Svedočanstvo hebrejske Biblije o tome da Bog postaje čovek

Razotkrivanje očiglednog iskrivljavanja biblijske istine

U ovom radu ćemo u suštini ponoviti i proširiti tačke koje smo već izneli u sledećem članku.

Hebrejska Biblija odlučno svedoči da Bog nije poput čoveka utoliko što je potpuno pouzdan i dosledan i uvek čini ono što kaže. Čovek je, međutim, nepouzdan i nedosledan jer često menja svoje mišljenje i krši svoja obećanja:

„Bog nije čovjek da laže, ni sin čovječji da se pokaje. Što kaže neće li učiniti, i što reče neće li izvršiti?“ Brojevi 23:19

„I doista junak Izrailjev neće slagati, niti će se raskajati; jer nije čovjek da se kaje.“ 1. Samuilova 15:29

„Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega. Koliko ih zvaše, toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima. Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja liječio. Vukoh ih uzicama čovječjim, užima ljubavnijem; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti i davah im hranu. Neće se vratiti u zemlju Misirsku, nego će mu Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti. I mač će stajati u gradovima njegovijem, i potrće prijevornice njegove i proždrijeti za namjere njihove. Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga k Višnjemu, ali se nijedan ne podiže. Kako da te dam, Jefreme? Da te predam, Izrailju? Kako da učinim od tebe kao od Adame? Da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti. Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, Svetac usred tebe; neću doći na grad.“ Osija 11:1-9

Ima onih koji veruju da ovi navodi ne dokazuju samo da Bog po prirodi nije čovek, nego i da on nikada ne može postati ljudsko biće.

Međutim, da li ovi odlomci zaista sugerišu da Bog ne može odlučiti da u nekom trenutku postane ljudsko biće, a da pri tom ne prestane da bude Bog? Treba li iz ovih tekstova da razumemo da „nije“ znači da Bog nikada ne može postati čovek, da mu je nemoguće da uzme ljudsko telo i da i dalje ostane Bog? Treba li ove stihove da tumačimo na isti način na koji objašnjavamo odlomke koji kažu da je Bog ljubomoran ili da je jedan (Izlazak 20:4-5; Ponovljeni zakoni 6:4), tj. kao osobine Boga koje ostaju večno istinite i koje se stoga ne mogu promeniti?(1)

Da bismo pronašli odgovor, moramo se obratiti upravo tom istom hebrejskom Svetom pismu da vidimo šta su nadahnuti pisci učili o Božjoj sposobnosti da se pojavi kao čovek i/ili da postane čovek, a da ne prestane da bude Bog.

Gledanje Božjeg obličja

Hebrejska Biblija tvrdi da Izrailj, kada je video Boga kako silazi u oblaku u vreme Izlaska, nije video nikakvo obličje, nego je samo čuo Božji glas:

„Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju da ne zaboraviš onijeh stvari koje su vidjele oči tvoje, i da ne izidu iz srca tvojega dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih. Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: Saberi mi narod da im kažem riječi svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje; Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak; I progovori Gospod k vama usred ognja; glas od riječi čuste, ali osim glasa lika ne vidjeste; I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene. I meni zapovjedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite. Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakvoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu usred ognja, Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kakvu god sliku od čovjeka ili od žene, Sliku od kakvoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kakve ptice krilate koja leti ispod neba; Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kakve ribe koja je u vodi pod zemljom; I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod našljedni, kao što se vidi danas.“ Ponovljeni zakoni 4:9-20

Međutim, nadahnuto Sveto pismo odlučno svedoči da Bog, iako ga narod nije video, ipak ima vidljivo obličje koje dopušta pojedincima da ga gledaju, kao što je Mojsije:

„Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje. I reče im: Čujte sada riječi moje: Prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u utvari i govoriću s njim u snu. Ali nije takav moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?“ Brojevi 12:5-8

„Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju mačem svojim od bezbožnika, Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da će im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci. A ja ću u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike tvoje.“ Psalam 17:13-15

Štaviše, postoje jasni pokazatelji da Jahve uzima ljudsko obličje, budući da postoje mesta na kojima poprima izgled čoveka:

„I reče Mojsiju: Izađi gore ka Gospodu, i ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka. I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide nagore s njim.“... „Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše. I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovdje, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovijesti, koje sam napisao, da ih učiš. Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju. A starješinama reče: Sjedite tu dok se vratimo k vama; a eto, Aron i Or s vama; ko bi imao što, neka ide k njima. I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. I slava Gospodnja bješe po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.“ Izlazak 24:1-2, 9-18

Iako gornji odlomak ne kaže izričito da su Mojsije i starešine gledali čoveka, pominjanje Jahvinih nogu snažno ukazuje na to da su videli ljudsku pojavu Boga.

U sledećem primeru Jahve se Avramu pojavljuje kao čovek, zajedno sa dva anđela:

„Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega. Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: Učini što si kazao. I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače. Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. I oni mu rekoše: Gdje je Sara, žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star. Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina. A Sara udari u bah govoreći: Nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: Nije istina, nego si se smijala. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati. A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao. I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet. I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset. Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset. Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:1-33

Ovde vidimo kako Jahve kao čovek jede hranu i ima ljudske noge koje su mogle biti oprane, a da pri tom ne prestaje da bude Bog! Da je jedan od trojice ljudi bio Jahve u ljudskoj pojavi, lako se pokazuje činjenicom da je, iako gornji navod kaže da su ljudi krenuli prema Sodomu, Jahve ostao sa Avramom i otišao tek nešto kasnije. To znači da bi trebalo da očekujemo da su se u Sodomu isprva pojavila samo dvojica ljudi, budući da je treći čovek, Jahve, ostao sa Avramom.

I gle, upravo to saznajemo iz sledećeg poglavlja!

„A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot sjeđaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, I reče: Hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i prenoćite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete, pođite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici. Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče hljebova prijesnijeh, i jedoše. I još ne bjehu legli, a građani Sodomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva, I vikahu Lota i govorahu mu: Gdje su ljudi što dođoše sinoć k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo?“ Postanje 19:1-5

U Sodemu su se isprva pojavila samo dvojica ljudi, jer je treći ostao da razgovara sa Avramom. Ovde otkrivamo da su dvojica od tih ljudi bili anđeli. Dakle, imamo Boga i dva anđela koji se pojavljuju kao ljudi!

Bog se pojavljuje kao Adam

Stari zavet pruža još jedan primer Boga koji se pojavljuje u ljudskom obličju:

„I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božije na očima.“ „I reče mi: Sine čovječji, ustani na noge da govorim s tobom. I uđe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. I reče mi: Sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetničkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: Tako veli Gospod! I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnički, neka znaju da je prorok bio među njima.“ Jezekilj 1:26-28, 2:1-5

Bog objavljuje svoju slavu Jezekilju u ljudskom obličju, kao priliku i izgled čoveka, da bi mu se obratio i postavio ga za svog glasnogovornika.

Bog kao ish

Jednom drugom prilikom Jakov se rvao sa čovekom kojeg je poistovetio sa Bogom!

„A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I kad vidje da ga ne može savladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: Kako ti je ime? A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: Otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si. A Jakov zapita i reče: Kaži mi kako je tebi ime. A on reče: Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje. I Jakov nadjede ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi.“ Postanje 32:24-30

Dalje nam se kaže da Jahve nije samo poput čoveka rata:

„Gospod će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće i klikovati, nadvladaće neprijatelje svoje.“ Isaija 42:13

Uporedite sledeće:

„Jer, gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi, Junaka i vojnika, sudiju i proroka i mudarca i starca,“ Isaija 3:1-2 NKJV

Nego da on zaista JESTE čovek rata!

„Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod.“ Izlazak 15:3

Dakle, isti nadahnuti proročki spisi koji su rekli da Jahve nije čovek takođe svedoče da on jeste čovek, tj. u izvesnim vidovima Jahve i čovek su slični, dok se u drugim pogledima prilično razlikuju.

Bog kao Sin Čovečji

Prema prorocima, naročito prema Danilu, Bog se čak pojavljuje i kao Sin Čovečji:

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“... „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:9-10, 13-14 NIV

U ovom viđenju blaženi prorok vidi kako se postavljaju prestoli, od kojih jedan zauzima Starac danima. Onaj koji je poput Sina Čovečjeg zauzima drugi presto, budući da se za njega kaže da ima vlast, suverenu moć i gospodstvo koje traje doveka.

Danilov Sin Čovečji je očigledno Bog ili, tačnije, potpuno božanska Osoba različita od Boga (u ovom slučaju od Starca danima), budući da mu se ukazuje obožavanje na isti način kao Bogu i budući da vlada kao što Bog vlada:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27 NIV

„I odgovoriše Sedrah i Misah i Avdenago govoreći caru Navuhodonosoru: Mi nemamo potrebu da ti na ovu riječ odgovorimo; Jer ima Bog, kome mi služimo, koji je moćan da nas izbavi iz peći ognjene, i iz ruku tvojih, care, on će nas izbaviti. A i kad ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim nećemo služiti, niti ćemo se zlatnom liku, koji si postavio, poklanjati.“ … „I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših,“ Danilo 3:16-18, 28 NIV

„Tada oni ljudi rekoše caru: Znaj, care, da je zakon kod Miđana i Persijanaca da se nijedna naredba i odluka, koju car odluči, ne može mijenjati.“ ... „I kad se on približi jami, zavika moćnim glasom: Danilo, slugo Boga Živoga! Bog tvoj, kome ti služiš istrajno, da li bješe u stanju da te izbavi iz usta lavovskih? I reče Danilo caru: Care, da si živ dovijeka!“ … „Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži; U moje ime donese se zakon da se po svoj državi carstva moga svak straši i boji od lica Boga Danilova, jer on je Bog živi i koji ostaje dovijeka, i carstvo Njegovo se neće raspasti, i vlast će Njegova biti do kraja;“ Danilo 6:16, 20-22, 25-27

Taj Sin Čovečji čak jaše na oblacima kao Bog!

„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“ … „Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.“ Psalam 68:4, 32-34

„Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetra.“ Psalam 104:3

„Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

I sam Kuran se slaže da je oblak Alahovo prevozno sredstvo, odnosno način njegovog kretanja:

„Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i anđeli, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća!“ S. 2:210

Bog postaje čovek

Proročko Sveto pismo ne samo da svedoči da Bog jeste, odnosno da se pojavljuje kao čovek (adam, ish) i kao sin čovečji, nego nadahnuti pisci idu toliko daleko da objavljuju da će Bog na kraju biti rođen kao čovek!

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo.“… „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Zapanjujuće je to što Isaija već u sledećem poglavlju Silnim Bogom naziva Jahvea!

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21

Dakle, sam Jahve bi jednoga dana bio rođen kao dete da bi kao Silni Bog vladao sa Davidovog prestola!

A evo kako su neki jevrejski izvori tumačili Isaiju 9:6:

Prorok kaže domu Davidovom: Dete nam se rodilo, sin nam je dat; i on je uzeo na sebe zakon da ga drži, i ime mu je od davnina nazvano Divni savetnik, Silni Bog, Onaj koji živi doveka, Pomazanik (ili Mesija), u čije dane će se mir umnožiti nad nama. (The Targum of Isaiah, J.F. Stenning, urednik i prevodilac [Oxford: Clarendon], str. 32; podebljanje naše)

I:

Drugo objašnjenje: Rekao mu je: „Treba još da podignem Mesiju“, o kome je pisano: Jer nam se rodilo dete (Isaija IX, 5). (Midrash Rabbah Deuteronomy, rabin H. Freedman i Maurice Simon, urednici; prečasni dr J. Rabbinowitz, prevodilac [London: Soncino Press], I.20, str. 20)

Kao što ovi navodi jasno potvrđuju, sami Jevreji su razumeli da se Isaija 9:6 odnosi na Mesiju, za koga se i hrišćani i muslimani slažu da je Isus!

Za više o značenju Isaije 9:6-7 i o drugim srodnim pitanjima preporučujemo sledeće članke:

http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_mighty_god.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_exaltation.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_deity_isaiah.htm

Završne napomene

Da sažmemo svedočanstvo svetog, od Boga nadahnutog Svetog pisma,

Bog ima vidljivo obličje koje pokazuje svojim slugama. Često je to ljudsko obličje koje Bog uzima.

U jednom od tih slučajeva u kojima se Bog pojavio kao čovek, on je zaista jeo hranu i noge su mu bile oprane.

Proročki spisi čak primenjuju reči adam i ish na Boga, tj. Bog se Jezekilju pojavio u obličju čoveka (adam), rvao se sa Jakovom kao čovek (ish) i naziva se čovekom rata (ish).

Nazivajući Boga čovekom rata, nadahnuto Sveto pismo potvrđuje da je Bog u nekim vidovima poput čoveka, npr. baš kao i čovek rata, Bog je ratnik koji se bori da zaštiti i spase svoj narod od njegovih neprijatelja.

Prorok Danilo je video Boga kako se pojavljuje kao Sin Čovečji, tj. kao ljudsko biće.

Prorok Isaija je prorekao da će se jednoga dana roditi dete koje će biti Silni Bog, što je jedno od božanskih imena koje prorok u istoj toj knjizi koristi za Jahvea.

Prethodni podaci konačno pokazuju da Bog može i da će zaista jednoga dana postati ljudsko biće, a da pri tom ne prestane da bude Bog. U svetlu ove očigledne činjenice, izjave iz Brojeva 23:19, 1. Samuilove 15:29 i Osije 11:9 ne mogu i ne smeju biti pogrešno protumačene tako da znače da Bog nikada neće ili ne može postati čovek. Niti te tekstove treba razumeti ili tumačiti na isti način na koji se objašnjavaju odlomci u kojima se za Boga kaže da je ljubomoran ili da je jedan. Ovi stihovi jednostavno potvrđuju da Bog po prirodi nije čovek (nešto što nijedan obavešten hrišćanin ne tvrdi) i da je on, za razliku od palih ljudskih bića, potpuno pouzdan i dosledan.

Međutim, ovi stihovi ukazuju na činjenicu da, kada Bog zaista postane čovek, on neće biti poput ostatka čovečanstva koje je okaljano silom greha i Satane. Za razliku od palog čovečanstva, Bog će postati onakvo ljudsko biće koje je apsolutno čisto, sveto, bezgrešno i savršeno.

Drugim rečima, Bog će biti tačno onakav kakav je Isus Hristos, apsolutno čist i svet Sin Božji koji je bio (i još uvek jeste) potpuno slobodan od svih grehova i nesavršenosti!

„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:30-35

„Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde.“ Jovan 7:18

„I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.“… „Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?“ Jovan 8:29, 46

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:14-15

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

„Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.“ 2. Korinćanima 5:21

„Imajući, dakle, Prvosveštenika Velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.“ Jevrejima 4:14-15

„Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;“ Jevrejima 7:26

„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14

„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog“ 1. Petrova 1:18-19

„On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim;“ 1. Petrova 2:22

„I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist.“… „I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema.“… „Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan“ 1. Jovanova 3:3, 5, 7

Štaviše, prema Novom zavetu Isus je božanski Sin Čovečji koga je prorok Danilo video u viđenju, Onaj koji vlada doveka i kome se klanja svako stvorenje:

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin. Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“… „I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:5-7, 12-18

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

Hristov dolazak takođe ispunjava obećanje iz Isaije 9:1-2, 6-7 o detetu koje će se roditi da bi kao Silni Bog vladalo sa Davidovog prestola:

„A kada ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. I ostavivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu primorskome, u krajevima Zavulonovim i Neftalimovim, Da se ispuni što je rekao prorok Isaija govoreći: 3emlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka; Narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjede u oblasti i sjeni smrti, svjetlost zasija.“ Matej 4:12-16

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

Dakle, starozavetni proročki spisi su unapred najavili i pripremili Božji narod za novozavetno otkrivenje da je Isus Hristos potpuno božanski Sin Čovečji i Silni Bog koji je postao čovek da bi doveka vladao Davidovim carstvom.

Za kraj, Stari zavet nigde ne tvrdi da Bog ne može postati čovek, a da pri tom ne prestane da bude Bog. To je jednostavno grubo nerazumevanje i/ili očigledno iskrivljavanje svedočanstva hebrejskog Svetog pisma. Štaviše, prema svedočanstvu nadahnutog hrišćanskog grčkog Svetog pisma, Isus Hristos, koji večno postoji kao Bog po prirodi, postao je čovek a da nikada nije prestao da bude Bog. Zapravo, Isus Hristos je postao jedina vrsta čoveka koju je Bog ikada mogao postati, naime Onaj koji je u svakom pogledu apsolutno čist i bezgrešan.

Amin! Dođi, Gospode Isuse Hriste, dođi! Ti si večni Bog koji je postao i ostao čovek a da nikada nije prestao da bude Bog. Zauvek ćemo te voleti, hvaliti, obožavati i klanjati ti se kao vaskrslom Gospodu i slavnom Bogočoveku! Amin.

Napomene

(1) Ovaj konkretan prigovor preuzet je iz članka koji je napisao Ibn Anvar, još jedan muslimanski neofit koji pokušava da stekne ime.

Ibn Anvar je jednostavno još jedan tipičan muslimanski apologeta koji se ne stidi da pogrešno predstavlja i izvrće Božju nadahnutu Reč ili reči svojih protivnika. Na primer, on grubo iskrivljuje stav i uverenja poznatog hrišćanskog naučnika i apologete dr Džejmsa R. Vajta o ovaploćenju. Dr Vajt je snimio video-odgovor na Ibn Anvarovo očigledno izopačavanje i grubo pogrešno predstavljanje njegovih stavova, koji toplo preporučujemo:

http://aomin.org/aoblog/index.php?itemid=3356
http://www.youtube.com/watch?v=5kUvYd874wU&feature=channel_page

Ironično je to što se ovaj besramni davagandista poziva na Psalam 102:27 da bi dokazao da Bog ostaje isti juče, danas i sutra, kada a) stih zapravo ne kaže to tim rečima, b) to se zapravo kaže za Gospoda Isusa Hrista u Jevrejima 13:8, i c) Psalam 102:25-27 se primenjuje na Hrista da bi se dokazalo da je on nepromenljivi Gospod koji je sve stvorio i sve održava (upor. Jevrejima 1:10-12)!

Ako Gospod da, uskoro će se pojaviti još pobijanja očiglednog izopačavanja biblijske istine od strane ovog neofita.