Značenje Isusovog imena

Ponovo je vreme da se osvrnemo na neke od tvrdnji muslimanskog apologete Alija Ataija (Ali Ataie), iznetih u njegovoj knjizi posvećenoj potkopavanju jevanđelja Gospoda Isusa Hrista.

U ovom pobijanju odgovorićemo na njegovu tvrdnju da Isusovo hebrejsko ime zapravo znači „on je spasen“, što on potom koristi da bi dokazao da Bog nije dopustio da Isus umre na krstu, nego je izabrao da ga izbavi pre nego što se to uopšte dogodilo.

Ataije piše:

Psalam 20

Car David piše: „Radovaćemo se za spasenje tvoje, i u ime Boga svojega dignućemo zastavu. Da ispuni Gospod sve molbe tvoje. Sad vidim da Gospod čuva pomazanika svojega; sluša ga sa svetoga neba svojega; jaka je desnica njegova, koja spasava. Jedni se hvale kolima, drugi konjima, a mi imenom Gospoda Boga svojega.“ (Psalam 20:5-7). Šesti stih u transliteraciji glasi: At-tah yadha-tiki hoshiya adonai meshicho, anehu mishemey qodsho bighb-huroth yesha yemeeno. Ovde nema baš nikakve dvosmislenosti. Reči za „spasava“ i „pomazanik“ jesu hoshiya, odnosno Meshicho. Meshicho, odnosno Mesija, jeste Hristos. Može li biti jasnije: Bog spasava svog Mesiju!

Većina hrišćana veruje da je Isusovo pravo ime Ješua (Yeshua), ime koje ima potpuno isto etimološko korensko značenje i smisao kao i reč hoshiya u šestom stihu. Koren je yasha, „spasti“. Prema Strongovoj konkordanci, Yeshua znači „on je spasen“, a ne Spasitelj.

Hoshiya: 1) spasti, biti spasen, biti izbavljen

a) biti oslobođen, biti spasen, biti izbavljen

b) biti spasen (u bici), biti pobedonosan

c) spasti, izbaviti

d) spasti od moralnih nevolja

e) dati pobedu

Hrišćani su brzi da citiraju Psalam 22 ili 34 i da tvrde kako oni prorokuju smrt Mesije, iako u njima nema nikakve konkretne reference na njega. A kada se on jeste izričito pominje u Psalmu 20 i u drugim odlomcima navedenim ispod, i to kao onaj koga Bog spasava, hrišćani odjednom postanu neuki! (Ataie, In Defense of Islam: Confronting the Christians with their own Scriptures, Deo I – Pobijanje hrišćanstva, Poglavlje 4: Pobijanje raspeća i vaskrsenja, str. 141-142)

Za početak, Ali jednostavno greši, budući da je Isusovo hebrejsko ime Ješua skraćeni oblik imena Jehošua, koje znači „Jahve je spasenje“. Isusovo ime, dakle, znači „Jahve spasava“, a to je činjenica koju priznaju biblijski naučnici svih usmerenja i uverenja. Pogledajte naš članak sa spiskom citata koji to potkrepljuju.

Sam Novi zavet svedoči o ovom značenju imena, jer evo šta je Matej napisao o objavi anđela Gospodnjeg Josifu, o tome da je Marija začela dete silom Svetog Duha:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:20-23

Ovde vidimo da će dete rođeno od device biti nazvano Isus zato što će ON SAM lično spasti svoj narod od njegovih greha. Ovde nema ničega o tome da njega Bog spasava, budući da je on taj koji očigledno spasava!

Apokrifi, tačnije knjiga Sirahova, pružaju dodatnu potvrdu ovog značenja imena:

„Krjepak je bio u ratu Isus Navin i nasljednik Mojsijev u proroštvima; on je bio po imenu svome veliki na spasenje izabranika Njegovih, pri osveti nad buntovnim neprijateljima, da bi uveo u nasljeđe Izrailja.“ Sirah 46:1, Revidirani standardni prevod (RSV)

Razlog zbog kojeg je starozavetni Isus Navin dobio to ime jeste taj što je postao veliki spasitelj Izrailja, uništivši njihove neprijatelje i uvevši ih bezbedno u obećanu zemlju.

Ovo jasno pokazuje da Isusovo hebrejsko ime ne znači „on je spasen“, nego „Jahve spasava“, jer je on Bog koji je došao da izbavi ljude od njihovih prestupa. To se još jasnije vidi na drugim mestima u Matejevom jevanđelju:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – up. Marko 10:45

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – up. Marko 14:22-24

Isus daje svoj život kao zamensku žrtvu da bi otkupio sve koji veruju od kazne za njihove grehe.

Matej nije jedini nadahnuti pisac koji objavljuje ovu poruku. I Luka se slaže sa Matejevim prikazom, budući da se svojski trudi da prikaže Hrista kao Spasitelja koga je Bog poslao da oprašta i spasava:

„Spas, koji je Hristos Gospod“ Luka 2:10-11

Luka dalje beleži reči samog vaskrslog Gospoda, koji otvoreno svedoči da je došao da potraži i spase sve one koji su izgubljeni u svojim prestupima:

„A Isus mu reče: Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov. Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.“ Luka 19:9-10

I koji je zatim poslao svoje učenike da propovedaju da oproštenje greha dolazi jedino kroz njegovo ime, i to svakome ko se kaje:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

Luka u svom drugom nadahnutom tomu beleži kako apostoli ispunjavaju poslanje koje su primili od vaskrslog Gospoda, idući unaokolo, propovedajući i čineći čuda u Isusovom slavnom i veličanstvenom imenu, kako bi dokazali da spasenje dolazi samo od verovanja u njegovo presveto ime:

„Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:26

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36, 42-43

„Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:23, 38-39

„A on zaiskavši svjetiljku uletje i drhteći pade pred Pavla i Silu; I izvevši ih napolje, reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem? A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.“ Dela apostolska 16:29-31

Ovo je samo po sebi zapanjujuće, budući da Sveto pismo jasno uči da su sva ljudska bića prestupnici koji neizbežno greše protiv GOSPODA:

„Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih, daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu,“ 1. Carevima 8:46

„Ko može reći: Očistio sam srce svoje, čist sam od grijeha svojega?“ Priče Solomonove 20:9

„Doista, nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.“ Propovednik 7:20 – up. 7:29; 9:3; Postanje 6:5; 8:20-21; Jov 4:17-19; 14:4; 15:14-16; 25:4-6; Psalam 51:5; 58:3; 143:2; Osija 11:7; Matej 7:11; 12:34; Luka 11:13; Jovan 7:7, 19; Rimljanima 3:10-20

Zato nadahnuti zapis odlučno objavljuje da jedino Jahve može da iskupi i spase svoj narod od njegovih greha:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba.“ Psalam 49:7-9, 15

„Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.“ Psalam 78:38

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

Ta ista bogonadahnuta Pisma uče da iskupljenje i oproštenje dolaze kroz veru u ime Jahvea, jer on oprašta isključivo radi sebe samog:

„Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik.“ Psalam 25:11

„Bože, imenom svojim pomozi mi, i krjepošću svojom odbrani me na sudu.“ Psalam 54:1

„Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega.“ Psalam 79:9

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.“ Isaija 43:25

Imajući sve ovo u vidu, mogu li novozavetni spisi biti jasniji u tome da Isus nije neko koga je Bog spasao, nego da je on sam Bog Jahve (premda ne Otac niti Sveti Duh), koji je postao telo s izričitom svrhom da iskupi svoj narod od njegovih prestupa i od božanskog gneva koji će se na kraju izliti na sve zlotvore?

Naposletku, čak i kada bismo Isusovo ime shvatili tako da podrazumeva da će ga Bog Otac na kraju spasti, to i dalje ne bi potkrepilo Ataijevu očajničku polemiku. Ataije pogrešno pretpostavlja da je jedini način na koji je Bog mogao da spase Isusa bio taj da ga spreči da bude raspet. Zgodno zaboravlja ili previđa činjenicu da postoji i drugi način na koji je Bog mogao da spase Isusa — naime, time što će ga podići iz mrtvih pošto je bio ubijen raspećem.

Zapravo, upravo to je ono što se, prema nadahnutoj Poslanici Jevrejima, i dogodilo:

„On u dane zemaljskoga života svojega sa silnim vapajem i suzama prinese molitve i prozbe Onome koji je mogao da ga spase od smrti, i bi uslišen zbog pobožnosti svoje.“ Jevrejima 5:7

Pisac dalje pokazuje kako je Bog izbavio svog voljenog Sina od smrti:

„A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, Neka vas usavrši u svakome djelu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ Jevrejima 13:20-21

Dakle, u jednom smislu Bog jeste spasao Isusa, jer ga nije prepustio smrti, nego ga je vaskrsao u slavno, besmrtno postojanje u kojem Hristos sada poseduje neuništiv život. A pošto Sin sada živi doveka, on je u stanju da posreduje i savršeno spase sve koji kroz njega dolaze Bogu:

„A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-11, 14-18

„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu. Ukoliko ne bješe bez zakletve, – Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, – Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:16, 23-28

„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti, Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo. Jer gdje je zavještanje, mora da bude i smrt zavještača, Jer je zavještanje punovažno tek poslije smrti, pošto nikada ne važi dok je zavještač u životu.“ Jevrejima 9:11-17, 23-28

„Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda. I svaki sveštenik stoji svakodnevno služeći i mnogo puta prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu uništiti grijehe; A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih. Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju. A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao: Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže: I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati. A gdje je oproštenje grijehova, tu nema više prinosa za njih.“ Jevrejima 10:10-18

Toliko o Ataijevoj tiradi protiv slavnog i divnog imena Gospoda Isusa, njegovog velikog Boga i vaskrslog Gospoda, kao i našeg.

Svi navodi iz Svetog pisma uzeti su iz Ovlašćene verzije kralja Džejmsa (AV) Svetog pisma.

Obavezno pogledajte sledeći deo našeg odgovora.

Povezani članci

„Spasitelj“ ili „spasen“? Šta znači Isusovo ime?