Mesija na Jahveovom prestolu, 2. deo

Novozavetno svedočanstvo o Isusovoj božanskoj vlasti nad celokupnim stvorenjem, 2. deo

Nastavljamo tamo gde smo stali.

Onaj čije je ime iznad svakog drugog

Ne samo da Jahve jedini vlada sa visine nad celokupnim stvorenjem, već je i njegovo ime jedino uzvišeno iznad svakog drugog imena koje postoji:

„Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao riječ svoju.“ Psalam 138:2

„Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu.“ Psalam 148:13

Novi zavet, međutim, tvrdi da Isus poseduje ime koje je iznad svakog imena:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Ovde blaženi apostol prikazuje Isusa kako prima potpuno isto obožavanje koje treba da prima Jahve:

„Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:23

Ovo potvrđuje da se Isus ispoveda kao Gospod u smislu da je on Jahve — to jest, blaženi apostol tvrdi da svako stvorenje treba da prizna, i da će na kraju priznati, da je Isus Hristos Jahve, na slavu njegovog Oca.

Isus je i sam izjavio da mu je Otac dao svoje sopstveno ime:

„I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi. Dok bijah s njima u svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah; i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se ispuni pismo.“ Jovan 17:11-12, Holman Christian Standard Bible (HCSB)

Ovo objašnjava zašto se za Hrista kaže da je večna Reč koja beše/jeste Bog po svojoj suštinskoj prirodi, i Posrednik stvaranja koji je u određenom trenutku vremena postao telo,

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.“ Jovan 1:1-4, 9-11, 14-15, Williams New Testament

I zašto je vaskrsli Hristos dozvolio apostolu Tomi da obožava svoga Gospoda i svoga Boga:

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:28-29

Gospod slave koji sve poseduje

Prema Starom zavetu, Jahve je Car slave koji poseduje zemlju i sve što je na njoj:

„Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vaseljena i sve što živi na njoj. Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je.“… „Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave. Ko je taj Car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave. Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je Car slave.“ Psalam 24:1-2, 7-10

Evo kako Septuaginta prevodi hebrejski tekst:

„Zemlja je Gospodnja (tou Kyriou) i sve što je na njoj; vaseljena i svi koji žive u njoj. On ju je utemeljio na morima i pripremio je na rekama… Podignite vrata svoja, vi knezovi, i podignite se, vrata večna; i ući će car slave (ho Basileus tes doxes). Ko je taj car slave (ho Basileus tes doxes)? Gospod (Kyrios) jaki i silni, Gospod (Kyrios) silni u boju. Podignite vrata svoja, vi knezovi; i podignite se, vrata večna; i ući će car slave (ho Basileus tes doxes). Ko je taj car slave (ho Basileus tes doxes)? Gospod nad vojskama (Kyrios ton dunameon), on je taj car slave (ho Basileus tes doxes).“ Psalam 23:1-2, 7-10

Pa ipak, Isus tvrdi da je Sin koji poseduje sve što Otac poseduje, i koji poznaje Oca na potpuno isti način na koji Otac poznaje njega:

„U to vrijeme odgovori Isus, i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a otkrio si bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila blaga volja tvoja. Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:25-27

Iz konteksta je jasno da je pod „svime“ Isus mislio da mu je Otac poverio na upravljanje i nebo i zemlju i sve što je u njima, što potvrđuje sledeći odlomak:

„I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.“ Matej 28:17-20

Hristos izjavljuje da poseduje apsolutnu sveopštu vlast u istom kontekstu u kome prihvata obožavanje od svojih učenika, tvrdi da poseduje isto božansko ime koje poseduju i Otac i Sveti Duh, i u kome čak uverava svoje sledbenike da će lično biti prisutan sa svakim od njih do svršetka ovoga veka!

Matej nije jedini nadahnuti jevanđelist koji potvrđuje da celokupno stvorenje pripada Hristu:

„Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35

„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15

„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10

Pošto Otac poseduje celokupno stvorenje, to znači da celokupno stvorenje jednako pripada i Sinu!

Hristos se dalje poistovećuje sa Gospodom slave,

„Koju ni jedan od knezova ovoga vijeka nije poznao; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli.“ (ton Kyrion tes doxes) 1. Korinćanima 2:8

Gospod za koga se kaže da je sama slava:

„Braćo moja, ne gledajući ko je ko, imajte vjeru u našega Gospoda slave Isusa Hrista.“ (tou Kyriou hemon, 'Iesou Christou, tes doxes) Jakovljeva 2:1

Grčki tekst doslovno glasi „Gospod naš, Isus Hristos, Slava“, a to je čitanje prevodioce dovelo u nedoumicu kako da ga ispravno prenesu na engleski. To se vidi iz načina na koji sledeći prevodi prenose taj izraz:

„Braćo moja, ne pokazujte pristrasnost dok držite veru u našeg Gospoda Isusa Hrista, Gospoda slave.“ English Standard Version (ESV)

„Braćo moja, dok verujete u našeg Gospoda Isusa Hrista, koji jeste Slava, ne ukazujte ljudima ropsko poštovanje.“ James Moffatt New Testament (Moffatt)

„Braćo moja, prestanite da pokušavate da održavate svoju veru u našeg Gospoda Isusa Hrista, slavno prisustvo Boga na zemlji, uz dela pristrasnosti prema pojedinima.“ Williams New Testament

Po našem sudu, Mofat i Vilijams su pogodili ono što je Jakov hteo da kaže, jer se, time što Isusa poistovećuje sa „Slavom“, čini izvesnim da je Jakov opisivao Hrista kao vidljivo prisustvo Boga — ono što se u judaizmu obično naziva Božjom Šekinom, Božjim očitovanim prisustvom koje prožima celokupno stvorenje.

Dakle, Isus nije niko drugi do ovaploćeni Jahve, sam Car slave radi koga je celo stvorenje načinjeno:

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:13-18

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom,“… „I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“… „Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3a, 10-12, New International Version (NIV)

Začuđujuće je da je pisac Poslanice Jevrejima uzeo sledeći psalam, koji Jahvea opisuje kao nepromenljivog Tvorca i Održavatelja celokupnog stvorenja,

„Gospode! Čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te.“… „A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.“… „Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:1, 12, 24-27

I primenio ga na Gospoda Isusa!

U svetlu svega rečenog, može li Sveto pismo biti jasnije u opisivanju Isusa Hrista kao Jahvea, Boga Svemogućeg u telu, Očevog večno voljenog Sina koji sedi ustoličen sa njim kao Car celokupnog stvorenja? Odgovor je sasvim očigledan.

Ovim se naša rasprava završava. Ipak, obavezno pročitajte dodatak koji ide uz ovu seriju članaka.

Ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz prevoda World English Bible (WEB).