Muhamed: rob i vlasništvo Gospoda Isusa Hrista

Pol Bilal Vilijams ponovo je u svom pohodu uhođenja u kojem pronalazi tviter naloge poznatih hrišćanskih pastora, naučnika, teologa, apologeta i drugih, i objavljuje komentare čija je svrha da uvrede hrišćane, bilo ismevanjem bilo dovođenjem u pitanje njihovih dragocenih verovanja.

U svom najnovijem poduhvatu uhođenja, Vilijams je odlučio da se ubaci u tvit hrišćanskog naučnika Džona Pajpera o Psalmu 119:91, koji kaže da su sve stvari Gospodnje sluge. Vilijams je odgovorio rečima: „… uključujući, čini se, i Isusa, koji je ’sluga Božji’ prema Delima apostolskim 3:26.“

U svetlu toga, ponovo smo odlučili da odgovorimo na Vilijamsovo besramno izvrtanje Reči Božje, kako bismo mu pokazali šta će mu se i dalje dešavati ako nastavi da uhodi sekcije za komentare i tviter naloge naše braće i sestara u vaskrslom Gospodu.

Pogledajmo šta se dešava kada taj stih pročitamo u kontekstu:

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve. I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod gdje ide i hvali Boga. A poznadoše ga da to bješe onaj što milostinje radi sjeđaše kod Krasnih vrata hrama i ispuniše se čuđenja, i bjehu van sebe od toga što mu se dogodi. A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:1-16

Ovde vidimo blažene apostole vaskrslog Gospoda kako u ime Isusovo čine čudesno isceljenje, da bi pružili božansku potvrdu da je sam Bog proslavio Hrista podigavši ga iz mrtvih da vlada sa samog neba. To čudo je dalje služilo svrsi da dokaže da jedino Hristos daje spasenje i da jedino vera u njegovo ime spasava svakoga i bilo koga:

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:5-15

Reći da je ovo zapanjujuća tvrdnja bilo bi blago rečeno, budući da hebrejska Biblija odlučno svedoči da jedino Jahve, i vera u njegovo ime, donosi spasenje i oproštenje svakome ko mu se obrati:

„Bože, imenom svojim pomozi mi, i krjepošću svojom odbrani me na sudu.“ Psalam 54:1

„Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega.“ Psalam 79:9

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22

Isus je takođe prikazan kako daje oproštenje i pokajanje, to jest, kako omogućava čoveku da se odvrati od svojih grehova,

„Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:25-26

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

A to su božanske funkcije koje apostoli pripisuju Svemogućem Bogu!

„A kad čuše ovo, zaćutaše i slavljahu Boga govoreći: Zaista i neznabošcima dade Bog pokajanje za život.“ Dela apostolska 11:18

„Sluga pak Gospodnji ne treba da se svađa, nego da bude tih prema svima, poučan, nezlobiv, Koji sa krotošću kara one koji se protive, eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine, I da se izbave iz zamke đavola, koji ih je žive ulovio da vrše volju njegovu.“ 2. Timoteju 2:24-26

To nije sve. Hristovi učenici otišli su tako daleko da su svog vaskrslog Učitelja poistovetili sa Začetnikom života, što se može prevesti i kao STVORITELJ života,

„A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:15 Modern English Version (MEV)

I dalje ga opisuju kao stradajućeg Slugu iz Isaije 52:13-53:12, Onoga koga Bog uzvišuje da sedi ustoličen uz njegovu stranu.

Pokojni poznati biblista F. F. Brus pomaže da se istakne značaj svega ovoga:

Govoreći o uzvišenju Isusa, nakon njegovog poniženja i smrti, Petar koristi jezik preuzet iz prikaza poslušnog i stradajućeg Sluge Gospodnjeg u Isaiji 52:13-53:12, prikaza koji počinje rečima: „Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.“25 Glas s neba koji je došao Isusu prilikom njegovog krštenja obratio mu se jezikom Isaije 42:1, gde se Sluga prvi put pojavljuje: „Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj;“26 Lik ovog Sluge izvršio je dubok uticaj na novozavetnu misao i jezik.27… Da, nastavio je Petar, tražili ste da se ubici poštedi život, ali ste ubili samog Začetnika života30 – zapanjujući paradoks! To je ono što ste vi učinili, ali Bog ga je ponovo vratio u život, i mi smo ovde da posvedočimo činjenicu njegovog vaskrsenja…

30. Gr. ton … archegon tes zoes. Reč archegos upotrebljena je u Novom zavetu četiri puta za Hrista. Ovde i u Jevrejima 2:10 ona ga označava KAO IZVOR ŽIVOTA ILI SPASENJA (budući da su „život“ i „spasenje“ oboje predstavljeni jednom aramejskom rečju, hayye, izraz upotrebljen ovde praktično je istoznačan sa ton archegon tes soterias u Jevrejima 2:10; upor. A. F. J. Klijn, „The Term 'Life' in Syriac Theology“, SJT 5 [1952], str. 390-97). U 5:31 niže archegos se koristi pre u smislu „kneza“ ili „vođe“; u Jevrejima 12:2 primenjuje se na Hrista kao „začetnika“ ili „uzor“ vere (ton tes pisteos archegon). (Bruce, The Book of the Acts (New International Commentary on the New Testament) [Grand Rapids, MI 1988], str. 81-82; podebljanje i verzal naši)

Dakle, Petar i Jovan prikazuju Gospoda Isusa kao Izvor života i spasenja, i kao Slugu za koga je prorok Isaija rekao da će ga Bog uzvisiti na najviši zamislivi položaj:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.“ Isaija 52:13

Ono što ovo proroštvo čini tako zapanjujućim jeste to što Isaija ovde primenjuje potpuno isti jezik koji koristi i drugde, u svom opisu Boga ustoličenog visoko iznad svega stvorenog:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15 – upor. 2:11-17; 33:5, 10

Stoga, primenjujući iste reči za opis Sluginog uzvišenja, prorok u suštini objavljuje da Sluga deli Božji uzvišeni status Svevišnjeg nad svim stvorenim!

Ono što ovaj poslednji odlomak iz Isaije čini još relevantnijim jeste to što se za Jahveovo ime kaže da je Sveto, a to je jedno od imena pripisanih Hristu u Delima apostolskim 3:14!

Isaija čak naziva Jahvea Pravednim ili Pravednikom, a to je drugi naziv dat Hristu u tom istom stihu!

„S kraja zemlje čusmo pjesme u slavu pravednome; ali rekoh: Ološah! Ološah! Teško meni! Nevjernici nevjeru čine, baš nevjernici nevjeru čine.“ Isaija 24:16

„Put je pravedniku prav, ti ravniš stazu pravednome.“ Isaija 26:7 MEV

Sada ovo ponovo uporedite sa odlomkom iz Dela apostolskih:

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni.“ Dela apostolska 3:14

Niti je ovo jedini put da se ovi nazivi primenjuju na Gospoda Isusa:

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

Još zapanjujuće (i uznemirujuće za Vilijamsa) jeste to što su nazivi „Sveti“ i „Pravedni“/„Pravi“ upravo dva od devedeset devet imena Alaha!

As-Subbûh, Al-Quddûs: Svesavršeni, Potpuno Čisti

Subbuh dolazi od Subhan, što znači slavljenje i tanzih, odvajanje i uzdizanje Njega iznad svih drugih. On je Svesavršen, Svečist, Sveslavan, daleko udaljen od svega zlog i nesavršenog.

Quddus znači čist (tahir, munazzah), čist i slobodan od svake nesavršenosti. On je daleko udaljen od svake nesavršenosti ili nečistote, i od svega što bi umanjilo Njegovu slavu, i odvojen od svakog opisa koji se opaža čulima i mišlju, Svesvet, Svečist, Svesavršen.

Neki kažu da Subbuh poriče nesavršenost, a Quddus potvrđuje savršenstvo.

Al-Quddus je jedno od Devedeset devet imena…

Al'Adl, Al-'Âdil: Pravedni

Pravedni i Nepristrasni. Onaj koga želja ne navodi da se prikloni ili odstupi, tako da bi skrenuo s pravog puta u sudu.

Al-'Adl je jedno od Devedeset devet imena. (Aiša Bjuli, Božanska imena)

To nije sve. Učenici vaskrslog Hrista dalje su propovedali da je Isus Gospod svega stvorenog, koji će se jednoga dana vratiti kao čovek da bi sudio celom svetu u pravednosti:

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36, 42-43

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31

Budući da je Vilijamsov lažni prorok deo upravo tog sveta kojim Hristos vlada i kojem sudi, to znači da je Isus Muhamedov Gospod i Sudija.

Stoga, Muhamed nije bio ništa više do neposlušni rob vaskrslog Gospoda, koji će se jednoga dana pokloniti pred veličanstvenim nogama Isusovim da bi se suočio sa sudom zbog toga što je odvraćao ljude od poznanja i otkrivanja pravog identiteta Hrista, koji je voljeni i jedinstveni Sin Božji i Naslednik svega stvorenog.

Rekavši to, evo sažetka svih glavnih tačaka koje smo izveli iz našeg razmatranja neposrednog i sveukupnog konteksta Dela apostolskih 3:

Isus je ubijen i fizički, telesno vaskrsao iz mrtvih.

Isus se fizički, telesno uzneo na nebo da bi sedeo ustoličen uz Boga i delio Božju vlast kao suvereni Gospod svega stvorenog.

Isus je Izvor spasenja koji daje oproštenje grehova i pokajanje za njih.

Jedino Isusovo ime spasava i ima moć da izvrši natprirodna isceljenja i čuda.

Isus je Začetnik/Stvoritelj života.

Isus je Sveti i Pravedni.

Isus je Sudija živih i mrtvih koji određuje večnu sudbinu celog čovečanstva.

Toliko o Vilijamsovom pohodu uhođenja i sakaćenju nadahnute Reči Božje.

Ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski navodi preuzeti su iz Revised Standard Version (RSV) Svetog pisma.

Dodatna literatura

Isus kao Sveti i Pravedni