Uzdanje u Jahveovog božanskog carskog Sina, 1. deo

Prema Psalmima, Jahve očekuje da se svi vladari zemlje pokore vlasti njegovog pomazanog Cara. Međutim, umesto toga, carevi sveta se urotuju da se suprotstave Jahveu i njegovom Mesiji, što će neizbežno dovesti do njihovog suda i uništenja ako se ne pokaju:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.““ Psalam 2:1-6

Ovaj Pomazanik je Bogu veoma poseban i drag, kao što pokazuje druga polovina Psalma:

„Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:7-12

Ono što ovaj Psalam čini naročito zanimljivim jeste to što psalmista ne samo da otvoreno tvrdi da Jahve svog postavljenog Cara uzima za svog sina, već ovom mesijanskom Sinu pripisuje i iste funkcije, uloge i osobine koje se na drugim mestima pripisuju Jahveu.

Pomazani Car kao Jahveov naslednik

Na primer, za Jahvea se kaže da je Onaj koji nasleđuje sve narode, budući da čitav svet i sve što je u njemu pripada njemu:

„Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi.“ Psalam 82:8

„Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vaseljena i sve što živi na njoj. Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je.“ Psalam 24:1-2 – up. 50:12; 89:11

Jahve je takođe Onaj koji lomi i satire sve one koji mu se protive:

„Jer nikome ne odgađa kad dođe da se sudi s Bogom. Satire jake nedokučivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.“ Jov 34:23-24

I:

„Nije takav dio Jakovljev; jer je on Tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama. Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva. I tobom satrh konja i jahača njegova; i tobom satrh kola i koji sjeđahu na njima. I tobom satrh čovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku. I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.“ Jeremija 51:19-23

Konačno:

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“ Psalam 89:19-27

Zanimljivo je da se davidovski car u navedenom Psalmu ponovo naziva Božjim sinom, čak i njegovim prvencem, za koga se takođe kaže da je uzvišeniji od svih careva narodâ i čija vlast treba da se prostire po čitavoj zemlji.

Stoga je, u svetlu prethodno rečenog, jasno da Psalam 2 nedvosmisleno prikazuje Božjeg pomazanog Sina kako izvršava određene božanske zadatke. Kao što objašnjava reformisani hrišćanski apologeta dr Robert A. Morey:

„Onaj kome pripadaju svi narodi sveta jeste Bog (Psalam 24:1-2). Onaj koji će taro'em ’slomiti’ narode jeste Bog (Jov 34:24). Onaj koji će tanappasem ’satrti’ narode jeste Bog (Jeremija 51:19-23). Sva ova božanska dela sada se pripisuju Sinu Božjem.“ (Morey, Trinity: Evidence and Issues [Word Bible Publishers Inc., Iowa Falls, IA 1996], Part 11: The Old Testament Evidence, Chap. 11. God the Son, str. 177; podebljanje naše)

Uzdanje u pomazanog Sina

Još je zanimljivije to što Psalam 2 poziva careve zemlje da pristupe i poljube Sina, to jest da mu odaju počast, i da u njemu potraže utočište.

Ovakvo poštovanje i uzdanje koje se carevima zapoveda da polože u Jahveovog mesijanskog Vladara gotovo je istovetno onome što Jahve zahteva za sebe.

Na primer, kroz čitave Psalme nam se govori da čovek treba da traži utočište u Jahveu:

„Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago čovjeku koji se uzda u nj.“ Psalam 34:8

„Koji slavno izbavljaš cara svojega, i činiš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.“ Psalam 18:1-2, 30, 44, 50 – up. 5:11; 7:1; 11:1; 14:6; 16:1; 17:7; 25:20; 31:1, 4, 19; 34:22; 36:7; 37:40; 43:2; 46:1; 57:1; 59:16; 61:3-4; 62:7-8; 64:10; 71:1, 3; 73:28; 91:2, 4, 9; 141:8; 142:4-5; 143:9; 144:2; Priče Solomonove 16:20

Evo ponovo Moreja:

„Glagol hose ’uzdaju se’ jeste particip i kroz čitave Psalme uvek znači položiti svoju ličnu veru i uzdanje u Boga kao svoju konačnu nadu u ovom životu i u životu koji dolazi. Upotreba ovog hebrejskog glagola u odnosu na Sina veoma je značajna.

„Svaki put, bez ijednog izuzetka, kada se reč hose nađe u Psalmima, ona znači položiti svoju ličnu veru i uzdanje u Boga. Ona se nikada ne koristi da bi označila uzdanje u ljude ili anđele. Uvek ima Boga kao žižu nečije konačne vere i uzdanja. Stoga ’uzdati se’ u Sina može značiti jedino uzdati se u njega kao u Boga.

„Kao takvo, hose jeste vid božanskog obožavanja i ovde se pripisuje Sinu. Nigde u Bibliji nam se ne kaže da svoju konačnu veru, nadu ili ljubav položimo u ljude ili anđele. Još jednom, Osoba koja se naziva ’Sinom’ Božjim otkriva se kao istinsko božanstvo.“ (Morey, str. 179; podebljanje naše)

Sveto pismo upozorava protiv uzdanja u pogrešiva ljudska bića

Da je Morey u pravu, lako se može videti iz činjenice da nadahnuto Sveto pismo izričito osuđuje polaganje bezuslovnog uzdanja i nade u ljude i ljudske knezove radi spasenja:

„Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na čovjeka; Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na knezove.“ Psalam 118:8-9

„Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječijega, u kojega nema pomoći. Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove. Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu, Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek, Čini sud onima kojima se čini krivo; daje hranu gladnima.“ Psalam 146:3-7

„Daj nam pomoć u tjeskobi. A odbrana je čovječija uzalud.“ Psalam 60:11 – up. 52:7; 108:12

„Da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo. Jer će biti kao vrijes u pustinji, koji ne osjeća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suhim mjestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi. Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica. Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod. Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati?“ Jeremija 17:5-9

Stoga bi uzdanje u Božjeg Sina na isti način na koji se čovek uzda u Jahvea bilo, u najmanju ruku, bogohulno i idolopokloničko, ako Car nije ništa više od pogrešivog stvorenja.

Odavanje počasti carskom Sinu kao što se odaje Jahveu

Ovo nije jedini tekst koji govori o mesijanskom Caru koji prima obožavanje od careva i njihovih naroda, budući da se njegova vladavina prostire nad čitavom zemljom i od mora do mora:

„Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni.“ Psalam 72:1, 8-11

Još jednom, to je ona vrsta službe i počasti koju je narodima zapoveđeno da odaju Jahveu:

„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:8-10

„Raduj se Gospodu sva zemljo! Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajući! Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove.“ Psalam 100:1-3

Štaviše, od narodâ se očekuje da hvale i Jahvea i njegovog pomazanog Cara, koji se čak naziva Bogom (elohim) kao i Jahve!

„Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi!“ Psalam 67:3

„Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.“ Psalam 45:1-3, 6-7, 11, 17

Očigledno, ovo nije običan Car!

Novozavetna primena Psalma 2 – Božanski carski Sin je došao!

Što se tiče nadahnutih novozavetnih spisa, Psalam 2 je mesijansko proroštvo koje je Isus Hristos došao da ispuni.

Prema Novom zavetu, carevi narodâ koji su besneli protiv Jahvea i njegovog Mesije ostvarili su se onda kada su se Jevreji urotili sa Irodom i Pontijem Pilatom, vođama neznabožaca, da ubiju Isusa:

„A kad ih otpustiše, ovi dođoše svojima i javiše šta im rekoše prvosveštenici i starješine. A kad oni čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše: Gospode, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Ti si ustima Davida, sluge svojega, rekao: Zašto se bune neznabošci, i narodi pomišljaju zaludne stvari? Ustadoše carevi zemaljski i knezovi sabraše se zajedno na Gospoda i na Pomazanika njegovog. Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim, Da učine ono što ruka tvoja i savjet tvoj unaprijed odredi da bude. I sad, Gospode, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama tvojim da sa svakom smjelošću govore riječ tvoju, Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa. I pošto se oni pomoliše Bogu, zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i ispuniše se svi Duha Svetoga, i govorahu riječ Božiju sa smjelošću.“ Dela apostolska 4:23-31

Novi zavet takođe primenjuje ovaj tekst na Oca koji rađa Hrista na dan njegovog ustoličenja, na događaj koji se zbio nakon njegovog vaskrsenja i potonjeg uzašašća u nebesko prisustvo Očevo:

„A Bog njega podiže iz mrtvih. On se javljaše u toku više dana onima koji uziđoše sa njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ Dela apostolska 13:30-33

I:

„A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:1-9, 13

U ovom tekstu se za Isusa kaže da je Naslednik čitavog stvorenja, sjaj Božje slave i tačan otisak ili odraz Očeve sopstvene suštine ili prirode, koji održava i vodi čitavo stvorenje svojom silnom rečju. Takođe se kaže da vlada kao Bog doveka, dok mu se svi anđeli klanjaju na osnovu njegovog statusa Božjeg Prvenca.

Čak nam se kaže da Isus zaista vlada iz samog Očevog prisustva na nebu:

„Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas;“ Jevrejima 9:24

„A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2 – up. 10:12-13; 12:2

Otuda ne samo da nalazimo direktno citirane Psalme poput 2, 45. i 110, već nalazimo i same izraze i pojmove korišćene kroz carske Psalme primenjene na Hrista, to jest „Naslednik“, „Prvenac“, „Sin“, „Gospod“, „Bog“ i tako dalje.

Otkrivenje je još jedan kanonski spis koji citira jezik Psalma 2 ili aludira na njega da bi opisao Hristovu vladavinu nad stvorenjem.

Na primer, Isus je muško dete i Hristos Božji koji je uznet ka Božjem prestolu da bi vladao svim narodima gvozdenom palicom:

„I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:1-2, 5, 10

A njegov je gnev ono što će carevi zemlje iskusiti kada dođe da ih pobije i da gvozdenom palicom vlada narodima:

„I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i stijene gorske; I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova, Jer dođe veliki Dan gnjeva njegova, i ko može opstati?“ Otkrivenje 6:15-17

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

Konačno, Novi zavet više puta poziva ljude da se uzdaju u Sina Božjeg i da u njemu potraže utočište radi spasenja, idući čak dotle da osudom zapreti svakome ko to odbije:

„Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“ Jovan 3:16-18, 36

I:

„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene. Kad biste mene znali, i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga.“ Jovan 14:1-7

Poznati evangelički hrišćanski naučnik Murray J. Harris iznosi implikaciju novozavetnog ponovljenog naglaska na potrebi da se uzdamo i verujemo u Hrista radi spasenja:

„Jedna od tema koje se ponavljaju u Starom zavetu jeste ta da ’spasenje dolazi od Gospoda’ (Jona 2:9); ’jedino je on… moje spasenje’ (Psalam 62:6, 7); ’moje spasenje i moja čast zavise od Boga’ (Psalam 62:7). Kada se, međutim, okrenemo Novom zavetu, uvodi se dodatni predmet spasavajuće vere:

Uzdajte se u Boga; uzdajte se i u mene [Isusa]. (Jovan 14:1)

Za njega [Isusa] svi proroci svedoče da svaki koji veruje u njega prima oproštenje greha kroz njegovo ime. (Dela apostolska 10:43)

Veruj u Gospoda Isusa, i bićeš spasen. (Dela apostolska 16:31)

Jer nema razlike između Jevrejina i neznabošca – isti Gospod [Isus; vidi st. 9] jeste Gospod svih i bogato blagosilja sve koji ga prizivaju, jer: „Svaki koji prizove ime Gospodnje biće spasen.“ (Rimljanima 10:12-13)

„Zapravo, u Novom zavetu se sam Bog relativno retko ističe kao predmet vere (svega dvanaest slučajeva). To nije zato što je Isus istisnuo Boga Oca kao onoga u koga moramo da se uzdamo, već zato što nas Bog upravo u Hristu susreće u spasenju. Ne postoje dva suparnička lična predmeta ljudske vere. Samo zato što je Isus potpuno božanski, što suštinski deli Božju prirodu i svojstva, on postaje legitiman predmet uzdanja.“ (Harris, Three Crucial Questions About Jesus [Baker Books, Grand Rapids, MI 1994], 3. Is Jesus God?, I. Divine Status Claimed by or Accorded to Jesus, B. In Relation to Human Beings, str. 76-77)

Otuda je sasvim jasno da je, što se tiče nadahnutog hrišćanskog Svetog pisma, Isus Hristos čitava žiža i savršeno ispunjenje Psalma 2.

Vreme je da pređemo na drugi deo naše analize.