Mesija zaista jeste Bog – 2. deo · Apologetizam by Sam Shamoun

Odgovor muslimanskom davagandisti, 2. deo

Mi nastavljamo sa našim pobijanjem Zaatarijevog očiglednog izvrtanja istine.

Zaatari tvrdi da ja zastupam politeizam, pošto prema mom gledištu Bog podiže drugog Boga da sedne na Davidov presto, što u suštini znači da postoje dva Boga. Zaatari polazi od pretpostavke unitarijanizma, tumačeći moje izjave u svetlu svojih unitarijanskih uverenja.

Problem je, međutim, u tome što Zaatari pogrešno pretpostavlja da su unitarijanizam i monoteizam zamenljivi pojmovi, tako da se samo unitarijansko shvatanje Boga može smatrati istinski monoteističkim.

Zaatarijeva kritika bila bi opravdana jedino ako je istiniti Bog jedna jedina Osoba, što On nije, budući da nadahnuto Sveto pismo svedoči da je Bog zapravo troličan.

Da bismo tu činjenicu ilustrovali, evo starozavetnog teksta koji govori o danu u kojem će Jahve poslati Jahvea da prebiva usred svoga naroda:

„I gle, anđeo koji govoraše sa mnom izide, i drugi anđeo izide mu u susret. I reče mu: Trči, govori onom mladiću i reci: Jerusalimljani će se naseliti po selima radi mnoštva ljudi i stoke što će biti u njemu. I ja ću mu, govori Gospod, biti zid ognjen unaokolo i biću za slavu usred njega. Ej, ej, bježite iz zemlje sjeverne, govori Gospod, jer vas razasuh u četiri vjetra nebeska, govori Gospod. Ej, Sione, koji sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi se. Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Za slavom posla me k narodima koji vas oplijeniše; jer ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova. Jer, evo, ja ću mahnuti rukom svojom na njih, i biće plijen slugama svojim, i poznaćete da me je poslao Gospod nad vojskama. Pjevaj i veseli se, kćeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaću usred tebe, govori Gospod. I mnogi će se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biće mi narod, i ja ću nastavati usred tebe, i poznaćeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama. I Gospod će naslijediti Judu, svoj dio, u zemlji svetoj, i opet će izabrati Jerusalim. Neka muči svako tijelo pred Gospodom, jer usta iz svetoga stana svojega.“ Zaharija 2:3-13

Jahve kaže da će njegov narod, kada on dođe da prebiva u Jerusalimu, tada shvatiti da ga je Jahve poslao da živi sa njima!

Ovo naizgled sugeriše da su proroci verovali da postoje dva Boga… to jest, sve dok ne pročitamo ostatak onoga što Zaharija kaže:

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“ Zaharija 14:9 NAB

Zaharija je očigledno bio monoteista, iako nije bio unitarijanac, jer je ovaj nadahnuti prorok znao da je jedan istiniti Bog višeličan!(1)

Dakle, istinski Božiji proroci nisu videli nikakav sukob između toga da Jahve šalje Jahvea i svoga verovanja da postoji samo jedan Bog.

To znači da Zaatari može pokazati da je moje stanovište zapravo diteističko jedino ako prethodno dokaže da je unitarijanizam istinit; a pošto je unitarijanizam lažan, moje gledište nikako nije nespojivo sa biblijskim monoteizmom.

Zatim Zaatari pokušava da se uhvati u koštac sa odlomcima koje sam citirao da bih dokazao da je Mesija Bog prema starozavetnom Svetom pismu.

Zavadi daje link ka jednom unitarijanskom sajtu i ka jednom od svojih „odgovora“ za koji smatra da na zadovoljavajući način rešava pitanje toga što se Mesija naziva Silnim Bogom u Isaiji 9:6-7. Da biste pročitali temeljno pobijanje ovih slabašnih pokušaja podrivanja prilično izričitog i naglašenog svedočanstva o apsolutnom božanstvu Mesije koje ovaj tekst iz Isaije pruža (zajedno sa drugim ključnim odlomcima istog nadahnutog pisca), preporučujemo sledeće članke:

http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_mighty_god.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_exaltation.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_deity_isaiah.htm

U odgovoru na Jeremiju 23:5-6, koja Mesiju naziva „Gospod pravda naša“, Zaatari citira Jeremiju 33:15-16 da bi dokazao da se i sam Jerusalim naziva tim istim imenom:

„U te dane i u to vrijeme učiniću da proklija Davidu Klica prava, koja će činiti sud i pravdu na zemlji. U te dane spašće se Juda, i Jerusalim će stajati bez straha, i zvaće se: Gospod pravda naša.“

Zaatari zatim zaključuje da bi, po mojoj logici, i grad Jerusalim morao biti Bog.

Međutim, ovo samo razotkriva Zaatarijevo grubo nepoznavanje Svetog pisma i pokazuje da nije pažljivo čitao nadahnuta Pisma.

Kao prvo, razlog zbog kojeg se Jerusalim naziva Gospodnjim imenom jeste upravo to što Bog tamo prebiva:

„I kad se umnožite i narodite u zemlji, onda se, veli Gospod, neće više govoriti: Kovčeg zavjeta Gospodnjega; niti će im dolaziti na um niti će ga pominjati, niti će hoditi k njemu, niti će ga više opravljati. U to će se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Gospodnji, i svi će se narodi sabrati u nj, k imenu Gospodnjemu u Jerusalimu, i neće više ići po misli srca svojega zloga.“ Jeremija 3:16-17

Božiji presto i ime su u Jerusalimu!

„Eto vike kćeri naroda mojega iz daljne zemlje: Zar Gospod nije u Sionu? Car njegov zar nije u njemu? Zašto me razgnjeviše svojim likovima rezanijem, tuđim taštinama?“ Jeremija 8:19

„Zašto si kao umoran čovjek, kao junak koji ne može izbaviti? Ta, ti si usred nas, Gospode, i ime je tvoje prizvano na nas; nemoj nas ostaviti.“ Jeremija 14:9

„Unaokolo će biti osamnaest tisuća lakata, a ime će gradu od toga dana biti: Gospod je tu.“ Jezekilj 48:35

„A Juda će stajati dovijeka i Jerusalim od koljena do koljena. I očistiću krv njihovu koju ne očistih; i Gospod će nastavati u Sionu.“ Joil 3:20-21

Jerusalim je nazvan po svom večnom Kralju, budući da je mesto koje je Bog Izraela izabrao za svoje prebivalište, što nije neuobičajena praksa. Na primer, Jerusalim se naziva i „Grad Davidov“ jer ga je David učinio prestonicom svoga kraljevstva.

Zapravo, proroci su predviđali vreme kada će Bog doći i vidljivo prebivati sa svojim narodom:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

A kao što smo ranije videli, prorok Zaharija je govorio o vremenu kada će Jahve biti poslat od Jahvea da živi u Jerusalimu. Prema tom istom nadahnutom proroku, Jahve će toga dana vladati kao Kralj nad svom zemljom:

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno. I sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu od Gavaje do Rimona s juga Jerusalimu, koji će se podignuti i naseliti na svom mjestu od vrata Venijaminovijeh do mjesta gdje su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Ananeilove do tijeska careva. I oni će nastavati u njemu, i neće više biti prokletstva, i Jerusalim će stajati bez straha. A ovo će biti zlo kojim će Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: tijelo će svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oči će svakom posahnuti u rupama svojim, i jezik će svakom posahnuti u ustima. I u to će vrijeme biti velika smetnja među njima od Gospoda, i hvataće jedan drugoga za ruku, i ruka će se jednoga podignuti na ruku drugoga. A i Juda će vojevati na Jerusalim, i blago svijeh naroda unaokolo sabraće se, zlato i srebro i odijelo vrlo mnogo. I zlo kao to zlo snaći će konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja bude u tom okolu. I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:9, 16-17

Imajući sve navedeno u vidu, sada možemo videti da se Jerusalim naziva Jahve, pravednost naša zato što je to mesto gde će Jahve Bog vidljivo doći da prebiva, da ga vide svi njegovi stanovnici.

Tu na scenu stupa Mesija. Pošto se za Mesiju kaže da je Jahve, pravednost naša, koji dolazi da pravedno vlada u Jerusalimu, to znači da je on upravo ono vidljivo očitovanje Jahvea Boga u koje će svi narodi gledati!

Drugim rečima, nije slučajno što Mesija zauvek sedi na prestolu i otelovljuje ime Jahve, jer on je ovaploćenje Jahvea Boga i njegov dolazak stoga označava vidljivo pojavljivanje Boga Izraela pred čovečanstvom.

Na primer, evo šta je Zaharija napisao o Kralju Izraela koji dolazi da spase:

„Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu. Jer ću istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih.“ Zaharija 9:9-10

Novi zavet beleži da je Gospod Isus ušao u Jerusalim jašući na magarencu, čime se delimično ispunilo Zaharijino proročanstvo:

„Uzeše grane od palmi i iziđoše mu u sretenje i klicahu: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, car Izrailjev! A Isus našavši magare, usjede na njega, kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu.“ Jovan 12:13-15

A sada zapazite vezu između Jahvea i mesijanskog Kralja. Proročko Sveto pismo svedoči da će Jahve vladati nad svom zemljom kao Kralj, potvrđujući istovremeno da Mesija zauvek vlada nad svim narodima. Kada se te dve činjenice povežu, zaključak je da je Mesija Jahve Bog koji će doći da vlada nad celokupnim stvorenjem.

Stoga je Mesija ljudsko pojavljivanje, takoreći vidljivi produžetak, Jahveovog ličnog prisustva koje će biti očitovano svom njegovom narodu i svetu.

Konačno, u svojoj žurbi da napadne izričito svedočanstvo Jeremije 23:5-6 o božanskoj prirodi Mesije, Zaatari je prevideo jednu ključnu razliku između tog odlomka i 33:15-16. Tekst Jeremije 23:5-6 izričito kaže da će Mesijino ime biti Jahve, pravednost naša, dok 33:15-16 uopšte ne pominje reč ime:

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ 23:5-6

Jevrejska reč za „ime“, shem, koristi se u Svetom pismu u vezi sa osobinama, prirodom, suštinom, autoritetom itd. neke osobe. Činjenica da Jeremija 23:6 kaže da će se Izdanak nazvati imenom Jahve, pravednost naša, značajna je jer potvrđuje da Mesija lično otelovljuje upravo one osobine i onu suštinu koje stoje iza tog imena. To je u oštroj suprotnosti sa 33:16, gde se reč shem ne koristi. Čini se da je taj izostanak nameran, jer Jerusalim ne otelovljuje prirodu ni karakter Jahvea, već je prebivalište mesijanskog Izdanka koji zaista nosi bitne atribute i autoritet Boga.

Da rezimiramo poentu Jeremije 23:5-6. Bog obećava svome narodu da će ukloniti sve njihove zle vladare koji ih tlače i da će im podići mesijanskog Sina Davidovog koji će ih spasiti i koji će osigurati da žive u trajnoj sigurnosti. Razlog zbog kojeg će taj Vladar moći da održi savršenu pravdu, za razliku od kraljeva koji su došli pre njega, jeste to što je on više od običnog čoveka. Davidov Kralj koji će doći nije niko drugi do Jahve Bog Svemogući!

Za više o temi Jeremije 23:5-6 preporučujemo sledeće članke i pobijanja:

http://answering-islam.org/Responses/Osama/jeremiah23.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/jesus_yahweh1.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/jesus_yahweh2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/jesus_yahweh3.htm
http://www.studytoanswer.net/judaism/jahtsidqenu.html

Zaatari nastavlja da dodatno pokazuje zašto nema šta da traži u odbrani islama niti u kritikovanju Svetog pisma. On pokušava da potkopa jasno i izričito svedočanstvo Miheja 5:1-4 o Mesijinom preegzistiranju pozivajući se na novozavetne tekstove koji govore o Božijem predznanju! Poziva se na Rimljanima 8:29-30 i Dela apostolska 2:23 da bi dokazao da Mihej 5:1-4 jednostavno ukazuje na to da je Bog unapred isplanirao da pošalje Mesiju!

Međutim, ti stihovi zapravo idu Zaatariju na štetu, jer dokazuju da Mihej 5 NIJE o tome da Bog predodređuje ili unapred određuje dolazak Mesije. Zapravo, dok Rimljanima 8:29-30 i Dela apostolska 2:23 koriste reči predodrediti, predznanje i unapred znati, Mihej 5:4 to ne čini.

Mihej 5 ne kaže da je Bog u prošloj večnosti unapred znao ili predodredio da će Mesija doći iz Vitlejema. Prorok jasno govori o stvarnom preegzistiranju Mesije, jer koristi potpuno isti jezik koji Stari zavet koristi u vezi sa Božijim večnim postojanjem:

„Saberi se sada u čete, četnice, opsjedi nas, neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjeva. A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena. Zato će ih ostaviti dokle ne rodi ona koja će roditi; tada će se ostatak braće njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. I stajaće i pašće ih silom Gospodnjom, veličanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni će nastavati, jer će On tada biti velik do krajeva zemaljskih.“ Mihej 5:1-4

Sada uporedite ovo sa sledećim tekstovima u kojima se za Jahvea kaže da je i qedem i olam:

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33

„Zaklon je Bog vječni i pod mišicom vječnom; on će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!“ Ponovljeni zakoni 33:27

I kao što se kaže za Mesiju, tako se i za Jahvea kaže da je od qedem i olam:

„Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!“ Psalam 74:12

„Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vaseljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.“ Psalam 90:2

„Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si.“ Psalam 93:1-2

Štaviše, Jahveovi izlasci i naumi su od qedem, od dana olam:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene.“ Isaija 45:21

„Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici! Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, Koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja. Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću.“ Isaija 46:8-11

„Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?“ Isaija 51:9

„Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveče moj? Nećemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje.“ Avakum 1:12

Jasno je da je Mihej zaista verovao i učio da je Mesija večan, i stoga Bog (iako je takođe potvrđivao Mesijinu ljudskost), jer je ovaj blaženi Božiji prorok upotrebio potpuno iste izraze da opiše Mesijino poreklo i dela koje Sveto pismo koristi u vezi sa Jahveovim bezvremenim postojanjem i delima od davnina!

Zaatari ponovo daje link ka jednom od svojih članaka za koji pogrešno misli da pobija trinitarnu egzegezu i razumevanje Psalma 110:1. Međutim, mi smo se Zaatarijevim tvrdnjama već pozabavili i temeljno ih pobili u sledećim člancima i pobijanjima:

http://answering-islam.org/Shamoun/psalm110_1.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/luke_preexistence.htm
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/ibnanwar/trinity_shema1.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/ibnanwar/trinity_shema2.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/messiah_lxx.html

Zaatari zatim napada slamnatog protivnika tvrdeći da sam koristio Psalam 72 da bih dokazao da je Mesija Bog, pošto se tamo kaže da će vladati od mora do mora i da će ga narodi obožavati. Nisam baš to rekao. Moja poenta je pre bila da, budući da Mesija učestvuje u samoj isključivoj Božijoj vladavini nad celokupnim stvorenjem i prima potpuno isto obožavanje koje prima Bog, to znači da on mora biti Bog. Uostalom, Bog neće dopustiti da stvorenje prima istu vrstu obožavanja koju on prima, niti će dopustiti da puko stvorenje sedne na isti nebeski presto koji Bog zauzima kao Kralj nad celokupnim stvorenjem.

Ovo me vodi do Zaatarijeve sledeće tačke. Zavadi tvrdi da Danilo 7:13-14 svedoči da je Bog dao Mesiji kraljevstvo i vlast da vlada. Zatim upućuje na Jovan 13:3, 17:6-8 i 1. Korinćanima 15:26-28 da bi dokazao da Isus, Jovan i Pavle potvrđuju da je Bog dao Hristu sve. Dalje tvrdi da Pavle kaže kako sam Bog nije podložan Mesiji, već obrnuto!

Iz nekog čudnog razloga Zaatari zaista misli da te tačke nekako podrivaju božanstvo Hrista, dok one u stvarnosti samo razotkrivaju njegov potpuni očaj i njegove taktike zamagljivanja.

Kao prvo, Zavadijev argument apsolutno ništa ne čini da podrije činjenicu da prema Danilu Sin čovečiji prima upravo ono isto obožavanje koje bi trebalo da prima jedino Bog. Uporedite sledeće:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

„I odgovoriše Sedrah i Misah i Avdenago govoreći caru Navuhodonosoru: Mi nemamo potrebu da ti na ovu riječ odgovorimo; Jer ima Bog, kome mi služimo, koji je moćan da nas izbavi iz peći ognjene, i iz ruku tvojih, care, on će nas izbaviti. A i kad ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim nećemo služiti, niti ćemo se zlatnom liku, koji si postavio, poklanjati.“ … „I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših,“ Danilo 3:16-18, 28 – up. 3:12, 14; 6:16, 20

Aramejski glagol pelach, u gornjim tekstovima preveden kao služiti, odnosi se na kultno obožavanje koje treba prinositi jedino Bogu. Grčki prevod Danila (npr. Septuaginta [LXX]) koristi reč latreuo za pelach. Sledeći citat grčke verzije Danila 7:9-28, uzet iz spisa hrišćanskog apologete iz 2. veka Justina Mučenika, to ilustruje:

Ali ako se pokazuje da je tolika sila pratila, i da još uvek prati, domostroj njegovog stradanja, kolika će tek biti ona koja će pratiti njegov slavni dolazak! Jer on će doći na oblacima kao Sin čovečiji, kako je Danilo prorekao, i njegovi anđeli će doći s njim. Ovo su te reči: „Gledah dok se prestoli ne postaviše; i Starac danima sede, čija odeća beše bela kao sneg, a kosa na glavi njegovoj kao čista vuna. Presto njegov beše kao plamen ognjeni, točkovi njegovi kao oganj koji gori. Ognjena reka izlažaše i tečaše ispred njega. Hiljade hiljada služahu mu, i deset hiljada puta po deset hiljada stajahu pred njim. Knjige se otvoriše i sud sede. Tada gledah glas velikih reči koje rog govori: i zver bi oborena, a telo njeno uništeno i predato ognjenom plamenu. A ostalim zverima bi oduzeta vlast, i beše im dato razdoblje života do određenog vremena i časa. Videh u noćnoj viziji, i gle, neko kao Sin čovečiji dolazi sa oblacima nebeskim; i dođe do Starca danima i stade pred njega. I oni koji stajahu blizu privedoše ga; i dade mu se vlast i kraljevska čast, i svi narodi zemlje po svojim porodicama, i sva slava, služe mu (latreuousa). I vlast njegova je vlast večna, koja neće biti oduzeta; i kraljevstvo njegovo neće biti uništeno. I duh moj se sledi u telu mome, i viđenja glave moje uznemiriše me. Priđoh jednome od onih koji stajahu blizu i zapitah za tačno značenje svega toga. U odgovoru mi on progovori i pokaza mi sud o tim stvarima: Ove velike zveri su četiri kraljevstva, koja će nestati sa zemlje i neće primiti vlast doveka, ni u vekove vekova. Zatim poželeh da tačno saznam o četvrtoj zveri, koja je uništila sve [ostale] i beše veoma strašna, sa zubima od gvožđa i noktima od bronze; koja je proždirala, pustošila i ostatak nogama gazila: takođe i o deset rogova na njenoj glavi, i o onome koji izraste, i pred kojim tri od prethodnih padoše. I taj rog imaše oči i usta koja govorahu velike stvari; i lice njegovo beše veće od ostalih. I gledah taj rog kako ratuje protiv svetih i nadjačava ih, dok ne dođe Starac danima; i on dade sud u korist svetih Svevišnjega. I dođe vreme, i sveti Svevišnjega zadobiše kraljevstvo. I bi mi rečeno o četvrtoj zveri: Biće četvrto kraljevstvo na zemlji, koje će nadjačati sva ova kraljevstva, i proždreti svu zemlju, i uništiti je i sasvim opustošiti. A deset rogova su deset kraljeva koji će ustati; i jedan će ustati posle njih; i on će prevazići prve u zlim delima, i pokoriće tri kralja, i govoriće reči protiv Svevišnjega, i oboriće ostatak svetih Svevišnjega, i pomišljaće da promeni godišnja doba i vremena. I biće predano u njegove ruke za vreme, vremena i po vremena. I sud sede, i oduzeće mu vlast, da se istroši i uništi do kraja. A kraljevstvo, i sila, i veličine kraljevstava pod nebesima dadoše se svetom narodu Svevišnjega, da vlada u večnom kraljevstvu: i sve vlasti biće mu podložne i slušaće ga. Dovde je kraj te stvari. Ja, Danilo, bejah obuzet veoma velikim zaprepašćenjem, i govor moj se u meni promeni; ipak sačuvah tu stvar u srcu svome.“ (Dijalog s Trifonom, Poglavlje 31. Ako je Hristova sila sada tolika, kolika će tek biti pri drugom dolasku!; podebljanje i kurziv naši)

Prema Gospodu Isusu Hristu, Bog je jedino Biće koje treba da prima latreuo:

„Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!“ Matej 4:8-10 – up. Luka 4:5-8

To znači da Sin čovečiji mora biti potpuno božanska Ličnost, jer inače ne bi mogao primati pelach/latreuo, budući da bi to bilo idolopoklonstvo, tj. prinošenje stvorenju obožavanja i službe koji pripadaju jedino Stvoritelju! Kao što sledeći evanđeoski učenjaci objašnjavaju:

„… Knjiga proroka Danila sadrži viziju u kojoj ljudi iz svih naroda, plemena i jezika ’služe’ nekome ko je ’kao Sin čovečiji’ (Danilo 7:13 NASB) … U septuagintskoj verziji Danila reč prevedena kao ’služiti’ jeste latreuo, koja se koristi i u Ralfsovom izdanju Septuaginte i u drugim kritičkim izdanjima grčkog Starog zaveta. U grčkoj verziji Danila koju je krajem drugog veka n. e. sačinio Teodotion, reč prevedena kao ’služiti’ jeste douloo, daleko uobičajenija grčka reč sa širim rasponom značenja.

„Koji god grčki prevod da izaberemo da sledimo, aramejska reč u osnovi (Danilo 2:4-7:28 izvorno je napisan na aramejskom, a ne na jevrejskom) jeste pelach, reč koja se uvek koristi da označi prinošenje religijske službe ili vršenje religijskih obreda u čast nekog božanstva. Drugim rečima, latreuo je odličan grčki prevod reči pelach. Zato sve sačuvane drevne grčke verzije Danila obično koriste latreuo i na drugim mestima u Danilu da bi prevele pelach (Danilo 3:12, 14, 18; 6:16, 20 [6:17, 21 u grčkom]). U prvim poglavljima knjige, Danilo i njegovi jevrejski prijatelji odbili su da ’služe’ Navuhodonosorovom liku ili da ’služe’ Dariju, poistovećujući sebe sa onima koji ’služe’ jedino svome Bogu, živome Bogu (3:12, 14, 17, 18, 28; 6:16, 20). U tom okviru, vizija ljudi iz svih naroda koji ’služe’ Sinu čovečijem predstavlja zapanjujući kontrast. Ono ’služenje’ koje su Danilo i njegovi prijatelji odbili da daju Navuhodonosorovom liku ili Dariju, Danilo vidi kako svi narodi daju nebeskom Sinu čovečijem.

„Danilovo ukazivanje na to da se Sinu čovečijem ’služi’ podrazumeva božanski status Sina čovečijeg, ne samo zbog upotrebe te jedne reči, već zbog konteksta u kojem se ona koristi. Sveopšta vrhovna vlast koja se pripisuje Sinu čovečijem ranije se, od strane vavilonskih i persijskih kraljeva, pripisuje Danilovom Bogu… Taj jezik o kraljevstvu koje neće biti uništeno i koje će trajati doveka zatim se primenjuje na kraljevstvo Sina čovečijeg… Unutar tog šireg konteksta, ukazivanje na to da svi narodi ’služe’ Sinu čovečijem potvrđuje se kao izraz religijske pobožnosti. Onaj koga smatrate Vladarem čitavog svog univerzuma za sva vremena po definiciji je vaš Bog, i bio bi vrhunac ludosti ne iskazati mu pobožnost ili službu.“ (Robert M. Bowman Jr. & J. Ed Komoszewski, Putting Jesus in His Place: The Case for the Deity of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], Part 1: The Devotion Revolution – Jesus Shares the Honors Due to God, Chapter 5. The Ultimate Reverence Package, str. 67-69; podebljanje naše)

A pošto je Isus tvrdio da je upravo taj isti Sin čovečiji, to znači da je tvrdio da je Bog!

Zapravo, prema Novom zavetu, svako stvorenje obožava Isusa na isti način na koji obožava Boga!

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

Drugi problem sa Zavadijevom tvrdnjom jeste to što ona zgodno previđa razlog koji novozavetni spisi navode za to što Otac uzvisuje Sina i što Sin od njega prima vlast.

Prema nadahnutom Svetom pismu, Isus je preuzeo status i položaj sluge kako bi savršeno ispunio Očevu volju, čiji je deo bio i to da umre na krstu za grehe Božjeg naroda:

„Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga.“ Jovan 10:17-18

„A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga svijeta Ocu, ljubivši svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja. I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda, Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide, Ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime. Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim bješe opasan. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: Gospode, zar ti moje noge da opereš? Odgovori Isus i reče mu: Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš poslije razumjeti. Reče mu Petar: Nikada ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. Reče mu Isus: Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi. Jer znađaše izdajnika svojega, zato reče: Niste svi čisti. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sjede za trpezu i reče im: Znate li šta sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i pravo velite, jer jesam. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge. Jer sam vam dao primjer da, kao što ja učinih vama, i vi činite. Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite.“ Jovan 13:1-17

„Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta, Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih.“ Luka 22:27-30

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

Pominjanje dolaska Sina čovečijeg jeste aluzija na Hristovo preegzistiranje, tj. Isus je došao sa nekog ranijeg mesta da bi služio, a ta je poenta jasnije izneta u sledećem odlomku.

„Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.“ Jovan 6:38-42, 51, 53-58

U svetlu Isusovog dobrovoljnog čina poniženja, kojim je postao sluga, Otac je odgovorio tako što ga je uzvisio na najviše mesto, na status koji je imao pre nego što je postao telo. Rečima blaženog i nadahnutog apostola Pavla:

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena.“ Filipljanima 2:5-9

Ovo dodatno potvrđuju i same Isusove reči:

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. Objavih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju su riječ održali. Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla. Ja se za njih molim, ne molim se za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima. I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi. Dok bijah s njima u svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah; i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se ispuni pismo. A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi. Ja sam im dao riječ tvoju; i svijet ih omrznu, jer nisu od svijeta, kao ni ja što nisam od svijeta. Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od zloga. Od svijeta nisu, kao ni ja što nisam od svijeta. Posveti ih istinom tvojom: riječ tvoja jeste istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji zbog riječi njihove povjeruju u mene: Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu da svijet vjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno. Ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što mene ljubiš. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.“ Jovan 17:1-5, 24

Isus traži da ga Otac proslavi – zapravo da mu da upravo onu božansku slavu koju je nekada delio sa Ocem pre nego što je svet postao – zauzvrat za to što je proslavio Oca na zemlji ispunivši njegovu volju.

Stoga, umesto da sam sebe uzvisi, Sin je čekao da ga Otac proslavi zato što se ponizio u savršenoj poslušnosti svome voljenom Ocu.

Gospod je jednostavno činio ono što je propovedao drugima:

„Jer koji se uzdiže poniziće se, a koji se ponizi uzvisiće se.“ Matej 23:12 – up. Luka 14:11; 18:14

I ono čemu su njegovi učenici učili crkve:

„Ponizite se pred Gospodom, i uzdignuće vas.“ Jakovljeva 4:10

„Ponizite se, dakle, pod moćnu ruku Božiju, da vas uzvisi kad dođe vrijeme. Sve svoje brige položite na Njega, jer se On stara za vas.“ 1. Petrova 5:6-7

Ovo objašnjava zašto je Sin čovečiji primio svoje carstvo od Starca danima, budući da je Danilo video Hrista u njegovom uzvišenju nakon vaskrsenja, gde je od Sluge na zemlji postao Car koji sada vlada sa neba.

Što se tiče Pavlovih napomena u 1. Korinćanima 15:26-28, sledeća autorka izvrsno iznosi stvarnu poentu ovog blaženog apostola:

„Ipak, Pavle nije mogao sebi dozvoliti da završi idejom da Hristos predaje carstvo Bogu. To bi ostavilo bez odgovora pitanje šta se sa Hristom u tom trenutku dešava, i moglo bi čak da implicira da Hristos predaje carstvo i da više nema nikakvog udela sa Bogom. Ali za Pavla se Hristos i Bog ne mogu razdvojiti,214 pa on stoga dodaje tvrdnju da će se Hristos podložiti Bogu. Podlažući se, Hristos se vraća izvoru iz kojeg je došao. Hristos svojim podlaganjem potvrđuje **da njegova sfera stvarnosti pripada Božjoj sferi stvarnosti — između te dve nema razdvajanja.**215 On se, u izvesnom smislu, vraća kući. I tako se Bog pokazuje kao 'sve u svemu.' Ovo je istina ne samo zato što Hristos svoju puninu nalazi u zajednici sa Bogom, već i zato što Bog ne može biti sve u svemu bez Hrista…

„Ni u jednom od ovih odlomaka Pavlov primarni fokus nije da definiše odnos između Boga i Hrista, iako čak i unutar ovih naizgled hijerarhijskih tekstova Pavle opisuje Hrista kao onoga koji vrši božanske uloge uporedo sa Bogom (15:25). Pavle pre koristi odnos između Boga i Hrista da bi ilustrovao dalje principe unutar šire argumentacije. Jedinstvo Boga i Hrista podstiče jedinstvo u crkvi. Bog je izvor svega, uključujući i Hrista; Hristos bez Boga nije Hristos, ali isto tako, Bog bez Hrista nije 'sve u svemu.'" (Suzanne Nicholson, Dynamic Oneness – The Significance and Flexibility of Paul's One-God Language [Pickwick Publications An imprint of Wipf and Stock Publishers, Eugene, OR: januar 2010], 2. The Function and Coherence of Paul's Monotheistic Concepts—1 Corinthians 8:4–6, str. 101-102; podebljanje naše)

214. Time ne želim da tvrdim da su oni jedna osoba, jer su očigledno različiti. Pre bih rekla da su Hristos i Bog ujedinjeni u svojoj volji i namerama. Oni imaju udela u božanstvu jednoga Boga.

215. Vidi i Brusa, koji tvrdi da ovaj odlomak naglašava jednost Boga: Hristovo carstvo se stapa sa Božjim carstvom, i na taj način se ispunjava obećanje da Mesijino carstvo neće imati kraja. Hristos se zatim podlaže Bogu, „ali pošto je Sin slika i otkrivenje Oca, 'Otac i Sin su zaista jedno u ovoj delatnosti'" (Corinthians, 148). U poslednjoj rečenici Brus citira Kulmana, Christology of the New Testament, 293.

Da je objašnjenje Suzan Nikolson ispravno lako se dokazuje čitanjem onoga što je blaženi i sveti apostol napisao u drugoj nadahnutoj poslanici:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

Gospod Isus će, prema Pavlu, nastaviti da vlada kao vrhovni nad celokupnim stvorenjem i u veku koji dolazi, što znači kroz svu večnost.

Treća teškoća sa Zatarijevim argumentom jeste to što on ponovo pretpostavlja unitarijanizam, budući da uzima zdravo za gotovo da Isus ne može biti Bog ako prima vlast od nekog drugog. Kada bi unitarijanizam bio istinit, ovo bi bila validna kritika, jer uni-personalni Bog ne prima ništa od drugoga pošto je on taj koji sve daje svima.(2)

Međutim, zašto bismo pretpostavljali da bi to važilo i u slučaju da je Bog multi-personalan? Ko može reći da multi-personalni Bog nije u stanju da daje i prima unutar samoga sebe?

Zapravo, ni Isus ni nadahnuti pisci Svetog pisma nisu videli nikakav problem u tome da Hristos bude potpuno Bog i da pritom prima vlast od Oca da vlada, sudi, spasava itd. Za razliku od Zatarija, Božji proroci i apostoli su mogli da uvide da razlika u ulozi ili funkciji ne podrazumeva nužno i razliku u prirodi, tj. to što Otac zapoveda Sinu i šalje ga, ili mu daje vlast, ne znači da je Sin manji od Oca po prirodi, suštini ili slavi. Prema svedočanstvu nadahnutog Svetog pisma, Otac i Sin (zajedno sa večnim Duhom) jesu potpuno Bog i stoga jednaki po suštini, iako Otac postavlja Sina da izvrši određene zadatke ili uloge.

Poslednji problem sa kojim se Zatari suočava jeste to što su sve ove biblijske izjave o Mesiji u sukobu sa Muhamedovim učenjima. Muhamed je poricao da Isus vlada zauvek i nije verovao da će svako stvorenje obožavati Isusa na isti način na koji obožava Boga. Pošto je Muhamed protivrečio ovim prilično jasnim i izričitim biblijskim istinama, on je stoga lažni prorok koga svaki pošteni tragalac za istinom mora izbegavati.

Ovim se završava drugi deo naše rasprave. Sada je vreme da pređemo na treći deo našeg odgovora.

Napomene

(1) Zanimljivo je da je Zaharija prorekao da će Jahve zaista sići na Maslinsku goru sa svim svojim svetima i da će se gora bukvalno rascepiti na pola usled toga što će Jahvine noge stati na nju!

„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom. I u taj dan neće biti vidjelo svijetlo i mračno;“ Zaharija 14:1-6 NAB

Ono što sve ovo čini još zadivljujućim jeste to što Novi zavet uči da je upravo Isus taj koji će sići na Maslinsku goru sa svim svojim svetima!

„I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.“ Dela apostolska 1:9-12 NAB

Prema ljudima obučenim u belo (koji su očigledno bili anđeli), Isus će se vratiti na isti način na koji je otišao na nebo, tj. Hristos će sići na Maslinsku goru pošto je to mesto sa kojeg se uzneo na nebo. I:

„A sam Bog i Otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama. A vas Gospod neka obogati i preispuni ljubavlju jednih prema drugima i prema svima, kakva je i naša prema vama, Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim. Amin.“ 1. Solunjanima 3:11-13 NAB

To znači da je Zaharija, kada je video kako Jahvine noge dodiruju Maslinsku goru, zapravo gledao Hrista u njegovom vaskrslom, proslavljenom fizičkom telu kako se sa neba vraća na zemlju!

(2) Zbog toga izjave poput sledećih,

„Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj da nasledimo i Nama će oni da se vrate.“ S. 19:40

„Nijedno! Mi ćemo da zapišemo ono što on govori i patnju ćemo znatno da mu produžimo, a ono o čemu on govori - nasledićemo i sam lično će da Nam se vrati.“ S. 19:79-80

predstavljaju problem za Zatarijeve unitarijanske stavove, budući da je Alah navodno uni-personalan (kažemo navodno jer islamski podaci pokazuju drugačije). Kako, dakle, uni-personalni Bog može bilo šta da primi od bilo koga ako bi trebalo da je on Stvoritelj i Posednik svih stvari?

Zapravo, Zatari je isto rezonovanje upotrebio i u jednom jutjub snimku koji je napravio da bi opovrgao božanstvo Hrista:

„Ljudi, Bog je vlasnik svega; on to ne nasleđuje, on to već poseduje… Logično, da je Isus Bog, on bi to već posedovao od početka dana. Ali kako kaže Poslanica Jevrejima, Isus je bio naslednik. Naslednik nije vlasnik, naslednik je onaj ko nešto nasleđuje. Prema tome, Isus nije Bog jer Bog ne nasleđuje sopstveno stvorenje. On ga već poseduje od početka pošto ga je stvorio! Kako mogu da nasledim nešto što sam sam stvorio? Ja to posedujem, ne nasleđujem, ja sam to napravio i zato je moje; nije na nekome drugom da mi to daje. Dakle, ovo konačno dokazuje da Isus nije Bog jer je naslednik; on nije vlasnik jer je jedino Bog vlasnik! Iskreno, ne znam zašto hrišćani navode ovaj stih da bi dokazali da je Isus Bog, jer on dokazuje da on nije Bog pošto sve nasleđuje; on to ne poseduje! Hvala… I ponavljam – naslednik je onaj ko nešto nasleđuje, on to ne poseduje. Bog poseduje sve pošto je sve stvorio."

Međutim, pošto upravo njegov sopstveni bog nasleđuje od drugih, to znači da Alah, prema Zatarijevoj sopstvenoj logici, ne može biti bog!

Za više o ovom pitanju i za naš odgovor na Zatarijeve očajničke polemike protiv božanstva Hrista preporučujemo sledeće članke i odgovore:

http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_heir.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/christ_heir.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/father_glorifies_jesus.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/allah_as_heir.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_allah_inherits.htm

Zanimljivo je da je Zatari, ne dugo nakon što smo objavili naš odgovor na njegov napad na božanstvo Hrista, zgodno uklonio svoj jutjub snimak!