Šta je Božja volja za čoveka prema Hristu?

Postoje muslimanski apologete koji rado citiraju sledeći tekst kako bi dokazali da je Isus učio islam:

„I dođoše mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu. I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: Eno mati tvoja i braća tvoja napolju traže te. I odgovori im govoreći: Ko je mati moja ili braća moja? I pogledavši okolo na one koji sjede oko njega, reče: Evo mati moja i braća moja! Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.“ Marko 3:31-35

Ovi polemičari tvrde da, budući da islam znači potčinjavanje Božjoj volji, Isus je time u suštini podsticao svoje sledbenike da postanu muslimani govoreći im da moraju vršiti Božju volju.

Međutim, ovi takijisti zgodno zaboravljaju da pomenu da nas Marko ne ostavlja da nagađamo šta je Božja volja za vernike, već nam je zapravo jasno izlaže.

Evo šta je Božja volja prema tom istom jevanđelju koje navode ovi muslimanski takijisti da bi ustanovili svoj stav:

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede na goru visoku, posebno samo njih; i preobrazi se pred njima. I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može bjelilja ubjeliti na zemlji. I ukaza im se Ilija s Mojsejem i bijahu u razgovoru sa Isusom. I Petar odgovarajući reče Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojseju jednu i Iliji jednu. Jer ne znadijaše šta da kaže; jer bijahu uplašeni. I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.“ Marko 9:2-7 – uporedi Matej 17:1-5; 2. Petrova 1:16-18

Ovde treba primetiti nekoliko stvari. Za početak, imamo Gospoda Isusa koji se preobražava u prisustvu svojih sledbenika kako bi im otkrio svoju unutrašnju, večnu božansku slavu. Takođe imamo Mojsija i Iliju koji se pojavljuju kao svedočanstvo činjenici da je Hrist Onaj čiji su dolazak na svet navestili proročki spisi. Zatim imamo samog Boga Oca koji silazi u oblaku sa ciljem da podstakne učenike da slušaju Hrista, budući da je on Sin koga voli, što je činjenica o kojoj je Bog već posvedočio u jednoj ranijoj prilici:

„I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:9-11 – uporedi Matej 3:16-17; Luka 3:22

Poznati novozavetni naučnik Lari V. Hurtado (Larry W. Hurtado) pomaže da se istakne značaj ovog događaja:

9:2-13 / Otvorenoj i iskrenoj prirodi Isusovog učenja o njegovoj nadolazećoj smrti u 8:31-32 ovde odgovara snažno otkrivenje njegovog istinskog značaja kao Sina Božjeg… Smeštanje ovog izveštaja neposredno nakon Isusovog obećanja o njegovom budućem, slavnom opravdanju (8:38-9:1) pokazuje čitaocu odsjaj te slave. Neposredna veza ovog događaja sa izrekama u 8:38-9:1 naglašena je napomenom nakon šest dana u 9:2, što znači šest dana nakon izreka u 8:38-9:1 (uporedi Luka 9:28, „oko osam dana“). Pominjanje šest dana je, međutim, takođe vrlo verovatno aluzija na Izlazak 24:15, gde je nakon šest dana Mojsije pozvan na vrh gore i gde mu je dato otkrivenje Boga. Već smo videli kako Marko aludira na Stari zavet da bi rasvetlio značaj događaja koje pripoveda. Ovde je poenta aluzije da upozori čitaoca da je ono što će se dogoditi JAVLJANJE BOGA (TEOFANIJA) poput onoga koje se pominje u Izlasku 24:15-18, i da je ovde dato novo otkrivenje koje stoga nadmašuje ono ranije dato Mojsiju. (Hurtado, Mark: New International Biblical Commentary Based on the New International Version [Hendricksen Publishers, Inc., 1989], str. 144; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je naše)

I:

„Tako, nekoliko obeležja u izveštaju potvrđuju da je Isus Mesija i da je njegovo prisustvo ispunjenje nada u Božje spasenje. Ali odlomak pokazuje da je Isus čak i više od toga. Dodatni elementi u pripovesti pokazuju šta je to ‚više‘. Prvo, tu je opis Isusovog preobraženog izgleda u 9:2-3. Pominjanje blistavo bele odeće (st. 3) jeste aluzija na Danila 7:9, što je opis Boga. Ova aluzija ukazuje da je iskustvo učenika u 9:2-13 BOŽANSKO JAVLJANJE poput viđenja starozavetnih proroka (osim Dan. 7:9-14, vidi takođe Isaija 6:1-3; Jezekilj 1:4-28; 8:1-4). Ali to znači da ‚preobraženje‘ Isusa pokazuje njega U OBLIKU NALIK BOGU, što znači da on nije samo Mesija, naročito pobožan čovek izabran da vlada u Božje ime, NEGO JE ON SAM ‚ODEVEN‘ U BOŽANSKU SLAVU.

„Drugo, glas sa neba u 9:7 potvrđuje ovaj transcendentni značaj Isusa, proglašavajući ga moj Sin, koga volim. Fraza je potpuno ista kao prvi deo glasa sa neba prilikom Isusovog krštenja (1:11) i, poput te izjave, dodeljuje Isusu NENADMAŠAN STATUS. ‚Ljubljeni Sin‘ znači da je, od svih onih koji su nazvani sinovima Božjim (u Starom zavetu Izrailj, car Izrailja; u kasnijoj literaturi pravedan čovek), Isus nadmoćniji od svih njih. Zajedno sa preobraženim Isusovim izgledom, ova izjava pokazuje da NA NJEMU POČIVA NEUPOREDIVA SLAVA I BOŽANSKA NAKLONOST. Oblak (9:7), koji podseća na starozavetne izveštaje u kojima su prisustvo i slava Božja označeni oblakom koji pokriva mesto gde se Bog nekome javlja (uporedi npr. Izlazak 16:10; 19:9; 24:15-18; 34:5; 40:34-38), znači da je bezimeni glas iz oblaka sam glas Božji.“ (Isto, str. 145-146; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je naše)

Dakle, Božja volja prema Marku jeste verovati da je Gospod Isus jedinstveni božanski Sin Božji koga Otac voli i u kome uživa!

Budući da je Muhamed poricao da je Hrist božanski Sin Božji,

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Arberi

On stoga stoji osuđen kao lažni prorok i antihrist čija poruka pretvara Boga u lažova (Bože sačuvaj!):

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23

„Ako primamo svjedočanstvo čovječije, svjedočanstvo je Božije veće; jer ovo je svjedočanstvo Božije koje je posvjedočio o Sinu svojemu. Koji vjeruje u Sina Božijega ima svjedočanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu načinio ga je lažom, jer nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio o Sinu svojemu. I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život je u Sinu njegovom. Onaj koji ima Sina ima život; ko nema Sina Božijega nema života.“ 1. Jovanova 5:9-12

Ali priča se tu ne završava. Isus je na drugom mestu rekao svojim sledbenicima da moraju odreći se svega što imaju, čak i sopstvenih života, radi njega. Dalje ih je upozorio da će ih, ako to ne učine, on prekoreti kada dođe sa svojim anđelima da sudi svetu.

Ono što ove izjave čini relevantnim za našu raspravu jeste to da je Gospod Isus ovo rekao svojim učenicima neposredno pre svog preobraženja:

„A svima govoraše: Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi, taj će ga sačuvati. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a sebe upropasti ili sebi naudi? Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. A kažem vam zaista: Ima nekih među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstva Božijega. A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija, Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte. I kada se ču glas, nađe se Isus sam. I oni zaćutaše i nikom ne objaviše u one dane ništa od onoga što su vidjeli.“ Luka 9:26-36 – uporedi Marko 8:34-38, 9:1; Matej 16:24-28 (Vidi takođe Marko 10:17-30; Matej 10:37-39.)

Ono što ovo u suštini pokazuje jeste da je Otac davao svoje izričito odobrenje svemu što je Gospod Isus zahtevao od svojih učenika. Drugim rečima, govoreći im da slušaju njegovog ljubljenog Sina, Otac je svedočio da je njegova izričita volja da svi Isusovi sledbenici budu spremni da se odreknu svega – uključujući i sopstvene živote ako je potrebno – radi njegovog slavnog Sina.

To nije jedino što je Hrist očekivao od svojih sledbenika. Nakon svog vaskrsenja, Isus je zapovedio učenicima da idu u ceo svet objavljujući svim ljudima da se moraju obratiti vaskrslom Gospodu i verovati u njegovo ime ako žele da prime spasenje od svojih greha:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine. I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavši ruke svoje blagoslovi ih. I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo. A oni mu se pokloniše i vratiše se u Jerusalim sa radošću velikom. I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga.“ Luka 24:44-53 – uporedi Matej 28:16-20

A upravo to su apostoli i činili, počevši od Jerusalima:

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste. A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš. I drugim mnogim riječima svjedočaše, i moljaše ih govoreći: Spasite se od ovoga pokvarenoga roda.“ Dela apostolska 2:29-40 Holman Christian Standard Bible (HCSB)

I:

„I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:16-26 HCSB

Opet:

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv. Onda im zapovjediše da iziđu napolje iz Sinedriona, pa se savjetovahu među sobom, Govoreći: Šta ćemo činiti ovim ljudima? Jer znamenito čudo što se dogodi kroz njih očigledno je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo poreći. Ali da se ne bi dalje širilo po narodu, da im strogo zaprijetimo da nikome od ljudi više ne govore o Imenu ovome. I dozvavši ih, zapovjediše im da ništa ne govore niti uče o Imenu Isusovu. A Petar i Jovan odgovarajući im rekoše: Sudite, je li pravo pred Bogom da slušamo vas više nego Boga? Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što vidjesmo i čusmo.“ Dela apostolska 4:5-20

I konačno:

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36-43

Dakle, Božja volja prema nadahnutom Svetom pismu jeste verovati u njegovog slavnog Sina, vaskrslog Gospoda i Spasitelja, Isusa Hrista, slušati ga i voleti, budući da je to jedina nada spasenja. Kao što je i sam Gospod Isus objavio u Jovanovom jevanđelju:

„Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac. A oni mu rekoše: Šta da činimo da bismo tvorili djela Božija? Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete u Onoga koga On posla. A oni mu rekoše: Kakav, dakle, znak ti pokazuješ da vidimo i da ti vjerujemo? Šta ti činiš? Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb sa neba dade im da jedu. Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:27-29, 39-40

Stoga se muslimansko pozivanje na Markovo jevanđelje na kraju obija o glavu ovim davagandistima, budući da to jevanđelje pokazuje da Hrist i njegovi sledbenici nisu bili sve samo ne muslimani. To pak dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok koji je propovedao lažnu poruku, poruku koja je protivrečila objavi Gospoda Isusa i njegovih blaženih učenika.

Toliko o muslimanskoj zloupotrebi Markovog jevanđelja.

Ako nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz New American Standard Bible (NASB).

Povezani članci

Da li je Isus zapovedio svojim sledbenicima da budu muslimani?