Jovan Krstitelj dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok! [1. deo]

Pol Bilal Vilijams je opet u akciji. Objavio je blog u kojem ponovo izvrće nadahnuto Sveto pismo, istrgavši tekstove iz njihovih konteksta kako bi svojim čitaocima ostavio pogrešan utisak da Sveta Biblija uči nešto što ona zapravo ne uči.

Vilijams tvrdi da Jovan Krstitelj dokazuje kako krst Gospoda Isusa nije neophodan za dobijanje oproštenja greha:

Da li je krst neophodan za oproštenje greha? Jovan Krstitelj dokazuje da nije…

„Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.“

Jevanđelje po Marku, 1. poglavlje

Zato je vreme da još jednom razotkrijemo Vilijamsovo namerno izvrtanje Jevanđelja po Marku, tako što ćemo tekst ispitati i u neposrednom i u širem kontekstu. To će pokazati kako je Vilijams izvrnuo ovaj odlomak na sopstvenu propast (up. 2. Petrova 3:16).

Evo neposrednog konteksta Vilijamsovog citata:

„Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe; i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu.“ Marko 1:1-9

Postoji nekoliko tačaka koje treba istaći iz načina na koji je Marko sastavio svoje pripovedanje o Krstitelju i njegovom svedočanstvu o Hristu.

Najpre, Marko navodi dva starozavetna odlomka, naime Malahija 3:1 i Isaija 40:3, kako bi pokazao da su Božiji proroci već prorekli ove događaje. Ovi tekstovi su utoliko značajniji za Markovu temu što oba starozavetna citata govore o glasniku ili izaslaniku koji se šalje pred Jahvom da pripremi put da Bog dođe i nastani se usred svog naroda.

Gospod koji očišćuje

Ovo me dovodi do druge tačke. Prema ovim nadahnutim prorocima, Gospod je dolazio da bi iskupio svoj narod kroz oproštenje i očišćenje njihovih greha. Obratite pažnju na to šta prorok Malahija kaže upravo o tome:

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on kao oganj livčev i kao milo bjeljarsko. I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose u pravdi. I ugodan će biti Gospodu prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao pređašnjih godina.“ Malahija 3:1-4

Ovde nam se kaže da će sam Gospod doći u svoj hram, što je izričito ukazivanje na Božanstvo, budući da se reči ha ’Adon nikada ne koriste ni za koga osim za Jahvu:

„Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: Aha! Izdovoljiću se na protivnicima svojim, i osvetiću se neprijateljima svojim.“ Isaija 1:24 – up. 3:1; 10:16, 33; 19:4; Izlazak 23:17; 34:23; Mihej 4:13

Nadahnuto Sveto pismo dalje uči da je hram sagrađen upravo zato da bi Bog u njemu prebivao:

„Potom reče car David svemu zboru: Jednoga Solomona, sina mojega, izabrao je Gospod, mlado dijete, a ovo je velik posao; jer neće biti čovjeku taj dvor nego Gospodu Bogu.“ 1. Dnevnika 29:1

„Tada reče Solomon: Gospod je rekao da će nastavati u mraku. A ja sazidah dom tebi za stan i mjesto da u njemu nastavaš dovijeka.“ 2. Dnevnika 6:1-2 – up. 1. Carevima 8:12-13

U svetlu toga, prosto je neosporno da Gospod za koga je Malahija rekao da dolazi nije niko drugi do sam Jahve!

Takođe se kaže da Gospod dolazi da očisti sinove Levijeve, to jest izrailjske sveštenike čiji je zadatak bio da prinose zamenske žrtve za oproštenje greha. Zapravo, hebrejska reč za „očistiti“ upotrebljava se u vezi sa žrtvama koje je prvosveštenik prinosio na Dan pomirenja kako bi očistio Izrailj od svih njegovih prestupa:

„I ovo neka vam bude vječna uredba: Deseti dan sedmoga mjeseca mučite duše svoje, i ne radite nikakvoga posla, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama. Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite; bićete očišćeni od svijeh grijeha svojih pred Gospodom. To neka vam je počivanje subotno, i mučite duše svoje po uredbi vječnoj. A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osvećen da vrši službu svešteničku namjesto oca svojega, on neka očišća obukavši se u haljine lanene, haljine svete. I neka očisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka očisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka očisti. I ovo neka vam je vječna uredba da očišćate sinove Izrailjeve od svijeh grijeha njihovijeh jedanput u godini. I učini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod.“ Levitska 16:29-34

Ona se takođe upotrebljava kada se govori o tome kako Bog očišćuje svoje sluge od njihove opakosti i pobune, iz svoje beskrajne ljubavi, milosti i milosrđa:

„Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje. Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. Jer ja znam prijestupe svoje i grijeh je moj jednako preda mnom. Samome tebi zgriješih, i na tvoje oči zlo učinih, a ti si pravedan u riječima svojim i čist u sudu svojem. Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost. Pokropi me isopom, i očistiću se; umij me, i biću bjelji od snijega. Daj mi da slušam radost i veselje da se prenu kosti koje si potro. Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja očisti. Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni. Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene. Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalački neka me potkrijepi. Naučiću bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi će se obratiti.“ Psalam 51:1-3, 7-13

I:

„Evo, ja ću ga iscijeliti i zdravlje mu dati, iscijeliću ih i pokazaću im obilje mira, postojanoga mira. Jer ću povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaću ih kao prije. I očistiću ih od svakoga bezakonja njihova kojim mi sagriješiše, i oprostiću im sva bezakonja njihova kojima mi sagriješiše i kojima se odmetnuše od mene.“ Jeremija 33:6-8

Sledeći tekst ne govori samo o tome kako Jahve očišćuje svoj narod od sve njihove prljavštine i zla, već pominje i to da Jahve izliva svoj Duh na njih kako bi ih sve osposobio da slušaju njegove zapovesti i da više ne greše:

„Jer ću vas uzeti iz naroda, i pokupiću vas iz svijeh zemalja i dovešću vas u vašu zemlju. I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog. I oprostiću vas svijeh nečistota vaših, i dozvaću žito i umnožiću ga, i neću pustiti na vas gladi. I umnožiću rod na drvetima i rod na njivi, te nećete više podnositi sramote među narodima sa gladi. I opomenućete se zlijeh putova svojih i djela svojih koja ne bjehu dobra, i sami ćete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje. Neću vas radi učiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se putova svojih, dome Izrailjev. Ovako veli Gospod Gospod: Kad vas očistim od svijeh bezakonja vaših, naseliću gradove, i pustoline će se opet sagraditi.“ Jezekilj 36:24-33

O Jahveu i njegovom Duhu reći ćemo više malo kasnije.

Isus Hristos – Gospod Bog koji očišćuje

Ovo Vilijamsa stavlja pred nerešiv problem, budući da Marko poistovećuje Krstitelja sa glasnikom iz Malahije 3:1, onim koga bi Jahve poslao pred sobom da pripremi njegov, to jest Gospodnji, iznenadni dolazak u sopstveni hram. Prema Marku, kao i prema nekim drugim novozavetnim spisima, Gospod kome je Krstitelj došao da pripremi put nije niko drugi do Gospod Isus Hristos!

Isus je Onaj za koga Jovan u Marku 1:7-8 kaže da nije dostojan da se sagne i odveže remenje njegovih sandala, što znači da Krstitelj nije bio dostojan čak ni da bude Hristov rob. Isus je takođe onaj za koga Jovan kaže da će krštavati ljude Svetim Duhom, za razliku od Krstitelja koji je u stanju samo da uranja ljude u vodu.

Kao što smo primetili, Marko nije jedini pisac koji ovo kaže o Krstitelju:

„Dogodi se, pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike, Reče im: Jeste li primili Duha Svetoga kada ste povjerovali? A oni mu rekoše: Nismo ni čuli da ima Duh Sveti. A on im reče: U šta se, dakle, krstite? A oni rekoše: U krštenje Jovanovo. A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. I kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. A bijaše ljudi svega oko dvanaest.“ Dela apostolska 19:1-7

Iskupljenje kroz Hristovu smrt

Dakle, navodeći Malahiju 3:1 kako bi Isusa identifikovao kao Gospoda kome je Krstitelj došao da pripremi put, Marko svojim čitaocima u suštini govori da je Hristos došao da očisti svoj narod od njihovih greha.

Marko ovo jasnije iznosi nešto kasnije u svom jevanđelju, jer navodi Gospoda Isusa kako izričito objavljuje da je došao da prinese svoj život kao žrtvu za iskupljenje mnogih:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

„I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi; I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge.“ Marko 14:22-24

Jezik upotrebljen u ovim tekstovima povezuje Isusa sa Slugom koji strada iz Isaije 53, sa Onim koji nosi grehe mnogih da bi izvršio pomirenje:

„Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:12

Evo kako glasi grčka verzija:

„Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ LXX

O Isaiji 53 reći ćemo više u drugom delu našeg odgovora.

Ono što Isusove tvrdnje čini još izuzetnijim jeste to što hebrejska Biblija jasno kaže da nijedno ljudsko biće nije u stanju da otkupi život drugoga, jer je to delo koje jedino Bog može da izvrši:

„Brat ne otkupljuje (lytroutai); zar će čovek otkupiti (lytrosetai)? On neće dati Bogu umilostivljenje za sebe, niti cenu otkupljenja (lytroseos) duše svoje (tes psyches autou), makar se trudio doveka i živeo do kraja, [tako] da ne vidi truljenje… Ali Bog će otkupiti dušu moju (ho theos lytrosetai ten psychen mou) iz vlasti ada, kada me primi.“ Psalam 48:8-10, 16 [engl. 49:7-9, 15] LXX

Dakle, Isus je takvim izjavama u suštini tvrdio da je Bog.

Marko nije jedini nadahnuti pisac koji ovo uči. Zapravo, neki novozavetni pisci upotrebljavaju čak istu reč koju grčka verzija Malahije koristi opisujući očišćenje koje Gospod donosi Levitima.

Evo grčkog teksta Malahije:

„I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose u pravdi.“ Malahija 3:3 LXX

Sada uporedite ovo sa načinom na koji sledeći pisci opisuju pomirujuću smrt Gospoda Isusa:

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

Isus je naš veliki Bog i Spasitelj, koji je došao da iskupi i očisti narod od njihovih greha kako bi taj narod bio njegovo vlasništvo:

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:3 Common English Bible (CEB)

I:

„Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je On sam u svjetlosti, imamo zajednicu jedni sa drugima, i krv Isusa Hrista, Sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.“ 1. Jovanova 1:7

Hristos je Božiji Sin i tačan otisak Božijeg beskonačnog bića, koji pruža očišćenje od greha svojom krvlju koju je prolio na krstu. Konačno:

„Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, Da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi riječju, Da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna.“ Efescima 5:25-27

Hristos toliko voli svoju Crkvu da ju je očistio kako bi je sebi predstavio kao čednu i besprekornu duhovnu nevestu.

Imajući sve navedeno u vidu, da li Vilijams zaista želi da poverujemo kako je Marko nameravao da potkopa sopstveno izričito svedočanstvo o tome da se spasenje temelji na Hristovoj zamenskoj žrtvi, koju čovek prima pokajanjem od svojih greha i sleđenjem Isusa, i to samo zato što Marko usput pominje i Jovanovo krštenje na pokajanje?

Očigledno je da je svrha Jovanovog krštenja (barem što se tiče Jevanđelja po Marku) bila da dovede ljude do spoznaje da moraju da se okrenu Hristu, tako što će ih osvestiti o njihovoj potrebi za očišćenjem od greha. Uostalom, primajući Jovanovo krštenje, čovek je u suštini javno priznavao da je grešnik koji treba da se pokaje. Prihvatiti Jovanovo krštenje, dakle, značilo je da je čovek u suštini došao do tačke u kojoj je uvideo i priznao svoju grešnost, što ga je onda činilo spremnim da prihvati Hristovu zamensku žrtvu za oproštenje greha.

Rečima samog Krstitelja, kako su zapisane u Jevanđelju po Jovanu:

„Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:26-36

Krstitelj jasno svedoči da spasenje dolazi od Hrista, Jagnjeta Božijeg, koje uzima greh sveta, a ne od samog krštenja. Stoga je očigledno da je, u svetlu takve izjave, Jovanovo krštenje služilo tome da pripremi pojedince da prihvate Hrista, pomažući im da dođu do spoznaje da su grešnici kojima je potreban Spasitelj da ih očisti od svih njihovih prestupa.

Sada dolazimo do kraja prvog dela našeg odgovora. Molimo vas, pređite na 2. deo.