Mesija na Jahveovom prestolu, 1. deo

Novozavetno svedočanstvo o Isusovoj božanskoj vlasti nad celim stvorenjem, 1. deo

U ovom delu naše serije izneću dokaze iz novozavetnih spisa koji pokazuju da je Gospod Isus onaj Mesija za koga su starozavetni proroci prorekli da će sedeti uz Boga na Božjem sopstvenom prestolu na nebu, imajući tako udela u Božjem uzvišenom statusu i vlasti nad celim stvorenjem.

Onaj koji je iznad svega

Proročki spisi svedoče da Jahve vlada kao Svevišnji nad celom zemljom:

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

Evo kako grčka verzija hebrejske Biblije, obično nazvana Septuaginta (LXX), prevodi ovaj tekst:

„Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo!“ Psalam 96:9

Primetite da je ime Jahve zamenjeno grčkom rečju kyrios, što znači Gospod. Uskoro ćemo videti zašto je to značajno.

Zapanjujuće je da novozavetno Sveto pismo pripisuje upravo taj status Gospodu Isusu, budući da se za njega kaže da je Onaj koji je iznad svakoga i iznad svega:

„Jovan odgovori i reče: Ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. Vi mi sami svjedočite da rekoh: Nisam ja Hristos nego sam poslan pred njim. Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću se raduje glasu ženikovu. Ova, dakle, radost moja ispunjena je. On treba da raste, a ja da se umanjujem. Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je; I što je vidio i čuo, to svjedoči; i svjedočanstvo njegovo niko ne prima. Koji primi svjedočanstvo njegovo, potvrdi da je Bog istinit. Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku. Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“ Jovan 3:27-36

Sledeći stihovi potvrđuju da je Krstitelj govorio o Gospodu Isusu kao o onome koji dolazi odozgo, sa samog neba:

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu.“ Jovan 3:13

„Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla.“ Jovan 6:38

„Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim.“ Jovan 8:23-24

Dakle, Isus je Onaj koji sa samog neba vlada visoko iznad svake stvorene stvari:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

A razlog zašto je tako jeste taj što je on Svemogući Bog u telu:

„koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10, 3:1-4

Onaj koji vlada s visine

Hebrejska Biblija takođe objavljuje da jedino Jahve sedi ustoličen na visini:

„Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini;“ Psalam 113:4-5

Primetite, opet, kako LXX prevodi ovaj stih:

„Blago onome koji je milostiv i daje u zajam! On će dati tvrđu riječima svojim na sudu.“ Psalam 112:5 LXX

Očigledan odgovor na psalmistino retoričko pitanje jeste da nema nikoga drugog ko sedi na visinama kao što to čini Bog.

Pa ipak, Poslanica Jevrejima koristi potpuno isti izraz da opiše uzlazak Gospoda Isusa na nebo kako bi seo Ocu s desne strane:

„… „pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,““ Jevrejima 1:3b

Knjiga Otkrivenja nam izričito kazuje da je Isus bio uznesen na nebo da sedne na Božji presto,

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:1-2, 4b-5, 10

Što objašnjava zašto se kaže da i Bog i Hristos zauzimaju potpuno isti presto:

„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu. I gledaće lice Njegovo, i Ime Njegovo biće na čelima njihovim. I noći više neće biti, i neće trebati svjetiljke, ni svjetlosti sunčane, jer će ih obasjavati Gospod Bog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 22:1-5

Primetite da je reč o jednom prestolu, a ne o prestolima, i Boga i Jagnjeta, koji će biti prisutan u novim nebesima i novoj zemlji.

Poslanica Jevrejima navodi razlog zašto je Hristos mogao imati udela u samom onom statusu za koji Psaltir kaže da pripada jedino Bogu:

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:3a, 8-9, 13

Božji Sin je i sam po suštini Bog, noseći samu nestvorenu suštinu Oca u svoj njenoj punini, i stoga je dostojan da prebiva uz svoga Oca na visini.

Sa ovako iznetom perspektivom spremni smo da pređemo na drugi deo naše rasprave.