Pobijanje omiljenog rabina islama – 1a deo

Refuting Islam’s Favorite Rabbi Pt. 1a

Uhvatiću se u koštac sa člankom poznatog antihrišćanskog autora i miljenika muslimana, rabina Tovije Singera, „Da li su pisci Novog zaveta verovali u učenje o Trojstvu?”. Singer navodi određene novozavetne odlomke za koje smatra da potkopavaju učenje o blaženom Trojstvu i pobijaju savršeno božanstvo Gospoda Isusa Hrista.

Počinjem njegovim razmatranjem Jevrejima 4:15, gde kaže sledeće:

Razmotrite kako se Isusovo iskušenje prikazuje kroz jevanđelja. Novi zavet izričito kaže „Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.“ Ali tvrdnja Crkve da je Isus Bog stvara nepremostive protivrečnosti: iskušenje bez mogućnosti pada u greh je besmisleno. Ako je Isus Bog, bilo mu je nemoguće da sagreši, pa nema smisla reći da je bio iskušavan.

Štaviše, Jakovljeva 1:13 kaže da Bog ne može biti iskušavan!

Ako bi Singerovo rezonovanje bilo ispravno, onda nema drugog izbora nego da zaključi da ni sam Jehova ne može biti Bog, budući da kroz celu Hebrejsku Bibliju nalazimo primere u kojima je Jehova iskušavan:

„Ti ljudi koji vidješe slavu moju i znake moje što sam učinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kušaše me već deset puta, i ne poslušaše riječi moje,“ Brojevi 14:22

Obratite pažnju na sledeće komentare čuvenog rabinskog autoriteta Rašija:

„kušaše me“: Ovo treba razumeti DOSLOVNO.

„deset puta“: Dvaput na [Crvenom] moru, dvaput sa manom, dvaput sa prepelicama…, kao što se navodi u traktatu Arahin (15a). (Kompletna jevrejska Biblija sa Rašijevim komentarom; naglašavanje velikim slovima naše)

Ima još:

„Nemojte kušati Gospoda Boga svojega kao što ga kušaste u Masi.“ Ponovljeni zakoni 6:16

„Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. Ne sjećaše se ruke njegove, i dana u koji ih izbavi iz nevolje, U koji učini u Misiru znake svoje, i čudesa svoja na polju Soanu; I povrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela. Ravni stazu gnjevu svojemu, ne čuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru koju zadobi desnica njegova. Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega, i uredaba njegovijeh ne sačuvaše.“ Psalam 78:40-41, 56 Ovlašćena Verzija kralja Džejmsa (AV)

„Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.“ Psalam 106:14 AV

Treba imati na umu da svi gorenavedeni tekstovi koriste istu jevrejsku reč, koja se ponekad prevodi kao iskušavati, a ponekad kao kušati.

Za Singera postaje mnogo gore, budući da jevrejska Pisma prikazuju Satanu kako se drznuo da izađe pred Božje nebesko prisustvo i podstakne Svemogućeg Jehovu da udari na svog pravednog slugu Jova!

„Opet jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a dođe i Sotona među njih da stane pred Gospodom. I Gospod reče Sotoni: Otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: Prohodih zemlju i obilazih. I reče Gospod Sotoni: Jesi li video slugu mojega Jova? Nema onakvoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što.“ Jov 2:1-3 Novi prevod kralja Džejmsa (NKJV)

Evo, opet, Rašijevog objašnjenja ovog odlomka:

„I reče Gospod Sotoni: Jesi li video slugu mojega Jova? Nema onakvoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što.“…

„premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što.“: PODSTAKAO si Me da ga uništim. Svaki izraz הֲסָתָה samo je izraz privlačenja čoveka svom savetu. (Kompletna jevrejska Biblija sa Rašijevim komentarom; naglašavanje velikim slovima i podvlačenje naše)

Ovaj konkretan slučaj čini još zanimljivijim to što se ista jevrejska reč, prevedena kao podstaći/navesti, na drugom mestu koristi u vezi sa Satanom koji navodi cara Davida da sagreši protiv Boga!

„Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja.“ 1. Dnevnika 21:1

Da vidimo sada kako se Singerov prigovor na kraju okreće protiv njega samog, dokazujući da ni Jehova ne može biti Bog.

A. Iskušenje bez mogućnosti pada u greh je besmisleno.

B. I Satana i Izrailj iskušavali su Jehovu.

C. To, dakle, pokazuje da Jehova može da sagreši; u suprotnom bi njegovo iskušavanje bilo besmisleno.

D. Međutim, nemoguće je da Bog sagreši.

E. Dakle, Jehova ne može biti Bog.

Očigledno je da nešto nije u redu sa ovakvim oblikom argumentacije, budući da ista Pisma koja svedoče da Jehova može biti i da je više puta bio iskušavan, takođe svedoče da je Jehova jedan jedini istiniti Bog svih:

„Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove, I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše. I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.“ Isaija 37:16, 20

„Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima? Jer tebi to pripada; jer među svijem mudracima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takvoga kakav si ti. Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini. Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetničko. A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.“ Jeremija 10:6, 10

Nadahnuti pisci očigledno nisu delili Singerovo gledište, jer nisu videli nikakav problem u tome što je Jehova istiniti Bog i što ga iskušavaju i ljudi i Satana. Niti su pretpostavljali da je iskušenje besmisleno ako strana koja se iskušava ne može da sagreši, budući da nijedan Božji nadahnuti izaslanik nije ni na trenutak verovao da bi Jehova ikada mogao da sagreši. Naprotiv, svi biblijski pisci proglašavali su da je Jehovi nemoguće da sagreši, jer je savršen na svim svojim putevima i nikada se ne može promeniti u pogledu svojih suštinskih božanskih svojstava:

„Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit.“ Ponovljeni zakoni 32:4

„Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.“ 2. Samuilova 22:31

„Javljajući da je pravedan Gospod, branič moj, i da nema u njemu nepravde.“ Psalam 92:15

„Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:25-27

„Jer si ti Bog koji neće bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao. Bezbožnici neće izaći pred oči tvoje; ti nenavidiš sve koji čine bezakonje. Potireš lažljivce; na krvopije i lukave mrzi Gospod.“ Psalam 5:4-6

„Čiste su oči tvoje da ne možeš gledati zla, i bezakonja ne možeš gledati; zašto gledaš bezakonike? Mučiš, kad bezbožnik proždire pravijega od sebe?“ Avakum 1:13

„Budite vi, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ Matej 5:48

„Zato i Bog, želeći da nasljednicima obećanja što pouzdanije pokaže neizmjenivost svoje odluke, posluži se zakletvom, Da bismo u dvjema nepokolebivim stvarima, u kojima je nemoguće da Bog prevari, imali moćnu utjehu mi koji smo pribjegli da se držimo nade koja je pred nama;“ Jevrejima 6:17-18

S obzirom na sve navedeno, zašto bi Isusova iskušenja dovodila u pitanje njegovo božanstvo? Naposletku, ako je Jehova mogao biti iskušavan dok sedi na svom slavnom prestolu na nebu i da ipak i dalje bude Bog, onda Isus svakako i dalje može biti Bog u telu iako je bio iskušavan kao i sva ljudska bića, premda je bio i jeste bez greha.

Zapravo, i očekivali bismo da Isus doživljava iskušenja dok je bio na zemlji, budući da je izabrao da postane ljudsko biće od krvi i mesa, koje je preuzelo stvarna ljudska ograničenja, upravo sa ciljem da se poistoveti sa svima onima koje je došao da iskupi:

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-18

Međutim, ne bismo očekivali da je to slučaj sa Jehovom dok sedi na svom prestolu u punini svoje nebeske slave, naročito tokom starozavetnog perioda, kada Jehova ne bi imao fizičko telo jer još nije bio uzeo ljudsku prirodu.

Stoga Singer ne može imati i jedno i drugo. Ako želi da bude dosledan, moraće da prihvati da, prema njegovom sopstvenom rezonovanju, Jehova ne može biti Bog jer može biti iskušavan, što onda znači da može i da sagreši.

Pošto smo to raščistili, sada možemo preći na razmatranje konteksta Jevrejima 4:15 i Jakovljeve 1:13 kako bismo pokazali kako upravo ti isti spisi, koje je Singer citirao, proglašavaju da je Isus Hristos Svemogući Bog u telu.