Kaba – veliki idol islama, 2. deo

U pokušaju da odbrane islamsku praksu klanjanja u pravcu Kabe, paganskog svetilišta, tokom pet dnevnih molitava koje muslimani obavljaju, neki islamski apologeti pozivaju se na Sveto pismo da bi pokazali kako su i Izrailjci imali pravac molitve, naime Jerusalim. Ovi davagandisti često navode primere u kojima bi Jahveovi proroci poput Danila bili okrenuti prema Jerusalimu kada se mole:

„Tada car Darije naredi da se napiše zakon.“ Danilo 6:10

Takođe se pozivaju na tekstove u kojima su Isusovi apostoli išli u Hram da se mole:

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve.“ Dela apostolska 3:1

Međutim, da li je ovo valjano poređenje? Da li ono opravdava ono što muslimani čine u svojim svakodnevnim činovima obožavanja? Ili nije ništa drugo do lažna analogija čiji je cilj da odvrati pažnju od ključnih problema sa islamskom praksom obožavanja usmerenog ka jednom svetilištu?

U ovom članku ćemo to i utvrditi. [Vidi takođe 1. deo.]

**
Šator/Hram kao Božje prebivalište**

Prema hebrejskoj Bibliji, Šator od sastanka i Solomonov hram u Jerusalimu bili su mesta na kojima je Jahve izabrao da prebiva među svojim narodom na poseban i jedinstven način. Jahve je narodu dalje rekao da će izabrati određeno mesto da tamo postavi svoje Ime, a to je Solomonov hram u Jerusalimu:

„Ovo su uredbe i zakoni koje ćete držati i tvoriti u zemlji koju ti je Gospod Bog otaca tvojih dao da je naslijediš, dokle ste god živi na zemlji. Raskopajte sasvijem sva mjesta u kojima su služili bogovima svojim narodi koje ćete naslijediti, po visokim brdima i po humovima i pod svakim zelenijem drvetom. Oborite oltare njihove i razbijte likove njihove, i lugove njihove popalite ognjem, i rezane bogove njihove izlomite, i istrijebite ime njihovo iz onoga mjesta. Ne činite tako Gospodu Bogu svojemu. Nego ga tražite u mjestu koje izbere Gospod Bog vaš između svijeh plemena vaših sebi za stan da ondje namjesti ime svoje, i onamo idite. Onamo nosite žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje i desetke svoje i prinose ruku svojih i zavjete svoje i dragovoljne prinose svoje i prvine od stoke svoje krupne i sitne. I jedite ondje pred Gospodom Bogom svojim, i veselite se, vi i porodice vaše, svačim za što se prihvatite rukom svojom, čim te blagoslovi Gospod Bog tvoj. Ne činite kako mi sada ovdje činimo, što je kome drago. Jer još nijeste došli do odmora i našljedstva, koje ti daje Gospod Bog tvoj. Nego kad prijeđete preko Jordana i stanete živjeti u zemlji koju vam daje Gospod Bog vaš da je naslijedite, i smiri vas od svijeh neprijatelja vaših unaokolo, te stanete živjeti bez straha, Onda u mjesto koje izbere Gospod Bog vaš da u njemu nastani ime svoje, donosite sve što vam ja zapovijedam, žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje, desetke svoje i prinose ruku svojih i sve što bude najbolje u onome što zavjetujete Gospodu.“ Ponovljeni zakoni 12:1-11

Jahve se čak spustio na ta mesta u oblaku, ispunivši tako Šator od sastanka i Hram svojom slavom, kao znak da su to predmeti koji označavaju Jahveov dom u kojem je on prebivao među svojim narodom:

„I Gospod reče Mojsiju govoreći: Prvi dan prvoga mjeseca podigni šator, šator od sastanka, I metni ondje kovčeg od svjedočanstva, i zakloni ga zavjesom. I unesi sto, i uredi što treba urediti na njemu; unesi i svijetnjak, i zapali žiške na njemu. I namjesti zlatni oltar kadioni pred kovčegom od svjedočanstva; i objesi zavjesu na vratima od šatora. I metni oltar za žrtvu paljenicu pred vrata šatoru, šatoru od sastanka, I metni umivaonicu između šatora od sastanka i oltara, i u nju nalij vode. I podigni trijem unaokolo, i metni zavjesu na vrata od trijema. I uzmi ulje pomazanja, i pomaži šator i sve što je u njemu, i osveti ga i sve sprave njegove, i biće svet. Pomaži i oltar za žrtvu paljenicu i sve sprave njegove, te ćeš osvetiti oltar, i oltar će biti svetinja nad svetinjom. Pomaži i umivaonicu i podnožje njezino, i osveti je. I kaži Aronu i sinovima njegovijem da pristupe na vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom; I obuci Arona u svete haljine i pomaži ga i osveštaj ga, da mi vrši službu svešteničku. I sinovima njegovijem zapovjedi neka pristupe, i obuci im košulje. I pomaži ih, kao što pomažeš oca njihova, da mi vrše službu svešteničku; i pomazanje njihovo biće im za vječno sveštenstvo od koljena do koljena. I učini Mojsije sve, kako mu zapovjedi Gospod tako učini. I podiže se šator druge godine prvoga mjeseca prvi dan. I Mojsije podiže šator, i podmetnu mu stopice, i namjesti daske, i povuče prijevornice, i ispravi stupove. Pa razape naslon nad šator, i metnu pokrivač na naslon ozgo, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. I uzev svjedočanstvo, metnu ga u kovčeg, i provuče poluge na kovčegu, i metnu zaklopac ozgo na kovčeg. I unese kovčeg u šator i objesi zavjesu, te zakloni kovčeg sa svjedočanstvom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. I namjesti sto u šatoru od sastanka na sjevernu stranu šatora pred zavjesom, I postavi na njemu hljeb pred Gospodom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. I namjesti svijetnjak u šatoru od sastanka, prema stolu na južnu stranu šatora. I zapali žiške na njemu pred Gospodom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. I namjesti oltar zlatni u šatoru od svjedočanstva pred zavjesom. I pokadi na njemu kadom mirisnijem, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. I objesi zavjesu na vrata od šatora. I oltar za žrtvu paljenicu namjesti na vrata od šatora, šatora od sastanka, i prinese na njemu žrtvu paljenicu, i dar, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. I metnu umivaonicu između šatora od sastanka i oltara, i nali u nju vode za umivanje. I praše iz nje ruke i noge svoje Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Kad ulažahu u šator od svjedočanstva i kad pristupahu k oltaru, umivahu se najprije, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. I podiže trijem oko šatora i oltara, i metnu zavjesu na vrata trijemu. Tako svrši Mojsije posao taj. Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. A kad se podizaše oblak sa šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, dokle god putovahu. A kad se ne podizaše oblak, onda ni oni ne polažahu do dana kad se podiže. Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noću oganj bješe na njemu pred očima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu.“ Izlazak 40:1-11, 34-38

„Tada sabra Solomon starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otačkih sinova Izrailjevijeh, k sebi u Jerusalim da se prenese kovčeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion. I skupiše se k caru Solomonu svi ljudi Izrailjevi mjeseca Etanima na praznik, a taj je mjesec sedmi. I kad dođoše sve starješine Izrailjeve, podigoše sveštenici kovčeg; I prenesoše kovčeg Gospodnji i šator od sastanka i sve sudove svete što bjehu u šatoru; prenesoše ih sveštenici i Leviti. A car Solomon i sav zbor Izrailjev, koji se sabra k njemu, prinesoše s njim pred kovčegom ovaca i goveda toliko da se ne mogaše ni izbrojiti ni proračunati od mnoštva. I unesoše sveštenici kovčeg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje će stajati kovčeg, i zaklanjahu heruvimi kovčeg i poluge njegove ozgo. I povukoše mu poluge tako da se krajevi viđahu u svetinji na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viđahu; i ondje ostaše do današnjega dana. U kovčegu ne bješe ništa osim dvije ploče kamene, koje metnu u nj Mojsije na Horivu, kad Gospod učini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz zemlje Misirske. A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. Tada reče Solomon: Gospod je rekao da će nastavati u mraku. Sazidah dom tebi za stan, mjesto da u njemu nastavaš dovijeka. I okrenuvši se licem svojim, car blagoslovi sav zbor Izrailjev, a sav zbor Izrailjev stajaše. I reče: Blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu, i ispunio rukom svojom govoreći: Od onoga dana kad izvedoh iz Misira narod svoj Izrailja, ne izabrah nijednoga grada među svijem plemenima Izrailjevijem da se sazida dom gdje bi bilo ime moje, nego izabrah Davida da bude nad narodom mojim Izrailjem. I naumi David, otac moj, da sazida dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. Ali Gospod reče Davidu, ocu mojemu: Što si naumio sazidati dom imenu mojemu, dobro si učinio što si to naumio; Ali nećeš ti sazidati toga doma, nego sin tvoj koji će izaći iz bedara tvojih, on će sazidati dom imenu mojemu. I tako ispuni Gospod riječ svoju koju reče; jer ustah na mjesto oca svojega Davida i sjedoh na prijesto Izrailjev, kao što reče Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. I odredih ovdje mjesto kovčegu u kom je zavjet Gospodnji što je učinio s ocima našim kad ih je izveo iz zemlje Misirske.“ 1. Carevima 8:1-13, 17-21

„Tada reče Solomon: Gospod je rekao da će nastavati u mraku. A ja sazidah dom tebi za stan i mjesto da u njemu nastavaš dovijeka.“ 2. Dnevnika 6:1-2

Hram u Jerusalimu bio bi takođe znak neznabošcima da je to mesto na zemlji gde živi Bog Izrailjev, i ako bi želeli da mu se klanjaju, morali bi da putuju tamo ili da se okrenu u njegovom pravcu:

„I stranac koji nije od tvojega naroda Izrailja, nego dođe iz daljne zemlje imena tvojega radi, (Jer će se čuti za ime tvoje veliko i za ruku tvoju krjepku i mišicu tvoju podignutu) kad dođe i pomoli se u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac, da bi poznali ime tvoje svi narodi na zemlji i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovijem domom koji sazidah.“ 1. Carevima 8:41-43

Zanimljivo je da je nakon što je Solomon završio posvećenje Hrama Jahve govorio s njim u snu obaveštavajući ga da je prihvatio to mesto kao svoj dom:

„A kad Solomon svrši dom Gospodnji i dom carski i sve što željaše Solomon i rad bijaše načiniti, Javi se Gospod Solomonu drugi put, kao što mu se bješe javio u Gavaonu; I reče mu Gospod: Uslišio sam molbu tvoju i molitvu tvoju kojom si mi se molio; posvetio sam taj dom koji si sazidao da tu namjestim ime svoje dovijeka; i oči će moje i srce moje biti ondje vazda.“ 1. Carevima 9:1-3

I:

„I svrši Solomon dom Gospodnji i dom carski, i bi srećan u svemu što bješe naumio da načini u domu Gospodnjem i u domu svom. Potom javi se Gospod Solomonu noću i reče mu: Uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mjesto da mi bude dom za žrtve. Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, I ponizi se narod moj na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje i povrati se od zlijeh putova svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu. I oči će moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta.“ 2. Dnevnika 7:11-15

Sam Gospod Isus je potvrdio da je Hram Božje prebivalište:

„I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu.“ Matej 23:21

U svetlu ovoga možemo videti zašto se za Jerusalim kaže da je mesto gde Jahve živi na zemlji, budući da se tamo nalazio njegov Hram ili dom:

„Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: „Neću ući u šator doma svojega, niti ću leći na postelju odra svojega; Neću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema, Dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.“ Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-jarimskim. Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje. Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. Zbog Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. „Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti, jer mi je omiljelo.“ Psalam 132:1-14

„Hvalite ime Gospodnje, hvalite, sluge Gospodnje, Koji stojite u domu Gospodnjem, u dvorima doma Boga našega. Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko. Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailja za dostojanje svoje. Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova. Što god hoće, sve Gospod čini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svima bezdanima. Izvodi oblake od kraja zemlje, munje čini usred dažda, izvodi vjetar iz odaja njegovijeh. On pobi prvence u Misiru od čovjeka do živinčeta. Pokaza znake i čudesa usred tebe, Misire, na Faraonu i na svijem slugama njegovijem. Pobi narode velike, i izgubi careve jake: Siona, cara amorejskoga i Oga, cara vasanskoga, i sva carstva hananska; I dade zemlju njihovu u dostojanje, u dostojanje Izrailju, narodu svojemu. Gospode, ime je tvoje vječno; Gospode, spomen je tvoj od koljena do koljena. Jer će suditi Gospod narodu svojemu, i na sluge svoje smilovaće se. Idoli su neznabožački srebro i zlato, djelo ruku čovječijih; Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; Uši imaju, a ne čuju; niti ima dihanja u ustima njihovijem. Kakvi su oni, onakvi su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda; dome Aronov, blagosiljaj Gospoda; Dome Levijev, blagosiljaj Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda. Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi u Jerusalimu! Aliluja!“ Psalam 135:1-2, 21

Ovo nam takođe pomaže da razumemo zašto su se proroci i Izrailjci klanjali ili molili okrenuti prema Šatoru od sastanka ili Hramu u Jerusalimu. Oni se nisu klanjali tim predmetima, već Bogu za koga su znali da tamo prebiva na poseban i jedinstven način:

„A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator. A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. I sav narod, videći stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.“ Izlazak 33:7-11

„Tada podiže Aron ruke svoje prema narodu i blagoslovi ih; i siđe svršiv žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu. Potom uđe Mojsije s Aronom u šator od sastanka, a kad opet izađoše, blagosloviše narod; i slava se Gospodnja pokaza svemu narodu. Jer dođe oganj od Gospoda, i spali na oltaru žrtvu paljenicu i salo. I vidjevši to sav narod povika i pade ničice.“ Levitska 9:22-24

„I dođe Mojsije i Aron ispred zbora na vrata šatora od sastanka, i padoše ničice; i pokaza im se slava Gospodnja. I reče Gospod Mojsiju govoreći: Uzmi štap, i sazovite zbor ti i Aron brat tvoj, i progovorite stijeni pred njima, te će dati vodu svoju; tako ćeš im izvesti vodu iz stijene, i napojićeš zbor i stoku njihovu. I Mojsije uze štap ispred Gospoda, kako mu zapovjedi Gospod.“ Brojevi 20:6-9

„A kad svrši Solomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, Te ne mogahu sveštenici ući u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. A svi sinovi Izrailjevi videći gdje siđe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. I car i sav narod prinesoše žrtve pred Gospodom. I prinese car Solomon na žrtvu dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca, i tako posvetiše dom Božji car i sav narod. A sveštenici stajahu na službi svojoj, i Leviti sa spravama za pjesme Gospodnje što ih bješe načinio car David da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, pjesmom Davidovom koju im dade; a drugi sveštenici trubljahu u trube prema njima, a svi sinovi Izrailjevi stajahu.“ 2. Dnevnika 7:1-6

„A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim.“ Psalam 5:7

“Tada se Jona pomoli Gospodu, Bogu svome, iz utrobe ribe, govoreći: ‘Zavapih Gospodu u nevolji svojoj, i on me usliši; iz utrobe Šeola zavapih, i ti ču glas moj. Jer si me bacio u dubinu, u srce mora, i bujica me okruži; svi tvoji valovi i tvoji talasi preko mene prelaziše. Tada rekoh: `Odbačen sam ispred Lica tvoga; kako ću opet pogledati na sveti hram tvoj [tj. mesto gde je Jahveovo Prisustvo prebivalo na jedinstven način]?' Vode me okružiše, bezdan me obuze; morska trava se omota oko glave moje, u podnožju gora. Siđoh u zemlju čije se prevornice za mnom zatvoriše zauvek; a ti si ipak izvukao život moj iz Jame, Gospode Bože moj. Kada mi duša klonu u meni, setih se Gospoda; i molitva moja dođe k tebi, u sveti hram tvoj. Oni koji poštuju ništavne idole napuštaju svoju istinsku vernost. A ja ću ti glasom zahvalnosti prineti žrtvu; što sam zavetovao, ispuniću. Spasenje je od Gospoda!’ I Gospod zapovedi ribi, i ona izbaci Jonu na suvo.” Jona 2:1-10

Ovo nas vodi do našeg sledećeg odeljka.

**
Isusovo fizičko telo – ljudski Šator Božji**

Prema Novom zavetu, večna Reč Božja postala je telo da bi to učinila svojim Šatorom/Hramom:

“U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo… Bio je u svetu, i svet je kroz njega postao, ali ga svet ne pozna… I Reč postade telo i nastani se u šatoru / razape svoj šator (eskenosen) među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, punog milosti i istine.” Jovan 1:1-3, 10, 14

Jevanđelist povezuje Isusovo telo, odnosno njegovo fizičko telo, sa starozavetnim Šatorom od sastanka i Hramom koji je, kao što smo ranije videli, mesto gde su prebivali Jahveovo prisustvo i slava. To se vidi po glagolu koji Jovan koristi u 14. stihu, naime eskenosen od skenoo, što doslovno znači podići ili razapeti šator. Zapravo, imenički oblik reči skenoo, tj. skenos/skene, koristi se u grčkoj verziji hebrejske Biblije u vezi sa Šatorom od sastanka.

Sam Isus je govorio o svome telu kao o Hramu Božjem:

„Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš? A on govoraše o hramu tijela svojega. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.“ Jovan 2:19-22

Dakle, Isusovo fizičko telo jeste živi i trajni Hram Božji prema Novom zavetu, Onaj u kome prebiva sva punina božanske slave i suštine:

„Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća.“ Kološanima 1:19

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:9

To znači da je Isus večni Bog koji je postao telo sa ciljem da svoje fizičko telo učini svojim Šatorom!

Ovo pomaže da se objasni zašto se kroz ceo Novi zavet Isusu ukazuje obožavanje čak i kao čoveku, budući da vernici nisu obožavali njegovo telo ili ljudsku prirodu, već su obožavali večnu božansku Ličnost koja je telo učinila svojim Šatorom:

„A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru. I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me! I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja? I kad uđoše u lađu, presta vjetar. A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“ Matej 14:25-33

„i gle, srete ih Isus govoreći: Radujte se! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. Tada im reče Isus: Ne bojte se, idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju, i tamo će me vidjeti. A dok one iđahu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše prvosveštenicima sve što se dogodilo. A oni sastavši se sa starješinama učiniše vijeće, i dadoše vojnicima dovoljno novaca, govoreći: Kažite: učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga dok smo mi spavali. I ako to čuje namjesnik, mi ćemo ga uvjeriti i vas osloboditi brige. A oni uzevši novce učiniše kao što bijahu naučeni. I razglasi se ova riječ među Judejcima do danas. A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:9, 16-20

„I nečisti duhovi kad god bi ga vidjeli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: Ti si Sin Božiji.“ Marko 3:11

„I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!“ Marko 5:1-7

„Ču Isus da ga istjeraše napolje, pa našavši ga reče mu: Vjeruješ li ti u Sina Božijega? On odgovori i reče: A ko je on, Gospode, da u njega vjerujem? A Isus mu reče: I vidio si ga i onaj koji govori s tobom, taj je. A on reče: Vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.“ Jovan 9:35-38

Na sličan način, proroci i Izrailjci nisu obožavali Šator ili Hram u Jerusalimu. Naprotiv, obožavali su Jahvea Boga koji je tamo na poseban način uzeo prebivalište.

U svetlu ovoga treba još jednom da pitamo muslimane zašto se klanjaju Kabi u svom svakodnevnom obožavanju? Da li veruju da Alah, poput Jahvea u Hramu ili Isusa koji je postao telo da bi svoje fizičko telo učinio Božjim Šatorom, prebiva u Kabi na poseban i jedinstven način? Još važnije, da li je Alah spustio vatru s neba ili sišao u oblaku na Kabu, kao što je Jahve učinio, pred mnogim svedocima, da bi dokazao da je Kaba zaista njegov dom, a ne neko pagansko svetilište koje su idolopoklonici Meke podigli radi obožavanja svojih lažnih bogova i boginja? Međutim, ako muslimani poriču da Alah živi u Kabi na neki jedinstven način, zašto onda padaju ničice pred ovim paganskim svetilištem?