Isus zaista jeste bezgrešan! Deo 2

Bogati mladi vladar i Isus

Nastavljamo sa našim odgovorom na Zaatarijev očajnički pokušaj da dokaže da je Gospod Isus bio grešnik poput njegovog lažnog proroka Muhameda.

Zaatari citira sledeće stihove kako bi utvrdio da Isus nije smatrao sebe apsolutno dobrim:

„I gle, neko pristupi i reče mu: Učitelju blagi, koje dobro da učinim da imam život vječni? A on mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako hoćeš ući u život, drži zapovijesti.“ Matej 19:16-17, Kralj Džejms verzija (KJV/AV)

Zaatari pogrešno pretpostavlja da Hristov odgovor pokazuje kako Gospod nije smatrao sebe dobrim u smislu savršenstva, budući da je jedino Bog savršen.

Baš kao i kod priče o ženi uhvaćenoj u preljubi, Zaatari ponovo želi da jednostavno odbacimo i zaboravimo sledeće činjenice.

Zaboravite činjenicu da Isus zatim objašnjava tom čoveku kako držanje zapovesti nije dovoljno, jer mora da se odrekne svega, a posebno svog bogatstva, radi Hrista, ako želi da bude savršen:

„Reče mu: Koje? A Isus reče: Ne ubij; ne učini preljubu; ne ukradi; ne svjedoči lažno; Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga. Reče mu mladić: Sve ovo sačuvah od mladosti svoje; šta mi još nedostaje? Reče mu Isus: Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom. A kada ču mladić riječ, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja.“ Matej 19:18-22

Zaboravite činjenicu da je Isus potom izjavio da je spasenje delo Božje, budući da je čoveku nemoguće da spase samoga sebe, a kamoli bilo koga drugog. Pa ipak, Isus je u stanju da podari večni život svakome ko se odrekne svega da bi ga sledio:

„A Isus reče učenicima svojim: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božije. A kada to čuše učenici, čuđahu se veoma govoreći: Ko se, dakle, može spasti? A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće. Tada odgovori Petar i reče mu: Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, nama biti? A Isus im reče: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sjedne Sin Čovječiji na prijesto slave svoje, sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslijediće život vječni.“ Matej 19:23-29

Zaboravite činjenicu da je Isus jasno učio kako će svoj život prineti kao otkup za mnoge,

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – up. Marko 10:45

I da će njegova krv biti prolivena za oproštenje greha mnogih,

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – up. Marko 14:22-24

Nešto što Isus ne bi mogao da učini da je bio samo čovek i manje nego savršeno dobar, jer jevrejska Pisma svedoče da jedino Bog iskupljuje ljude, budući da nijedno ljudsko biće nije sposobno da prinese dovoljan otkup kako bi spaslo makar jedan jedini život, a kamoli mnoge živote:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 14-15

Zaboravite činjenicu da Isus tvrdi da ima vlast da oprašta grehe:

„I ušavši u lađu, pređe i dođe u svoj grad. I gle, donesoše mu oduzetoga koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu, reče oduzetome: Ne boj se, čedo, opraštaju ti se grijesi tvoji. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga. A Isus, vidjevši pomisli njihove, reče: Zašto vi zlo mislite u srcima svojim? Jer šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; tada reče oduzetome: Ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome. I ustavši, otide domu svome. A narod vidjevši, zadivi se i proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.“ Matej 9:1-8

Isus ovde vrši funkcije i pokazuje osobine koje i Stari zavet i Kuran pripisuju jedino Bogu, poput poznavanja ljudskih srca i opraštanja greha:

„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi učine nepravdu, sete se Allaha i oprost za grehe svoje zamole. A ko oprašta grehe, ako ne Allah?! I za one koji u grehu svesno ne ustraju.“ S. 3:135 Y. Ali

„Reci:“O sluge Moje koje ste se prema sebi ogrešili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grehe da oprosti. On, zaista, mnogo prašta i On je Milostivi.““ S. 39:53 Y. Ali

„On dobro zna šta se krije u grudima.“ S. 42:24 Y. Ali

„Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.“ Psalam 44:21

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću;“ Psalam 103:2-4 – up. 130:3-4, 7-8; 1. Carevima 8:39, 46-50; 1. Dnevnika 28:9; Isaija 43:25; Danilo 9:9; Mihej 7:18-19

Zaboravite činjenicu da Jovan Krstitelj svedoči kako je Hristos moćniji od njega, da Krstitelj nije dostojan ni da mu izuje sandale, i da će on krstiti ljude Svetim Duhom i ognjem:

„Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Njemu je lopata u ruci pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Matej 3:11-12

I ovo su ponovo božanske funkcije, jer Sveto pismo uči da je Bog taj koji daje svoga Svetog Duha ljudima i koji takođe sažiže svoje neprijatelje ognjem:

„Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; i ja ću njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiću ih. Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeće do najdubljega pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima. Zgrnuću na njih zla, strijele svoje pobacaću na njih. Glad će ih cijediti, vrućice i ljuti pomori proždiraće ih; i zube zvjerske poslaću na njih i jed zmija zemaljskih. Spolja će ih ubijati mač, a po klijetima strah, i momka i djevojku, dijete na sisi i sijeda čovjeka. Rekao bih: Rasijaću ih po svijem uglovima zemljaskim, učiniću da nestane spomena njihova između ljudi, Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: Ruka se naša uzvisila, a nije Gospod učinio sve ovo. Jer su narod koji propada sa svojih namjera, i nema u njih razuma. Kamo da su pametni da razumiju ovo, i gledaju na pošljedak svoj! Kako bi jedan gonio tisuću, a dvojica tjerala deset tisuća, da ih nije stijena njihova prodala i Gospod ih predao? Jer stijena njihova nije kao naša stijena; neprijatelji naši neka budu sudije. Jer je čokot njihov od čokota Sodomskoga i iz polja Gomorskoga; grožđe je njihovo grožđe otrovno, puca su mu gorka. Vino je njihovo otrov zmajevski, i ljuti jed aspidin. Nije li to sakriveno kod mene, zapečaćeno u riznicama mojim? Moja je osveta i plata, u svoje vrijeme popuznuće noga njihova, jer je blizu dan propasti njihove, i ide brzo što će ih zadesiti.“ Ponovljeni zakoni 32:21-22, 35

„Grješnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemjere, i reći će: Ko će nas ostati kod ognja koji proždire? Ko će nas ostati kod vječne žege?“ Isaija 33:14

„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda.“ Isaija 66:15-16

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj;“ Joil 2:27-29

Zaboravite činjenicu da sam Otac svedoči kako je Hristos njegov voljeni Sin koji mu je po volji, i zapoveda pravim vernicima da ga slušaju:

„Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, glas sa nebesa koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Matej 3:13-17

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana, brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. I preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost. I gle, javiše im se Mojsej i Ilija koji s njim govorahu. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, i Mojseju jednu, i jednu Iliji. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih i, gle, glas iz oblaka koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte.“ Matej 17:1-5

Ovde imamo Isusa, koji bi navodno trebalo da bude manje nego apsolutno dobar, kako se čudesno preobražava pred svojim učenicima, dok mu lice počinje da blista poput sunca a odeća postaje bela kao svetlost, dok se Mojsije i Ilija pojavljuju pred svima njima kako bi posvedočili o Hristu. Štaviše, Isusov preobraženi lik jeste teofanija, odnosno vidljivo javljanje Boga, kao što biblijski naučnik Lari V. Hurtado objašnjava u svom tumačenju Markove verzije ove priče:

9:2-13 / Otvorenoj i nedvosmislenoj prirodi Isusovog učenja o njegovoj predstojećoj smrti u 8:31-32 ovde odgovara snažno otkrivenje njegovog istinskog značaja kao Sina Božjeg… Smeštanje ovog izveštaja neposredno nakon Isusovog obećanja o njegovom budućem, slavnom opravdanju (8:38-9:1) pruža čitaocu uvid u tu slavu. Neposrednu vezu ovog događaja sa izrekama u 8:38-9:1 naglašava napomena posle šest dana u 9:2, što znači šest dana nakon izreka u 8:38-9:1 (up. Luka 9:28, „oko osam dana“). Pominjanje šest dana, međutim, takođe je vrlo verovatno aluzija na Izlazak 24:15, gde je Mojsije nakon šest dana pozvan na vrh gore i gde mu je dato otkrivenje Boga. Već smo videli kako Marko aludira na Stari zavet da bi rasvetlio značaj događaja koje pripoveda. Ovde je svrha aluzije da upozori čitaoca kako je ono što se sprema da se dogodi javljanje Boga (teofanija) poput onoga koje se pominje u Izlazak 24:15-18, i da je ovde dato novo otkrivenje koje stoga prevazilazi ono ranije, dato Mojsiju. (Hurtado, Mark: New International Biblical Commentary Based on the New International Version [Hendricksen Publishers, Inc., 1989], str. 144; podebljani naglasak naš)

I:

“Tako, nekoliko crta ovog izveštaja svedoči da je Isus Mesija i da je njegovo prisustvo ispunjenje nada u Božje spasenje. Ali odlomak pokazuje da je Isus i više od toga. Dodatni elementi u pripovesti pokazuju šta je to ‘više’. Prvo, tu je opis Isusovog preobraženog lika u 9:2-3. Pominjanje blistavo bele odeće (st. 3) jeste aluzija na Danilo 7:9, što je opis Boga. Ta aluzija ukazuje na to da je iskustvo učenika u 9:2-13 BOŽANSKO JAVLJANJE poput viđenja starozavetnih proroka (pored Danilo 7:9-14, vidi takođe Isaija 6:1-3; Jezekilj 1:4-28; 8:1-4). Ali to znači da ‘preobraženje’ Isusa pokazuje njega u obliku sličnom Bogu, što znači da on nije samo Mesija, naročito pobožan čovek izabran da vlada u ime Boga, nego je i sam ‘zaodenut’ božanskom slavom.

“Drugo, glas sa neba u 9:7 potvrđuje taj transcendentni značaj Isusa time što ga naziva Sin moj ljubljeni. Taj izraz je potpuno isti kao prvi deo glasa sa neba na Isusovom krštenju (1:11) i, poput te izjave, dodeljuje Isusu neuporediv status. ‘Ljubljeni Sin’ znači da je, od svih onih koji su nazvani sinovima Božjim (u Starom zavetu: Izrailj, car Izrailjev; u kasnijoj književnosti: pravednik), Isus nadmoćniji od svih njih. Zajedno sa preobraženim likom Isusa, ova izjava pokazuje da na njemu počiva neuporediva slava i božanska naklonost. Oblak (9:7), koji podseća na starozavetne izveštaje u kojima se prisustvo i slava Boga označavaju oblakom što pokriva mesto gde se Bog nekome javlja (up. npr. Izlazak 16:10; 19:9; 24:15-18; 34:5; 40:34-38), znači da je bezimeni glas iz oblaka sam glas Božji.” (Isto, str. 145-146; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)

Takođe bi trebalo da zaboravimo činjenicu da Matej započinje svoje jevanđelje potvrđujući da je Isus došao da spase svoj narod od njihovih greha, budući da je on Emanuil, Bog koji dolazi da prebiva sa nama,

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:21-23

I da svoju poruku završava istim proglasom da je Isus prisutan sa svim svojim sledbenicima sve do svršetka veka:

„Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:19-20

Ovo nije samo izričita tvrdnja o sveprisutnosti i svemoći (kao i o sveznanju), budući da je to jedini način na koji Hristos može biti sa svim vernicima gde god se oni nalazili, kako bi ih očuvao i osigurao im uspeh u ispunjenju njihove misije, nego Hristos i ovde ponovo čini ono za šta Stari zavet kaže da može samo Jahve, naime, spasava svoj narod od njihovih greha:

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:7-8

Zapravo, samo Isusovo hebrejsko ime, Ješua (skraćeno od Jehošua), znači „Jahve je spasenje“, zbog čega je anđeo rekao Josifu da mu da to ime, tj. Hristos je nazvan Isusom sa određenom svrhom otkrivanja njegovog identiteta kao Boga koji je došao da spase svoj narod od njegovih prestupa.

Pa ipak, uprkos svemu ovome, Zaatari zaista želi da poverujemo kako je Hristos tvrdio da je manje nego savršeno dobar, i da je time poricao da je Bog.

On je od mene sigurno napravio vernika… i to vernika u apsolutnu čistotu i moralno savršenstvo vaskrslog Gospoda Isusa, bezgrešnog Sina Božjeg i večno voljenog od Oca!

Ovim se završava naš odgovor. Ako Gospod Isus da, biće još odgovora Zaatariju u ne tako dalekoj budućnosti.

Ako nije drugačije naznačeno, svi citati iz Svetog pisma preuzeti su iz New American Standard verzije (NASB) Svete Biblije.