Patristički dokazi za Luku 23:34
Patristic Evidence for Luke 23:34
Sledi spisak citata raznih crkvenih otaca koji potvrđuju da je Isusova molitva Ocu da oprosti onima koji su ga raspinjali deo izvornog, nadahnutog teksta. Njihovo svedočanstvo pokazuje da se to čitanje nalazilo u grčkim i latinskim rukopisima Novog zaveta koji su postojali u to doba, počev od drugog veka nove ere.
Odlomak
„A Isus govoraše: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine! I dijeleći haljine njegove, bacahu kocku.“ Luka 23:34, Ovlašćeni prevod kralja Džejmsa (AV)
**
Svedočanstva**
Poslanica Ignjatija Efescima (duža verzija)
„… I ugledajmo se na Gospoda, „On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom;“564564 1. Pet. 11. 23. Kada je bio raspet, nije odgovarao; „stradajući, ne prijećaše,“565 nego se molio za svoje neprijatelje: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“566566 . Ako neko, što je više povređivan, pokazuje više strpljenja, blažen je. Ako je neko prevaren, ako je neko prezren zbog imena Gospodnjeg, on je zaista sluga Hristov. Pazite da se među vama ne nađe nijedan đavolji izdanak, jer je takav izdanak gorak i slan. „bdijmo i budimo trijezni“567 u Hristu Isusu.“ (Glava X — Podsticaji na molitvu, poniznost itd.; podebljanje i kurziv naši)
Irinej, Protiv jeresi, knjiga III
5… I upravo iz te činjenice da je na krstu uzviknuo: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“ Luka 23:34, pokazuju se Hristova dugotrpeljivost, strpljenje, saosećanje i dobrota, budući da je i stradao i sam oslobodio krivice one koji su ga zlostavljali. Jer Reč Božija, koja nam je rekla: „A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijeđaju i gone.“ Matej 5:44, sama je to isto učinila na krstu; toliko je volela ljudski rod da se molila čak i za one koji su je ubijali. Ako pak neko, polazeći od pretpostavke da postoje dva [Hrista], sudi o njima, pokazaće se da je mnogo bolji, strpljiviji i istinski dobar onaj [Hristos] koji je, usred sopstvenih rana i udaraca i ostalih [svireposti] koje su mu naneli, činio dobro i nije se osvrtao na nepravde počinjene prema njemu, nego onaj koji je odleteo i nije pretrpeo ni povredu ni uvredu. (Glava 18; podebljanje i kurziv naši)
Arhelaj, Akta rasprave sa jeresijarhom Manesom
„… Tamo se Mojsije molio da Faraon i njegov narod budu pošteđeni pošasti; a ovde se naš Gospod Isus molio da farisejima bude oprošteno, kada je rekao: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“…“ (Podebljanje i kurziv naši)
Sveti Avrelije Avgustin, Tumačenje Psalama
24. „Nek se vrate natrag i postide koji mi žele zlo!“ Okrenuti unazad. Nemojmo to shvatiti u lošem smislu. On im želi dobro; i to je glas Onoga koji je s krsta rekao: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“ Luka 23:34 (Psalam 40; podebljanje i kurziv naši)
Jovan Zlatousti, Beseda na Mateja
„…. i velika čudesa je pokazao kada je bio podignut: skretao je sunčeve zrake, raspukao stene, podizao mrtve, snovima uplašio ženu onoga koji mu je sudio, na samom suđenju pokazao svu krotkost (koja je imala ne manju moć od čudesa da ih pridobije), unapred im navestio bezbroj stvari u sudnici; na samom krstu glasno vapijući: „Oče, oprosti im“…“ (Beseda 79; podebljanje i kurziv naši)
Ipolit Rimski, Tumačenje protiv Jevreja
3. Zatim, u onome što sledi, Hristos govori, takoreći, u svoje ime: Tada sam vratio ono, kaže, što nisam oteo; to jest, zbog Adamovog greha podneo sam smrt koja nije bila moja po sagrešenju. Jer, Bože, ti znaš moje bezumlje; i moji gresi nisu sakriveni od tebe, to jest, jer ja nisam sagrešio, kako on to misli; i iz tog razloga (dodaje se): Neka se ne postide oni koji žele da vide moje vaskrsenje trećeg dana, naime apostoli. Jer tebe radi, to jest radi poslušnosti tebi, podneo sam sramotu, naime krst, kada su mi lice pokrili sramotom, to jest Jevreji; kada sam postao tuđin svojoj braći po telu i stranac sinovima svoje majke, misleći (pod majkom) na sinagogu. Jer revnost za dom tvoj, Oče, izjede me; i sramote onih koji tebe sramote padoše na mene, i onih koji prinošahu žrtve idolima. Zato oni koji sede na vratima govorahu protiv mene, jer su me razapeli izvan vrata. I oni koji piju pevahu protiv mene, to jest (oni koji piju vino) na prazniku Pashe. A ja, u svojoj molitvi tebi, Gospode, rekoh: „Oče, oprosti im“, naime za neznabošce, jer je to vreme milosti prema neznabošcima. Neka me onda ne preplavi oluja (iskušenja), niti neka me proguta bezdan (to jest Had): jer nećeš ostaviti dušu moju u paklu (Hadu); niti neka jama zatvori usta svoja nada mnom, to jest grob. Zbog neprijatelja mojih, izbavi me, da se Jevreji ne bi hvalili govoreći: Uništimo ga. (Podebljanje i kurziv naši)
„… „On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi.“ 1. Petrova 2:23 Posle udaraca, krsta, biča, hula, na samom kraju molio se za svoje raspinjatelje, govoreći: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!““ Luka 23:34 I ja, takođe, opraštam grešku brata…“ (Podebljanje i kurziv naši)
Ustanove svetih apostola
„…Jer sam naš Spasitelj je molio svoga Oca za one koji su sagrešili, kao što je zapisano u jevanđelju: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“ Luka 23:34…“ (Knjiga II, XVI. O pokajanju, njegovom načinu i pravilima o njemu; podebljanje i kurziv naši)
„… Ali dželati uzeše Gospoda slave i prikovaše ga na krst, razapevši ga zaista u šesti čas, premda je presudu o svojoj osudi primio u treći čas. Nakon toga dadoše mu da pije sirće pomešano sa žuči. Zatim razdeliše njegove haljine žrebom. Zatim s njim raspeše dvojicu zlikovaca, s obe strane po jednog, da bi se ispunilo ono što je pisano: „Daju mi žuč da jedem, i u žeđi mojoj poje me octom.“ I opet: „Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“ I na drugom mestu: „i bi metnut među zločince“ Isaija 53:12 Zatim nasta tama tri časa, od šestog do devetog, i opet svetlost uveče; kao što je pisano: „neće biti dan i noć, jer će i uveče biti svjetlost.“ Kada su sve to videli oni zlikovci koji su s njim bili raspeti, jedan od njih ga je prekoreo kao da je slab i nemoćan da sebe izbavi; ali je drugi ukorio neznanje svoga druga i, okrenuvši se Gospodu, kao onaj koga je on prosvetlio, i priznajući ko je taj koji strada, molio se da ga se seti u svome carstvu koje dolazi. On mu je odmah darovao oproštenje njegovih ranijih grehova i uveo ga u raj da uživa u tajanstvenim dobrima; on je i povikao oko devetog časa i rekao svome Ocu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ A malo zatim, kada je povikao jakim glasom: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“, i dodao: „u ruke tvoje predajem duh svoj“, izdahnuo je i bio sahranjen pre zalaska sunca u novom grobu. Ali kada je svanuo prvi dan sedmice, ustao je iz mrtvih i ispunio ono što nam je pre svog stradanja prorekao, govoreći: „Jer kao što je Jona bio u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječiji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.“ A kada je vaskrsao iz mrtvih, javio se najpre Mariji Magdalini i Mariji, majci Jakovljevoj, zatim Kleopi na putu, a posle toga nama, svojim učenicima, koji smo bili pobegli iz straha od Jevreja, ali smo se nasamo veoma raspitivali o njemu. Ali i ove stvari su zapisane u jevanđelju.“ (Knjiga V, XIV. O stradanju našeg Gospoda i o tome šta je učinjeno svakoga dana njegovih patnji; i o Judi, i da Juda nije bio prisutan kada je Gospod predao tajne svojim učenicima; podebljanje i kurziv naši)
Klimentove Rekognicije
„… Stoga, ukratko, sam Učitelj, kada su ga na krst vodili oni koji ga nisu poznavali, molio je Oca za svoje ubice i rekao: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“ Luka 23:34 I učenici su, ugledajući se na Učitelja, čak i kada su sami stradali, na isti način molili za svoje ubice. Dela apostolska 7:60…“ (VI, Glava 5. Kako borba počinje; podebljanje i kurziv naši)
Klimentove Homilije
„… Jer sam Učitelj, prikovan na krst, molio se Ocu da bude oprošten greh onima koji su ga ubijali, govoreći: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“ I oni se, dakle, ugledajući se na Učitelja u svojim stradanjima, mole za one koji im rade o glavi, kao što su naučeni. Zato oni nisu odvojeni kao da mrze svoje roditelje, budući da neprestano mole čak i za one koji im nisu ni roditelji ni rođaci, nego neprijatelji, i trude se da ih vole, kao što im je zapoveđeno.“ (Homilija 11, Glava XX. Šta ako je već zapaljena?; podebljanje i kurziv naši)
Nikodimovo jevanđelje I — Pilatova akta
I Isus izađe iz pretorijuma, i dva zlikovca s njim. A kada dođoše na to mesto, svukoše mu odeću i opasaše ga ubrusom i staviše mu venac od trnja oko glave. I razapeše ga; a u isto vreme obesiše i dvojicu zlikovaca zajedno s njim. I Isus reče: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“. I vojnici razdeliše njegovu odeću među sobom; a narod je stajao i gledao ga. A prvosveštenici i starešine s njima rugahu mu se govoreći: Druge je spasao; neka spase samog sebe. Ako je Sin Božiji, neka siđe s krsta. I vojnici mu se rugahu, prilazeći i nudeći mu sirće pomešano sa žuči, i govorahu: Ti si car judejski; spasi samog sebe. (Prvi deo, Prvi grčki oblik, glava 10; podebljanje i kurziv naši)
Tada Isus povika jakim glasom govoreći: Oče, neka im se ovaj greh ne uračuna; jer ne znaju šta čine. Zatim kaže: Žedan sam. I odmah pritrča jedan od vojnika, uze sunđer, napuni ga žuči i sirćetom pomešanim, stavi ga na trsku i dade Isusu da pije. I okusivši, ne htede da pije. A Jevreji, stojeći i gledajući, smejahu mu se i govorahu: Ako zaista kažeš da si Sin Božiji, siđi s krsta, i to odmah, da poverujemo u tebe. Drugi govorahu rugajući se: Druge je spasao, druge je izlečio, i isceljivao je bolesne, uzete, gubave, opsednute, slepe, hrome, mrtve; a samog sebe ne može da isceli. Matej 27:40-42 (Prvi deo, Drugi grčki oblik, glava 10; podebljanje i kurziv naši)
A kada je Isus bio išiban, predade ga Jevrejima da bude raspet, i dva razbojnika s njim; jedan po imenu Dismas, a drugi po imenu Gestas. A kada dođoše na to mesto, svukoše mu haljine i opasaše ga lanenim platnom i staviše mu venac od trnja na glavu. Isto tako obesiše i dva razbojnika s njim, Dismasa s desne i Gestasa s leve strane. I Isus reče: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“. I vojnici razdeliše njegove haljine među sobom. A narod je stajao i čekao; i njihovi prvosveštenici i sudije rugahu mu se govoreći među sobom: Druge je spasao, sada neka spase samog sebe; ako je Sin Božiji, neka siđe s krsta. I vojnici mu se rugahu, padajući ničice pred njim i nudeći sirće sa žuči, govoreći: Ako si car judejski, oslobodi samog sebe. (Prvi deo, Latinski oblik, glava 10; podebljanje i kurziv naši)
O putovanjima apostola Filipa (Dela Filipova)
„A Jovan i Vartolomej i Marijamna ga zaustaviše govoreći: Naš Učitelj je bio tučen, bio je šiban, bio je razapet na krstu, dato mu je da pije žuč i sirće, i rekao je: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“ Luka 23:34…“ (Podebljanje i kurziv naši)