Još dokaza da je Isus beskrajno bolji i veći od Muhameda

I veći od Muhameda**

Još jedno područje u kojem se Isusova nadmoć nad Muhamedom lako uočava jeste način na koji su se odnosili prema gubavcima.

Na primer, Muhamed je navodno upozoravao svoje sledbenike da izbegavaju gubavce jer ih je smatrao jednako opasnim kao lavove:

Prenosi Abu Hurejra: Alahov Poslanik je rekao: '(Ne postoji) 'Adva (nijedna zarazna bolest se ne prenosi bez Alahove dozvole), niti postoji loš predznak (od ptica), niti postoji Hama, niti postoji loš predznak u mesecu Safaru, a od gubavca treba bežati kao što se beži od lava.'' (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 71, broj 608)

Muhamed je takođe preklinjao svoje božanstvo da ga zaštiti od bolesti gube:

Prenosi Enes ibn Malik: Poslanik je govorio: "O Alahu, tražim utočište kod Tebe od gube, ludila, elefantijaze i zlih bolesti." (Sunan Abu Davud, knjiga 8, Broj 1549)

U tom pogledu Muhamed se nije razlikovao niti je bio bolji od bilo kog drugog nenadahnutog, pogrešivog ljudskog bića jer, kao i svi ostali, nije imao vlast da isceljuje gubavce. Niti je imao sposobnost da sebe zaštiti od zaražavanja ovom infektivnom kožnom bolešću.

Uporedite to sa Isusom Hristom koji ne samo da je dolazio u dodir sa gubavcima, već je i po svojoj prirodi posedovao božansku sposobnost da ih čudesno i trenutno isceli!

„I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slijepim darova vid. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje; I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.“ Luka 7:18-23 – up. Matej 11:1-5

Evo slučaja u kojem je Isus zaista dodirnuo gubavca i isceli ga:

„I dođe k njemu gubavac moleći ga, i na koljenima klečeći pred njim, i govoreći: Ako hoćeš, možeš me očistiti. A Isus smilovavši se pruži ruku, pa dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se. I kad mu to reče, guba odmah otide s njega, i očisti se. I zaprijetivši mu, odmah ga udalji. I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje što je zapovjedio Mojsej za svjedočanstvo njima. A on izišavši poče mnogo propovijedati i razglašavati šta je bilo, tako da Isus nije mogao javno u grad ući, nego bijaše napolju, u pustim mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.“ Marko 1:40-45

Isusova spremnost da dodirne zaraznog čoveka pokazuje da se, za razliku od Muhameda, nije nimalo plašio da će ga bilo šta ili bilo ko oskrnaviti, budući da je bio i jeste apsolutno čist i bezgrešan. To takođe pokazuje da je Hristos bio i jeste u stanju da druge trenutno učini savršeno čistima, i duhovno i telesno.

I sledeći primer je prilično zadivljujući:

„I kad on iđaše u Jerusalim, prolažaše između Samarije i Galileje. I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka, I podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, pomiluj nas! I vidjevši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očistiše. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa. I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj bješe Samarjanin. A Isus odgovarajući reče: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su devetorica? Kako se ne nađe nijedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu, nego samo ovaj inoplemenik? I reče mu: Ustani i idi; vjera tvoja spasla te je.“ Luka 17:11-19

Ovde Isus očišćuje deset gubavaca samo svojom rečju, a da nijednog od njih nije morao ni da dodirne! Štaviše, Isusova primedba da mu se samo jedan od desetorice vratio da proslavi Boga ima smisla ako je Isus tvrdio da je Bog, jer bi ostali davali slavu Bogu odlazeći kod sveštenika da prinesu žrtve koje Mojsijev zakon propisuje za njihovo čudesno očišćenje. Dakle, Isusova izjava podrazumeva da zahvaljivati njemu i hvaliti ga znači davati slavu Bogu, očigledno zato što je on Bog u telu.

Hristos je čak imao (i još uvek ima) božansku moć da ovlasti svoje učenike da očišćuju gubavce, kao i da čine mnoštvo drugih čudesnih isceljenja i znakova u njegovom slavnom imenu:

„I dozvavši svojih dvanaest učenika, dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći. A imena dvanaest apostola su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrej brat njegov; Jakov Zevedejev i Jovan brat njegov; Filip i Vartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Levej prozvani Tadej; Simon Kananit i Juda Iskariotski, koji ga i izdade. Ovu Dvanaestoricu posla Isus i zapovjedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad samarjanski ne ulazite. Nego idite najprije izgubljenim ovcama doma Izrailjeva! I hodeći propovijedajte i kazujte da se približilo Carstvo nebesko. Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, demone izgonite; na dar ste dobili, na dar i dajite.“ Matej 10:1, 7-8

„I iziđe na goru i dozva one koje sam htjede, i dođoše mu. I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim, i da ih šalje da propovijedaju, I da imaju vlast iscjeljivati bolesti i izgoniti demone;“ Marko 3:13-15

„I dozva Dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novaca u pojasu; Nego obuveni u sandale, i ne oblačiti dvije haljine. I reče im: Gdje uđete u dom, ondje ostanite dok ne iziđete odande. I ako vas koji ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah sa nogu svojih za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: Lakše će biti Sodomu i Gomori u dan Suda nego gradu onome. I otišavši propovijedahu da se pokaju. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu.“ Marko 6:7, 13

„Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da liječe od bolesti. I posla ih da propovijedaju Carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesne. I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hljeba ni novca, niti po dvije haljine da imate. I u koju kuću uđete, ondje ostajte i odande polazite. I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga, otresite i prah sa nogu svojih, za svjedočanstvo protiv njih. A oni izlazeći prolažahu po selima propovijedajući jevanđelje i liječeći svuda. A Irod četvorovlasnik ču šta on čini, i bijaše u nedoumici. Jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvih; A jedni da se Ilija pojavio; drugi opet, da je vaskrsao neki od starih proroka. I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je taj o kome slušam tako nešto? I nastojaše da ga vidi. I vrativši se apostoli ispričaše mu šta su učinili. I uzevši ih otide nasamo u mjesto pusto kod grada zvanog Vitsaida. A kad narod saznade, pođe za njim, i on ih primi i govoraše im o Carstvu Božijem i iscijeli one koji trebahu izliječenja. A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i nek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu. A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod. Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset. I učiniše tako, i posadiše ih sve. A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica. I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: Šta govori narod ko sam ja? A oni odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan Krstitelj, a drugi da si Ilija; drugi opet da je neki od drevnih proroka vaskrsao. A on im reče: A vi šta kažete ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božiji. A on im zaprijeti i zapovjedi da to nikome ne kazuju, Rekavši da Sinu Čovječijemu treba mnogo postradati, i da će ga starješine i prvosveštenici i književnici odbaciti, i da će biti ubijen, i trećega dana da će ustati. A svima govoraše: Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi, taj će ga sačuvati. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a sebe upropasti ili sebi naudi? Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. A kažem vam zaista: Ima nekih među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstva Božijega. A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija, Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte. I kada se ču glas, nađe se Isus sam. I oni zaćutaše i nikom ne objaviše u one dane ništa od onoga što su vidjeli. A idući dan kada siđoše sa gore, srete ga mnoštvo naroda. I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac; I evo, hvata ga duh i viče iznenadno; i lomi ga uz pjenu, i jedva se udalji od njega pošto ga izlomi. I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. A Isus odgovarajući reče: O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama i trpjeti vas? Dovedi amo sina svojega. A još dok on prilažaše, stade ga demon kidati i lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscjeli dječaka, i predade ga ocu njegovom. I svi se veoma divljahu veličanstvu Božijem. A kada se svi čuđahu svemu što učini, Isus reče učenicima svojim: Stavite vi u uši svoje ove riječi: Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudi. A oni ne razumijevahu ovu riječ; jer bješe sakrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ. A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći. A Isus, znajući pomisao srca njihova, uze dijete i postavi ga kraj sebe, I reče im: Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a koji mene primi, prima Onoga koji je mene poslao; jer koji je najmanji među svima vama, taj je veliki. A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.“ Luka 9:1-2, 49-50 – up. Marko 9:38-39

„A mnogi od onih koji čuše riječ povjerovaše, i dostiže broj ljudi oko pet hiljada. I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:4-14 – up. 3:1-16, 26

„I sad, Gospode, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama tvojim da sa svakom smjelošću govore riječ tvoju, Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa. I pošto se oni pomoliše Bogu, zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i ispuniše se svi Duha Svetoga, i govorahu riječ Božiju sa smjelošću. A u naroda koji povjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko. I apostoli s velikom silom davahu svjedočanstvo o vaskrsenju Gospoda Isusa Hrista, i blagodat velika bješe na svima njima.“ Dela apostolska 4:29-33

„A rukama apostolskim bivahu mnogi znaci i čudesa u narodu; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomonovom. Od ostalih pak niko ne smjede da im se pridruži, ali ih narod hvaljaše; I sve se više umnožavahu oni koji vjerovahu u Gospoda, mnoštvo ljudi i žena, Tako da su na ulice iznosili bolesnike i polagali na posteljama i nosilima, da bi kad prođe Petar bar sjenka njegova osjenila koga od njih. A sticaše se i mnoštvo naroda iz okolnih gradova u Jerusalim donoseći bolesne i od nečistih duhova mučene, i svi se iscjeljivahu.“ Dela apostolska 5:12-16

„I dogodi se da Petar obilazeći sve, siđe i svetima koji življahu u Lidi. I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu. A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, što prevedeno znači Srna, i ona bješe puna dobrih djela i milostinja koje činjaše. I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i položiše u gornju sobu. I budući da je Lida blizu Jope, učenici čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka moleći ga da bez oklijevanja dođe do njih. A Petar ustavši otide s njima; i kad dođe, uvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući košulje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima. A Petar izgnavši sve napolje, kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se tijelu reče: Tavito, ustani! A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra pridignu se i sjede. On pak davši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu. I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše u Gospoda.“ Dela apostolska 9:32-42

„A kad prođoše ostrvo sve do Pafa, nađoše nekakvog vračara i lažnog proroka, Judejca, po imenu Varisus, Koji bješe s namjesnikom Sergijem Pavlom, čovjekom razboritim. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla, zaiska da čuje riječ Božiju. A Elima vračar, jer to znači ime njegovo, protivljaše im se gledajući da odvrati namjesnika od vjere. A Savle, zvani i Pavle, ispunjen Duhom Svetim, pogledavši oštro na njega, Reče: O, prepuni svakog lukavstva i svake podmuklosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravde! Zar nećeš prestati da kvariš prave puteve Gospodnje? I sad evo ruke Gospodnje na te, i bićeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I odmah pade na njega mrak i tama, i pipajući naokolo tražaše vodiča. Tada namjesnik, kad vidje šta bi, povjerova, zadivljen naukom Gospodnjom.“ Dela apostolska 13:6-12

„Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima. Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga Višnjega, koji nam javljaju put spasenja. I ovako činjaše mnogo dana. A kada se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovijedam ti imenom Gospoda Isusa Hrista, iziđi iz nje! I iziđe u taj čas.“ Dela apostolska 16:16-18

„I ovo je trajalo dvije godine, tako da svi koji žive u Aziji čuše riječ Gospoda Isusa, i Judejci i Jelini. I Bog činjaše neobična čudesa rukama Pavlovim, Tako da su ubruse znojave od tijela njegova ili pojaseve nosili na bolesnike i oni se iscjeljivahu od bolesti, i zli duhovi izlažahu iz njih. A pokušaše i neki od Judejaca zaklinjača, koji se skitahu, da nad onima u kojima bijahu zli duhovi spominju ime Gospoda Isusa govoreći: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda. A bijahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosveštenika, koji ovo činjahu. A zli duh odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh, nadjača ih i savlada, tako da goli i izranavljeni utekoše iz one kuće. I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Judejci i Jelini; i strah spopade sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa. I mnogi od onih koji su povjerovali, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu djela svoja. A mnogi od onih koji se zanimahu čarolijama, sabraše knjige svoje i spaljivahu ih pred svima; i proračunaše i nađoše da im je vrijednost pedeset hiljada srebrnika. Tako silno rastijaše i jačaše riječ Gospodnja.“ Dela apostolska 19:10-20

Da sve bude još upečatljivije, sam Muhamed je priznao Isusovu vlast da čini čuda i isceljenja, naročito njegovu sposobnost da očišćuje gubavce, kao što potvrđuju sledeći kuranski tekstovi:

„I poslaće ga kao poslanika Izrailjevim sinovima: „Doneo sam vam znak od vašega Gospodara: oblikovaću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju ću da duvnem, pa će, Allahovom dozvolom, da bude ptica; i izlečiću slepog od rođenja i gubavog, i oživljavaću mrtve Allahovom dozvolom; i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima vašim čuvate. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vernici budete.“ S. 3:49 Hilali-Khan

„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju; i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica; i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio; i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve; i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina““ S. 5:110 Shakir

Otuda, dok je Muhamed bežao od gubavaca i preklinjao svoje božanstvo da ga zaštiti od takvih zaraznih bolesti, Isus je s druge strane posedovao moć da gubavce (i, uostalom, sve ostale) učini apsolutno čistima i neokaljanima!

U svetlu svega navedenog, moramo pitati muslimane koga bi želeli da sledimo. Čoveka koji nikome nije mogao doneti korist i kome je i samom bilo potrebno spasenje od sopstvene bede? Ili da sledimo Onoga koga niko i ništa nije moglo oskrnaviti, ali koji je i posedovao božansku moć da svakoga ko dođe u dodir s njim učini savršeno zdravim, i telesno i duhovno? Postaviti to pitanje znači i odgovoriti na njega.

Što se mene i mog doma tiče, svim srcem ćemo slediti vaskrslog i slavnog Gospoda Isusa Hrista, a ne lažnog proroka koji nikome ne može doneti korist, već ljude samo uništava usled verovanja u njegova lažna učenja.

Svi biblijski navodi preuzeti su iz Authorized King James Version (AV) Svetog pisma.

Povezani članci