Glasu koji govori
Rabinski judaizam i Božja mnoštvenost