Nedokučivi Sin Božji i suvereni Gospod celokupnog stvorenja
The incomprehensible Son of God and sovereign Lord of all creation
U ovom članku ispitaćemo Priče Solomonove 30:3-4 u svetlu učenja nadahnutih novozavetnih spisa, kako bismo videli da li je Isus Hristos onaj Sin koga pominje starozavetni pisac Agur. Evo odlomka o kome je reč:
„Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari. Ko je izašao na nebo i opet sišao? Ko je skupio vjetar u pregršti svoje? Ko je svezao vode u plašt svoj? Ko je utvrdio sve krajeve zemlji? Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu? Znaš li?“
Kao što smo naznačili na drugom mestu (1, 2, 3), pisac pretpostavlja da Jahve ima Sina koji nije samo jednak po suštini i sposoban da vrši upravo one iste funkcije koje Bog vrši, nego je i nedokučiv.
Sada ćemo početi da analiziramo razne tvrdnje koje Agur iznosi i da ih uporedimo sa onim što novozavetni pisci govore o Isusu. Ako Hristos odgovara opisu Sina koji može da čini sve što i Bog čini i čija je priroda iznad svakog poimanja, onda će time biti utvrđena činjenica da je, koliko se nadahnuto hrišćansko Sveto pismo tiče, Isus onaj Božanski Sin o kome je Agur pisao.
– „Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari.“
Znamo da su prema hebrejskoj Bibliji i Jahve i njegov Duh sveti:
„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21
„Ovako govori Gospod Izbavitelj vaš, Svetac Izrailjev: Vas radi poslaću u Vavilon i pobacaću sve prijevornice, i Haldejce s lađama, kojima se hvale. Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš.“ Isaija 43:14-15
„Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je Svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se.“ Isaija 54:5
„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15
„Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: Gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj?“ Isaija 63:10-11
Takođe iz nadahnutog grčkog hrišćanskog Svetog pisma znamo da je Sin, zajedno sa Ocem i večnim Duhom, potpuno svet i pravedan. Novozavetni spisi nas dalje obaveštavaju da se izraz „Sveti” primenjuje ne samo na Oca nego i na njegovog voljenog i slavnog Sina:
„I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji.“ Marko 1:23-24
„I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:35
„I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.“… „Oče pravedni, svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao.“ Jovan 17:11, 26
„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:14-15
„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:23-28
„I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Tako govori Sveti, Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvara i niko neće zatvoriti, i koji zatvara i niko neće otvoriti.“ Otkrivenje 3:7
„I vidjeh drugi znak na nebu, veliki i čudesni: sedam anđela koji imahu sedam posljednjih zala, jer se u njima svrši gnjev Božiji. I vidjeh kao stakleno more smiješano sa ognjem, i one koji pobjeđuju zvijer i lik njezin i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome imajući gusle Božije. I pjevahu pjesmu Mojseja, sluge Božijega, i pjesmu Jagnjeta, govoreći: Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože Svedržitelju; pravedni su i istiniti putevi tvoji, Care naroda! Ko se neće pobojati, Gospode, i proslaviti Ime tvoje? Jer ti si jedini Svet; jer će svi narodi doći i pokloniti se pred tobom; jer se sudovi tvoji pokazaše.“ Otkrivenje 15:1-4
„I čuh anđela voda koji govori: Pravedan si Ti, Koji jesi i Koji bješe, i Sveti, što si ovo sudio; Jer proliše krv svetih i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili. I čuh žrtvenik gdje govori: Zaista, Gospode Bože Svedržitelju, istiniti su i pravedni sudovi tvoji.“ Otkrivenje 16:5-7
– „Ko je izašao na nebo i opet sišao?“
Misao je ovde da je Bog suveren i da se slobodno kreće nebesima i zemljom, kao i da u njima čini šta god mu je volja:
„Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svojem na oblacima. Zaklon je Bog vječni i pod mišicom vječnom; on će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!“ Ponovljeni zakoni 33:26-27
„Kola Božijih ima sila, tisuće tisuća. Među njima je Gospod, Sinaj u svetinji. Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!“… „Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.“ Psalam 68:17-18, 32-34
„Što god hoće, sve Gospod čini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svima bezdanima.“ Psalam 135:6; up. 33:10-11, 115:3
Na isti način i Sin se slobodno kreće nebom i zemljom, budući da je suvereni Gospod celokupnog stvorenja**(1)**:
„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23
„A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima. A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje? Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve.“ Efescima 4:7-10
To može biti i metaforičan način da se kaže kako je jedino Jahve u stanju da uzađe na nebo da bi mudrost sneo čoveku. Nešto slično se kaže i o otkrivenju Tore, odnosno Mojsijevog zakona,
„Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovjedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji u koju idete da je naslijedite. Držite, dakle, i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: Samo je ovaj veliki narod – narod mudar i razuman. Jer koji je veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo? I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?“ Ponovljeni zakoni 4:5-8
„Daće ti Gospod Bog tvoj sreću u svakom djelu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje, u plodu zemlje tvoje; jer će ti se Gospod Bog tvoj opet radovati čineći ti dobro, kao što se radovao ocima tvojim, Ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeći zapovijesti njegove i uredbe njegove, napisane u knjizi ovoga zakona; kad se obratiš ka Gospodu Bogu svojemu svijem srcem svojim i svom dušom svojom. Jer zapovijest ova koju ti ja zapovijedam danas, niti je visoko ni daleko od tebe; Nije na nebu da rečeš: Ko će nam se popeti na nebo da nam je skine i kaže nam je, da bismo je tvorili? Niti je preko mora da rečeš: Ko će nam otići preko mora da nam je donese i kaže nam je da bismo je tvorili? Nego ti je vrlo blizu ova riječ, u ustima tvojima i u srcu tvojem, da bi je tvorio.“ Ponovljeni zakoni 30:9-14
Mojsijeva poenta je da nema potrebe tragati za Božjim otkrivenjem, jer ga je Bog doneo svome narodu u Zakonu koji je dao preko svog proroka i sluge. Štaviše, izvesni nekanonski jevrejski spisi govore o Tori kao o samom otelovljenju Jahveove mudrosti, koristeći čak i jezik koji podseća na 30. poglavlje Priča Solomonovih:
„O, Izrailju, kako je veliki Dom Božji i prostrano mjesto obitališta Njegovog; Veliki i nema kraja, visok i bezmjeran. Tamo su bili gorostasi slavni od početka, postavši veoma veliki, vješti ratu. Nije njih izabrao Gospod, niti je put znanja dao njima; I pogiboše zato što nisu imali mudrosti, pogiboše zbog nesavjesnosti svoje. Ko uziđe na nebo, i zadobio je (premudrost) i snese je sa oblaka? Ko pređe s one strane mora i nađe je, i donese je čistiju od zlata? Nema ga koji poznaje put njen i koji pamti staze njene. No koji sve znade, nju poznaje, pronađe je rasuđivanjem svojim. Koji je stvorio zemlju na vječno vrijeme, ispuni je životinjama četvoronožnim; Koji šalje svjetlost, i ona ide, prizva je i posluša Ga sa trepetom. Zvijezde pak zasjaše na stražama svojim i zaradovaše se, Pozva ih i rekoše: Ovdje smo, i zasjaše sa veseljem Tvorcu svome. On je Bog naš, i nema drugoga koji bi se sravnio sa njim. On pronađe svaki put znanja i dade ga Jakovu, slugi svome, i Izrailju, voljenom od Njega;“ „Ovo je knjiga zapovjesti Božjih i Zakon koji postoji vavijek: Svi koji se nje drže – živjeće, a koji je ostavljaju – umrijeće. Obrati se, Jakove, i uzmi je, hodi pri sjaju svjetlosti njene.“ Varuh 3:24-37, 4:1-2
Na sličan način Isus čini ono što je Bog činio, jer je sišao s neba i sa sobom doneo mnogostruku mudrost i otkrivenje Božje:
„Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se roditi odozgo. Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha. Odgovori Nikodim i reče mu: Kako može to biti? Isus odgovori i reče mu: Ti si učitelj Izrailjev, a to li ne znaš? Zaista, zaista ti kažem da ono što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo, i svjedočanstvo naše ne primate. Kad vam kazah ono što je zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem ono što je nebesko? I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu.“ Jovan 3:5-13
Nadahnuto Sveto pismo izričito svedoči da je Bogu bilo po volji da svoju savršenu mudrost obznani kroz Gospoda Isusa Hrista:
„U to vrijeme odgovori Isus, i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a otkrio si bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila blaga volja tvoja. Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti. Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag, i breme je moje lako.“ Matej 11:25-30
Jer se upravo u njemu nalaze sva beskrajna bogatstva Božje mudrosti i znanja:
„Jer i Judejci ištu znake, i Jelini traže mudrost. A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“… „Iz Njega ste i vi u Hristu Isusu, koji nam postade premudrost od Boga i pravednost i osvećenje i izbavljenje. Da bude kao što je napisano: Ko se hvali, neka se Gospodom hvali.“ 1. Korinćanima 1:22-24, 30-31
„Hoću, dakle, da znate koliku borbu imam za vas i za one u Laodikiji i u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe lica mojega u tijelu, Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumijevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja.“… „Pazite da vas ko ne obmane filosofijom i praznom prijevarom, po predanju ljudskom, po nauci svijeta, a ne po Hristu. Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:1-3, 8-10
Zanimljivo je da Pavle zapravo citira Ponovljene zakone 30:11-12 u vezi sa otkrivenjem Isusa Hrista:
„A pravednost koja je od vjere ovako govori: Da ne rečeš u srcu svome: Ko će se popeti na nebo? to jest, da svede Hrista; Ili: Ko će sići u bezdan? to jest, da izvede Hrista iz mrtvih. Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je riječ, u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.“ Rimljanima 10:6-10
Dakle, Božja mudrost je sada zauvek otelovljena u Ličnosti Gospoda Isusa Hrista, što znači da njegova učenja nadilaze učenja Tore:
„Svaki, dakle, koji sluša ove riječi moje i izvršuje ih, uporediću ga sa čovjekom mudrim koji sazida kuću svoju na kamenu; I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i navališe na kuću onu, i ne pade; jer bješe utemeljena na kamenu. A svaki koji sluša ove riječi moje i ne izvršuje ih, biće sličan čovjeku ludom koji sazida kuću svoju na pijesku; I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi i udariše na kuću onu, i pade, a pad njezin bijaše strašan.“ Matej 7:24-27
„Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.“ Matej 28:18-20
„Ako me ljubite, zapovijesti moje držite“ … „Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao.“ Jovan 14:21, 23-24
– „Ko je skupio vjetar u pregršti svoje? Ko je svezao vode u plašt svoj?“
Poput Oca, i Sin ima potpunu vlast nad prirodom, imajući moć da zapoveda vetrovima i morima — sposobnost na koju nijedan običan smrtnik ne može polagati pravo, što su uvideli i njegovi savremenici:
„I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi. I gle, bura velika nastade na moru, tako da se lađa pokri valovima; a on spavaše. I prišavši učenici njegovi, probudiše ga govoreći: Gospode, spasi nas, izgibosmo! I reče im: Zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade tišina velika. A ljudi se začudiše govoreći: Ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?“ Matej 8:23-27; up. Marko 4:35-41
„I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu prije njega na onu stranu dok on otpusti narod. I otpustivši narod, pope se na goru da se nasamo pomoli. A nasta veče i bijaše ondje sam. A lađa bješe već nasred mora, ugrožena od valova, jer bijaše protivan vjetar. A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru. I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me! I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja? I kad uđoše u lađu, presta vjetar. A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“ Matej 14:22-33; up. Marko 6:45-52
– „Ko je utvrdio sve krajeve zemlji?“
Prema nadahnutom novozavetnom izveštaju, Otac je upotrebio svog Sina, Gospoda Isusa, i da stvori i da održava celokupno stvorenje:
„Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.“… „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ Jovan 1:3, 10
„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:15-17
„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“… „Za Sina pak:“ … „Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 8a, 10-12
– „Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu?“
Novi zavet je otkrivenje koje u potpunosti razotkriva identitet ovog nedokučivog Sina koji je jednak Ocu. On je večna Reč Božja koja je postala telo, Sin Svevišnjega kome je pri njegovom ovaploćenju dato ime Isus Hristos:
„I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:9-11
„Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:30-33
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1, 14
„A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.“ Jovan 8:58
„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3
„I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji.“ Otkrivenje 19:13
– „Znaš li?“
Ne samo da niko ne može potpuno da upozna Boga, nego niko ne može ni tačno da zna ko je Bog, osim ako on sam ne odluči da se otkrije kako bismo o njemu imali prisno i tačno razumevanje.(2)
A, kao što smo ranije pomenuli, svedočanstvo Novog zaveta jeste da je jedini način da čovek stekne to prisno, dovoljno i tačno znanje o tome ko je i kakav je Bog — okretanje Gospodu Isusu Hristu:
„I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:22
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:18
„Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca.“ Jovan 6:44-46
„A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“… „Objavih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju su riječ održali.“… „I ja im objavih ime tvoje i objaviću: da ljubav kojom me ljubiš u njima bude, i ja u njima.“ Jovan 17:3, 6, 26**(3)**
„Nego kao što je napisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube. A nama Bog otkri Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovjekova koji je u njemu? Tako i šta je u Bogu niko ne zna osim Duha Božijega. A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je darovano od Boga; Što i govorimo, ne riječima naučenim od ljudske mudrosti, nego naučenim od Duha Svetog; duhovno duhovnim dokazujući. A tjelesni čovjek ne prima što je od Duha Božijega, jer mu je ludost, i ne može da razumije, jer se to ispituje duhovno. Duhovan pak sve ispituje, a njega samog niko ne ispituje. Jer ko poznade um Gospodnji da bi ga poučio? A mi imamo um Hristov.“ 1. Korinćanima 2:9-16
„A znamo da je Sin Božiji došao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i život vječni.“ 1. Jovanova 5:20
Poenta svih ovih novozavetnih tekstova jeste da Hristos u potpunosti poima nedokučivu prirodu Boga i da je stoga jedini koji može savršeno da otkrije nevidljivog i nepojmljivog Boga njegovom stvorenju. Upravo zato Isus kaže da će Otac sve one za koje želi da ga upoznaju privesti svome voljenom Sinu – a ne nekoj drugoj ličnosti, kao što su Muhamed ili Buda – jer je jedino Sin video i potpuno pojmio Oca.
(I Sveti Duh je osposobljen da vrši ovo delo, pošto nije stvorenje i stoga nije ograničen u svom razumevanju, nego je večni Duh Božji koji ishodi od Oca i koga Gospod Isus šalje da nastavi njegovo delo otkrivanja Boga čoveku [up. Jovan 14:16-17, 26; 15:26; 16:7-15; Dela apostolska 2:33; 1. Korinćanima 2:9-16, citirano gore; Jevrejima 9:14].)
Takođe nam je rečeno da niko ne može znati ko je Isus zaista, osim ako Otac ne poželi da to otkrije pojedincu:
„A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji? A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka. Reče im Isus: A vi šta velite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima.“ Matej 16:13-17
Sve nam ovi odlomci pokazuju da je delo Oca da čoveku otkrije Sina tako što tog pojedinca privlači Hristu,
„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ … „I govoraše: Zato sam vam rekao da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od Oca mojega.“ Jovan 6:35-44, 65
„A dajem vam na znanje, braćo, da Jevanđelje koje sam ja blagovijestio, nije od čovjeka; Niti ga ja primih od čovjeka, niti naučih, nego otkrivenjem Isusa Hrista. Jer ste čuli moje življenje nekad u Judejstvu, da odviše gonih Crkvu Božiju i pustoših je, I napredovah u Judejstvu više od mnogih vrsnika svojih u rodu svome, budući odviše revnitelj za svoja otačka predanja. A kada blagovoli Bog, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaću svojom, Da objavi Sina svojega u meni, da ga blagovijestim među neznabošcima, toga časa ne pitah tijela i krvi, Niti iziđoh u Jerusalim onima koji su bili apostoli prije mene, nego otidoh u Arabiju, i opet se vratih u Damask.“ Galatima 1:11-17
Zatim je Hristovo delo da mu/joj obznani Oca — delo koje on nastavlja da vrši kroz Svetog Duha koga daje svim vernima:
„A Utješitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh.“ Jovan 14:26
„A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene. A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.“ Jovan 15:26-27
„No ja vam istinu govorim: bolje je za vas da ja odem, jer ako ja ne odem, Utješitelj neće doći k vama; ako li odem, poslaću ga k vama. I kad On dođe, pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud. Za grijeh, dakle, što ne vjeruju u mene; Za pravdu, pak, što idem Ocu svojemu, i više me nećete vidjeti; A za sud, što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi. On će mene proslaviti, jer od mojega će uzeti, i javiće vam. Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:7-15
„A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Bogu se treba pokoravati više nego ljudima. Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:29-32
„Zato vam dajem na znanje, da niko ko Duhom Božijim govori ne kaže: Anatema na Isusa! I niko ne može reći: Isus je Gospod, osim Duhom Svetim.“ 1. Korinćanima 12:3
Imajući sve navedeno u vidu, očigledno je da su novozavetni pisci verovali da je Isus sveti Sin Božji, jednak Bogu po suštini i sposobnosti, čija je priroda nedokučiva i koju samo Bog može potpuno da spozna. Drugim rečima, Isus je onaj jedinstveni Sin za koga je Agur znao da postoji na osnovu otkrivenja koje je primio od Boga!
Beleške
(1) Ovo nije bio prvi put da je Isus sišao s neba, mada je to bio jedini put da je to učinio radi toga da postane čovek kroz svoje devičansko začeće i rođenje od blažene Marije u sili Svetoga Duha (up. Matej 1:18, 20; Luka 1:34-35). Novi zavet uči da je Isus uzlazio i silazio tokom celog starozavetnog razdoblja, silazeći da spase svoj narod u teškim vremenima, kao što je izlazak iz Egipta:
„A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; I svi isto jelo duhovno jedoše; I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos.“ 1. Korinćanima 10:1-4
Otuda je, veoma slično Bogu Ocu, Isus često prolazio nebesima i zemljom, uzlazeći i silazeći u različitim prilikama različitim ljudima.
(2) Zanimljivo je da Agur, odmah nakon što je ukazao na Božje nedokučive puteve i nepojmljivu prirodu, nastavlja tako što pominje objavljene Božje reči i upozorava na to da se s njima ne sme petljati:
„Sve su riječi Božije čiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. Ništa ne dodaji k riječima njegovijem, da te ne ukori i ne nađeš se laža.“ Priče Solomonove 30:5-6
Smeštanje ovih stihova neposredno nakon Priča Solomonovih 30:3-4 nije slučajno i očigledno treba da istakne potrebu za Božjim otkrivenjem kako bismo Boga na odgovarajući način upoznali. Agur u suštini kaže da ga Bog mora naučiti mudrosti ako želi da je stekne, pošto je on izvor svega znanja i razumevanja. To objašnjava zašto Agur preti svakome ko bi pomislio da iskvari Božje reči, budući da svi zavisimo upravo od tog svedočanstva da bismo ga tačno upoznali. Petljanje s tim otkrivenjem bilo bi, najblaže rečeno, pogubno, jer bi potkopalo jedino pouzdano znanje i mudrost koje imamo od Boga.
(3) Isus nije hteo da kaže da učenici nisu poznavali Božansko Ime Božje i da je on stoga sišao da im ga obznani. Kao Jevreji koji su bili upoznati sa Svetim pismom, oni su svakako znali koje je to Ime. Isus je pre mislio na to da je došao da otkrije samu prirodu Boga, obznanjujući im ko je Bog zaista i kakav je zapravo. Sledeći prevodi jasnije prenose ovu poentu:
„Otkrio sam tebe onima koje si mi dao iz sveta… Obznanio sam im tebe i nastaviću da im obznanjujem tebe…” NIV
„Objavio sam Tvoje Ime [otkrio sam Tvoje samo Biće, Tvoje pravo Ja] ljudima koje si mi dao iz sveta… Obznanio sam im Tvoje Ime i otkrio Tvoj karakter i Tvoje samo Biće,” Amplified Bible
„Dao si mi neke sledbenike iz ovoga sveta, i ja sam im pokazao kakav si ti… Rekao sam im kakav si ti, i reći ću im još više…” Contemporary English Version
„Potanko sam im izložio tvoj karakter, ljudima i ženama koje si mi dao… Obznanio sam im samo tvoje biće — ko si i šta činiš — i nastavljam da to obznanjujem,” The Message
Ovo pruža dodatnu potvrdu za našu egzegezu da pisac u Pričama Solomonovim 30:4 nije pokušavao da sazna imena Boga i njegovog Sina, kao da nekako nije znao za sva ona razna imena koja hebrejska Biblija koristi za Boga. Naprotiv, pisac je govorio o pitanju nedokučive i nepojmljive prirode i Boga i ovog jedinstvenog Sina.