Brzi dokazi da je Isus Muhamedov Bog i Gospod

Dodatak

Biblijski stihovi koji se odnose na sveznanje Gospoda Isusa

Kao što smo prethodno pomenuli, navešćemo sve stihove koji ukazuju na to da Hristos poseduje savršenu mudrost, znanje i razumevanje, zato što je sveznajući Gospod i Sin Božji.

Prema sledećim odlomcima, Isus je znao šta ljudi misle u sebi, u samoj svojoj najdubljoj unutrašnjosti:

„A Isus, znajući misli njihove, reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam u sebi, neće se održati.“ Matej 12:25

„A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha. Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu iscijeliti, da bi našli optužbu protiv njega. A on znađaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: Ustani i stani na sredinu! A on podigavši se stade.“ Luka 6:6-8

„A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći. A Isus, znajući pomisao srca njihova, uze dijete i postavi ga kraj sebe,“ Luka 9:46-47

„A kada bješe u Jerusalimu o prazniku Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo videći znake njegove koje činjaše. A sam Isus ne povjeravaše sebe njima, jer ih je on znao sve. I ne trebaše da mu ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.“ Jovan 2:23-25

„Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda besjeda. Ko je može slušati? A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava? A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio? Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su. Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju. Jer znađaše Isus od početka koji su to što ne vjeruju, i ko će ga izdati.“ Jovan 6:60-61, 65

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:25-31

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

Sveto pismo izričito kaže da takvo znanje pripada samo Bogu:

„Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.“ Psalam 44:21 – upor. 94:11

„Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.“ Psalam 147:4-5 – upor. 139:1-6

„I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama,“ Dela apostolska 15:8 – upor. 1:24; Rimljanima 8:27

„Jer ako nas osuđuje srce, Bog je veći od srca našeg i zna sve.“ 1. Jovanova 3:20

U sledećim stihovima Isus je prikazan kao onaj koji je potpuno svestan mesta i situacija i koji ima apsolutnu kontrolu nad njima, a da pritom ne mora fizički da bude prisutan:

„Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi! A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva. Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si car Izrailjev.“ Jovan 1:45-49

„A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju. Jer sam Isus posvjedoči da prorok u svojoj postojbini nema časti. A kada dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu o Prazniku, jer i oni dođoše na Praznik. Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti. Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da povjerujete. Veli mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje. Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe. A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo. Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica. Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova. Ovo je opet drugo znamenje koje učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.“ Jovan 4:43-54

„Bijaše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, bješe ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš. A kada ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Božiji proslavi kroz nju. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mjestu gdje bješe. Poslije toga reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju. Rekoše mu učenici: Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo? Isus odgovori: Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta; A ko ide noću spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu. Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim. Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao, ustaće. A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna. Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije. I milo mi je zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete; nego hajdemo njemu. Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim. Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu. A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest stadija. I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim. Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija sjeđaše doma. Onda reče Marta Isusu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj. Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog. Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet. I ovo rekavši, otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: Učitelj je došao i zove te. Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu. Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onome mjestu gdje ga srete Marta. A Judejci, koji bijahu sa njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje. A Marija, čim dođe gdje bješe Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus, kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi, I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode, dođi da vidiš. Isusu udariše suze. Onda Judejci govorahu: Gle kako ga ljubljaše! A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepome učiniti da i ovaj ne umre? A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj. Isus reče: Sklonite kamen! Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara; jer je četiri dana U grobu. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ, vidjećeš slavu Božiju? Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio! A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje! I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide.“ Jovan 11:1-6, 11-15, 23-27, 41-44

Jedini način na koji je Hristos mogao istovremeno i da zna i da upravlja okolnostima sa velike udaljenosti jeste da je sveznajući, sveprisutan i svemoćan, a sve su to osobine koje poseduje jedino Bog.

Ovo nisu jedini tekstovi koji Hristu pripisuju takva božanska svojstva, budući da Sveto pismo dalje uči da će Isus biti Onaj koji će svakome uzvratiti, odnosno platiti za sve što je mislio i učinio,

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27

„Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po Jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.“ Rimljanima 2:16

„Tako da ne oskudijevate ni u jednom blagodatnom daru, vi koji čekate otkrivenje Gospoda našega Isusa Hrista, Koji će vas i utvrditi do kraja da budete besprekorni na dan Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:7-8

„A ja najmanje marim što me sudite vi ili čovječiji dan; a ni sam sebe ne sudim. Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod. Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti namjere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.“ 1. Korinćanima 4:3-5

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga. Evo, bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih, I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18-19, 23b – upor. 22:12, 20

I opet, reč je o sposobnosti i ulozi koju nadahnuto Sveto pismo pripisuje Jahveu:

„A ti, Solomone sine, znaj Boga oca svojega i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naći ćeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciće te za svagda.“ 1. Dnevnika 28:9

„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10 – upor. 11:20; 29:23; Psalam 62:12; Priče Solomonove 24:12; Isaija 40:10-11; 62:11

Sveto pismo takođe svedoči da su sva blaga Božje mudrosti i znanja skrivena u Hristu:

„Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumijevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja.“ Kološanima 2:2-3

Međutim, prema svetom Pismu, Božja mudrost i znanje su neistraživi i nedokučivi:

„O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko njemu prethodno dade, da mu bude vraćeno? Jer je od njega i kroz njega i radi njega sve. Njemu slava u vijekove. Amin.“ Rimljanima 11:33-36

To znači da Hristos mora biti sveznajući i svemoćan, i stoga po suštini potpuno Bog, jer je to jedini način na koji bi mogao da poseduje sva blaga Božje mudrosti i znanja.

Time dolazim do svoje poslednje tačke. Gospod Isus tvrdi da je jednako nedokučiv i sveznajući kao i Otac:

„U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:21-22 – upor. Matej 11:25-27

Primetimo da Isus kaže da poznaje Oca na isti način na koji Otac poznaje njega, i upravo je zato on jedini koji je osposobljen da Oca obznani drugima. Budući da je Otac po svojoj prirodi neistraživ i nedokučiv, to znači da Hristos tvrdi da je sveznajući. A time što takođe izjavljuje da je Otac jedini koji istinski poznaje Sina, Hristos u suštini tvrdi da je i sam neistraživ i nedokučiv. To objašnjava zašto Isus kaže da ga samo Otac poznaje, jer je potreban neko sa sveznajućim umom da bi u potpunosti shvatio i razumeo Sina.

Prethodni spisak potvrđuje istorijsko hrišćansko stanovište da je Isus po suštini istinski Bog koji je postao (i ostaje) ljudsko biće. U svetlu te činjenice, ne treba da čudi što nadahnuto otkrivenje prikazuje Hrista kako savršeno zna sve stvari, a istovremeno i kako uči i napreduje u mudrosti, jer je on u isto vreme i božanski i ljudski.

Svi biblijski navodi preuzeti su iz Ovlašćenog (Kralja Džejmsa) prevoda Svetog pisma.