Još o tome kako se zadobija spasenje prema Isusu [Deo 2]

Isus: spasenje = ljubav prema Njemu kao Bogu

I pouzdanje u Njegovu žrtvu, deo 2

Nastavljamo tamo gde smo stali.

Šta Luka zaista uči o Hristu i spasenju

Prilično je ironično što Vilijams citira Luku 10:25-37, a ipak zanemaruje sve stihove koji joj neposredno prethode!

Na primer, ovo je isto ono poglavlje u kojem Isus šalje svoje učenike da čine čuda i izgone demone u njegovo ime:

„A potom izabra Gospod i druge, Sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mjesto kuda namjeravaše sam ići. I reče im: Žetve je mnogo, a poslenika malo; zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. Idite; evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu. U koju god kuću uđete najprije kažite: Mir domu ovome! I ako bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese, I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: Približilo vam se Carstvo Božije.“ Luka 10:1-9

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20

Ovo nije bio jedini put da ih je Isus poslao da propovedaju jevanđelje i čine natprirodne znake i čudesa u njegovo slavno ime:

„Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da liječe od bolesti.“ Luka 9:1

Niti su učenici bili jedini koji su činili čuda i izgonili demone u Isusovo ime!

„A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.“ Luka 9:49-50

Da li Vilijams zaista želi da poverujemo kako su ove izjave saglasne sa islamom, koji uči da je Isus ljudski prorok poput Muhameda? Da li bi Vilijams bio ljubazan da navede tekst bilo iz Svetog pisma bilo iz Kurana gde se pokazuje da su pojedinci činili čuda u ime drugih proroka, kao što je Mojsije, ili čak u ime njegovog sopstvenog proroka Muhameda?

Za razliku od Vilijamsa, čak su i demoni znali ko je Isus:

„A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.“ Luka 8:27-31

Začuđujuće je da su ovi nečisti duhovi znali da je Isus Sin Božiji koji ima moć da ih muči, iako je ovo bio njihov prvi zemaljski susret sa Hristom. To ukazuje da su demoni sigurno već videli Isusa ranije, u nebeskoj oblasti odakle su prvobitno i potekli, što objašnjava zašto su toliko toga znali o njemu. Kao takav, odgovor ovih zlih duhova upućuje na Hristovo predljudsko postojanje, tj. Isus je sišao s neba da bi postao čovek, zbog čega su ga ovi demoni prepoznali, jer su ga tamo već videli.

Ovo se dalje vidi iz uputstava koja Isus daje ovom opsednutom čoveku odmah nakon što ga je oslobodio od opsednutosti:

„„Vrati se domu svome, i kazuj šta ti učini Bog.“ A on ode, objavljujući po celom gradu „šta mu učini Isus“.“ Luka 8:39

Isus govori čoveku da objavi ljudima šta je Bog učinio za njega, a on ide unaokolo govoreći svima šta je Isus učinio za njega! To ukazuje da Bog koji je učinio tako velika čudesa nije niko drugi do Gospod Isus Hristos!

A Isus ne samo da poseduje apsolutnu suverenost nad nečistim duhovima, već ima i savršenu vlast nad prirodnim silama:

„I dogodi se jednoga dana i uđe on i učenici njegovi u lađu, i reče im: Pređimo na onu stranu jezera. I pođoše. I dok plovljahu, on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i voda nadiraše, i bijahu u opasnosti. I pristupivši probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, izgibosmo! A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima vodenim, i prestadoše i nasta tišina. A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni se uplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: Ko je ovaj da i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?“ Luka 8:22-25

Zaprepašćenost učenika je razumljiva kada imamo na umu da je Isus pokazao vlast za koju Stari zavet kaže da pripada jedino Jahveu!

„Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, Spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko. Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jačinom, Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! Boje se tvojih čudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i večerom ti budiš da slavi tebe.“ Psalam 65:5-8

„Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš.“ Psalam 89:8-9

„Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini. Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana; duša se njihova u nevolji razliva; Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. Ali zavikaše ka Gospodu u tugi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! Neka ga uzvisuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!“ Psalam 107:23-32

To nije sve. U istom onom poglavlju iz kojeg je Vilijams citirao, Isus tvrdi da je nedokučivo, sveznajuće Biće:

„U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:21-22

Isus ne samo da potvrđuje da sve njemu pripada, već iznosi i zapanjujuću tvrdnju da samo Otac zaista poznaje njega. To u suštini znači da Hristos sebe predstavlja kao nedokučivog, zbog čega je Otac jedini koji poznaje Sina istinski i potpuno, npr. potreban je neko sa beskonačnim umom da bi istinski razumeo ko je ili šta je Isus.

Kao da to samo po sebi nije dovoljno zapanjujuće, Hristos zatim tvrdi da niko ne poznaje Oca osim njega samog, što u suštini znači da Isus sebe predstavlja kao sveznajućeg. Na kraju krajeva, samo neko ko je sveznajući može potpuno poznavati Boga, naročito na isti način i u istoj meri u kojoj Bog poznaje njega!

Sveto pismo naglašeno tvrdi da je Bog izvan sposobnosti bilo kog stvorenja da ga upozna potpuno i iscrpno:

„Možeš li ti tajne Božije dokučiti, ili dokučiti savršenstvo Svemogućega? To su visine nebeske, šta ćeš učiniti? Dublje je od pakla, kako ćeš poznati? Duže od zemlje, šire od mora.“ Jov 11:7-9

„O, dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božijeg! Kako su nedokučivi njegovi sudovi i njegovi putevi neistraživi! ‚„ko poznade um Gospodnji?“ Ili ko je bio njegov savetnik?‘“ Rimljanima 11:33-34 – up. Psalam 139:1-6

A ipak Isus kaže da poznaje Oca u istoj meri u kojoj Otac poznaje njega, zbog čega je jedino on osposobljen da ga objavi (zajedno sa Svetim Duhom [up. 1. Korinćanima 2:10-12])!

Budući da sve ovo protivreči Kuranu, koji poriče da je Bog Otac, ili da je Isus njegov božanski Sin koji ga poznaje potpuno i sveobuhvatno (up. K. 5:116; 9:30; 19:88-93), to znači da Hristove reči u istom onom poglavlju, koje je Vilijams izopačio istrgavši ga iz njegovog neposrednog i celokupnog konteksta, na kraju razotkrivaju Muhameda kao lažnog proroka, a boga Kurana kao lažno božanstvo!

Što se tiče poruke spasenja, Luka je prilično jasan da je Isus Spasitelj koga je Bog poslao da podari pokajanje i oproštenje greha svima koji se okrenu njemu i poveruju u njegovo ime:

„A anđeo im reče: ‚Ne bojte se, jer evo, javljam vam radosnu vest o velikoj radosti koja će biti za sav narod. Jer vam se danas rodio u gradu Davidovom „Spas, koji je Hristos Gospod“.“ Luka 2:10-11

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

Ovo je ista ona poruka koju su učenici propovedali gde god su išli:

„A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš.“ Dela apostolska 2:37-39

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:31-32

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:43

„„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa“… „Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:23, 38-39

„I izvevši ih napolje, reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem? A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.“ Dela apostolska 16:30-31

I upravo to Isus čini kroz celo Lukino jevanđelje, naime, oprašta i spasava svakoga ko mu se u veri okrene, budući da je njegova misija bila da traži i spase izgubljeno:

„I ušavši u Jerihon, prolažaše kroz njega. I gle, čovjek zvani imenom Zakhej, i on bješe starješina carinika, i bješe bogat. I tražaše da vidi Isusa ko je on; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta. I on potrčavši naprijed, pope se na divlju smokvu da ga vidi; jer je pored nje trebalo da prođe. A kad Isus dođe na ono mjesto, pogledavši gore, vidje ga i reče mu: Zakheju, siđi brzo; jer mi danas valja biti u domu tvome. I siđe brzo; i primi ga radujući se. I svi koji vidješe negodovahu, govoreći kako uđe da gostuje kod grješnoga čovjeka. A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode, evo pola imanja svoga daću siromasima, i ako koga nečim oštetih, vratiću četvorostruko. A Isus mu reče: Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov. Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.“ Luka 19:1-10

Razlog zbog kojeg je spasenje došlo u kuću Zakheja jeste taj što je Spasitelj došao da lično spase onoga koji je bio izgubljen. I:

„I dogodi se jednoga dana kad on učaše, sjeđahu ondje fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih iscjeljuje; I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:17-26

Hristos i isceljuje i oprašta uzetom čoveku zbog vere koju su on i njegovi prijatelji imali u Isusa. Zapanjujuće je da je Isus prikazan kako čini upravo ono za šta starozavetna Pisma uče da može jedino Jahve, tj. oprašta grehe, isceljuje sve bolesti i zna šta ljudi u sebi misle:

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih; Da te se boje dokle su god živi na zemlji koju si dao ocima našim. I stranac koji nije od tvojega naroda Izrailja, nego dođe iz daljne zemlje imena tvojega radi, (Jer će se čuti za ime tvoje veliko i za ruku tvoju krjepku i mišicu tvoju podignutu) kad dođe i pomoli se u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac, da bi poznali ime tvoje svi narodi na zemlji i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovijem domom koji sazidah. Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelja svojega putem kojim ga pošlješ, i pomole se Gospodu obrativši se ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Čuj s neba molbu njihovu i podaj im pravicu. Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih, daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše i reku: Sagriješismo i zlo učinismo, skrivismo, I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih.“ 1. Carevima 8:39, 46-50

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću;“ Psalam 103:2-4

Niti je ovo jedini put da je Isus oprostio nekome ko je u njega položio svoju veru i pouzdanje:

„Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, sjede za trpezu. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese miris u sudu od alavastra. I stavši pozadi kod nogu njegovih plakaše, i stade kvasiti noge njegove suzama, i kosom glave svoje otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirisom. A kad vidje farisej koji ga je pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče; jer je grješnica. I odgovarajući Isus reče mu: Simone, imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju, kaži. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti? A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, ni vode mi na noge nisi dao, a ona mi suzama obli noge, i kosom glave svoje obrisa. Cjeliva mi nisi dao; a ona, otkako uđe, ne presta cjelivati mi noge. Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirisom pomaza mi noge. Zato ti kažem: Opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta malu ljubav ima. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:36-38, 44-50

Ovde je Isus oprostio ženi njene grehe zbog njene velike ljubavi prema Hristu.

Isus je takođe išao unaokolo isceljujući svakoga ko je imao veru u njega:

„A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega. I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 8:42b-48

„I kad on iđaše u Jerusalim, prolažaše između Samarije i Galileje. I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka, I podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, pomiluj nas! I vidjevši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očistiše. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa. I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj bješe Samarjanin. A Isus odgovarajući reče: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su devetorica? Kako se ne nađe nijedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu, nego samo ovaj inoplemenik? I reče mu: Ustani i idi; vjera tvoja spasla te je.“ Luka 17:11-19

Na kraju:

„A kada se približavaše Jerihonu, slijepi neki sjeđaše kraj puta proseći. Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: Šta je to? I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me! A oni što iđahu naprijed korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: Sine Davidov, pomiluj me! A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam. A Isus mu reče: Progledaj! Vjera tvoja spasla te je. I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vidje, dade hvalu Bogu.“ Luka 18:35-43

{Napomena sa strane: Reč sesoken je imenički oblik glagola sozo i znači spasenje. Često se koristi u vezi sa osobom koja je spasena od raznih stvari, bilo od greha bilo od bolesti. Ponekad je namera da obuhvati oboje, tj. osoba koja je isceljena od svoje bolesti takođe prima i oproštenje greha.}

U svetlu prethodno rečenog, sasvim je jasno da poruka Luke nije da čovek zaista može biti spasen držanjem Mojsijevog zakona. Naprotiv, Luka naglašeno tvrdi da spasenje i oproštenje greha dolaze od okretanja Gospodu Isusu Hristu i verovanja u njega.

Šta je onda Isus mislio kada je zakoniku rekao da nije daleko od carstva nebeskog zbog njegovog odgovora da su celosrdačna ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem kao prema samom sebi neophodne za večni život?

Sa svim prethodnim u vidu, sada možemo pomnije pogledati sam tekst kako bismo jasno videli poentu koju je Isus želeo da istakne:

„I gle, zakonik neki ustade i kušajući ga reče: Učitelju, šta mi treba činiti da naslijedim život vječni? A on mu reče: Šta je napisano u Zakonu? Kako čitaš? A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i bližnjega svoga kao samoga sebe. A on mu reče: Pravo si odgovorio; to čini i živjećeš.“ Luka 10:25-28

Pažljivo zapazite Hristove reči. On čoveku izričito kaže da MORA DA ČINI ove stvari da bi živeo. Hristos ne kaže čoveku da treba da POKUŠA da čini ono što Bog zahteva, već da to mora zaista i DA ČINI, tj. od čoveka se očekuje da savršeno izvršava Božije zapovesti, kao što pokazuju sledeći starozavetni odlomci:

„A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten.“ Postanje 17:1

„Drži se sasvijem Gospoda Boga svojega.“ Ponovljeni zakoni 18:13

„Gospode, ko može sjedjeti u sjenici tvojoj? Ko može nastavati na svetoj gori tvojoj? Ko hodi bez mane, tvori pravdu i govori istinu iz srca svojega; Ko ne opada jezikom svojim, ne čini drugome zla, i ne ruži bližnjega svojega; Ko ne gleda onoga koga je Bog odbacio, nego poštuje one koji se boje Gospoda; ko se kune bližnjemu pa ne poriče; Ko ne daje srebra svojega na dobit, i ne prima mita na pravoga. Ko ovako radi, neće posrnuti dovijeka.“ Psalam 15:1-5

„Blago onima kojima je put čist, koji hode u zakonu Gospodnjem. Blago onima koji čuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga; Koji ne čine bezakonja, hode putovima njegovijem!“ Psalam 119:1-3

„Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu.“ Priče Solomonove 11:20

Sam Gospod Isus je objavio istu ovu istinu:

„Budite vi, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ Matej 5:48

Međutim, kao što svedoče starozavetna Pisma, Izrailjci su potpuno podbacili u izvršavanju Božijih zapovesti na način koji bi zadovoljio Boga, zbog čega ih je Bog neprestano kažnjavao, pa ih je čak poslao i u izgnanstvo, a Hram i Jerusalim su potom bili razoreni.

Kao takav, Zakon je postao jaram koji nijedan Izrailjac nije mogao da ponese, budući da im umesto života donosi propast i uništenje, zbog njihove nesposobnosti da ga savršeno sprovedu onako kako je sam Bog zahtevao.

Zakon je, dakle, služio svrsi razotkrivanja pokvarene, grešne prirode čoveka i njegove očajničke potrebe za milošću Gospoda Isusa da ga spase. Kao što apostol Petar objašnjava:

„Ali neki ljudi siđoše iz Judeje i učahu braću: ‚Ako se ne obrežete po Mojsijevom običaju, „ne možete se spasti“.‘… „Onda ustadoše neki od jeresi farisejske koji su povjerovali, govoreći da ih valja obrezati i zapovjediti da drže Zakon Mojsejev. A apostoli i prezviteri sabraše se da izvide ovo mišljenje. A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama, I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:1, 5-11

Sam Hristos je potvrdio da je čovek po prirodi zao,

„Kada dakle vi, zli budući, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu od njega?“ Luka 11:13

I, prema tome, nesposoban da vrši Zakon na način koji bi zadovoljio Boga:

„Vas svet ne može mrzeti, ali mene mrzi „jer ja svjedočim o njemu da su djela njegova zla“… Nije li vam Mojsije dao zakon? „I niko od vas ne izvršava Zakon“ Zašto tražite da me ubijete?“ Jovan 7:7, 19

Rečima blaženog apostola Pavla:

„Šta, dakle? Imamo li prednost? Nikako! Jer prethodno dokazasmo da su i Judejci i Jelini svi pod grijehom. Kao što je napisano: Nema nijednog pravednog, Nema onoga koji razumije, nema onoga koji traži Boga. Svi zastraniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema baš nijednoga. Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varahu, otrov je aspidin pod usnama njihovim. Usta su im puna kletve i gorčine. Noge su im brze da prolijevaju krv. Pustoš i bijeda je na putevima njihovim; I puta mirnog ne poznaše. Nema straha Božijega pred očima njihovim. A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatvore, i sav svijet da bude kriv Bogu; Jer djelima zakona ni jedno tijelo neće se opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.“ Rimljanima 3:9-20

Zbog toga je Pavle ispravno zaključio da je spasenje delo milosti koje čovek prima verom u vaskrslog Gospoda Isusa Hrista, a ne delima Zakona:

„Ali sada se pravednost Božija otkrila nezavisno od zakona, mada Zakon i Proroci svedoče o njoj — pravednost Božija „I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike.“. Jer nema razlike: jer svi sagrešiše i izgubiše slavu Božiju, „A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu,“, koga je Bog izneo kao žrtvu pomirenja svojom krvlju, „kroz vjeru“… Jer smatramo da „da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona“.“ Rimljanima 3:21-25a, 28

„Mi koji smo po prirodi Judejci, a ne grješnici iz neznabožaca, Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati“ Galatima 2:15-16

Pavle je samo odražavao učenja svog suverenog Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, kao i ostalih apostola, jer su, kao što je naše ispitivanje ovde pokazalo, svi oni učili istu ovu poruku spasenja.

Da sumiramo Lukina učenja. Isus je božanski, jedinstveni Sin Božiji koji je došao posebno da spase ljude od njihovih greha, budući da nijedan čovek nije sposoban da zasluži večni život poslušnošću Zakonu zbog svog grešnog stanja, koje ga navodi da krši Božije zapovesti. Čovek se, dakle, mora pokajati i poverovati u Gospoda Isusa Hrista da bi primio oproštenje greha koje donosi zadobijanje večnog života.

Toliko o Vilijamsovom sakaćenju Lukinog jevanđelja.