Apologetizam by Sam Shamoun

Psalam 110:1 – još jedno jasno svedočanstvo o božanstvu Hrista, 4. deo

Psalm 110:1 – Another Clear Testimony to Christ’s Deity Pt. 4

Božanstvo HristaStari zavetIslamApologetikaMesijaIz starije arhive

Stigli smo do završnog dela našeg odgovora.

Da li se Adonaj koristi i za druge osim za Jahvea?

Zaatari izgleda zna da jevrejsko Sveto pismo zaista primenjuje reč Adonaj na Mesiju, pa zato prelazi u režim ublažavanja štete:

„…Pa čak i da je David Mesiju nazvao adonaj, to Mesiju ne bi činilo Bogom [sic], jer se reč adonaj koristi i za ljude.“

Problem sa ovom tvrdnjom jeste to što ona ne samo da protivreči argumentu unitarijanskih jeretika poput Entonija Bazarda, koji tvrde da se Adonaj u svim svojim pojavljivanjima uvek odnosi na Boga,

Ovaj stih su na Mesiju primenili i fariseji i sam Isus. On nam govori da je odnos između Boga i Isusa odnos Božanstva i onoga ko nije Božanstvo. Mesija se naziva adoni (moj gospod), a u svakom od svojih 195 pojavljivanja adoni (moj gospod) označava nadređenoga koji nije Bog. Adonai se, s druge strane, u svih svojih 449 pojavljivanja odnosi isključivo na jednoga Boga. Adonai je titula Božanstva, a adoni nikada ne označava Božanstvo. (Adonai i adoni (Psalam 110:1); podebljanje naše)

Sledeći podaci su od suštinske važnosti za jasno razumevanje Svetog pisma i za presudno pitanje o tome ko je Bog i ko je Isus u odnosu na Boga. Božansko ime **JHVH (**verovatno se izgovaralo Jahve) obično se naziva tetragramom (četvoroslovna reč). Prevodioci Biblije prihvatili su praksu, prisutnu u većini engleskih verzija, da to ime prevode kao „GOSPOD“ svim velikim slovima (skoro 7.000 puta u našem Starom zavetu). To je činjeno da bi se razlikovalo od reči Adonai, druge jevrejske reči koja se prevodi kao „Gospod“ (veliko G, a ostala slova mala). Adonai znači „GOSPOD BOG“, „VRHOVNI GOSPOD“, I SINONIM JE ZA BOŽANSKO IME JHVH. Gde god ta dva imena stoje zajedno u Starom zavetu kao složeno ime za Boga, mogu se prevesti kao „Suvereni Gospod“, tj. Gospod Bog, Adonai JHVH (ponekad JHVH Adonai). (Entoni Bazard, Koja je razlika između „Lord“, „lord“ i „LORD“?; velika slova i kurziv naglašeni od nas)

Ona takođe protivreči izjavama jednog od Zaatarijevih sabraće takijista, Ibn Anvara – muslimana koji je postao otpadnik, pa opet musliman, pa opet otpadnik, pa opet musliman. Evo šta je ovaj podmukli polemičar napisao u odgovoru hrišćaninu po imenu madmanna:

Ibn Anwar 8. septembar 2013. u 1:55

lol….madmanna, ti ozbiljno misliš da si tu izneo neko „pobijanje“? Reč za „gospoda“ u tom stihu koji si naveo jeste… (ADONAI), što je potpuno različito od „adoni“. Dok je „adoni“ es[sic] isključivo epitet koji ne označava božanstvo[sic], „adonai“ se, s druge strane, koristi isključivo za Boga I NI ZA KOGA DRUGOG. Očigledno je da nemaš pojma o Bazardovom argumentu. On ne proističe iz toga što se Isus naziva Gospodom ili slično, nego iz toga što se on na hebrejskom naziva „adoni“, što ga u biblijskom pogledu na svet čini 100% stvorenjem. Toliko o tvom pobijanju. (Podebljanje i velika slova naglašeni od nas)

Dakle, ovde imamo islamskog davagandistu koji iznosi potpuno suprotan argument i protivreči Zaatariju!

To se od ovih muslimanskih apologeta i može očekivati, budući da im istina i doslednost nisu prioriteti. Ovim ljudima je više stalo do napada na Sveto pismo i do diskreditovanja hrišćanske vere, kako bi obmanuli ljude da napuste svoju ljubav i nadu u vaskrslog Gospoda Isusa i da pođu za lažnim prorokom i za hirovitim i prevrtljivim bogom koji se hvali time da je najveći varalica od svih!

Za detalje pogledajte sledeće članke:

Alah – najveći varalica od svih
Alah kao varalica
Niko se ne može osećati bezbednim od Alahovih spletki

Dovoljno je reći da se Adonaj uvek odnosi na Jahvea, osim u Postanju 19:2 i 18, a čak ni to možda nisu izuzeci, budući da se u tom kontekstu Adonaj upotrebljava za dva nebeska Glasnika poslata da unište Sodomu i Gomoru. Pošto neki smatraju da ta dva bića nisu bila duhovna stvorenja, nego određeni članovi Božanstva, ti tekstovi se ne bi ni videli kao izuzeci od dosledne upotrebe reči Adonaj za Jahvea.

Ma kako bilo, ostaje činjenica da je Gospod Isus Hristos jasno prikazan kao Adonaj u istom smislu u kojem je to Jahve Bog, a ne kao puko stvorenje koje Jahve upotrebljava.

Jevreji i njihova verovanja o Mesiji

Kao poslednji čin očajanja, Zaatari se poziva na verovanje Jevreja kako bi potkopao hrišćansko učenje o blaženom i presvetom Trojstvu:

„Sada moramo izneti još jednu tačku: ako ovaj stih jasno naziva Mesiju Bogom, i to velikim slovom B, svemogućim i silnim Bogom, zašto onda nijedna jevrejska zajednica nikada nije verovala da će Mesija biti Bog? Zašto svaki put kada neko istražuje jevrejsko verovanje o Mesiji nalazimo da su verovali da je Mesija čovek, a ne božanstvo?

„Ne samo to, zašto nijedna jevrejska zajednica nije verovala ni u Trojstvo? Ako je ovaj stih dokaz Trojstva, budući da kaže ‘gospod reče mome gospodu’, zašto onda nije bilo nijednog Jevrejina koji je pogledao ovaj stih i rekao ‘ah da, Bog je očigledno trojstvo ili dvojstvo’?

„Zasigurno, da je ovaj stih Mesiju nazivao Bogom i pokazivao Trojstvo, onda bismo očekivali da nađemo mnoštvo jevrejskih zajednica koje propovedaju takvo verovanje, ali ne nalazimo ništa slično; kada pokušamo da pronađemo rezultate o tome, praktično ih nema, to ne postoji.“

Dovoljno je reći da ove tvrdnje vrve od grešaka i logičkih pogrešaka.

Kao prvo, jevrejska religija pre, tokom i posle Hristovog vremena nije bila monolit, nego je bila podeljena na razne grupe i sekte, baš kao što nalazimo i u hrišćanstvu i u islamu.

Kao drugo, bilo je i i dalje ima Jevreja koji su verovali i koji veruju u Trojstvo i u božanstvo Hrista. Na primer, sa izuzetkom Luke i Dela apostolskih, sve novozavetne spise napisali su Jevreji koji su potvrđivali i objavljivali apsolutno božanstvo Mesije i trojedinost Boga. Štaviše, jevrejski izvori kao što su 1. Enoh, 4. Jezdra, aramejski Targumi, Filonova dela i drugi, svedoče da su i pre i posle Hristovog rođenja postojali značajni pravci judaizma koji su verovali u pretpostojanje Mesije pre njegovog čovečanskog života, kao i u mnoštvo božanskih Osoba, poput božanske Memre (aramejski za „Reč“) iz Targuma ili Filonovog Logosa koga je nazivao drugim Bogom. Za više o ovim izuzetno važnim temama preporučujemo sledeće članke i knjige:

Kao treće, ako Zaatari namerava da bude dosledan, onda nema drugog izbora nego da odbaci Muhameda, budući da ono što je on učio o Mesiji nije u skladu sa jevrejskim verovanjima. Zapravo, izazivamo Zaatarija da navede zvanične jevrejske izvore koji potvrđuju sledeća islamska učenja:

Mesija je Reč Boga i njegov Duh, koji će biti poslat njegovoj majci (up. Kuran 3:45; 4:171).

Mesija će biti čudesno začet i rođen od device (up. Kuran 3:47; 19:19-21).

Mesija će kao odojče govoriti u kolevci (up. Kuran 3:46; 5:110; 19:27-33).

Mesija će prorokovati dolazak arapskog proroka posle sebe, po imenu Ahmed (up. Kuran 61:6).

Mesija će izbeći jevrejsku zaveru da bude raspet tako što će učiniti da se čini kao da su uspeli da ga ubiju raspećem (up. Kuran 4:157).

Mesija će biti fizički, telesno uzet u prisustvo Alaha, to jest Boga (up. Kuran 3:55; 4:158).

Mesija će se vratiti da sudi svetu u skladu sa zakonodavstvom Kurana i da sve prisili da pređu u islam:

Prenosi Abu Hurejra: Alahov Poslanik je rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, uskoro će (Isus,) sin Marijin sići među vas i suditi čovečanstvu pravedno (kao Pravedni Vladar); on će slomiti Krst i pobiti svinje i neće biti džizje (tj. poreza koji se uzima od nemuslimana). Novca će biti u izobilju, tako da ga niko neće hteti da primi, a jedno jedino padanje ničice pred Alahom (u molitvi) biće bolje od celog sveta i svega što je u njemu.“ Abu Hurejra je dodao: „Ako želite, možete proučiti (ovaj stih Svete knjige): — ‘I nema nikoga od sledbenika Knjige (Jevreja i hrišćana) ko neće u njega poverovati (tj. u Isusa kao Alahovog poslanika i ljudsko biće) pre svoje smrti. A na Sudnjem danu on će protiv njih svedočiti.’“ (4.159) (Vidi Fateh Al Bari, str. 302, tom 7) Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 55, broj 657)

Prenosi Abu Hurejra: Alahov Poslanik je rekao: „Kako li ćete biti kada sin Marijin (tj. Isus) siđe među vas i kada bude sudio ljudima po zakonu Kurana, a ne po zakonu jevanđelja?“ (Fateh-ul Bari, str. 304 i 305, tom 7) (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 55, broj 658)

Mesija će zatim umreti i biti vaskrsnut da se, zajedno sa ostatkom čovečanstva, suoči sa sudom (up. Kuran 4:159; 5:116-117).

Naposletku, ali ne i najmanje važno, neka navede reference tih hipotetičkih jevrejskih verskih autoriteta, na koje se Zaatari stalno poziva, u kojima se iznosi njihovo verovanje da je Isus dugo očekivani Mesija za koga su proroci rekli da će doći na svet.

Ako Zaatari ne može da potkrepi takva islamska verovanja pozivajući se na jevrejske autoritete (a sasvim sigurno ne može), onda je jedino pošteno što mu preostaje da odbaci islam i postane otpadnik. Ako, međutim, odbije da otpadne, time će samo dokazivati da je nedosledan i da ne mari za istinu. Njegova jedina briga jeste da napada hrišćanstvo, čak i ako to znači da mora da usvoji nedosledne i nepoštene argumente.

Ko poriče da je Isus čovek?

Poslednji problem sa Zaatarijevim argumentom jeste to što, čak i kada bi bio u pravu da se reč adoni koristi samo za ljudska bića, to ni najmanje ne bi dokazalo njegovu tezu, budući da je suštinski deo hrišćanske vere potvrda da je Isus bio (i još uvek jeste) stvarno ljudsko biće. Čitava poruka jevanđelja jeste da je jedinorodni Sin Božji postao čovek od krvi i mesa kako bi spasao svoj narod od njegovih greha:

„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus.“ Matej 1:18-25

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-5, 9-10, 14

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-11, 14-18

Stoga ne postoji nijedan biblijski poučen hrišćanin koji bi i pomislio da poriče da je Mesija čovek, doduše savršen i proslavljen čovek koji sada sedi na prestolu na nebu kao Car nad carevima i Gospod nad gospodarima (up. Otkrivenje 1:5-6; 17:14; 19:11-16).

Prema tome, najviše što titula adoni dokazuje jeste da je Isus čovek, što svi hrišćani prihvataju. Ona apsolutno ništa ne čini da potkopa jasno i izričito biblijsko svedočanstvo o njegovom večnom i suštinskom božanstvu.

Sa svim rečenim u vidu, zaključujemo tako što Zaatariju dajemo sledeći savet. Krajnje je vreme da ozbiljno razmotri da nađe neko drugo zanimanje, jer mu njegovi napadi na hrišćansku veru ne idu od ruke. Zapravo, što više huli na istinitog Boga i izvrće njegovu nadahnutu Reč, Sveto pismo, to nam više prilika daje da razotkrijemo njegove prilično nevešte i plitke argumente. A na Zaatarijevu nesreću, njegovi članci i debate na kraju nam samo pružaju dodatnu municiju koju možemo upotrebiti protiv njega, jer njegovi materijali na kraju samo pomažu da razotkrijemo njegovu očiglednu nedoslednost i nepoštenje.

Zaatari se stoga mora suočiti sa stvarnošću i prihvatiti činjenicu da je Isus Hristos vaskrsli Gospod slave i voljeni Sin Božji. Što pre to učini, to bolje po njega, jer je prihvatanje Hrista kao Gospoda i Spasitelja i verovanje iz srca da ga je Bog vaskrsao iz mrtvih jedina nada koju on i svi ostali imaju da ikada budu spaseni od božanskog gneva koji dolazi:

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18

„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:1-6

„Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:12

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.“ Rimljanima 10:9-10

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 5:9-10

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo i priznajemo da si ti naš slavni Gospod i veličanstveni Spasitelj koji će doći sa neba da sudi živima i mrtvima. Amin!

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz prevoda New American Standard Bible (NASB).

Srodni članci

Mesija zaista jeste Bog! 1. deo, 2. deo, 3. deo