Još dokaza da je Isus apsolutno dobar i svet
More Proof That Jesus Is Absolutely Good and Holy
Još dokaza o apsolutnoj dobroti i suštinskoj čistoti Isusa
Ovaj članak je namenjen da dopuni sledeće odgovore,
- Kako Isus može biti Bog kada poriče da je apsolutno dobar i kaže da je samo Bog dobar (up. Marko 10:18)?
- Odgovor na lažne optužbe Pola Vilijamsa, 3. deo
- Odgovor na lažne optužbe Pola Vilijamsa, 4. deo
- Isus zaista jeste ovaploćeni Bog: zato i može da oprašta grehe! 1. deo
tako što iznosi dodatne dokaze iz sinoptičkih jevanđelja da je Isus apsolutno svet, pravedan i dobar. Time se dodatno potvrđuje da Isus nije poricao svoju suštinsku dobrotu kada je bogataša upitao zašto Hrista naziva dobrim kada je samo Bog dobar (up. Marko 10:17-18; Matej 19:16-17; Luka 18:18-19).
Jevrejsko Sveto pismo uči da dodirivanje gubavca (ili nekoga sa bilo kojom zaraznom kožnom bolešću), žene koja boluje od krvarenja, ili leša — kao i to da nas oni dodirnu — skrnavi čoveka, koji potom postaje nečist i biva odsečen od Božjeg naroda na izvesno vreme:
„Ili kad se ko dotakne nečiste stvari, strva od nečiste zvjerke ili strva od nečista živinčeta ili strva od nečiste životinje koja gamiže, ako i u neznanju učini, ipak će se oskvrniti i biće kriv. Ili kad se dotakne nečistote čovječije, bila nečistota njegova kakva mu drago, kojom se oskvrni, znajući ili ne znajući, kriv je. Ili kad se ko zakune govoreći svojim ustima da će učiniti što zlo ili dobro, a za koju god stvar za koju čovjek govori zaklinjući se, znao ili ne znao, kriv je za jednu od tijeh stvari. Kad bude kriv za jednu od tijeh stvari, neka prizna grijeh svoj. I neka dovede na žrtvu Gospodu za grijeh, što je zgriješio, žensko od sitne stoke, jagnje ili jare, za grijeh; i sveštenik će ga očistiti od grijeha njegova.“ Levitska 5:2-3, 5-6
„I ko se dotakne čega nečistoga, ili nečista čovjeka ili nečista živinčeta, ili kojega mu drago gada nečistoga, pa jede mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, taj da se istrijebi iz naroda svojega.“ Levitska 7:21
„A gubavac na kom je ta bolest, neka ide u haljinama razdrtijem i gologlav, i usta neka zastre, i neka viče: Nečist, nečist. Dokle je god bolest na njemu, neka bude nečist; nečist je, neka živi sam, iza okola neka mu bude stan.“ Levitska 13:45-46 – up. Brojevi 12:9-15; 2. Dnevnika 26:16-21
„A žena od koje bi išla krv dugo vremena ili osim običnoga vremena ili u obično vrijeme ali duže, dokle god teče nečistota njezina biće nečista kao u vrijeme kad se odvaja. Postelja na kojoj leži dokle joj god krv ide, da joj je kao postelja kad se odvaja; i na čem bi god sjedjela da je nečisto kao što je nečisto kad se odvaja. I ko se god dotakne tijeh stvari, nečist je; zato neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera. A kad se očisti od tečenja krvi svoje, neka broji sedam dana, pa onda da je čista. I u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubića, i neka ih odnese svešteniku na vrata šatora od sastanka. I neka sveštenik prinese jedno na žrtvu za grijehe a drugo na žrtvu paljenicu, i očistiće je sveštenik pred Gospodom od tečenja nečistote njezine.“ Levitska 15:25-30
„Ko se dotakne mrtva tijela čovječijega, da je nečist sedam dana. On neka se očisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist; ako li se ne očisti treći dan i sedmi, neće biti čist. Ko se dotakne mrtva tijela čovječijega pa se ne očisti, onaj je oskvrnio šator Gospodnji; zato da se istrijebi ona duša iz Izrailja; jer nije pokropljen vodom očišćenja, zato je nečist, i nečistota je njegova na njemu.“ Brojevi 19:11-13
Ipak, prema sinoptičkim jevanđeljima, Isus je dodirnuo gubavca i učinio ga čistim:
„I dođe k njemu gubavac moleći ga, i na koljenima klečeći pred njim, i govoreći: Ako hoćeš, možeš me očistiti. A Isus smilovavši se pruži ruku, pa dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se. I kad mu to reče, guba odmah otide s njega, i očisti se. I zaprijetivši mu, odmah ga udalji. I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje što je zapovjedio Mojsej za svjedočanstvo njima. A on izišavši poče mnogo propovijedati i razglašavati šta je bilo, tako da Isus nije mogao javno u grad ući, nego bijaše napolju, u pustim mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.“ Marko 1:40-45
Njega je takođe dodirnula žena koja je dvanaest godina patila od krvarenja i koja je zbog toga potom bila isceljena:
„I žena neka koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi, I mnogo prepatila od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nije pomoglo, nego joj je još gore bilo, Kad je čula za Isusa, dođe s narodom i dotače se ostrag haljine njegove. Jer govoraše u sebi: Ako se samo dotaknem haljina njegovih, ozdraviću. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod, reče: Ko se to dotače mojih haljina? I rekoše mu učenici njegovi: Vidiš gdje te narod pritiska, i pitaš: ko se dotače mene? I on se obaziraše da vidi onu koja to učini. A žena, uplašivši se i drhteći, znajući šta joj se dogodilo, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu. A on joj reče: Kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje!“ Marko 5:25-34
On je čak dodirivao i mrtva tela i vraćao ih u život!
„I kad pređe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. I gle, dođe jedan od starješina sinagoge po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. I moljaše ga mnogo, govoreći: Ćerčica je moja na samrti; da dođeš i metneš na nju ruke, da se spase i da živi. I pođe s njim. I za njim iđaše naroda mnogo, i pritješnjavahu ga. I žena neka koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi, I mnogo prepatila od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nije pomoglo, nego joj je još gore bilo, Kad je čula za Isusa, dođe s narodom i dotače se ostrag haljine njegove. Jer govoraše u sebi: Ako se samo dotaknem haljina njegovih, ozdraviću. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod, reče: Ko se to dotače mojih haljina? I rekoše mu učenici njegovi: Vidiš gdje te narod pritiska, i pitaš: ko se dotače mene? I on se obaziraše da vidi onu koja to učini. A žena, uplašivši se i drhteći, znajući šta joj se dogodilo, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu. A on joj reče: Kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje! Dok on još govoraše, dođoše od starješine sinagoge govoreći: Kći tvoja umrije; što još trudiš Učitelja? A Isus, čim je čuo riječ što kazaše, reče starješini sinagoge: Ne boj se, samo vjeruj! I ne dade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. I dođe u kuću starješine sinagoge, i vidje vrevu i one koji plaču i leleču mnogo. I ušavši reče im: Šta ste se uznemirili i plačete? Djevojčica nije umrla nego spava. I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve, uze oca i mater djevojčice i one koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojčica. I uzevši djevojčicu za ruku, reče joj: Talita kumi, što znači: Djevojčice, tebi govorim, ustani! I odmah ustade djevojčica, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede.“ Marko 5:21-24, 35-43
Ovo pokazuje da Isus ne samo da nije mogao biti oskrnavljen dodirom takvih osoba, već je imao i moć da ih zaista isceli i očisti. Dakle, dok ovi ljudi nisu mogli da oskrnave bezgrešnog Sina Božjeg niti da na njega prenesu svoju nečistotu, Hristos je, sa druge strane, imao božansku sposobnost da na njih prenese svoju životvornu svetost i čistotu!
Zapravo, jedan od glavnih razloga zbog kojih je Isus došao na svet jeste taj da spase grešnike očistivši ih (i duhovno i telesno) svojom žrtvenom smrću na golgotskom krstu:
„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:3
Međutim, jedini način da Hristos ne bude oskrnavljen dolazeći u fizički dodir sa takvim osobama jeste da je po svojoj prirodi moralno nepropadljiv, što bi ga zauzvrat sprečilo da postane obredno nečist. Ali da bi Isus bio moralno nepropadljiv, on mora biti apsolutno dobar. A da bi bio apsolutno dobar, on mora biti Bog, prema njegovim sopstvenim rečima.
Toliko o tvrdnji da je Isus poricao svoju suštinsku i apsolutnu dobrotu u priči o svom susretu sa bogatim mladim vladarem!
Srodni članci