Još o tome kako se stiče spasenje prema Isusu [1. deo]

Isus: Spasenje = Voleti Ga kao Boga

I verovati u Njegovu žrtvu, 1. deo

Muslimanski takijista Paul Bilal Williams jednostavno ne zna kada da odustane. Objavio je još jedan blog članak u kojem ponovo izvrće jevanđelja kako bi ih naterao da se slože sa njegovim teološkim pretpostavkama. Ovoga puta navodi Luka 10:25-37 kako bi utvrdio da Isus nije verovao da su zamenske žrtve potrebne za spasenje, budući da je učio da se čovek spasava Zakonom, tačnije držanjem zapovesti da voli Boga svim svojim bićem i da voli svog bližnjeg kao samoga sebe.

Stoga je vreme da, još jednom, razotkrijemo Williamsovo namerno izopačavanje nadahnute Božje Reči, ispitujući ovaj Lukin tekst kako u neposrednom tako i u širem kontekstu Lukinih spisa.

Ipak, pre nego što to učinimo, važno je da najpre vidimo šta Mojsijev zakon zapravo kaže o ovom pitanju spasenja.

Voleti Boga svim srcem zahteva zamensko pomirenje

Na prvom mestu, isti onaj Zakon koji vernicima zapoveda da vole Boga svim svojim bićem jasno kaže da se to čini savršenim vršenjem svega što je Bog zapovedio:

„A ovo su zapovijesti i uredbe i zakoni koje Gospod Bog vaš zapovjedi da vas učim da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite, Da bi se bojao Gospoda Boga svojega držeći sve uredbe njegove i zapovijesti njegove, koje ti ja zapovijedam, ti i sin tvoj i unuk tvoj svega vijeka svojega, da bi ti se produljili dani tvoji. Čuj, dakle, Izrailju, i gledaj da tako činiš da bi ti dobro bilo i da biste se umnožili veoma u zemlji u kojoj teče mlijeko i med, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih. Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje. I neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ. I veži ih sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao počeonik među očima. I napiši ih na dovratnicima od kuće svoje i na vratima svojim.“ Ponovljeni zakoni 6:1-9

Pa ipak, to su iste one zapovesti koje su zahtevale životinjske žrtve da bi se dobio oproštaj greha!

„Ako li bi sav zbor sinova Izrailjevih zgriješio nehotice i ne bi zbor znao za to, i učinili bi štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, te bi skrivili, Kad se dozna za grijeh koji su učinili, onda neka zbor prinese tele na žrtvu za grijeh, i neka ga dovedu pred šator od sastanka. I starješine od zbora neka metnu teletu na glavu ruke svoje pred Gospodom, i sveštenik neka zakolje tele pred Gospodom. I sveštenik pomazani neka unese krvi od teleta u šator od sastanka, I neka sveštenik zamoči prst svoj u krv, i sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavjesom. I tom krvlju neka pomaže rogove oltaru koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru na kom se pali žrtva, na vratima šatora od sastanka. A sve salo izvadivši iz njega, neka zapali na oltaru. I s tijem teletom neka čini onako kako čini s teletom za svoj grijeh; tako neka učini s njim; tako će ih sveštenik očistiti od grijeha, i oprostiće im se. A tele neka iznese napolje iz okola, i spali ga kao i prvo tele; to je žrtva za grijeh svega zbora.“ Levitska 4:13-21

I:

„Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: Kad ko zgriješi i učini zlo djelo Gospodu udarivši u bah bližnjemu svojemu za ostavu ili za stvar predanu u ruke ili otevši što ili zanesavši bližnjega svojega, Ili nađe izgubljeno što, pa udari u bah, ili se krivo zakune za koju god stvar koju može čovjek učiniti i ogriješiti se njom, Kad tako zgriješi i skrivi, neka vrati što je oteo ili prisvojio prijevarom ili što mu je bilo dano na ostavu ili što je izgubljeno našao, Ili zašto se zakleo krivo, neka plati cijelo i još dometne peti dio onome čije je; neka mu da onaj dan kad prinese žrtvu za svoj grijeh. A na žrtvu za grijeh svoj neka prinese Gospodu ovna zdrava, sa cijenom kojom procijeniš krivicu neka ga dovede svešteniku. I očistiće ga sveštenik pred Gospodom, i oprostiće mu se svaka stvar koju je učinio, te skrivio.“ Levitska 6:1-7

Jahve je čak zapovedio prvosvešteniku da jednom godišnje, na Dan pomirenja, uđe u Svetinju nad svetinjama i prinese junca, jarca i ovna kao zamenske žrtve, da bi izvršio pomirenje za sve prestupe i zla koja je Izrael počinio protiv Boga:

„S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: S juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. Svetu košulju lanenu neka obuče, i gaće lanene neka su na tijelu njegovu, i neka se opaše pojasom lanenijem i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere tijelo svoje vodom, pa onda neka ih obuče. A od zbora sinova Izrailjevijeh neka uzme dva jarca za žrtvu radi grijeha, i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. I neka prinese Aron junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj. Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka. I neka Aron baci ždrijeb za ta dva jarca, jedan ždrijeb Gospodu, a drugi ždrijeb Azazelu. I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kojega padne ždrijeb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za grijeh. A jarca na kojega padne ždrijeb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. I neka Aron prinese junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svojega na žrtvu za grijeh. I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjesu. I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstvu; tako neće poginuti. Poslije neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svojega po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi tom krvlju s prsta svojega. I neka zakolje jarca na žrtvu za grijeh narodni, i neka unese krv njegovu iza zavjese; i neka učini s krvlju njegovom kao što je učinio s krvlju junčijom, i pokropi njom po zaklopcu i pred zaklopcem. I tako će očistiti svetinju od nečistota sinova Izrailjevih i od prijestupa njihovijeh u svijem grijesima njihovijem; tako će učiniti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovijeh. A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uđe da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izađe i svrši očišćenje za se i za dom svoj i za sav zbor Izrailjski. A neka izađe k oltaru koji je pred Gospodom, i očisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca, neka pomaže rogove oltaru unaokolo; I neka ga pokropi ozgo istom krvlju s prsta svojega sedam puta; tako će ga očistiti i posvetiti ga od nečistota sinova Izrailjevih. A kad očisti svetinju i šator od sastanka i oltar, tada neka dovede jarca živoga. I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živomu, neka ispovjedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prijestupe njihove u svijem grijesima njihovijem, i metnuvši ih na glavu jarcu, neka ga da čovjeku spremnom da ga istjera u pustinju. I jarac će odnijeti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onoga jarca u pustinju. Potom neka opet uđe Aron u šator od sastanka i svuče haljine lanene koje je obukao kad je išao u svetinju, i ondje neka ih ostavi. Pa neka opere tijelo svoje na svetom mjestu i obuče svoje haljine; i izašav neka prinese svoju žrtvu paljenicu i narodnu žrtvu paljenicu, i očisti sebe i narod. A salo od žrtve za grijeh neka zapali na oltaru. A ko odvede jarca za Azazela, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka uđe u oko. A junca za grijeh i jarca za grijeh, od kojih je krv unesena da se učini očišćenje u svetinji, neka iznesu napolje iz okola, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu. A ko ih spali, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka dođe u oko. I ovo neka vam bude vječna uredba: Deseti dan sedmoga mjeseca mučite duše svoje, i ne radite nikakvoga posla, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama. Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite; bićete očišćeni od svijeh grijeha svojih pred Gospodom. To neka vam je počivanje subotno, i mučite duše svoje po uredbi vječnoj. A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osvećen da vrši službu svešteničku namjesto oca svojega, on neka očišća obukavši se u haljine lanene, haljine svete. I neka očisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka očisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka očisti. I ovo neka vam je vječna uredba da očišćate sinove Izrailjeve od svijeh grijeha njihovijeh jedanput u godini. I učini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod.“ Levitska 16:3, 5-11, 15-22, 29-34

Zapravo, Zakon izričito kaže da je prolivanje krvi neophodno za pomirenje greha učinjenih protiv Boga:

„I ko bi god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji se bave među njima jeo kakve god krvi, okrenuću lice svoje nasuprot onomu čovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiću ga iz naroda njegova. Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća.“ Levitska 17:10-11

Uporedite to sa nadahnutim učenjem Novog zaveta:

„I po Zakonu gotovo sve se čisti krvlju i bez prolijevanja krvi ne biva oproštenje.“ Jevrejima 9:22

Dakle, jedini način na koji bi neko mogao potpuno da voli Boga jeste vršenjem njegovih zapovesti, uključujući i one u kojima on zahteva da se prinose zamenske žrtve radi spasenja!

Drugim rečima, čovek ne bi mogao istinski voleti Boga svim svojim bićem ako bi propustio da prinese žrtve za pomirenje, jer je upravo to Bog zahtevao u samom Zakonu koji je objavio preko Mojsija.

Toliko o Williamsovom pozivanju na Zakon kako bi porekao neophodnost i središnji značaj zamenskih žrtava za spasenje.

Vreme je da pređemo na drugi deo našeg pobijanja.