Pobijanje omiljenog rabina islama, deo 1b

U ovom delu mog odgovora navešću citate iz Jakovljeve poslanice i Poslanice Jevrejima, upravo onih knjiga koje je Singer citirao, kako bih pokazao da su oba ova nadahnuta pisca verovala i potvrđivala da je Isus Hristos Bog u telu. Time će se pokazati da nijedan nadahnuti autor nije imao problem sa time što je Isus bio iskušavan iako je bio/jeste Bog, budući da su obojica takođe znala da je Hristos postao čovek od krvi i mesa.

Počinjem svedočanstvom Jakova, koji svoju poslanicu započinje potvrđivanjem božanstva Hrista i njegove suštinske jednakosti sa Bogom (Ocem):

„Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, pozdravlja dvanaest plemena rasijanih po svijetu.“ Jakovljeva 1:1

Time što sebe naziva slugom i Boga i Gospoda Isusa, Jakov je praktično izjednačio Isusa sa Bogom, jer Sveto pismo naglašeno jasno uči da vernici imaju samo jednog nebeskog Gospoda kome služe, naime Jehovu:

„Koga imam na nebu, i s tobom ničega neću na zemlji.“ Psalam 73:25

„K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima! Kao što su oči slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oči sluškinjine u ruku gospođe njezine, tako su oči naše u Gospoda Boga našega dok se smiluje na nas.“ Psalam 123:1-2

Sam Hristos je učio svoje učenike da čovek ne može imati dva gospodara i da stoga treba da gleda jedino u Boga kao Onoga kome treba da služe svim srcem i bezuslovnom predanošću:

„Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.“ Matej 6:24, Jangov doslovni prevod (YLT)

Dakle, jedini način da je Jakov mogao da služi Isusu zajedno sa Ocem kao svom nebeskom Gospodu jeste taj da je poverovao u božanstvo Hrista, a time i u njegovu suštinsku jednakost sa Bogom. Kako to kaže novozavetni naučnik Skot Meknajt (Scot McKnight):

Jakov je sluga i (jednoga) Boga i Gospoda Isusa Hrista.19

Jakov, brat Isusov, vidi sebe kao slugu „Boga i Gospoda Isusa Hrista“.20 Ovde je rani jakovljevski odblesak onoga što je bilo predodređeno da postane trinitarna misao. Isus Hristos je definisan izrazom „Gospod“, ili još bolje, „Gospod“ je definisan Isusom Hristom. Kao što je pomenuto u Uvodu, činjenica da ne možemo uvek biti sigurni da li se „Gospod“ odnosi na Oca/Boga ili na Isusa Hrista stavlja nas na prag dubokog pomeranja koje se odvijalo u teologiji mesijanske zajednice. Magnum opus Larija Hurtada (Larry Hurtado) pokazao je uz potpunu dokumentaciju da „Gospod“ pripada NAJRANIJEM sloju hrišćanskog obožavanja i teološkog promišljanja i iz njega proizlazi.21 Možemo pretpostaviti da je pripisivanje gospodstva Isusu Hristu oblikovano liturgijskom praksom u mesijanskoj zajednici22 kojoj Jakov piše.23

20. Anartrijski theou … kyriou 'Iesou Christou, da nije standardni oblik za upućivanje i na Oca i na Sina u nejakovljevskim ranohrišćanskim poslanicama (npr. Rimljanima 1:7; 2. Korinćanima 1:2; Galatima 1:1, 3; 1. Petrova 1:2; 2. Jovanova 3; Judina 1), mogao bi se više iskoristiti u hristološke svrhe. To jest, moguće je ovo prevesti kao „sluga Boga-Gospoda, Isusa Hrista“. Takav prevod mogao bi se potkrepiti stihom 2:1, gde je „Gospod Isus Hristos“ povezan sa „slavom“ (vidi komentare uz 2:1). Osim toga, kyrios se koristi za „Boga“ u 1:7; 3:9; 4:10; 5:10. Dalje bi se moglo pozvati na Titu 2:13 i 2. Petrovu 1:1. Mejor (Mayor) sugeriše da zavisni padeži ponekad izostavljaju član, što bi vodilo ka tome Bogu i tome Gospodu Isusu Hristu (str. ccx-ccxxii)…

23. Najzanimljiviji pojedinačni tekst u najranijem hrišćanstvu u pogledu razvoja visoke hristologije, tekst koji je često samo na margini rasprave, jeste 1. Korinćanima 8:4-6, gde je Šema izložena na takav način da se „Bog“ odnosi na „Oca“, a „Gospod“ na „Isusa Hrista“. Jednost Boga dopuštala je (barem) binitarno mišljenje. Vidi takođe Bojarin (Boyarin), Border Lines, 89-147; P. Rainbow, „Monotheism and Christology in 1 Corinthians 8:4-6“ (doktorska teza, Oksford 1987); C. J. Davis, The Name and Way of the Lord (JSNTSup 129; Sheffield: Sheffield Academic, 1996). (The Letter of James (The New International Commentary on the New Testament), Scot McKnight [Wm. B. Eerdmans Publishing co. Grand Rapids, MI/Cambridge, U.K. 2011], str. 63-64; podebljani naglasak naš)

To nije sve. Jakov čak identifikuje svog vaskrslog brata kao vidljivu manifestaciju samog Božjeg slavnog Prisustva!

„Braćo moja, ne gledajući ko je ko, imajte vjeru u našega Gospoda slave Isusa Hrista.“ Jakovljeva 2:1

Ono što Jakovljevu izjavu čini toliko zapanjujućom jeste to što Stari zavet naziva Jehovu Carem slave, što je jednostavno drugi način da se kaže da je Jehova suvereni Gospod koji je slavan:

„Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave. Ko je taj Car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave. Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je Car slave.“ Psalam 24:7-10

Ponovo, jedini način na koji je Jakov uopšte mogao da se usudi da takav jezik primeni na svog nebeski uzvišenog brata jeste taj da je bio uveren da Isus učestvuje u jedinstvenom identitetu samog Svemogućeg Boga.

Sledeći novozavetni komentari pomažu da se izvuče značenje Jakovljevog opisivanja Hrista kao Slave:

„Prvo, Isus je predmet naše vere. Njemu smo se poverili i predali. Mi smo vernici u Isusa.

„Drugo, Isus je Gospod slave. Grčki tekst doslovno glasi: ‘naš Gospod Isus Hristos, koji je Slava’. Jakov je Isusu dao titulu ‘Slava’, koristeći izraz koji predstavlja puno očitovanje Božjeg prisustva i veličanstva. ISUS JE SLAVNI BOG. Ovo je izuzetna ispovest koja dolazi od Isusovog polubrata.“ (Thomas Lea, Holman New Testament Commentary - Hebrews & James: 10 [Broadman & Holman Publishers, Nashville, TN 1999]; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)

I:

A. Gospod slave (st. 1)

Savremeni prevodi se razlikuju u prevodu ovog izraza (kurio hemon Iesou Christou tes doxes) na početku 2. poglavlja Jakovljeve poslanice. NIV naziva Isusa naš slavni Gospod Isus Hristos. NKJV označava Isusa kao „naš Gospod Isus Hristos, Gospod slave“. Kurziv ukazuje na to da izraz „Gospod“ nije prisutan u najboljem grčkom tekstu.

Možda Kertis Von (Curtis Vaughan) daje najbolji predlog za tumačenje ovog izraza. On kaže da bi trebalo da uzmemo slavu kao ime za Hrista i da izraz prevedemo kao „naš Gospod Isus Hristos, koji je Slava“ (James: A Study Guide).

Iako Stari zavet nije koristio taj izraz, jevrejski rabini su koristili „Šekina“ da opišu slavno otkrivenje Boga svome narodu. U njihovim spisima taj izraz je postao pobožan način upućivanja na Boga. Jakov je izjavio da je Isus Šekina, slavno prisustvo Boga. Ova smela izjava ispoveda da je Isus u svom ovaploćenom životu odražavao prirodu samoga Boga. Jakov, polubrat Isusov, prvobitno je odbijao da veruje u Isusa (Jovan 7:5), ali je susret sa vaskrslim Gospodom razagnao njegove sumnje (1. Korinćanima 15:7). To što ovaj izraz koristi za nekoga sa kim je odrastao ukazivalo bi na to da je Bog dao Jakovu duboku predanost Hristu kao svome Gospodaru. (Isto; naglasak podvlačenjem naš)

Okrećući pažnju ka Poslanici Jevrejima, nalazimo da nadahnuti pisac opisuje Isusa kao savršenu sliku Boga i božanskog Posrednika stvaranja koji delatno održava sve stvari svojom sopstvenom silnom rečju:

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3, prevod English Standard Version (ESV)

Ovo samo po sebi dovoljno dokazuje da Hristos nije puko stvorenje, jer hebrejska Biblija svedoči da nema nikoga ko je poput Boga i ko može činiti ono što on čini, čak ni među nebeskom vojskom:

„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:8-10

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.“ Psalam 89:5-8

A ipak se za Isusa kaže da je upravo poput Boga i jednako moćan kao on, budući da jedino Bog poseduje silu da i stvori i održava celokupno stvorenje.

Ovo objašnjava zašto pisac nastavlja da identifikuje Sina kao večno vladajućeg Boga kome se svi anđeli moraju klanjati:

„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:6-9

Kao da to nije dovoljno zapanjujuće, pisac čak uzima sledeći psalam, koji opisuje Jehovu Boga kao nepromenljivog Stvoritelja i Održavatelja neba i zemlje,

„Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:1, 12, 24-27

I primenjuje ga na Gospoda Isusa!

„Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:10-12

Ovde imamo samog Oca koji svog Sina naziva nepromenljivim Stvoriteljem i Održavateljem celog stvorenja!

Ovo samo po sebi dovoljno pobija ono što Singer piše u vezi sa Jevrejima 5:7:

Zašto bi Bog morao da moli i vapi Bogu da ga spase od smrti? Štaviše, ako je autor Poslanice Jevrejima smatrao Isusa Bogom, zašto Jevrejima 5:8 insistira na tome da je Isus naučio poslušnost kroz stradanje? Postoji li išta što Bog ne zna i što mora da nauči kroz iskustvo?

Budući da je autor već identifikovao Isusa kao Jehovu Svemogućeg Boga u telu, očigledno nije imao nikakav problem sa činjenicom da je Sin vapio Ocu da ga spase dok je bio na zemlji.

Nadahnuti pisac je mogao da vidi ono što Singer izgleda nije u stanju da vidi, naime, da je Sin došao na svet da postane istinsko ljudsko biće od krvi i mesa sa izričitom svrhom da ispuni Božju volju prinoseći svoj život kao zamensku žrtvu za grehe Božjeg naroda:

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-12a, 14-18

„Zato ulazeći u svijet, govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio. Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne; Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože. Govoreći prethodno, da žrtvu i prinos i svespaljenice i žrtve za grijehe nisi htio niti su ti bile ugodne, one koje se po zakonu prinose; Potom reče: Evo idem da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo, da postavi drugo. Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda.“ Jevrejima 10:5-10

Kao takav, Sin se poverio svome Ocu i postao zavistan od njega da ga spase od smrti tako što će ga vratiti u život:

„A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, Neka vas usavrši u svakome djelu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ Jevrejima 13:20-21

Nadahnutim rečima blaženog apostola Pavla:

„Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: Ruženja onih koji ruže tebe padoše na mene. Jer što se ranije napisa, za našu se pouku napisa, da kroz trpljenje i utjehom Pisma imamo nadu. A Bog trpljenja i utjehe neka vam da isto da mislite među sobom po Hristu Isusu, Da bi jednodušno, jednim ustima slavili Boga i Oca Gospoda našega Isusa Hrista. Zato primajte jedan drugoga, kao što je i Hristos primio vas na slavu Božiju. Ali kažem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanja ocima.“ Rimljanima 15:3, 8

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11, prevod New International Version (NIV)

Stoga, ne postoji apsolutno nikakav problem sa time što božanski ovaploćeni Sin vapi Ocu da ga izbavi od smrti, niti sa time što je bio iskušavan, i nijedan od nadahnutih pisaca koje je Singer citirao takođe nije video nikakav problem. A pošto oni nisu imali problem ni sa čim od ovoga, zašto bi ga Singer imao?

Ako Gospod Isus bude hteo, uskoro ćemo objaviti dalje odgovore na ostatak Singerovog članka.

Osim ako nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz prevoda Modern English Version (MEV) Svete Biblije.