Isus zaista jeste bezgrešan! 1. deo

Ispitivanje priče o ženi uhvaćenoj u preljubi

Ponovo je došlo vreme da razotkrijemo namerno i grubo izvrtanje Bogom nadahnutog Svetog pisma od strane Samija Zaatarija. Ovde ćemo se pozabaviti Zaatarijevim pokušajem da izvrne priču o ženi uhvaćenoj u preljubi kako bi pokazao da je Isus sebe smatrao grešnikom.

Evo izveštaja o tom događaju:

„A Isus otide na Maslinsku goru. I ujutru opet dođe u hram, i sav narod dolažaše k njemu; i sjede i učaše ih. A književnici i fariseji dovedoše ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na sredinu. I rekoše mu: Učitelju, ova žena je uhvaćena u preljubi na djelu; A Mojsej nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. Ti, dakle, šta veliš? Ovo pak rekoše iskušavajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus sagnuvši se dolje, pisaše prstom po zemlji. A kad ga uporno pitahu, ispravi se i reče im: Koji je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen na nju. Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji. A oni čuvši to, i pokarani od svoje savjesti, izlažahu jedan po jedan, počevši od starješina do posljednjih; i ostade Isus sam i žena stojeći na sredini. A kada se Isus ispravi, i ne vidjevši nikoga do samu ženu, reče joj: Ženo, gdje su oni što te tužahu? Zar te niko ne osudi? A ona reče: Niko, Gospode. A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem; idi, i od sada više ne griješi.“ Jovan 8:1-11

Zaatari tvrdi da, budući da Isus nije kamenovao tu ženu, to potvrđuje da je i on bio grešnik, ili je bar sebe smatrao grešnikom (Bože sačuvaj takvo bogohuljenje!).

Da bi Zaatarijeva tvrdnja mogla da opstane, moramo zaboraviti ili odbaciti sledeće činjenice.

Zaboravite činjenicu da stih koji dolazi neposredno posle ove priče prikazuje Isusa kako sebe naziva Svetlošću sveta,

„Isus im opet reče, govoreći: Ja sam svjetlost svijetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ Jovan 8:12

Naslov i funkcija za koje čak i Kuran priznaje da pripadaju Bogu:

„Allah je svetlo nebesa i Zemlje! Primer Njegovog svetla je kao udubina u kojoj je fitilj kandila; fitilj je u staklenki, a staklenka je kao blistava zvezda; užiže se blagoslovljenim maslinovim drvetom, istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra i ne dotakne; sama svetlost iznad svetlosti! Allah vodi ka Svojoj svetlosti onoga koga On hoće. Allah navodi primere ljudima, Allah sve dobro zna.“ S. 24:35 Y. Ali

Zaboravite činjenicu da Isus u istom poglavlju tvrdi da je Sin koji ne samo da uvek (a ne tek povremeno) čini ono što je ugodno Ocu i koga niko ne može da optuži za greh, nego je i Onaj koji čoveka može osloboditi ropstva grehu:

„A Isus im reče: Kad podignete Sina Čovječijega, onda ćete doznati da Ja jesam, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj, onako govorim. I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno. Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega. Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici; I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi. Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni? Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“… „Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?“ Jovan 8:28-36, 46

Zaboravite činjenicu da u prethodnom poglavlju Isus kaže da u njemu nema nepravde, za razliku od Jevreja koji ne drže Zakon:

„Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde. Nije li Mojsej dao vama Zakon? I niko od vas ne izvršava Zakon. Zašto tražite da me ubijete?“ Jovan 7:18-19

Zaboravite činjenicu da je zatim rekao da će svako ko veruje u njega primiti Svetog Duha,

„A u posljednji veliki dan Praznika stajaše Isus i povika govoreći: Ko je žedan neka dođe meni i pije! Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.“ Jovan 7:37-39

Na to je ukazao još ranije, u razgovoru sa Samarjankom:

„Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu.“… „Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.“ Jovan 4:10, 13-14

Zaboravite činjenicu da je Hristos takođe dunuo Svetog Duha na svoje sledbenike,

„A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga!“ Jovan 20:21-22

Sve su ovo, i prema jevrejskom Svetom pismu i prema Kuranu, božanske funkcije:

„To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju, Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.“ Postanje 2:4-7

„Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čoveka stvorio od ilovače, a onda je učinio da njegovo potomstvo nastaje od uzorka beznačajne tečnosti, zatim mu skladno udove uobliči i u njega život udahne, i On vam je dao sluh i vid i razum, a kako vi malo zahvaljujete!“ S. 32:7-9 Y. Ali

Zaboravite činjenicu da je Isus dalje tvrdio da je Sin koji može činiti samo ono što čini Otac, pa čak i sve ono što Otac čini — da daje život i da vaskrsava mrtve zvukom svog suverenog glasa:

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.“ Jovan 5:16-30

I zaboravite činjenicu da, budući da Otac ne može da greši, ni Sin ne može da greši, pošto može činiti samo ono što čini Otac.

Zaboravimo i činjenicu da Isusovi učenici, uključujući i samog Jovana, svedoče da je Hristos Svetac Božji, potpuno bezgrešan, pravedan i čist:

„A Isus reče Dvanaestorici: Da nećete i vi da odete? Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi smo povjerovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.“ Jovan 6:67-69

„Vidite koliku nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato nas svijet ne poznaje, jer Njega ne pozna. Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste. I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist. Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini; a grijeh jeste bezakonje. I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema. Svaki koji u Njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao. Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja. Svaki koji je rođen od Boga ne čini grijeh, jer sjeme Njegovo ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je od Boga rođen.“ 1. Jovanova 3:1-9

Ali to nije sve što bi trebalo da zaboravimo, jer Zaatari očigledno želi da zaboravimo i to da je ovo isto ono jevanđelje u kojem jedan od učenika ispoveda da je Isus njegov Gospod i Bog — ispovedanje koje Hristos prihvata i blagosilja,

„Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:27-29

Ili to da Jovan započinje svoje jevanđelje tako što Hrista prikazuje kao večnu Reč koja je oduvek postojala sa Bogom (Ocem) i kao Bog (po suštini), kao Onoga koji je celu tvorevinu doveo u postojanje i koji je na kraju postao telo da bi prebivao među ljudima:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše.“… „Logos postade tijelo“ (sarx egeneto – doslovno „telo postade“) „i nastani se“ (eskenosen – doslovno „nastanio se / razapeo svoj šator“) „među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“… „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 9-11, 14, 18 Contemporary English Version (CEV)

Sada kada smo zaboravili sve ove činjenice, i to od istog onog nadahnutog pisca koji je zabeležio priču o ženi uhvaćenoj u preljubi, možemo preći na dva Zaatarijeva glavna prigovora. On piše:

Sada bi hrišćanin mogao da uzvrati rečima kako Isus nije kamenovao tu ženu zato što je Isusu sve bilo u ljubavi i opraštanju, jer je donosio novu poruku; ali takav odgovor je veoma slab iz dva razloga. (A) Taj odgovor je izveden iz ćutanja, za njega nema nikakvog dokaza, kontekst priče je jasan: Isus kaže onome ko je bez greha da baci kamen, i niko to ne čini, uključujući i njega samog, dakle i on je grešnik; tvrdnja da je nije kamenovao iz samilosti i zbog nove poruke nigde se u kontekstu ne pokazuje, Isus je lako mogao reći: neću te kamenovati jer sam doneo novi put — ali on ne kaže ništa slično.

Jedino što je slabo jeste Zaatarijev krajnje očajnički pokušaj da natera ovo jevanđelje da posvedoči kako je Hristos bio grešnik kao i svi ostali, ili kao njegov sopstveni lažni prorok koga je njegov bog neprestano ukoravao i kome je pretio:

„Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se otkrili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.“ S. 9:43 Pickthall – up. 4:106-107; 40:55; 47:19; 48:1-2; 110:1-3; 80:1-10; 110:3

„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo izneo, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“ S. 17:73-75

„Reci: „Ja (Muhammed) sam čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!““ S. 18:110 Pickthall – up. 17:93; 39:30-31; 41:6

„A tebi, i onima pre tebe, je objavljeno: „Ako bi druga božanstva pored Allaha obožavao tvoja dela bi sigurno propala, i sigurno bi bio među stradalnicima."“ S. 39:65 Pickthall

„Reci: „Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama; ja sledim samo ono što mi se objavljuje, i ja sam samo jasni opominjač.““ S. 46:9 Pickthall – 7:188; 72:20-25

„A da je on o Nama iznosio kojekakve reči, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presekli, i niko između vas ne bi mogao od toga da ga odbrani.“ S. 69:44-47 Pickthall – up. 10:15

A sada zamislite šta bi Zaatari činio kada bi takve pretnje i izjave bile upućene Gospodu Isusu u Svetoj Bibliji? Oblepio bi njima ceo internet i citirao ih u svim svojim debatama i predavanjima ad nauseam ad infinitum. Međutim, pošto zna da takvih izjava nema, prinuđen je da iz Svete Biblije izvlači šta god može, ma koliko to bilo slabo ili očajno, kako bi Isusa pretvorio u nesavršeno, pogrešivo ljudsko biće koje bi ličilo na njegovog lažnog proroka.

Ipak, na Zaatarijevu nesreću, dokazi koje smo upravo izneli neoborivo pokazuju da je Hristos najdalje moguće od toga da bude grešnik. Naprotiv, izričito svedočanstvo Jovanovih nadahnutih spisa, kao i Novog zaveta u celini,

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:14-15 New International Version (NIV)

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

„Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.“ 2. Korinćanima 5:21

„Imajući, dakle, Prvosveštenika Velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.“ Jevrejima 4:14-15

„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga.“… „A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe.“ Jevrejima 7:16, 24-27

„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14

„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog“ 1. Petrova 1:18-19

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste.“ 1. Petrova 2:21-24

„Zato i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, usmrćen tijelom, a oživjevši duhom;“ 1. Petrova 3:18

„I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Tako govori Sveti, Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvara i niko neće zatvoriti, i koji zatvara i niko neće otvoriti.“ Otkrivenje 3:7

jeste to da je vaskrsli i slavni Gospod Isus potpuno bezgrešan i čist.

Stoga razlog zbog kojeg Hristos nije kamenovao tu ženu nije taj što je bio grešnik poput Muhameda, nego taj što je došao na svet s izričitim ciljem da spase ljude poput nje, kao što je i sam više puta izjavio:

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18 New King James Version (NKJV)

„A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.“ Jovan 4:39-42

„A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao. Ja u svijet dođoh kao svjetlost, da svako ko vjeruje u mene ne ostane u tami. I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.“ Jovan 12:47

Zapravo, to je poruka celog Novog zaveta, o čemu obilno svedoče sledeći stihovi:

„I kad sjeđaše Isus za trpezom u kući njegovoj, mnogi carinici i grješnici sjeđahu s njim i sa učenicima njegovim, jer ih bijaše mnogo koji iđahu za njim. A književnici i fariseji, vidjevši ga gdje jede sa carinicima i grješnicima, govorahu učenicima njegovim: Zašto sa carinicima i grješnicima jede i pije? I čuvši Isus reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nisam došao da pozovem pravednike na pokajanje, nego grješnike.“ Marko 2:15-17

„I ušavši u Jerihon, prolažaše kroz njega. I gle, čovjek zvani imenom Zakhej, i on bješe starješina carinika, i bješe bogat. I tražaše da vidi Isusa ko je on; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta. I on potrčavši naprijed, pope se na divlju smokvu da ga vidi; jer je pored nje trebalo da prođe. A kad Isus dođe na ono mjesto, pogledavši gore, vidje ga i reče mu: Zakheju, siđi brzo; jer mi danas valja biti u domu tvome. I siđe brzo; i primi ga radujući se. I svi koji vidješe negodovahu, govoreći kako uđe da gostuje kod grješnoga čovjeka. A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode, evo pola imanja svoga daću siromasima, i ako koga nečim oštetih, vratiću četvorostruko. A Isus mu reče: Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov. Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.“ Luka 19:1-10

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja.“ 1. Timoteju 1:15

„I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:14

Zaatari nastavlja svoju tiradu:

(B) Isus je i sam izjavio da NIJE došao da ukine zakon; dakle, ako Isus ne krši zakon, to znači da mora da ga sprovede, a ne da kaže: donosim nešto novo — jer ako donosi nešto novo što preljubnicu ne kažnjava kamenovanjem, onda je zakon prekršen, pošto zakon upravo to nalaže!

Zaatarijevi komentari otkrivaju ili njegovo neznanje, jer nema pojma šta Sveta Biblija zaista uči, ili njegovu očiglednu nepoštenost, jer zna, a ipak bira da izvrće Sveto pismo na svoju sramotu i poniženje.

Kao prvo, sprečivši da ona bude kamenovana, Isus je zapravo održao Zakon, koji je zahtevao da OBOJE, i preljubnik i preljubnica, budu pogubljeni zbog svog zločina:

„Ako se ko uhvati gdje leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, čovjek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izrailja. Kad djevojka bude isprošena za koga, pa je nađe kogod u mjestu i obleži je, Izvedite ih oboje na vrata onoga mjesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, djevojku što nije vikala u mjestu, a čovjeka što je osramotio ženu bližnjega svojega. Tako izvadi zlo iz sebe.“ Ponovljeni zakoni 22:22-24

„A čovjek koji učini preljubu s tuđom ženom, što je učinio preljubu sa ženom bližnjega svojega, da se pogubi i preljubočinac i preljubočinica.“ Levitska 20:10

Činjenica da su Jevreji pred Isusa doveli samo nju, a nisu se potrudili da dovedu i onoga sa kojim je počinila preljubu, pokazuje da im do Zakona zapravo nije bilo stalo. Bili su zainteresovani jedino da Isusa uhvate u zamku — bilo tako što bi ga naveli da se suprotstavi otkrivenju datom Mojsiju, bilo tako što bi ga sukobili sa rimskim vlastima, pošto Jevreji nisu imali ovlašćenje da bilo koga pogube:

„Odgovoriše mu i rekoše: Kad on ne bi bio zločinac ne bismo ga predali tebi. A Pilat im reče: Uzmite ga vi i po zakonu vašemu sudite mu. A Judejci mu rekoše: Mi ne smijemo nikoga pogubiti.“ Jovan 18:30-31

Drugo, i još važnije, Isusova izjava da nije došao da naruši Zakon nije značila da je došao samo da ga vrši, nego da ga ispuni, kao što je i sam izjavio:

„Ne mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke; nisam došao da ukinem nego da ispunim. Jer zaista vam kažem: Dok ne prođe nebo i zemlja, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne crte iz Zakona dok se sve ne zbude.“ Matej 5:17-18

Ispunjenje Zakona i Proroka je, prema Isusu, značilo da će ispuniti sva obećanja data o njemu i o Božjem narodu, kao što objašnjavaju sledeći tekstovi:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„Istražujete Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; a upravo ona svjedoče o meni; I nećete da dođete k meni da imate život.“… „Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate. Jer da vjerovaste Mojseju, vjerovali biste i meni; jer on pisa o meni. A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“ Jovan 5:39-40, 45-47

Prema tome, svrha Zakona i Proroka jeste da ljude dovede Isusu tako što ih čini svesnim njihove grešnosti, a time i njihove potrebe za spasenjem koje Hristos donosi. Kada čovek dođe do te spoznaje, spreman je da prihvati Hrista i da drži njegove zapovesti:

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:18-20

„Ako me ljubite, zapovijesti moje držite“… „Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam.“… „Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao. Ovo sam vam govorio dok sam boravio s vama. A Utješitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh.“ Jovan 14:15, 21, 23-26

Ovo nas dovodi do našeg poslednjeg zapažanja. Gospod Isus je učinio nešto što, sagledano u svetlu Tore, ukazuje na njegov božanski identitet:

„Ovo pak rekoše iskušavajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus sagnuvši se dolje, pisaše prstom po zemlji.“… „Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji.“ Jovan 8:6, 8

Isusov čin pisanja sopstvenim prstom odjek je onoga što je Bog učinio kada je Mojsiju otkrio Zakon:

„I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.“ Izlazak 31:18

„I dade mi Gospod dvije ploče kamene, ispisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu riječi sve koje vam izgovori Gospod na gori usred ognja na dan zbora vašega.“ Ponovljeni zakoni 9:10

U svetlu ovih tekstova, verujemo da je razlog zbog kojeg je Isus svojim prstom pisao po zemlji taj što je sebe u suštini poistovećivao sa onim istim Bogom koji je Mojsiju napisao zapovesti na gori Sinaju. Kao takav, znao je tačno značenje i primenu Mojsijevog zakona, naročito u pogledu slučaja preljube, budući da je on Onaj koji je te zapovesti uopšte i objavio! To pak pokazuje potpunu uzaludnost pokušaja tih ljudi da Isusa uhvate u zamku koristeći protiv njega upravo onaj Zakon koji je on sam objavio!

Dolazimo do kraja ovog prvog dela. Vreme je da pređemo na 2. deo.