Poruka spasenja prema Luki i Delima apostolskim, 1. deo

Ima muslimana koji vole da se pozivaju na priču o bludnom sinu kako bi opovrgli tvrdnju da je Hristos morao da umre da bi čovek bio spasen. Evo dva primera:

4. U istom duhu, kako da uskladimo ideju da Bog ne može da se pomiri sa grešnicima a da njegov gnev ne bude zadovoljen krvlju sa sveprisutnim biblijskim prikazom Boga koji ljudima oprašta a da mu gnev ne mora biti umilostivljen (npr. Luka 15:11-32)? Ako Bog uvek mora da dobije ono što mu sleduje da bi oprostio (naime „ubijanje“), da li Bog ikada zaista oprašta? (Šabir Ali, Dodatni komentari o „Dividing Line“ od 23. oktobra 2007.)

I:

Beskonačni greh (a nije li to prilično surovo prema Adamu, „gladnom detetu“?) zahteva, po Avgustinu, beskonačnu žrtvu. Sam Bog mora da strada. Otuda Avgustinova crkva mora da obogotvori Mesiju, iako je Mesija učio da je otac oprostio bludnom sinu prosto kada se ovaj pokajao. U pričama se zamenička žrtva nigde ne nazire. (Abdal-Hakim Winters, Istočni greh se završio sa Adamom)

Ovo je grubo zloupotrebljavanje i nerazumevanje svrhe ove priče. Kao što kontekst pokazuje, Isusova poenta je bila da predoči Božju spremnost da prigrli upravo one koje verska elita prezire i gura na marginu:

„A približavahu mu se svi carinici i grješnici da ga čuju. A fariseji i književnici gunđahu govoreći: Ovaj prima grješnike i jede s njima. A on im kaza priču ovu govoreći: Koji čovjek od vas, imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih, ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? I kad je nađe, metne je na ramena svoja radujući se, I došavši doma, sazove prijatelje i susjede govoreći im: Radujte se sa mnom, jer nađoh ovcu svoju izgubljenu. Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu zbog jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika koji nemaju potrebe za pokajanjem. Ili koja žena, imajući deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku i ne pomete kuću i ne traži pažljivo dok ne nađe? I našavši sazove prijateljice i susjetke, govoreći: Radujte se sa mnom jer nađoh drahmu koju izgubih. Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijim zbog jednoga grješnika koji se kaje.“ Luka 15:1-10

Stoga ova priča nije bila namenjena raspravi o osnovu na kome Bog daruje milost i oproštenje. Isusova svrha je, naprotiv, bila da istakne činjenicu da je došao na zemlju da lično traži izgubljene duše kako bi ih spasao i pokazao im koliko ih Bog voli:

„A Isus mu reče: Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov. Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.“ Luka 19:9-10

Ipak, suštinski deo Isusove misije spasavanja izgubljenih grešnika bila je i njegova zamenička smrt na njihovom mestu, kako bi isplatio njihov dug greha:

„I kada se on moljaše Bogu na jednom mjestu pa prestade, reče mu neki od učenika njegovih: Gospode, nauči nas moliti se, kao što i Jovan nauči učenike svoje. A on im reče: Kada se molite govorite: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu. Hljeb naš nasušni daj nam svaki dan; I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne uvedi nas u iskušenje; nego nas izbavi od zloga.“ Luka 11:1-4

Uporedi:

„Ovako, dakle, molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; Da dođe Carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; Hljeb naš nasušni daj nam danas; I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim; I ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga.“ Matej 6:9-13

Plaćanje koje je Isus izvršio za spasenje grešnika daruje se svima onima koji budu verovali i pouzdali se u njega.

Nakon toga, navešćemo sva mesta koja se nalaze u Luki i Delima apostolskim da bismo videli šta ove nadahnute knjige zaista uče o spasenju. Razlog zbog kojeg uključujem i Dela jeste taj što je isti pisac koji je napisao Luku napisao i Dela. Uglavnom nećemo davati nikakvu dubinsku egzegezu tekstova, jer oni sasvim dobro govore sami za sebe. Evo ih:

„I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“ Luka 2:10-11

„I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.“… „I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od plemena Asirova, već poodmaklih godina, koja je sedam godina živjela sa mužem od djevojaštva svojega. I ona, udovica od oko osamdeset i četiri godine, ne odlažaše od hrama, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvom. I ona u taj čas dođe, i slavljaše Gospoda, i govoraše o njemu svima koji čekahu izbavljenje u Jerusalimu.“ Luka 2:25-32, 36-38

„I dogodi se jednoga dana kad on učaše, sjeđahu ondje fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih iscjeljuje; I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:17-26

„A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:48-50

„A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.“… „I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 8:12, 43-48

„I kad on iđaše u Jerusalim, prolažaše između Samarije i Galileje. I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka, I podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, pomiluj nas! I vidjevši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očistiše. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa. I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj bješe Samarjanin. A Isus odgovarajući reče: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su devetorica? Kako se ne nađe nijedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu, nego samo ovaj inoplemenik? I reče mu: Ustani i idi; vjera tvoja spasla te je.“ Luka 17:19

„A i nekima koji bijahu uvjereni za sebe da su pravedni, a ostale nipodaštavahu, kaza priču ovu: Dva čovjeka uđoše u hram da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem. A carinik izdaleka stajaše, i ne htjede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: Bože, milostiv budi meni grješnome! Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.“ Luka 18:9-14 Holman Christian Standard (HCSB)

„A kada se približavaše Jerihonu, slijepi neki sjeđaše kraj puta proseći. Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: Šta je to? I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me! A oni što iđahu naprijed korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: Sine Davidov, pomiluj me! A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam. A Isus mu reče: Progledaj! Vjera tvoja spasla te je. I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vidje, dade hvalu Bogu.“ Luka 18:35-43

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada“ (verovatno bih istakao i poslednjih pet reči, jer su njegovo stradanje i pomirbena žrtva osnov za propovedanje oproštenja, što je upravo ono na šta ovde ciljaš) „i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“… „Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:12-16, 26

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:5-14

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:43

„A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama, I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:7-11

„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa,“… „Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“… „A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Gospodnju, i povjerovaše koji bjehu naznačeni za život vječni.“ Dela apostolska 13:23, 38-39, 48

„I izvevši ih napolje, reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem? A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.“ Dela apostolska 16:30-31

„Iz Milita pak posla u Efes i dozva starješine crkvene. I kad dođoše k njemu, reče im: Vi znate od prvoga dana kada dođoh u Aziju, da bijah sa vama sve vrijeme, Služeći Gospodu sa svakim smirenjem i mnogim suzama i napastima koje me snađoše od zavjera Judejaca. Da nisam izostavio ništa što je korisno da vam ne objavim i da vas poučim javno i po domovima; Svjedočeći i Judejcima i Jelinima pokajanje pred Bogom i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.“ Dela apostolska 20:17-21

„I tako idući u Damask sa ovlašćenjem i naređenjem od prvosveštenika, U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom. A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje jevrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me goniš? Teško ti je protiv bodila praćati se! A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:12-18

Prethodno navedeni stihovi sasvim jasno pokazuju da je Hristos Spasitelj koga je Bog poslao da iskupi ljude od njihovih grehova. Ljudi su, dakle, spaseni zahvaljujući milosti Gospoda Isusa, milosti koja se besplatno daruje svima onima koji budu verovali u njegovo slavno ime.

Nakon toga, spremni smo da pređemo na sledeći deo, u kome ćemo razmotriti upotrebu Isaije 52:13-53:12 u vezi sa Isusovom smrću i proslavljenjem.